Nisi savršen i to je u redu!

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
10.111
TEMA.jpg

Savršenstvo ne postoji, ali mnoge osobe su perfekcionisti i na poslu i van posla. Žele da budu savršeni u svim oblastima života.

Ali, ukoliko preterujemo u želji da budemo savršeni, loše se osećamo. Osećamo krivicu kada nešto ne uradimo na vreme ili uradimo loše.

Da bismo se osećali dobro moramo da razumemo da svako od nas nosi napravi neku grešku, slabost.

Prihvatanje sebe ne znači ignorisanje prostora za rast, već razumevanje da vredimo i kada nismo savršeni.

Kada prihvatimo da je u redu da ponekad pogrešimo, da ne znamo sve, da nismo uvek najbolji, tada počinjemo da živimo slobodnije i iskrenije.

***

Da li vam je teže da prihvatite sopstvene slabosti ili da priznate svoje snage?

Kako se osećate kada napravite neku grešku na poslu?

Osećate li krivicu što nešto niste uradili perfektno?

Da li ste ikada osetili olakšanje kada ste priznali da niste savršeni?
 
Živimo u urbanom svetu gde nismo u stanju da stanemo, udahnemo i razmislimo šta se dešava. Radiš dobar deo dana, juriš obaveze, to malo vremena što imaš trošiš na televiziju, ogovaranje ili društvene mreže/igrice. I nema tu vremena da se istinski proveri šta je šta.

Da bi čovek uspešno funkcionisao mora imati jaku disciplinu svog karaktera. Nikada neće biti savršen ali treba imati neku vrstu cilj gde želi stići, pa makar cilj bio i nedostižan.

To što si pomenula je, kako kažu amerikanci, overthinking. Samo lagano treba u životu.
 
Ja osećam pomalo krivicu što je taj cilj nedostižan, ali istovremeno razmišljam da treba da stanem i posvetim se drugim stvarima.
Lepota je u nesavršenim stvarima jer je savršenstvo konačno, a nesavršenstvo omogućava stalni razvoj, male pobede i radost zbog istih.
Rastvojstvo se javlja kada si ili u prošlosti ili u budućnosti mislima, samo ne ovde i sada. Čitaj "Pisma Luciju" od Seneke. Veoma, veoma mudar čovek. Imao je baš dobar uvid u ljudsku psihologiju.
 
Lepota je u nesavršenim stvarima jer je savršenstvo konačno, a nesavršenstvo omogućava stalni razvoj, male pobede i radost zbog istih.
Rastvojstvo se javlja kada si ili u prošlosti ili u budućnosti mislima, samo ne ovde i sada. Čitaj "Pisma Luciju" od Seneke. Veoma, veoma mudar čovek. Imao je baš dobar uvid u ljudsku psihologiju.

Hvala na preporuci knjige. Nisam je čitala.

Inače, ja sam se pomirila sa tim nedostižnim ciljem. Tek ponekad osetim krivicu što ranije nisam bila odlučnija.

I imam te male pobede, nisu redovne ali prijaju.
 
Savršenstvo ne postoji, ali mnoge osobe su perfekcionisti i na poslu i van posla. Žele da budu savršeni u svim oblastima života.

Ali, ukoliko preterujemo u želji da budemo savršeni, loše se osećamo. Osećamo krivicu kada nešto ne uradimo na vreme ili uradimo loše.

Da bismo se osećali dobro moramo da razumemo da svako od nas nosi napravi neku grešku, slabost.

Prihvatanje sebe ne znači ignorisanje prostora za rast, već razumevanje da vredimo i kada nismo savršeni.

Kada prihvatimo da je u redu da ponekad pogrešimo, da ne znamo sve, da nismo uvek najbolji, tada počinjemo da živimo slobodnije i iskrenije.

***

Da li vam je teže da prihvatite sopstvene slabosti ili da priznate svoje snage?

Kako se osećate kada napravite neku grešku na poslu?

Osećate li krivicu što nešto niste uradili perfektno?

Da li ste ikada osetili olakšanje kada ste priznali da niste savršeni?
Licno savrsen nisam.Medjutim posao koji sam radio sam gledao da uradim sto je najbolje moguce i zbog sebe i zbog sevova koji nisu posle smeli da mi jazu nista protiv i lose.Mnogima je bilo krivo,jer sam poneke nervirao i dzarkao,ali nisu zbog uradjenog posla,smeli nista da kazu.
 
Kako se osećate kada napravite neku grešku na poslu?

Osećate li krivicu što nešto niste uradili perfektno?

Da li ste ikada osetili olakšanje kada ste priznali da niste savršeni?
Ne ljutim se na sebe zbog neznanja, ali se pribojavam da me blisko okruženje na poslu ne okarakteriše kao nepogodnu za poziciju na kojoj sam, pa gledam kako da im ne budem na teretu, da što brže učim, i da ih što manje razočaravam.

Malo je i do mentaliteta ovog podneblja u meni što često pribegavam prečicama, ili pak zaobilaznim putevima do rešenja nekog zadatka, a najređe ustaljenoj proceduri.

Vodim računa o konstruktivnoj kritici u ma kakvom obliku došla jer me je dopalo "k'o ciganina carstvo" da radim sa ozbiljnim profesionalcima i ispravljam svoj pristup poslu u hodu. Na mom trenutnom poslu ne postoji prostor za grešku, ali postoji više načina da se zadaci sprovedu uspešno u delo.
Moj najjači adut u svakom momentu je neposrednost sa direktnim nadređenima, kolegama i saradnicima, i na poslu osećam dovoljnu dozu sigurnosti u to da ćemo timski jedni druge upotpuniti blagovremeno jer nam je zajednička misija samo jedna-da vuci budu siti, a ovce na broju! :D
Kad nešto ne razumem, pitam sve redom kao da su prvi koje pitam jer nije svako obdaren moćima da podučava baš svakog, ali od njih nekolicine-svako je odličan u odnosu na mene za različite stvari.
Neka sam i dosadna, ali pišem recke tj. pamtim svakom ko mi je na poslu koji nikad nisam pre radila otkrio dobre "fore i fazone".
Ne bi bilo svetsko čudo da pogrešim, ali mi je krajni cilj da ne razočaram ljude koji su mi ukazali poverenje i pustili me na poziciju sa koje se podrazumeva da sve živo znam, a nije me sramota da priznam da za tačno 10 dana rada... ja još ne znam to njihovo sve, već se samo tako ponašam.
Primetila sam jedno do sad-da na ciljne grupe delujem fantastično-sa sve svojim nesavršenostima. To je plus, ali... i ali... i ali...
Naravno da težimo savršenstvu, to je dobro i prirodno, ali čak i tim profesionalcima se dešava da negde zakažu-jer su ipak samo ljudi. To se pegla, ispravlja, filuje i završava. Ide se dalje.
 
Nisam perfekcionista.
Ono sto jesam je profesionalac sa iskustvom.
Moje radne navike mi ne dozvoljavaju da stvari radim polovicno.
Isto je i van posla, daleko sam od savrsenog i to ni ne pokusavam da budem.
Greska kao greska...
gresim kao i svi drugi, ni manje ni vise...a uvek stojim iza svojih dela i recci.
Ako vidim neku gresku odmah to ispravljam i ne ponavljam je...
nisam sve sitnice uspeo da doteram u red, ali to je sasvim OK.
Nisam savrsen, nikad necu biti, i necu ni pokusavati.
 
Lepota je u nesavršenim stvarima jer je savršenstvo konačno
vi pogresno tumacite tu rec kao neki profesionalni ili ego perfekcionizam, ali ona znaci upravo to - dovrsenost, ili konaciste, krajnji cilj, smisao, kredo, ... a ne da mi savrseno/perfektno, kao roboti obavljamo dnevne rutine, to je prosto nemoguce osim ako nismo masine [da ne vatamo krivine na poslu, ili i u zivotu, neki]
Nije u redu ali zbog toga ne treba ocajavati.Prihvatiti realnost i nastaviti dalje ka savrsenstvu sa verom i strpljenjem.

Sve sto ima ime - postoji.
naravno, budite savrseni kao sto je otac vas nebeski, misli se na duhovno savrsenstvo, a materijalno je iluzorno, jer materja ce se promeniti, izbledeti ili cak istruliti
 
Poslednja izmena:
vi pogresno tumacite tu rec kao neki profesionalni ili ego perfekcionizam, ali ona znaci upravo to - dovrsenost, ili konaciste, krajnji cilj, smisao, kredo, ... a ne da mi savrseno/perfektno, kao roboti obavljamo dnevne rutine, to je prosto nemoguce osim ako nismo masine [da ne vatamo krivine na poslu, ili i u zivotu, neki]
Čovek kao nesavršeno biće ne može pojmiti šta savršenstvo jeste.
 
Čovek kao nesavršeno biće ne može pojmiti šta savršenstvo jeste.
i ko je na strucnom usavrsavanju nema preciznu predstavu gde je tome kraj, ali ja ne pricam o jurenju karijere, ili istrajavanju na nekom perfekcionizmu gde-god, na poslu. vec ja pricam o duhovnom usavrsavanju, ne kazem da je lako, i ne tvrdim da mi pojmimo sta je cilj, ali stremimo ka njemu [to ti je bazicno hriscanstvo], ka toj dovrsenosti koju nazivamo samo savrsenoscu, ka konacnom cilju, konacistu

radis pismeni zadatak/ uradio si ga? jel sve tacno, 100%? jeste! znaci da si ga savrseno uradio, ne reci da je nemoguce
 
Poslednja izmena:

Zato što perfekcionizam nanosi i štetu. Želja da budemo perfekcionisti na radnom mestu, kasnije se prenosi i na naš privatni život.

Nismo savršeni i ne moramo to da budemo.

Bila sam perfekcionista kada je posao u pitanju. Zatim sam bila perfekcionista ne samo na poslu.

Nisam zbog toga mogla da se opustim, nervirale su me i sitnice.
 
Zato što perfekcionizam nanosi i štetu. Želja da budemo perfekcionisti na radnom mestu, kasnije se prenosi i na naš privatni život.

Nismo savršeni i ne moramo to da budemo.

Bila sam perfekcionista kada je posao u pitanju. Zatim sam bila perfekcionista ne samo na poslu.

Nisam zbog toga mogla da se opustim, nervirale su me i sitnice.

nema kod mene nikakvog psihičkog operećivanja to je jednastovano tako, princip funkcionisanja,
sasvim spontano i bez napregnutosti. ako ne bi funkcionisao tako onda bi bilo - smuti pa rasipi

to je deo mene kao neodvojivo iz celine

napomena:

svako ima svoj kriterijum šta je 'savršenstvo', koji ili stremi ka njemu ili ne
možda za nekog ono kako uradim je loše, dobro ili najbolje ali poenta je u tome da za moj kriterijum bude "perfektno"

drugim rečima - hoću da to izgleda i radi baš kako sam zamišljao i želeo...stvar lične percepcije
 

Back
Top