Већ сам ти напоменуо да сам сеобе Срба у Војводину навео као поређење.
Ne tražim poređenje, već izvore...kao što rekoh,
Kovin nije Knin.
Uzgred, malo je cijela ova diskusija besmislena...ni srpski živalj na području Srema, Banata i južne Bačke nije
opstao, već je demografski ruiniran razaranjima, bolestima i daljim bježanjem. Samo jedan dio je ostao autohtone srpske populacije, možda čak i prilično mali; gro Srba na područje Vojvodine doveli su Turci Osmanlije; tj. to su pridošli smedervski, zvornički, kruševački i vidinski vlasi (prvenstveno).
U tom svjetlu, naša diskusija je poprilično smiješna...u dalmatinskoj zagori možda tako imamo tu poneko selo (neku zabit?) čiji su stanovnici ostali i Turci ih preuzeli; naravno, dovlačeći većinu stanovništva toga kraja za sobom. Ja sam iznio pretpostavku da su ti ostaci
stari srednjovjekovni Hrvati, smatrajući da je ona opravdana. A zar je to i bitno? Pa, s obzirom na to da ne znamo uopšte može li se govoriti o
ikakvim značajnijim ostacima starosjedilaca - a posebno onih koji nisu bili podvrgnuti islamizaciji - nema pretjerano nekog smisla diskutovati o tome...
A hoćeš li da kažeš
da je bilo većinsko u XV stoljeću?
Матија Корвин је први примао и организовао Србе у појасу према Турцима, што је претеча касније хабзбуршке војне границе.
Već sam ti rekao da je preteča Vojne krajine došla poslije 1530. godine, odnosno da je ona nastala
u Žumberku. Ne znam zbog čega navodiš to kao nekakvu
preteču habzburške Vojne granice; dokumenti donijeti tada se neće više javljati oprije otvaranja ugarskih arhiva 1690. godine, a ni ta područja obuhvatiti do kraja XVII stoljeća. I nije uopšte bilo organizovanog
pojasa odbrane kakav si naveo; ono što se
jeste dogodilo jeste održavanje srpskog plemstva (uključiv i despotsko dostojanstvo) koji su imali imanja i prihode, te njih koristili za izdržavanje vojnih snaga koji su bili, u vazalnom odnosu, zakleti Kruni Sv. Ištvana. Tu su bili i tragovi
vjerske tolerancije u rimokatoličkom svijetu, jer su pravoslavni žitelji bili oslobođeni plaćanja desetka Rimokatoličkoj crkvi (namjesto toga, određene prihode dugovali su Kruni).
Баш ме занима на чему су утемељени православни Хрвати?
To je kao da kažeš da je
izmišljotina da su štokavci Srbi. Postojala je određena ideologija; da se nacija treba ujediniti po jednom principu, a postojali su i drugi - Karadžić je htio jezičke karakteristike, neki kao Garašanin su jedno vrijeme uzimali vjeru kao temeljni koncept (čini se da su potonji bili malko realniji). Različite nacionalne ideologije možemo analizirati i secirati, ali ne možemo ih otpisivati ao
izmišljotine, jerbo se one uopšte ne bave
subjektivno, identitetskim pitanjima. Ništa nije <izmišljeno>, jer ništa nije ni utemeljeno - na ličnim etničkim osjećanjima ljudi o kojima se govori.
Temelj za
pravoslavno Hrvatstvo jeste, pripadnost
hrvatskoj zemlji. Taj koncept, tzv.
hrvatskog državnog prava, nije jedinstven već je preuzet i adoptiran. Na ovim područjima su ga primjenjivali, i to sa izrazito većom žestinom, Mađari.
Штокавица није дијалекат већ језик, и то овај којим пишемо тренутно, у народу познат као србски, мада га данас користе и неки који с ене изјашњавају тако, али је то друга тема.
Štokavica nije dijalekat.

Je li ti to ozbiljno?
Je li uopšte potrebno postavljati
gromadu literature, domaće i strane, koja bi ti nedvosmisleno ukazala na suprotno..?
Нисам ја ништа донео и зацртао, то је тако, и треба ствари назвати правим именом а не околишати као киша око Крагујевца не знам ни ја због чега.
Pa to nije tačno; ako ne govorimo o
identitetu, onda mi očigledno pričamo o <objektivnim karakteristikama>, samo što je i to možda problematična riječ, jer ona zavisi od
subjektivnog doživljaja, tj. pristupa koji kako ko zauzima. Različiti kriterijumi kojima se pristupa mogu postojati kod više ljudi; poznato ti je i da u etnologiji i antropologiji, kao i u svim dr. naukama, postoje struje i različita mišljenja. Danas se kaže recimo najčešće da su Crnogorci Srbi, dok ima nekih koji Crnogorce doživljavaju kao zasebni specifikum; treći pak (koji uzimaju maha kao najglasniji i po svemu sudeći postaće dominantni stav u nauci) ne ulaze tako hitro i, primjenjujući najmoderniju metodologiju, pristupaju kroz
analizu crnogorskog nacionalnog pitanja, uvažavajući sve pojedinačne istorijske, religiozne (tu ne mislim samo na crkveno pravoslavlje, već i na narodnu religiju), jezičke, psihološke i dr. čimbenike, odbijajući da se problem riješi nekakvim pojednostavljivanjem problematike bilo predstavljanjem Crnogoraca kao Srbe, bilo kao zasebnu etničku skupinu.
Stav je tvoj, ako sam dobro shvatio, da katoličko stanovništvo Zagore sjeverne Dalmacije u XIX stoljeću - čak iako je eksponiralo hrv. nacionalnu (subjektivno, identitetsku) pripadnost - treba opisivati kao srpsko.
Moj stav je drugačiji, i ja se sa tobom ne slažem.
Ti svoj stav ne možeš predstavlji kao nekakav <pravi>, ili to
pravim imenom, samo zato što
ti to tako smatraš.

Meni se čini da ti to smatraš kao nekakvom
objektivno utvrđeno nespornom činjenicom, a to se sasvim razlikuje od onoga što je u stvarnosti (
tvoja lična interpretacija). Da je preovlađujući stav naučne zajednice, pa da te nekako razumijem, ali ne dijeli ga nit' hrvatska, ni srpska, pa ni koja strana, što će reći i da si se našao
na margini; to znači da svoj stav ne možeš braniti ni na taj način, i on ostaje na nivou nacional-romantičarske zablude...
No, naša tema jeste demografija grada Knina...koji, kao što sam već nekoliko puta do sada napisao, postaje srpski grad
tek poslije Drugog svjetskog rata.
То што је Дубровник био засебна држава не значи да припада и другој култури.Хрвати могу и Сингапур да сматрају својим културним наслеђењем, и Тесла им спада у то наслеђе што није био католик и ко све не, тако да то и није неко мерило.
Pa ja i kažem da ne pripada nekoj
drugoj kulturi - već upravo,
dubrovačkoj. Nema razloga da
Dubrovčane ne vidimo kao određenu predmodernu etniju; koja je postala dijelom hrvatske nacije.
Ne shvatam paralelu; Singapur nije u Hrvatskoj, niti su Singapurćani Hrvati...
Nikola Tesla je rođen na teritoriji Rep. Hrvatske, te je savršeno logično i očekivano da se Hrvatska ponosi i koristi njegovo ime kao brend i za to se ne bi trebalo čuditi, niti osporavati. Sve države u regionu relevantne za Teslu, učestvuju u slavljenju njegova imena - Austrija, kao država-nasljednica one u kojoj se on rodio; Hrvatska, kao zemlja u kojoj se jeste rodio; i Srbija, kao njegova nacionalna država. Ekstremisti u sve tri, posebno u potonja dva slučaja, pokušavaju istaći nekakav
ekskluzivitet, pri tome ne dajući opravdane razloge.
Problem nastupa kada se prećutkuje njegova etnička pripadnost; pripadnost srpskoj nacionalnoj manjini; prevazilazeći njegovo
političko Hrvatstvo. Kada HR ulazi u EU vičući o Tesli na sav glas i to se nijednom prilikom ne spomene, jasno je da se osjećaju još uvijek osjetljivosti Rata. Po mom mišljenju to je vrlo pogrešan potez, jer je na multietničnosti mogla dosta da prikaže, posebno u evropskom duhu. Čisto sumnjam da bi mogla preskočiti Teslino Srpstvo da je Srbija bila u EU, ili barem blizu skoro koliko i Hrvatska. Međutim, nacionalni ponos je teško preskočiti, te tako i činjenicu da je najpoznatiji čovjek iz Hrvatske (ukoliko preskočimo cara Dioklecijana), najpoznatiji Srbin na svijetu...
Uzgred, nesporno je da je
Srbija zemlja rimskih careva.
Сматраћемо га Португалцем онда ни то није превелика грешка.
Zašto Portugalcem? Portugalci su danas razvijena i samostalna nacija; pa oni nisu Hrvati...
Da si rekao recimo
Englezom ili
Francuzem, mogao bih razumjeti. Bošković je bio francuski građanin i nekih pet godina živio u Parizu, gdje je bio direktor optičkog centra francuske mornarice...
То је било краткотрајно после слома устанка, убрзо је подигнут и други устанак, елем све је то далеко од Чукур чесме.Чисто сумљам да је остао један једини Србин

, број се вероватно смањио миграцијом у суседну Аустрију али д аје остао један једини мало је вероватно.
Lekizane, stvarno je tako bilo. Srbi su pokupili sve što je bilo od vrednosti; grad je bio
tri dana pust. Turci kada su u njega ušli bili su malo zbunjeni i na neki način prestrašeni, jer im je Beograd bukvalno izgledao kao nekakav grad duhova. Naravno, nije bio
potpuno pust, jer je u jednoj dorćolskoj kući ostao još uvijek
ludi Nasta sa svojim kerovima. Jedna zaostavština što nam je do današnjih dana, jeste da se u BG zna reći da je neko
lud kao Nasta...
Kratkotrajno si mogao reći i da je bila srpska uprava Beogradom za vrijeme Prvog srpskog ustanka...ali sve je to nebitno; uglavnom jasno je da u gradovima Srbi ne žive u značajnijem broju, prije XIX st.
ako uopšte. I prilično je jasno zašto u Kninu između 1522. i 1683. nije moglo baš nešto Srba biti...a to je i naša tema.