Komunikacija

Ja svakako mislim da nije problem u nama nego u okolini. Džaba svi smo različiti i ond abi to značilo da bi ti trebao da paziš šta ćeš reći, da se ustručavaš, suzdržavaš da se neko ne uvrijedi itd .. i onda se izgubi smisao, tj to nisi pravi ti. Bitno je da budemo svoji i iskreni pa kome se sviđamo nastavljamo kome ne da smo zdravo:)
A gde je ljubav ? Ljubav je kad svakog poštuješ ...
 
Inače vidim da u komunikacijama sa devojkama redovno nailazim na gard i to ne opravdani neko nesvesno automatski podižu gard. S obzirom kakva su vremena devojka je svesna da svega ima, pa automatski diže gard. Pričanjem lepih priča mi ih opustimo. E tu su ključne ove lepe priče... Treba umeti...tu je sva filozofija. Blago onom ko je pisao iz srpskog sastave za 5 na pismenima.
 
Kako se snalazite sa novim poznanstvima?
Da li ste komunikativni ili spadate u pasivniju grupu, koja češće samo odgovara na pitanja?
Često to ima veze i sa stidljivošću, oprezom, možda neprijatnim događajem iz prošlosti.

Da li lako započinjete razgovor?Spontani ste i znatiželjni?Pričljivi i veseli?
Ili procenjujete sagovornika, postavljajući mu taktička pitanja?

Poslednje...koliko ste često imali osećaj da je neko stekao pogrešnu sliku o vama, prilikom upoznavanja?Koliko vam je to uopšte važno?

(Autorska tema)Pogledajte prilog 1457169
stekli su pogresnu sliku, pa zaista steta! :hahaha:
 
Ovo se meni redovno dešava.
Govore mi da delujem nepristupačno i neprijatno.
Doduše, ja nisam toliko komunikativna kao ti, lako odustajem od razgovora kada primetim da je druga strana nezainteresovana.
Najveći"problem"imam sa svojim smislom za humor, koji mnogi shvataju bukvalno.

Često ostavljam pogrešan utisak nedruželjubive osobe.
pravo pitanje je zasto idemo udrustvo i iz toga proizilazi i nas interes za komunikaciju. Druzenje moze biti radi dokolice, radi posla, radi zabave, radi zelje da upoznamo osobu suprotnog pola, da skrenemo paznju sa dnevnih problema.....................sto znaci da necemo biti uvek u istom formatu vec prema razlogu druzenja.
 
pravo pitanje je zasto idemo udrustvo i iz toga proizilazi i nas interes za komunikaciju. Druzenje moze biti radi dokolice, radi posla, radi zabave, radi zelje da upoznamo osobu suprotnog pola, da skrenemo paznju sa dnevnih problema.....................sto znaci da necemo biti uvek u istom formatu vec prema razlogu druzenja.
Naravno, ne ponašamo se identično uvek, zavisi od mnogo čega.Ne razgovaramo isto sa npr. kolegama s posla, starijim ljudima, decom, roditeljima...
Ali, u suštini, takvi smo kakvi smo(osim ako svesno ne glumimo).
 
Nisam tvrdila da mi je posebno bitan.
Pitanje je bilo uopšteno, šta drugi misle o tome.
Ne samo o utisku, već načinu komunikacije.
Koliko lako ulaze u razgovor, da li su otvoreni ili ne.
mislim da je tema nebitna za svakodnevni zivot, jer, svako komunicira onoliko koliko zeli i koliko mu je potrebno.
Ako neko i nije bas komunikativan , to nije zato sto je glup , mutav, mrz sve, arogantan,........vec ne zeli da se opterecuje bezpotrebnom komunikacijom ako u tom trenutku ima vaznija posla. A ako se i dosadjuje, svakako se nece ukljucivati u teme koje ga ne interesuju.
Tesko je zamisliti da postoji normalna osoba koju sve teme interesuju, tacnije, koja ne zatvara usta u drustvu.
Zato i postoje prijatelji, drugari, partneri........krug poznanika sa kojima se druzimo i prijatno nam je jer imamo uhodane teme i komunikaciju, a pridoslice ce se prikljuciti "nasem" krugu poznanika ako se medju nama osecaju ugodno i opusteno, a ako ne, necemo ih vise videti.
 
Kad sam bio klinac je bilo bar delimično lakše, sad mi je većina ljudi dosadna, na okupljanjima uglavnom ćutim. Sećam se kad sam nešto izašao i pored mene sedeo neki novi tip, mi pričamo o nekih praznim moralističkim stvarima, tipa kako je omladina danas pokvarena, kako je sistem vrednosti oronuo zbog rijalitija bla bla... ja ne verujem u to niti me briga za moral i rijaliti sa te neke strane, ali držim priču i lažem jer vidim da je on na toj talasnoj dužini. Naučio sam da ljudima pružim šta im treba privatno i da ih ne sablažnjavam sa mojim 'stavovima', jer su većina ljudi malogradjanski imbecili i to može samo loše po mene da završi.
ako iole ulažeš više u neka razmišljanje naravno da se nećeš sa većinom drugih naći...
Ali patimo zbog svojih očekivanja od random ljudi da misle kao i mi - e to je nerealno, jer su oni bolji u onome o čemu oni više razmišljaju od nas!

I ja sam neki dan tako slušala taj fazon priča i klimala, a ne sluša mi se o tome, jer sam prerasla, ali je njoj trebalo da nađe istomišljenika što i jesam, iako se meni to podrazumjeva i ne priča o tome.
Možda tako i taj tvoj...niste na istom nivou razvoja, ali bar gonite u istom smjeru, ali nisu vam nivoi isti...



Nekad sam se javno hvalisao sa nihilizmom i prazninom koju osećam,
Jel misliš da je to za hvaljenje? :mrgreen:
Imala sam takav period, ali to je samo ego jak, gdje tripuješ da si slobodni mislioc što ti ne treba nikakav smisao.


sad sam skapirao da većinu ljudi ili boli uvo ili žive normalan život, što sa mnom nije slučaj. Zato mudro, uživo svakog skeniraš, vidiš gde je sa stavovima, i samo klimaš glavom ili pričaš kako su banane i paštete poskupele i kako su deca zbog tik-toka postala nemoralna i bez sistema vrednosti. Posle se vratiš u stan i držiš se svoga puta. I vuk sit i ovce na broju.
Auh, ti si samo možda težak lik, pa filozofi tu pomognu jer su i oni bili ?!

Kada se ne uklapaš, kažeš sebi da ai poseban i pametniji i opravdaš što si takva osoba koja se ne snalazi u životu i sa drugima.



A neki krive sistem, neki roditelje, neki školu...
A ti kriviš interesovanja većine ljudi?!


Po meni, pametna osoba bi trebalo da može sa drugima. Jer ako se ne može, nešto fali.
I tu sam ubjeđena, jer tako učimo o sebi i o drugima.

Ja da mislim kao ti, a mislila sam kada sam bila bezvoljna, težila sam da se mijenjam.
Prihvatiš mirno da će ljudi pričati o onome što ih muči, ali isto tako i ti pričaj o onome što tebe muči. Možeš sa ljudima, samo treba znati.
Ne vrijedi niko više, ne gledaj ko je pametniji-od sviju se može učiti. Samo se više otvoraj, daj šansu ljudima.
 
Da li ste komunikativni ili spadate u pasivniju grupu, koja češće samo odgovara na pitanja?
Ne bih za sebe rekla da sam komunikativna, ali nisam ni od onih koji samo slušaju i odgovaraju na pitanja.
Nisam ni stidljiva,jednostavno ne želim komunikaciju.

(Mislim na ljude, ostale,svet...Ne na bliske osobe koje znam )


....koliko ste često imali osećaj da je neko stekao pogrešnu sliku o vama, prilikom upoznavanja?
Uglavnom ljudi (nepoznati , "ovlaš" ljudi)vide nešto što ja nisam.
Ne ubeđujem ih u suprotno, jer me zaista ne zanima.
Ko treba da me zna, zna me.Meni dovoljno.
 
Tesko je zamisliti da postoji normalna osoba koju sve teme interesuju, tacnije, koja ne zatvara usta u drustvu.

Koliko si pricljiv odredjuju sledeca 3 faktora.

1) Koliko si generalno zainteresovan za pricu.

2) Koliko te interesuju teme o kojima se prica u tvom okruzenju.

3) Koliko ti odgovara nacin na koji drustvo u kojem se nalazis misli i razgovora o pomenutim temama.

Ja sam, recimo, poprilicno zainteresovan za pricu ( 1 ) ali sam izbirljiv kad su u pitanju teme ( 2 ) i pristup temama ( 3 ).

Tako da, kad se sve sabere i oduzme, ja ti se u drustvu ponasam i osecam k'o Brus Vilis u filmu Peti Element kad udje u brod i pojavi se Chris Tucker.
 
Kako se snalazite sa novim poznanstvima?
Super :)
Da li ste komunikativni ili spadate u pasivniju grupu, koja češće samo odgovara na pitanja?
Komunikativan.
Često to ima veze i sa stidljivošću, oprezom, možda neprijatnim događajem iz prošlosti.
Jok.
Da li lako započinjete razgovor?Spontani ste i znatiželjni?Pričljivi i veseli?
Vrlo lako i spontano.
Ili procenjujete sagovornika, postavljajući mu taktička pitanja?
To samo kad intervjuisem juniore 😁
Poslednje...koliko ste često imali osećaj da je neko stekao pogrešnu sliku o vama, prilikom upoznavanja?
Ranije se to cesce desavalo, sad mislim da ne, a mozda, jednostavno, ne primecujem.
Koliko vam je to uopšte važno?
Danas nimalo. Ali kad sam bio klinac, bilo je vazno, jer verujem da je skoro svim mladim ljudima bitno da budu shvaceni kako treba.
Kad dodjes u neke zrelije godine, jednostavno, zabole te kako te ko shvati 😁
 
Super :)

Komunikativan.

Jok.

Vrlo lako i spontano.

To samo kad intervjuisem juniore 😁

Ranije se to cesce desavalo, sad mislim da ne, a mozda, jednostavno, ne primecujem.

Danas nimalo. Ali kad sam bio klinac, bilo je vazno, jer verujem da je skoro svim mladim ljudima bitno da budu shvaceni kako treba.
Kad dodjes u neke zrelije godine, jednostavno, zabole te kako te ko shvati 😁
Hvala na odgovoru, detaljno i s obrazloženjem.
Da, postoje komunikativni i spontani ljudi, vedre naravi.
 
Ja sam, recimo, poprilicno zainteresovan za pricu ( 1 ) ali sam izbirljiv kad su u pitanju teme ( 2 ) i pristup temama ( 3 ).
Pametno, tako i treba da bude.
Kod mene je zainteresovanost za priču direktno vezana za sagovornika.
Naravno, tema se podrazumeva,ali ne mora biti ozbiljna i bitna za svakodnevni život.
Možda nas nešto u datom trenutku interesuje ,pa eto..pričamo.
 
Upravo to.
Ponekad je teško usmeno izraziti ono šta želimo da kažemo.
Ima jako puno povučenih ljudi, s potrebom da ostvare kontakt s drugim ljudskim bićem.Ne mora to biti ništa specijalno, jednostavno želja za iskazivanjem mišljenja, razmena utisaka.
Anonimnost daje tu neku sigurnost (mada mi je to nekako pogrešna reč), mogućnost da se izrazimo putem pisanja.
Meni je lakše uživo da se izrazim, mislim da budem shvaćena.
 

Back
Top