Koji je smisao zivota?

Ok, pročitao sam tvoje razloge... Kritika i destrukcija.
Daj nešto konstruktivno. Nisi odgovorio na temu. Nije tema - Šta nije smisao
Ти си изгледа од оних који мисле да сама критика не може бити конструктивна. Ако укажеш некоме да греши, онда је то нужно деструктивно. Не иде то тако.
 
Дефиниши "стварно срећни" :cool:
nemogu sad trenutno,pian sam ko svinja
al msm u smislu da STVARNO osećaju ISTINSKU ''sreću'',štagod ona bila

tedoh reći,možda samo NAIZGLED deluje da su ''srećni'' dok čine te objektivno gnusne stvari,ali poentae da samo tako DELUJE,ali da nisu ODISTA ''srećni'' no samo to tripuju jer demoni vladaju njima

tako nešto valjda
 
Ovde su se svi fokusirali na izjednačavanje smisla života i sreće u životu, ne znam da li si to pitao, hoću reći, da li misliš da je sreća = smisao?

Ovako ne mogu da odgovorim dok ovo ne razjasnimo.
Смисао живота није срећа. Срећа је пронаћи смисао.

Мене је то чувено питање о смислу живота престало да "мучи" у 31. години зато што је животна спознаја надмашила само питање.
 
Оно што сам ја рекао није да срећа није ни једно ни друго већ да може да буде и једно и друго.
To što si ti rekao nije tačno. Nije tačna tvoja definicija sreće. Ispravna definicija sreće, koja se psihički uvek manifestuje kao osećanje zadovoljstva i dobra, je sve ono što žovot jednog svesnog subjekta omogućuje, održavba, unapređuje i osmišljava. A nesreća je sve ono što život onemogućuje, ugrožava, unazađuje i obesmišljava.

Ova definicija sreće važi za sve materijalne oblike koji postoje.

Međutim, pošto se Univerzum sastoji iz mnogo različitih materijalnih oblika, koji postoje jedni uz pomoć drugih, posebno kada je reč o organskoj prirodi na Zemlji, u kojoj oblici, da bi se održali u životu, moraju uzajamno da se proždiru, imamo slučaj da lav, na primer, mora da ubije zebru i pojede je da bi preživeo i to je za lava sreća, a za zebru, nesreća. To osećanje sreće za lava nije ni konstruktivno, ni destruktivno, isto kao što ni osećanje nesreće za zebru nije ni konstruktivno, ni destruktivno. Već je sam čin ubijabja zebre za lava konstruktivan, je to mu omogućuje život, kao što je i ideja, tj. informacija po kojoj lav zna da će da preživi ako ubije zebru, konstrujtivan, a za zebru je destruktivana.

Dakle, kada su u pitanju različiti oblici života, kao što su lav i zebra, to nije sporno i to po prirodnim zakonima na određenom stonju razvoja tako mora. Međutim, potpuno je druga stvar, kada se radi o pripadnicima iste vrste, kao što su na primer lavovi u čoporima, zebre u krdima, pčele u košnivama, mravi u mravinjacima ili čelije i organi u ljudskom telu itd, tada nije prirodno pravilo da pripadnici iste vrste jedni druge ugrožavaju da bi preživeli, već da se uzajamno udružuju, vole i pomažu. I to je tako u prirodi zbog toga jer pripadnici iste vrste imaju iste životne potrebe, pa im je u interesu da se udružuju i samoorganizuju, jer to je najlakši način da zajdeničkim radom ostvaruju te svoje životne potrebe.

Međutim, kod ljudi u ljudskom društvu to prirodno pravilo ne važi. Ljudi su mnogo gluplji od ostatka prirode. Oni se ne udružuju da bi se lakše održali, već se dele po državama, ideologijama, politikama, nacijama, verama i klasama, da bi znali ko koga treba da mrzi, eksploatšže i ubija. Pa tako ispada da ljudi u svetu nisu proadnici iste vrste, već različotih vrsta i da zato, po zakonu prirodne selekcije i prava jačega i oni imaju pravp da se uzajamno ubijaju i žderu jedni druge.

Sve ovo što sam napred rekao potrebno je znati da bi se ispravno odgovorilo na pitanje da li je ljudska sreća konstruktivna ili destruktivna ili su ideje po kojima se ljudi kao pripadnici iste vrste dele, mrze, ratiju i ubijaju?

Odgovor je nedvosmislen i glasi da ljudska sreća nije ni konstruktivna, ni destruktivna, već su destruktivne ideološko-političle, verske, nacionalističke i klasne ideje po kojima se ljudi dele, mtze i ratuju da lakše prežive, uvereni da oni nisu pripadnici iste vrste, već različitih vrsta. Pa onda ispada, na primer, da su Srbi i Hrvati, kao pravoslavci i katolici, različite vrste životinja , koje ne mogu zajedno da žive. A mogu da žive zajedno, jer i jedni i drugi su pripadnici samo jedne vrste, ljudske, koja ima iste životne potrebe, što je uslov da mogu zajednički u jednoj ekonomskoj zajenici da žive. U kojoj, po prirodnom zakonu ostvarivanja sreče, ne sme nikakvih drugih podela da bude sem pravedne podele rada i rezultata rada. I samo ova ideja je prirodna i konstruktivna, pomoću koje svi ljudi u svetu mogu najlakše, udruženim i zajednickimradom da se održe u životu i dostognu svoju sreću kao svoj zajednicči cilj i smisao.Suprotno ovoj ideji, sve državno ideološko političke, verske, nacionalističke i klasne ideje su besmislene i destruktivne, pomoću kojih se ne može dostići nikakva sreća, već samo golema nesreća.
Другим речима, није свака срећа конструктивна. Постоје и деструктивне среће.
Ne postoje! Postoje samo glupe i desruktivne ideološko-političke, verske, nacionalističke i klasne ideje. Možda mi to ne možemo da vidimo iz perspektive maše gluposti. Ali bilo bi nam jako glupo i smešno kad bi se, naa primer, mravi u mravinjacima, pčele u košnicama ili ćelije u našim telima, delile po ideologijama, politikama, verama, nacijama i klasama. Kad bi tako bilo, naša tela, ne samo da bi se raspala, već ne bi mogla ni da nastanu. To i jeste ralog što ljudsko društvo još uvek nije evoluiralo do kraja i što se još uvek iznova gradi i raspada. I to će tako da bude sve dok se svi ljudi na Zemlji ne oslobode svojih glupih i besmislenih destruktivnih ideja i podela , kao uzroka svih ljudskih nesreća. Koje smatraju neprikosnovenim istinama koje treba slaviti i život za njih dati. Dok je istina po kojoj život postoji, samoodržava se i ostvaruje svoju sreću, nešto sasvim drugo. Da je Tito, kao tvorac svezskog pokreta "nesvrstanih", znao ovu istinu, gde bi nam danas kraj bio?

Ovo dole je simbol budućeg pokreta "nesvrstanih", koji će, pod imenom, kako i Hovanovom otkrivenju stoji - "Narod u belim čistim haljinama, od svake narodnosti, plemena i jezika", da osvoji ceo svet. Prorok Mitar Tarabić je ovaj pokret takođe prorokovao, pod nazivom "Novi narod", za koji je rekao da će "voleto jedni druge kao da su svi braća rođena." Ovaj simbol simboliše jedinstvo Svest kao ttojednu, jedinstvenu prirodnu silu i pojavu, se mokee ničeg drugog nema. Na Olimpijskim igrama 1988 godine u Seulu, kao stecišti svih sportista sveta,Koreanci su pomoću ovoh simbola demonstrirali kao simbol jedinstva Svemira i jedinstva svih ljudi sveta.
xjpg.1164611.jpg

c.jpg
 

Prilozi

  • xjpg.1164611.jpg
    xjpg.1164611.jpg
    3,3 KB · Pregleda: 1
To što si ti rekao nije tačno. Nije tačna tvoja definicija sreće.

Моја прва примедба се не ослања на дефиницију среће већ на увид да људи који раде оно што их чини срећним могу да униште свој живот.

Ispravna definicija sreće, koja se psihički uvek manifestuje kao osećanje zadovoljstva i dobra, je sve ono što žovot jednog svesnog subjekta omogućuje, održavba, unapređuje i osmišljava. A nesreća je sve ono što život onemogućuje, ugrožava, unazađuje i obesmišljava.

Неће бити.

Човек може бити срећан док ради погрешне ствари. Дакле, срећа није нужно реална слика напретка.

Такође, човек може бити несрећан док ради исправне ствари. Дакле, несрећа није нужно реална слика назадовања.

Срећа није директан, нужно истинит, увид. Таква врста увида, заправо, тешко да постоји. Срећа је погрешива перцепција, нечије подсвесно, истинито или неистинито, мишљење о томе колико напредује.
 
Моја прва примедба се не ослања на дефиницију среће већ на увид да људи који раде оно што их чини срећним могу да униште свој живот.



Неће бити.

Човек може бити срећан док ради погрешне ствари. Дакле, срећа није нужно реална слика напретка.

Такође, човек може бити несрећан док ради исправне ствари. Дакле, несрећа није нужно реална слика назадовања.

Срећа није директан, нужно истинит, увид. Таква врста увида, заправо, тешко да постоји. Срећа је погрешива перцепција, нечије подсвесно, истинито или неистинито, мишљење о томе колико напредује.
Tačno. Na drogama na rejvu sam bila presrećna.
 
Моја прва примедба се не ослања на дефиницију среће већ на увид да људи који раде оно што их чини срећним могу да униште свој живот.
Baš si tvrdoglav.

Li ljudi pre nego što počnu da rade ono što može da im uništi život, u svom umu nose informaciju, tj. ubeđenje o tome šta treba da rade da bi buli srećni, nebitno čak i ako su svesni da to mmože da im uništi žuvot. U tom slučaju uvek se radi o idji, tj. informaciji o lošem delu. IZu koje kao posledica prpizilazi misao i želja da se deluje po toj informaciji. Ta želja, zatim, uzrokuje fizičku realizaciju lošeg dela. Iz čega tek na kraju sledi oseććććanje sreće ili nesreće kao posledica ddela.

Ono što stoji na početku je uzrok svega, a to je uvek informacija i ona određuje sve. I ona je ta koja može da bude destruktivnai i loša ili konstuktivna i dobra.

Ovo logičko ppravilo je još pre 2.500 godina znao i koneski folozof Lao Ce kada je rekao:

"Pazote na svoja znanja (ideje), ona postaju vaše misli;
Pazite na vaše misli, one postaju vaše želje;
Pazite na vaše želje, one postaju vaša dela;
Pazite na vaša dela, ona postaju vaše navike;
Pazite na vaše navike, one postaju vaša sudbina."

Sve ovo podrazmeva, ako želimo da nam sucbina bude sreća, to sve zavisi od ideja koje nosimo u umu, koje mogu da budu destruktivne i za svoju posledicu imaju nesreću ili kontruktivne, koje će za svoju posledicu imaju sreču.
Неће бити.
Човек може бити срећан док ради погрешне ствари. Дакле, срећа није нужно реална слика напретка.
Sreća nije dokaz napretka, ona je smisao i cilj, a mi smo u mogućnosti da biramo da radimo samo ono što donosi sreču, a ne nesreču i kad to probađemo to je prava slika napretka.

Mi ne moramo mnogo da umujemo i tragamo za predmetom sreće- Postoji univerzalni princip i pravilo, tj. idekja ili informacija, pomoću koje sve što postoji najlakše dolazi do sreće. To nije ni alkohol, ni drogam ni cigareta, ni politika, ni vera, ni nacija itd, već samo imati krov nad glavom i ne biti gladan. A to jedino može da se ostvri po principu jedinstva svih ljudi sveta, mira, uzajamnog pomaganja i pravednosti. I to je krajdiskusije na temu smisao života, tj, na temu sreća.
 
Baš si tvrdoglav.
Почео си да стичеш свест о себи, Љубо? 🤔

Li ljudi pre nego što počnu da rade ono što može da im uništi život, u svom umu nose informaciju, tj. ubeđenje o tome šta treba da rade da bi buli srećni, nebitno čak i ako su svesni da to mmože da im uništi žuvot. U tom slučaju uvek se radi o idji, tj. informaciji o lošem delu. IZu koje kao posledica prpizilazi misao i želja da se deluje po toj informaciji. Ta želja, zatim, uzrokuje fizičku realizaciju lošeg dela. Iz čega tek na kraju sledi oseććććanje sreće ili nesreće kao posledica ddela.
Пре него што убица донесе одлуку, он поставља себи питање, "Шта ће ми донети највише среће следећег тренутка?" Подсвест му на то одговара са, "Убиј, то ће те учинити јако срећним!" Он прихвата тај савет, убија и заиста се осећа срећним. То може касније да дође на наплату периодом дубоке несреће, или смрћу, али то је небитно.

То је разлог зашто је тврдња "Срећа је смисао живота" проблематична. Она обично, али не увек, значи, или се тумачи као да значи, да особа сваког тренутка треба да бира оно што ће јој наредног тренутка донети највише среће. Тај резон је проблематичан јер оно што би ти донело највише среће наредног тренутка није нужно најбоља одлука.

Било би добро када би КОНАЧНО почео пажљиво да слушаш своје саговорнике и мало мање да идеш у ширину.
 
Смисао живота није срећа. Срећа је пронаћи смисао.

Мене је то чувено питање о смислу живота престало да "мучи" у 31. години зато што је животна спознаја надмашила само питање.
koja je to životna spoznaja ooo plemeniti mudrače??
Сами то тврде. Мислиш да лажу? 🤔
da,tačnije sazova..samozavaravaju se
:aha:
Моја прва примедба се не ослања на дефиницију среће већ на увид да људи који раде оно што их чини срећним могу да униште свој живот.
pa onda ih to nečini srećnim lol
Tačno. Na drogama na rejvu sam bila presrećna.
nisi
 
Sreća nije dokaz napretka, ona je smisao i cilj, a mi smo u mogućnosti da biramo da radimo samo ono što donosi sreču, a ne nesreču i kad to probađemo to je prava slika napretka.
Срећа није доказ већ перцепција напретка.

Када се човек осећа срећним, то значи да му подсвест шаље поруку да перципира да напредује ка врховном циљу.

Та порука се зове "осећај среће" а перцепција о којој та порука говори "срећа".

Човек има способност да бира да ли ће да уради оно што ће резултовати највећом количином среће наредног тренутка или нешто друго што ће резултовати мањом количином среће.
 

Back
Top