Uh što je čudna ova Smeh...
Pojavi se kada ja krenem na spavanje,pa me nešto pomene,i ja onda moram da repliciram.
Nemoj da ti bude tužna moja rečenica u kojoj kažem da nisam smela da rizikujem,pa rodim devojčicu.Ja nikada nisam poželela da imam ćerku.Govorila sam da ću imati petoro dece,i da će sve biti dečaci,i čak sam i imena imala smišljena.Od svega toga,obistinio se samo Dušan,jer ne da nisam stigla do petog,nisam ni do trećeg.

Dogodio se i Sava,što se tiče pola,ali imena su ostala neupotrebljena.
Ja često Savi kažem u šali,ali to je u stvari istina,da kada se on rodio,i kada je doktorka rekla da je dečak,u Popincima se čulo kada mi je pao kamen sa srca.Ni za jednog,ni na jednom UZ nisam htela da mi kažu pol deteta,ali sam nekako osećala,a potajno se nadala da su dečaci.
Nikada me nisu zanimale devojčice,a da ih ja rodim.Ja imam sestričinu koju obožavam,imam ćerku brata od strica za koju bih ubila,ali ja da ih rodim nikada nisam poželela.Moja mama ni dan danas ne može da dođe sebi od takvog mog stava.
Nikda me nisu zanimale devojčice da imaju mašne,i lakovane cipele i haljine na karnere,i šeširiće na glavi...Nisam želela,i srećna sam što imam dva dečaka.
Dalje,ja sam jako vezana za svoje roditelje,bila,a i dan danas sam.To odvajanje od njih,odlazak iz roditeljske kuće za onog kog sam izabrala,kog volim i sa kojim imam savršen brak,za mene je bio težak.Da ne kažem traumatičan.I tada sam definitivno rekla da se moja deca neće udavati.
Eto,mislite šta hoćete,razapnite me,ali volEm što sam mama dva muška deteta.