Londonski ugovor 1915. godine - propuštena prilika

Не разумијем спомињање "Хрватске" у било коме контексту у истој равни са Црном Гором и Србијом и Италијом. Она је у то вријеме, тј. све до распада Аустро-Угарске, само једна од покрајина Аустро-Угарске, уз то још не само да није неутрална (као Бугарска на примјер) но је на супротној страни - непријатељ. Штавише, као таква се води све до коначног формирања Југославије 1921-1922. И поред свог лагања савезника са српске стране, и поред свих могућих подметања и мутни радњи, силе Антанте су гледале на Хрвате само на једини могући начин, као непријатељ, што су они и били.

..a na koji način onda interpretiraš spominjanje Hrvatske..? :think:
 
Можда нијесам добро објаснио. Краљевина Србија и краљевина Црна Гора, тако и Италија, су независне државе и чланице Антанте. Хрватска се ту спомиње посредно преко Србије и Црне Горе. Ово на примјер "comprising the present Hungarian coast and the Croatian littoral, including the port of Rijeka and the small ports of Novi and Karlobag, as well as the isles of Krk, Prvic, Grgur, Goli and Rab."
Дакле, хрватско приморје.
Први круг преговора са Италијом је пропао, јер су Талијани, поред Трентина, Трста, Валоне, Истре, тражили цијелу источну обалу Јадрана (укључујући и Албанију, само с изузетком дијела обале Црне Горе прије рата). Ствар је била у томе да Руси нијесу пристали на то, због српски интереса на Јадрану.
Наравно и Талијани су, ко што се то увијек и ради тако откад је свијета и вијека, изашли са најмаксималнијим захтјевима, да што више добију.

За то све су знали Срби још и од прије рата. Настојали су да предухитре Талијане и да скроз сруше Лондонски уговор. Из тога разлога је основан и Југословенски одбор као тијело Аустро-Угарски поданика, да се на етничком принципу сруши захтјеве Италије на источној обали Јадрана.
И тако, радом код Руса, талијански захтјеви су ограничени на оно што Талијанима нико није могао побити. При томе је ту додана и "Хрватска", тј. хрватско приморје, посредно преко интереса Русије, Србије и Црне Горе, наравно, све засновано на српским лажима да би се створила Југо држава након рата.
 
Можда нијесам добро објаснио. Краљевина Србија и краљевина Црна Гора, тако и Италија, су независне државе и чланице Антанте. Хрватска се ту спомиње посредно преко Србије и Црне Горе. Ово на примјер "comprising the present Hungarian coast and the Croatian littoral, including the port of Rijeka and the small ports of Novi and Karlobag, as well as the isles of Krk, Prvic, Grgur, Goli and Rab."
Дакле, хрватско приморје.
Први круг преговора са Италијом је пропао, јер су Талијани, поред Трентина, Трста, Валоне, Истре, тражили цијелу источну обалу Јадрана (укључујући и Албанију, само с изузетком дијела обале Црне Горе прије рата). Ствар је била у томе да Руси нијесу пристали на то, због српски интереса на Јадрану.
Наравно и Талијани су, ко што се то увијек и ради тако откад је свијета и вијека, изашли са најмаксималнијим захтјевима, да што више добију.

За то све су знали Срби још и од прије рата. Настојали су да предухитре Талијане и да скроз сруше Лондонски уговор. Из тога разлога је основан и Југословенски одбор као тијело Аустро-Угарски поданика, да се на етничком принципу сруши захтјеве Италије на источној обали Јадрана.
И тако, радом код Руса, талијански захтјеви су ограничени на оно што Талијанима нико није могао побити. При томе је ту додана и "Хрватска", тј. хрватско приморје, посредно преко интереса Русије, Србије и Црне Горе, наравно, све засновано на српским лажима да би се створила Југо држава након рата.

Ali čekaj, kako misliš posredno preko Srbije?

Treaty of London:
The four allied Great Powers shall grant the following territories to Croatia, Serbia and Montenegro:

The entire coast in the upper Adriatic from Volosko on the border of Istria to the northern coast of Dalmatia, comprising the present Hungarian coast and the Croatian littoral, including the port of Rijeka and the small ports of Novi and Karlobag, as well as the isles of Krk, Prvic, Grgur, Goli and Rab. In the southern Adriatic, in the area in which Serbia and Montenegro are interested, the entire coast from the promontory of Planka to the River Drim, including the important ports of Split, Dubrovnik, Kotor, Bar, Ulcinj and St. Ivan Medovanski, as well as the isles of Veliki Drvenik, Mali Drvenik, Ciovo, Solta, Brac, Jakljan and Kolocep. The port of Durres shall be left to the independent Muslim State of Albania.
 
To nije istina. 1918. Split je bio centar srpstva. Pa udarne splitske novine dvadesetih godina su Pobeda, pisane na ćirilici i na ekavici. Od Dubrovnika do Rijeke (Sušaka) ili pobjeđuju ili su vrlo jaki i Srpska radikalna stranka i Jugoslavenska demokratska stranka. Gradinačelnik Splita tog vremena je četnički vojvoda. To što je komunistička istoriografija kasnije to pokušala sakriti razlog je zašto to većina ljudi ne zna. Jer komunisti su se brutalno razračunali sa Srbima katolicima (Hrvatima) koji su bili u četnicima. Postoje masovne grobnice nikad otvorene, jedna je kod Bribira, 30 kilometara od Rijeke. Pa i tog gradonačelinka Splita, koji je uredio Marijan i osnovao radiologiju u splitskoj bolnici ubili su partizani na kućnom pragu kao psa. Jedan dio dalmatinskih četnika katolika, koji nije pobijen, je pobjegao iz Jugoslavije, a dio je prešao u partizane. Tako je praktično slomljenja kičma Srba katolika u Dalmaciji. A i u periodu kraljevine Jugoslavije pravoslavna crkva im nije bila sklona, zato su poneki čak prelazili na pravoslavlje. A neke pravoslavna crkva nije ni htjela primiti.




Kako misliš postati Srbi? Misliš ostati Srbi. To što je neko katolik ili musliman nije manje Srbin nego pravoslavac.

Jeste slažem se za sve to, ali je 1918. ipak za sve to kasno (sem za Dubrovnik), i još deo u Slavoniji, već je propaganda odradila svoje...

Za drugo se isto slažem, naravno da je veroispovest nema presudan i primaran značaj za nacionalnost, ali većina i katolika i muslimana ipak nisu imali srpsku nacionalnu svest (narodnu pogotovo) bez obzira što su istog porekla.
Druga je stvar što se kod njih, pogotovo muslimana, a manjeg dela katolika ,mogla izgraditi srpska nacionalna svest uz dobru nacionalnu i državnu politiku i što je sve to istorijski opravdano i logično. To bi bio zadatak te hipotetičke novostvorene srpske države.
 
A je l' ti, pobogu, vidiš tekst ugovora kojim sam ja postavio, il' ne poznaš engleski jezik? :dontunderstand:
U Londonskom sporazumu se spominje i Hrvatska...

Kakva dioba Hrvata između četiri države??? Koje?

Engleski plan za uništenje Hrvata; majko mila koje zavjere... :dash::dash::dash:

P. S. Je l' to istim Englezima kojim pripata i Robert Vilijam Siton-Votson???

Na ovoj temi to neki navode. Da je postojao plan da se Hrvati podijele izmedju CG, Srbije, Italije i Madzarske. Da je to bio Engleski plan a ja sam ga nazvao plan unistenja Hrvata.
 
Ali čekaj, kako misliš posredno preko Srbije?

Већ сам написао. "Хрватска" се спомиње ради Русије, тј. српског ургирања код Руса да преко етничког принципа оспоре Талијанима право на источну обалу Јадрана. Из тога разлога је основан и Југословенски одбор, чије оснивање је иницирано од Пашића и србијанске владе.
Баш због "јадранског питања".
Да није било Русије, не би се спомињала ни Србија и Црна Гора, а камоли "Хрватска".
 
Jeste slažem se za sve to, ali je 1918. ipak za sve to kasno (sem za Dubrovnik), i još deo u Slavoniji, već je propaganda odradila svoje...

Za drugo se isto slažem, naravno da je veroispovest nema presudan i primaran značaj za nacionalnost, ali većina i katolika i muslimana ipak nisu imali srpsku nacionalnu svest (narodnu pogotovo) bez obzira što su istog porekla.
Druga je stvar što se kod njih, pogotovo muslimana, a manjeg dela katolika ,mogla izgraditi srpska nacionalna svest uz dobru nacionalnu i državnu politiku i što je sve to istorijski opravdano i logično. To bi bio zadatak te hipotetičke novostvorene srpske države.

Kod mnogih je postojala srpska nacionalna svijest. Duž cijele Dalmacije postojao je velik broj Srba katolika čak i nakon 1918. Hrvatsvo u Dalmaciji nije bilo šire prihvaćeno sve do ubojstva Stjepana Radića. To ubojstvo Katolička crkva je iskoristila da okrene narod u Dalmaciji protiv Beograda i Srbije, jer je poznat inat Dalmatinaca i njih je lako zapaliti, danas su u velikom animozitetu prema Zagrebu. Radića je Katolička crkva za života mrzila i napadala kao srbofila i alkoholičara, a nakon smrti iskoristila je njegovu smrt na najstrašniji mogući način, da bi sijali mržnju prema Srbima i od Srba katolika u Dalmaciji stvarala Hrvate. Međutim, u Dalmaciji 1941.-1945. je bilo jako malo ustaša.
 
Kod mnogih je postojala srpska nacionalna svijest. Duž cijele Dalmacije postojao je velik broj Srba katolika čak i nakon 1918. Hrvatsvo u Dalmaciji nije bilo šire prihvaćeno sve do ubojstva Stjepana Radića. To ubojstvo Katolička crkva je iskoristila da okrene narod u Dalmaciji protiv Beograda i Srbije, jer je poznat inat Dalmatinaca i njih je lako zapaliti, danas su u velikom animozitetu prema Zagrebu. Radića je Katolička crkva za života mrzila i napadala kao srbofila i alkoholičara, a nakon smrti iskoristila je njegovu smrt na najstrašniji mogući način, da bi sijali mržnju prema Srbima i od Srba katolika u Dalmaciji stvarala Hrvate. Međutim, u Dalmaciji 1941.-1945. je bilo jako malo ustaša.

Којим делом Далмације су били више ти Срби католици ? ( не говорим о Дубровнику него о Далмацији)
 
Којим делом Далмације су били више ти Срби католици ? ( не говорим о Дубровнику него о Далмацији)

Čitava Dalmacija i šire, od Sušaka (istočna polovina grada Rijeke, zapadni dio Rijeke, Fiume je bio pod Italijom) do Dubrovnika. Na Sušaku je najjača stranka bila Jugoslavenska demokratska stranka, a drugi po snazi radikali. Radikalna stranka je imala masu glasača duž cijele Dalmacije.

Lujo Bakotić (21. 11. 1867, Sinj — 31. 3. 1941, Beograd ) hrvatski pravnik, publicist, leksikograf, diplomat. Lujo se, kao i njegov otac Ignjat, odvjetnik, smatrao Srbinom katoličke vere. Gimnaziju je završio u Splitu, a pravo u Beču i Grazu. Bio je predstavnik Srpske stranke u Dalmatinskom saboru, a kasnije i ambasador u Vatikanu. Klasično obrazovan, govorio je francuski, njemački, talijanski, engleski i latinski. Nakon 20 godina rada, preveo je 1938. Bibliju.

1939. Bakotić piše:

Jedna osobita dalmatinska pojava su SRBI KATOLIČKE VJERE. Bilo je i ima i danas pokoji Srbin katolik u BiH , ali su rijetki. Kod nas u Dalmaciji su dosta u velikom broju. Većinom su intelektualci, ali medju njima i radnika i seljaka. Ima ih svuda po Dalmaciji: u Kninu, Sinju, Imotskom, Makarskoj, Šibeniku, Splitu, Kaštelama, na otocima, ali ih najviše ima u Dubrovniku i u okolini dubrovačkoj."

To pokazuje da je u Dalmaciji, čak i nakon 100 godina nasilnog pohrvaćenja Srba katolika, bilo i dalje puno Srba katolika koji se odbijali postati Hrvati. To piše Lujo Bakotić jedan o vodećih dalmatinskih intelektualaca prve polovine 20. stoljeća.
 
Ne može biti propuštena prilika,pošto Londonski ugovor nije odgovarao ratnim ciljevima Srbije.
Srbija je niškom deklaracijom prva postavila ratne ciljeve,a to su bili "oslobođenje svih Srba,Hrvata i Slovenaca".
Po granicama iz Londonskog sporazuma,ostade nam pola braće ne oslobođeno,jednostavno nismo mogli prihvatiti.:ljutko::ljutko:Išlo se na sve ili ništa.
 
Jedna osobita dalmatinska pojava su SRBI KATOLIČKE VJERE. Bilo je i ima i danas pokoji Srbin katolik u BiH , ali su rijetki. Kod nas u Dalmaciji su dosta u velikom broju. Većinom su intelektualci, ali medju njima i radnika i seljaka. Ima ih svuda po Dalmaciji: u Kninu, Sinju, Imotskom, Makarskoj, Šibeniku, Splitu, Kaštelama, na otocima, ali ih najviše ima u Dubrovniku i u okolini dubrovačkoj."

To pokazuje da je u Dalmaciji, čak i nakon 100 godina nasilnog pohrvaćenja Srba katolika, bilo i dalje puno Srba katolika koji se odbijali postati Hrvati. To piše Lujo Bakotić jedan o vodećih dalmatinskih intelektualaca prve polovine 20. stoljeća.
Šteta što brojevi nisu izraženi u apsolutnom obliku. Što točno znači ovo u velikom broju ili puno? Osobito kada znamo da, prema njemu, Srba katolika ima više intelektualaca nego radnika i seljaka.
 
A je l' ti, pobogu, vidiš tekst ugovora kojim sam ja postavio, il' ne poznaš engleski jezik? :dontunderstand:
U Londonskom sporazumu se spominje i Hrvatska...

Kakva dioba Hrvata između četiri države??? Koje?

Engleski plan za uništenje Hrvata; majko mila koje zavjere... :dash::dash::dash:

P. S. Je l' to istim Englezima kojim pripata i Robert Vilijam Siton-Votson???

Govorim o tome da tu neki spominju da su Englezi planirali prema nekakvom Londonskom sporazumu Hrvate podijelit izmedju CG, Srbije, Italije i Madzarske.
 
Није то био "некакав Лондонски споразум" него споразум четри европске и свјетске силе. "Некакав" ту само море бити покрајина у угарском дијелу А-У, под именом Хрватска, и како год да окренеш, да није било српски глупака, ти из Задра никад не би био у никаквој Хрватској.
Чак ни Аустрији у Аустро-Угарској, ни на памет није падало да се одрекне Јадрана због Мађара, а камоли због Хрвата.
 
То су факти а ти како оћеш.
Премда су Далматинци данас тобоже највећи Хрвати, није некад тако било. У Првом свјетском рату, добровољци Хрвати који су се борили у српској војсци, били су готово сви среда Далматинци. Тако и у Другом свјетском рату четници.:mrgreen:
Између хрватства и југословенства, а богме и српства (велики Хрват Иван Мештровић као најпознатији примјер:mrgreen:).

Далмација је 1918. мимо Загреба ишла на присаједињење Србији ("Ми одошмо, а ви како оћете"). Дочек српске војске по Далмацији међу Далматинцима обе вјере је био једнак и са највећим одушевљењем (Сплит и Книн).
 
Poslednja izmena:
Дочек српске војске по Далмацији међу Далматинцима обе вјере је био једнак и са највећим одушевљењем (Сплит и Книн).

Znaci odusevljanje kazes u Kninu u malenom selu kojeg usporedjujes sa Splitom. :D Tko je uopce tada znao za tamo neki Knin, neku vukojebinu?

Pa i ta vukojebina je u to vrijeme imala hrvatsku vecinu. Nakon stvaranja Kraljevine SHS Hrvati polako postaju manjina u tom selu a Srbi vecina. Za vrijeme SFRJ Srbi postaju vecina.
 
Poslednja izmena:
Книн је имао србску већину још од доласка Турака на ове просторе, а можда и раније, црква светог Ђорђа у Книну датира још из 15 века, тако да не лупај, а Далматинци јесу здушно поздравили србску војску и србског краља 1918 године, и у градовима и у како ти кажеш вукојебинама.
 
Austrijski popis stanovnistva iz 1900 godine. Dakle Knin grad od 1300 stanovnika. 800 Hrvata i 400 Srba. Govorim za grad ili sto je vec to sa 1300 stanovnika, kako to nazvati. Ne kazem da sire podrucje Knina nije bilo vecinski naseljeno stanovnistvom grcko-pravoslavne vjere jer bilo je. Ali zelim samo ukazati da taj Knin di je buknula pobuna 90 godina kasnije nije imao do Jugoslavije srpsku vecinu. Naselila ih drzava, slicna stvar je bila i u Benkovcu. Nesto malo Srba a 90-ih vecina, 2 780 Srba ili 73,62%. Samo razlika je ta da je sire podrucje Benkovca bilo negdje pola - pola. Pocetkom stoljeca vise Hrvata a krajem stoljeca nesto vise Srba.
 
Аустријски пописи из 1900 и из 1910 говоре нам да Срба у Далмацији има много више, не могу сада да пронађем тачне податке за Книн и Сплит, али имам податке рецимо од оног аустроугарског пописа из 1851 по коме Срба у Далмацији што католика што православаца има 378 676 док се Хрвати уопште не спомињу:
popis 1851.png

а у књизи "Статистика и географски опис аустријске империје" из 1857 Ф.Елека тај број Срба у Далмацији је 395.273.
 
Чекајте, јесу ли Срби, или становништво грчко-православне вјере? Да видимо колико сте Усташа од 0 до 6?

Na popisu, Srbohrvati su tretirani kao jedna jezička kategorija.

Okrug iliti županija Knin (obuhvatajući 140.807 hektara zemlje) je imao/la 51.608 stanovnika, koji su živeli u 12.699 kuća. Evo polne strukture stanovništva:

* 27.864 muškaraca (54%)
* 23.744 žena (46%)

Po jeziku, ovo su je narodnosna struktura:

* 51.126 SrboHrvata (99.07%)
* 192 Italijana (0.37%)
* 61 Njemaca (0.12%)
* 54 ostala (0.1%)

A ovo je po vjeroispovijesti:

* 27.121 istočni pravoslavac (52.55%)
* 24.485 rimokatolika (47.44%)
* 2 ostala

Ovo je zbog Drniša, koji je potpadao pod Knin, kao i Promina. Velika većina kninskih katolika je tu živjelo...bez toga, to je za uže područje Knina to negdje oko 21.000 pravoslavnih i 2.500 katolika.

Postoje i podaci prema teritorijalnoj podjeli iz kraja SFRJ, (1991). Nemam podatke za 1900, al' 1910. u kninskoj opštini to je oko 34.500 pravoslavnih i 5.700 katolika.

Аустријски пописи из 1900 и из 1910 говоре нам да Срба у Далмацији има много више, не могу сада да пронађем тачне податке за Книн и Сплит, али имам податке рецимо од оног аустроугарског пописа из 1851 по коме Срба у Далмацији што католика што православаца има 378 676 док се Хрвати уопште не спомињу:
Pogledajte prilog 328688
а у књизи "Статистика и географски опис аустријске империје" из 1857 Ф.Елека тај број Срба у Далмацији је 395.273.

http://mudrac.ffzg.hr/~pkorunic/pdf/ETNICKA IDENTIF - za HZ.pdf

По ком то попису живота ти.
Книн и јесте био мањи од Сплита ништа спорно.
И они су србског краља дочекали 1918 тако да је ипак бар малчице већи.

Da budemo precizniji, Knin je imao 1900. g. 835 katolika (64,13%) i 467 pravoslavaca (35,87%), od ukupno 1.302 građanina. Ne znam doduše odakle mu 114 Talijana, niti se to uklapa u konačnu brojku, a talijanstvo nije ni religija. :D
I treba istaći da je to po vjeri, ne znam kako je išla situacija sa maternjim jezikom. Svakako da nisu svi katolici bili Hrvati...

Книн је имао србску већину још од доласка Турака на ове просторе, а можда и раније, црква светог Ђорђа у Книну датира још из 15 века, тако да не лупај, а Далматинци јесу здушно поздравили србску војску и србског краља 1918 године, и у градовима и у како ти кажеш вукојебинама.

Knin nije selo, već vojnički centar, ali dakako nije ni neki veliki grad. I ne, on nije prije Tita imao većinsko srpsko stanovništvo, odnosno prije DFJ (a ne SFRJ, kako kolega napisa).
 
Poslednja izmena:

Back
Top