Ima jedan ciganski konj ovde u mom kraju.Braon boje sa belim na njushci i izmedju ochiju,jedno oko mu je braon a drugo plavo...
Ostave ga u parkicu prekoputa moje zgrade i vezu ga za drvo,pa se on jadan upetlja u drugo drvece i na kraju mu ostane samo metar kanapa i ne moze da mrdne jadan...i tako svaki put...
Onda ja krenem da ga vodam u krug da mu otpetljam to i posle je sav hepi. Zapamtio me,vise me se ne plashi,chak mi se chini da mi se obraduje kada mi chuje glas,ne znam kako tachno izgleda konj koji se raduje nekome,ali mislim da mu je drago kada dodjem...
U pocetku me se bas plasio i na svaki moj povishen ton upucen Uni,on se jadan sklanjao i cimao misleci da cu da ga udarim,ali sada mi pridje i stavi njushku na moje rame i ja ga onda zagrlim i mazim ga dugo,dugo,a on samo zvace i cuti tako i ne mrda....dozvoljava mi i da mu podignem nogu i sve....divan je...
Mnogo mi ga je zao,malkice je mrshaviji nego sto bi trebao da bude i teraju ga da vuche glupa kola... Ima neki oziljak iza uvceta....
Toliko sam ga zavolela,stalno gledam dal je tu,volela bih da mogu da ga uzmem za sebe,na nekom imanju velikom zelenom....ziveo bi kao kralj,nikad vise ne bi bio udaren niti bi morao da nosi ili vuklja bilo sta...

stalno razmishljam kako da ga spasemo...i njega i ostale od kojih su neki u daleko gorem stanju od njega