Komunikacija

Zelena milja

Iskusan
Poruka
5.500
Kako se snalazite sa novim poznanstvima?
Da li ste komunikativni ili spadate u pasivniju grupu, koja češće samo odgovara na pitanja?
Često to ima veze i sa stidljivošću, oprezom, možda neprijatnim događajem iz prošlosti.

Da li lako započinjete razgovor?Spontani ste i znatiželjni?Pričljivi i veseli?
Ili procenjujete sagovornika, postavljajući mu taktička pitanja?

Poslednje...koliko ste često imali osećaj da je neko stekao pogrešnu sliku o vama, prilikom upoznavanja?Koliko vam je to uopšte važno?

(Autorska tema)
lice-izraz-na-e-su-tine-2_orig.jpg
 
Jako sam komutikativna iako imam baš mali krug ljudi sa kojima se družim. Lako stičem poznanstva i nemam problema da započnem temu i ostvarim interakciju sa sagovornikom.
Kada vidim da sagovornik nije raspoložen ili previše introvertan ne trudim se da nastavim komunikaciju.
Često ljudi stiču pogrešnu sliku o meni prije nego ostvarimo komunikaciju, bar tako kažu, da djelujem citiram "arogantno" i nezainteresovano
 
Često ljudi stiču pogrešnu sliku o meni prije nego ostvarimo komunikaciju, bar tako kažu, da djelujem citiram "arogantno" i nezainteresovano
Ovo se meni redovno dešava.
Govore mi da delujem nepristupačno i neprijatno.
Doduše, ja nisam toliko komunikativna kao ti, lako odustajem od razgovora kada primetim da je druga strana nezainteresovana.
Najveći"problem"imam sa svojim smislom za humor, koji mnogi shvataju bukvalno.

Često ostavljam pogrešan utisak nedruželjubive osobe.
 
Ja svakako mislim da nije problem u nama nego u okolini. Džaba svi smo različiti i ond abi to značilo da bi ti trebao da paziš šta ćeš reći, da se ustručavaš, suzdržavaš da se neko ne uvrijedi itd .. i onda se izgubi smisao, tj to nisi pravi ti. Bitno je da budemo svoji i iskreni pa kome se sviđamo nastavljamo kome ne da smo zdravo:)
 
Zato sto gradimo totalno drugu sliku o tom odnosu. Imam blisku osobu pored sebe koja jednostavno tako tragicno dozivljava suprotno misljenje, da na kraju dobija lazi i neiskrene odgovore cisto da ne bi bila povrijedjena, a posle se zali sto ne dobija iskrene odgovore i savjete, a kad ih dobije nastaje drama. I bas je u dugorocnom odnosu to iscrpljujuce kad konstantno nekome moras nesto da uvijas u sareni celofan da mu kazes da imas drugacije misljenje. Reci mi brate sta mislis pa nek je najgora istina bolja je od najbolje lazi
 
Ceo život radim sa ljudima , posao i egzistencija mi zavise u početku od moje elokventnosti kasnije od mog i umeća i veština koje posedujem
U principu sam jako ćutljiv i ponekad delujem nepristupačno.
Jednostavno me mrzi da ulazim u bilo kakvu priču sa ljudima i o temama za koje nisam baš žarko zinteresovan .
Ako udjem i vidim da je ta osoba iskrena i da postoji taj svet iza nje i u njoj prihvatim je na sve načine bez zadrške i preispitivanja
Poteknu reči iz mene ( ono sve akumulirano dugim ćutanjem )
Znam da "očaram " ljude tako nekim svojim izlivima pričljivosti što večinu ljudi ostavi zbunjene jer su navikli na moju tišinu
 
uglavnom sam ćutljivac, meni reči treba kleštima vaditi, ako oćete ćutanjem da se odmorite najbolja sam opcija , a da znam da saslušam one pored mene znam , e toga ima na pretek
Ja sam stekla potpuno drugu sliku o tebi.
Mislila sam da voliš da pričaš.
Doduše, verovatno imaš par ljudi sa kojima i voliš.
Deluješ baš komunikativno.
 
Kako se snalazite sa novim poznanstvima?
Da li ste komunikativni ili spadate u pasivniju grupu, koja češće samo odgovara na pitanja?
Često to ima veze i sa stidljivošću, oprezom, možda neprijatnim događajem iz prošlosti.

Da li lako započinjete razgovor?Spontani ste i znatiželjni?Pričljivi i veseli?
Ili procenjujete sagovornika, postavljajući mu taktička pitanja?

Poslednje...koliko ste često imali osećaj da je neko stekao pogrešnu sliku o vama, prilikom upoznavanja?Koliko vam je to uopšte važno?

(Autorska tema)Pogledajte prilog 1457169
Volim da upoznajem nove ljude.
Veoma sam otvoren i komunikativan...rekao bih cak i previsse.
Priccam pet puta visse od prosecnog muskarca pa kome se svidja OK kome ne sta cu mu ja...
Po prirodi sam veseo i saljivfxija...
pitanja postavljam samo kad i ako me nesto zanima...ne taktiziram.
A ono za prvi utisak...iskreno...nije mi bitno.
Uglavnom me ljudi pravilno procene ali zaista mi nije vazno.
Zivim svoj zivot kako znam i umem i ne govorim drugima kako da zive svoj.
 
Ja sam stekla potpuno drugu sliku o tebi.
Mislila sam da voliš da pričaš.
Doduše, verovatno imaš par ljudi sa kojima i voliš.
Deluješ baš komunikativno.
Mislim da je zato dobar deo nas na forumu i generalno na društvenim mrežama i internetu, ali što anonimnije i distanciranije to bolje - da se izrazimo na način na koji ne uspevamo u stvarnom životu.
 
Mislim da je zato dobar deo nas na forumu i generalno na društvenim mrežama i internetu, ali što anonimnije i distanciranije to bolje - da se izrazimo na način na koji ne uspevamo u stvarnom životu.
Upravo to.
Ponekad je teško usmeno izraziti ono šta želimo da kažemo.
Ima jako puno povučenih ljudi, s potrebom da ostvare kontakt s drugim ljudskim bićem.Ne mora to biti ništa specijalno, jednostavno želja za iskazivanjem mišljenja, razmena utisaka.
Anonimnost daje tu neku sigurnost (mada mi je to nekako pogrešna reč), mogućnost da se izrazimo putem pisanja.
 
Upravo to.
Ponekad je teško usmeno izraziti ono šta želimo da kažemo.
Ima jako puno povučenih ljudi, s potrebom da ostvare kontakt s drugim ljudskim bićem.Ne mora to biti ništa specijalno, jednostavno želja za iskazivanjem mišljenja, razmena utisaka.
Anonimnost daje tu neku sigurnost (mada mi je to nekako pogrešna reč), mogućnost da se izrazimo putem pisanja.
Potom, ima nas i koji želimo da istresemo svoje frustracije, što se da primetiti. :mrgreen:
 
Ja sam stekla potpuno drugu sliku o tebi.
Mislila sam da voliš da pričaš.
Doduše, verovatno imaš par ljudi sa kojima i voliš.
Deluješ baš komunikativno.
jesam komunikativan , i nije da ne pričam, ali to su ljudi koji su meni bliski, i koji su i oni dozvolili tu blizinu, o svemu i svačemu
ali možda i profi deformacija, više slušam
 
Ja ne pricam puno ali pricam dovoljno , ne pricam brzo , jer 70% srbije ima mentalne smetnje, pa bi brzo pricanje otislo u vetar i stvorilo nelagodnost....

Naglasavam sta hocu , odlicno prenosim sta mislim , brzo pronalazim sta druga osoba misli, svodim sve na jasne i jednostavne protoke informacija...

A sto se tice uspostavljanja prisnosti, tu sam odlican, cak i uzivam u tome sto su ljudi prisniji i zeljni da se prikazu novopoznatima vise nego starim znancima...Sto je posledica mentaliteta , ali ja ne stvaram taj mentalitet pa me boli briga sto potice odatle..

Volim da komuniciram sa ljudima, ali naravno znam da je kultura komunikacije u Srbiji na jako niskom nivou....bas niskom...
Kvalitet informacija koje ljudi emituju su takodje u onih 70% mentalne pometnje...moras im citati iz ociju , izmedju redova, citati sta psiholoski zele a na zalost ne spadam u one koji to zele i da zloupotrebe....na zalost....
Jer mnogo puta vidim da neko zeli uredjenje nekog prostora samo zato sto mu smeta kanalizacija i spreman je da plati nenormalnu kolicinu novca samo ako mu pomenes da ce kanalizaciona mreza biti zamenjena ili sredjena.....
Drugi obozavaju elektriku , treci zele da im budes prijatelj iako si majstor po angazovanom poslu..

Samo sto nije zahvalno pricati o tome sta ljudi misle o sebi i svom nastupu u Srbiji....mnogo su zaljubljeni u sebe i podrazumevaju da su svi ostali zaljubljeni u sebe...
 
Upravo to.
Ponekad je teško usmeno izraziti ono šta želimo da kažemo.
Ima jako puno povučenih ljudi, s potrebom da ostvare kontakt s drugim ljudskim bićem.Ne mora to biti ništa specijalno, jednostavno želja za iskazivanjem mišljenja, razmena utisaka.
Anonimnost daje tu neku sigurnost (mada mi je to nekako pogrešna reč), mogućnost da se izrazimo putem pisanja.
I redovno upadnete u zamku da ste stvarno komunicirali ....
Koriscenje odlozene komunikacije je ipak koriscenje odlozene komunikacije....tj to je drugaciji vid komunikacije....Vecina je manje iskrena, ali to je jasno iz motiva zasto se koristi odlozena komunikacija, zbog nemogucnosti direktne komunikacije...
Druga koristi metod manje iskreno ali sa vise glume....
Stvaraju se posebni modeli kompenzacije onoga sto se izbegava ili ne moze u direktnoj komunikaciji....a pisana komunikacija postaje agresivnija....
Nigde nema toliko agresivnosti koliko u pisanoj komunikaciji gde ima jako puno onih koji kompenziraju to sto ne mogu u realnoj komunikaciji....

Sto nije fer prema korisnicima komunikacije....Kao sto nije fer da se neko ko je invalid prazni preko onih kanala komunikacije gde se to ne moze videti....a sebi tako cini ventil...
Zato postoje online terapije i kanali, pa tamo bi trebalo to raditi....ovako javni prostor postaje talac korisnika koji imaju razne poremecaje bilo mentalne bilo fizicke invalidnosti i to je sve vise vidljivo i zna se....

Nisam u fazonu da nekog sazaljevam i to mi lepo prolazi u realu sa invalidnim osobama. Pomognem sto mogu a oni ne mogu , ali ih ne sazaljevam i to im odgovara, vide da ih tretiram ravnopravno....pomoc ne racunam u dug ili neki balans...

Ali glupo bi bilo da ne pomenemo to sto stvarno postoji a to je opterecenje javnih komunikacija raznim grupama sa nekim frustracijama......
 
Kad sam bio klinac je bilo bar delimično lakše, sad mi je većina ljudi dosadna, na okupljanjima uglavnom ćutim. Sećam se kad sam nešto izašao i pored mene sedeo neki novi tip, mi pričamo o nekih praznim moralističkim stvarima, tipa kako je omladina danas pokvarena, kako je sistem vrednosti oronuo zbog rijalitija bla bla... ja ne verujem u to niti me briga za moral i rijaliti sa te neke strane, ali držim priču i lažem jer vidim da je on na toj talasnoj dužini. Naučio sam da ljudima pružim šta im treba privatno i da ih ne sablažnjavam sa mojim 'stavovima', jer su većina ljudi malogradjanski imbecili i to može samo loše po mene da završi. Nekad sam se javno hvalisao sa nihilizmom i prazninom koju osećam, sad sam skapirao da većinu ljudi ili boli uvo ili žive normalan život, što sa mnom nije slučaj. Zato mudro, uživo svakog skeniraš, vidiš gde je sa stavovima, i samo klimaš glavom ili pričaš kako su banane i paštete poskupele i kako su deca zbog tik-toka postala nemoralna i bez sistema vrednosti. Posle se vratiš u stan i držiš se svoga puta. I vuk sit i ovce na broju.
 
Kad sam bio klinac je bilo bar delimično lakše, sad mi je većina ljudi dosadna, na okupljanjima uglavnom ćutim. Sećam se kad sam nešto izašao i pored mene sedeo neki novi tip, mi pričamo o nekih praznim moralističkim stvarima, tipa kako je omladina danas pokvarena, kako je sistem vrednosti oronuo zbog rijalitija bla bla... ja ne verujem u to niti me briga za moral i rijaliti sa te neke strane, ali držim priču i lažem jer vidim da je on na toj talasnoj dužini. Naučio sam da ljudima pružim šta im treba privatno i da ih ne sablažnjavam sa mojim 'stavovima', jer su većina ljudi malogradjanski imbecili i to može samo loše po mene da završi. Nekad sam se javno hvalisao sa nihilizmom i prazninom koju osećam, sad sam skapirao da većinu ljudi ili boli uvo ili žive normalan život, što sa mnom nije slučaj. Zato mudro, uživo svakog skeniraš, vidiš gde je sa stavovima, i samo klimaš glavom ili pričaš kako su banane i paštete poskupele i kako su deca zbog tik-toka postala nemoralna i bez sistema vrednosti. Posle se vratiš u stan i držiš se svoga puta. I vuk sit i ovce na broju.
Ovo nije loša taktika.
Izbegneš nepotrebna pitanja i čudne poglede.
 

Back
Top