Koji je smisao zivota?

Почео си да стичеш свест о себи, Љубо?
Odavno sam s tim završio.
Пре него што убица донесе одлуку, он поставља себи питање, "Шта ће ми донети највише среће следећег тренутка?" Подсвест му на то одговара са, "Убиј, то ће те учинити јако срећним!" Он прихвата тај савет, убија и заиста се осећа срећним. То може касније да дође на наплату периодом дубоке несреће, или смрћу, али то је небитно.
Svo vreme pokušavaš da rešiš ptoblem krućeći iz sredine problema. Nikako da počneš iz početka. A početak je pitanje porekla potrebe da ćobek, na primer, dovede sebe u situaciju da postane ubic? Ili poirekla potrebe da počne da se drogira ili da postane alkoholičar? Ili Hrvat i katolik koji mrzi Srbe i pravoslavce, fašist, komunist ili eksploatator kapitalist itd. Jer sve su to putevi do sreće - batem ljudi u to sebe ubeđuju - a takve ideje, želje i putevi do sreće im se uvek na kraju obiju o glavu. I nikada se tu ne radi o "destruktivnoj sreći" kao uzroku zla,, već o idestruktivnim dejama, željama i putevima za koje smo ubeđeni da ćemo da dođemo do sreće.

Ilo, kako je to Sv. Pavle lepo rekao: "Sve nam je dozvoljeno, ali nam nije sve na korist"
То је разлог зашто је тврдња "Срећа је смисао живота" проблематична. Она обично, али не увек, значи, или се тумачи као да значи, да особа сваког тренутка треба да бира оно што ће јој наредног тренутка донети највише среће. Тај резон је проблематичан јер оно што би ти донело највише среће наредног тренутка није нужно најбоља одлука.
Dakle, počinješ po malo da shvataš da nije problem pitanje da li je sreća cilj i smisao života, već je problem izbra ideje, mačina i putta pomoću kojih, bez ikakvih neželjenih posledica može da se dođe do sreće.

Ta idejja i put su univerzzalni i svode se samo na princip, zvani "ljubav", za koji kažu da je Božiji, po kojem je Bpg stvorio svet. Sledeći i poštujući obaj princip uvek se u prirodi dolazi do uftuživanja svih pripadnika iste vrste, sve radi trajnog mora i stvaranja pravednog drištvenoh i ekonomskog poretka.Kao jedinog mogućeg prirodnog sredstva pomoću kojeg svi koji takav poredak grade, migu da dođu do najvišeg omogućeg oblika sreće, zvanog "duhovno i materijalno blagostanje".

I to je sva mudrost koju treba znati u vezi odgovora na pitanje "šta se smisao života!? Učimo o tiome na primeru drzštava pčela, mrava ili ćelija i organa koji grade naša tela.
Било би добро када би КОНАЧНО почео пажљиво да слушаш своје саговорнике и мало мање да идеш у ширину.
Ja tebi savetujem suprotno, da molo više slušaš svoje sagovornike i i da svaki problem koji želiš da rešiš sagledaš iz svih uglova i što šire.

Živeo!
 
Svo vreme pokušavaš da rešiš ptoblem krućeći iz sredine problema. Nikako da počneš iz početka. A početak je pitanje porekla potrebe da ćobek, na primer, dovede sebe u situaciju da postane ubic? Ili poirekla potrebe da počne da se drogira ili da postane alkoholičar? Ili Hrvat i katolik koji mrzi Srbe i pravoslavce, fašist, komunist ili eksploatator kapitalist itd. Jer sve su to putevi do sreće - batem ljudi u to sebe ubeđuju - a takve ideje, želje i putevi do sreće im se uvek na kraju obiju o glavu. I nikada se tu ne radi o "destruktivnoj sreći" kao uzroku zla,, već o idestruktivnim dejama, željama i putevima za koje smo ubeđeni da ćemo da dođemo do sreće.

Ilo, kako je to Sv. Pavle lepo rekao: "Sve nam je dozvoljeno, ali nam nije sve na korist"
То су небитне ствари. Тема је, "Шта је врховни циљ?" Ти си рекао да је врховни циљ срећа. Ја покушавам да ти објасним зашто је та тврдња проблематична. Никако да схватиш о чему причам.

Покушаћу још једном да ти објасним.

Пера је дошао на форум и прочитао твоју поруку у којој кажеш да је врховни циљ срећа. Он је то протумачио као да тврдиш да сваки човек сваког тренутка треба да донесе ону одлуку која ће му наредног тренутка донети највише среће. То је начин на који ће већина протумачити твоју тврдњу, независно од тога шта си заправо хтео да кажеш њоме. Пера то усваја и сазнаје да би му највише среће наредног тренутка донело убиство. Пера убија и постаје срећан, баш као што је очекивао. То је директна последица тога што је усвојио твој принцип, односно што ти је поверовао да му је врховни циљ срећа. Није то само последица начина на који је покушао да постигне циљ, већ и циља који је изабрао а на који си га ти навео. Декструтиван је, дакле, изабрани циљ. Деструктивна је и идеја да је врховни циљ у животу срећа. И сама срећа коју је осетио пре него што је донео одлуку је деструктивна јер је лош водич. Тако да бих те замолио да престанеш да инсистираш на томе како срећа и твоја тврдња не могу да буду деструктивни.
 
Dakle, počinješ po malo da shvataš da nije problem pitanje da li je sreća cilj i smisao života, već je problem izbra ideje, mačina i putta pomoću kojih, bez ikakvih neželjenih posledica može da se dođe do sreće.
Чини ти се.

Тачно је да врховни циљ не може бити ни конструктиван ни деструктиван. То није нешто што претходно нисам знао. Да би циљ био једно или друго, мора бити потчињен неком другом циљу. А пошто је врховни циљ по дефиницији на врху хијерархије, што значи да није подређен ниједном другом, он нема то својство.

Ако је врховни циљ срећа, онда је тачно да срећа не може бити ни конструктивна ни деструктивна. Међутим, то онда значи да убица не греши када одлучи да убије, јер он тиме чини себе срећним и тако постиже свој врховни циљ. Ако се не слажеш с тим, и сматраш да греши, онда аутоматски следи да срећа није врховни циљ. А чим није врховни циљ, већ потциљ, аутоматски значи да може бити конструктивна или деструктивна. У случају убице, следи да је његова срећа деструктивна.

Дакле:

1) или је срећа врховни циљ и убица не греши када одлучи да убије
2) или убица греши и његова срећа је деструктивни потциљ
 
Poslednja izmena:
Срећа није доказ већ перцепција напретка.
I dalje ne bustriš vodu, već je mutiš. Ovo što si rekao ne znači ništa. Sreća sama po sebi nije percepcija napretka. Kad se nadrigiraš, pa percipiraš sreću, to nije nnapredak već nazadak. Percpšcija napretka je nešto sasvim drugo. Napredak je nešto što ljudi još uvek ne znaju šta je. Oni su još uvek na tom stupnju razvoja da napretkom i srećom mogu da smatraju čak i pronalaženje tako jakog oružja pomoću kojega bi jednim potezom mogli da unište ceo svet.
Када се човек осећа срећним, то значи да му подсвест шаље поруку да перципира да напредује ка врховном циљу.
Nije tačno. Čovek može da nauči da stekne naviku da jede ghovna i da u jedenju ghovana i percepira sreću. Ali svi ćemo se sloćiti da jesti ghovna nije napredovanje ka vrhovnom cilju. MOžda samo za crve ghovnare, a ne i za ljude.
Та порука се зове "осећај среће" а перцепција о којој та порука говори "срећа".
Dakle, kada se nadrogiramo imamo "osećaj sreće" i taj osećaj je poruka. A percepcija o kojoj poruka govori, je "sreća". A pošto je sreća smiso života, koja pomoćz droge može najlakše da se špstigne, onda ktajnji zakljućak koji iz toga sledi jeste da jvelo čovečanstvo treba da se nadrogira, jer je to najjednostavniji način da se dostigne sreća koja je vrhhovni cilj.

Pouka koja iz ovog zaključka sledi, jeste da ne možemo govoriti o sreći kao vrhovnom cilju i smislu života, sve do ne otkrijemo šta svi ljudi na svetu treba da rade i čine se bave da bi došči do sreće, a da to ni za jednog čoceka na svetu nema značenje nesreće. Jer to je jedini nain da poštijemo onaj princip koji kaže: Ne čini drugome ono, što ne želiš da drugi tebi čine. Ti u svojoj filozofiji o "sreći" nemaš rešenje i ne govoriš o onom jedinom, univerzaulnom rešenju na koji to jedino može da se postigbe. A upravo to je važno ako želimo da do kraja da saznamo istinu o nekom problemu. Bez znanja tog rešenja filozofija nam je šuplja. Svi, na primer, znamo da Izraelci nalaze svpju sreću u mučenju i ubijanji Palestinaca, a ne obrnuto ili da su Rzsi sretni kad unijaju Ukraince, a ne obrnuto, ali to nije naćin da se poštuje privncip da ne činimo drugome oni što ne želimo da drugi nama čibe. A time ujedno da tonije način koji nože doneri ni Uzraelcima, ni Rusima sreću i da se mora tražiti drugo rešenje kako bi i jedni i svi bili sretni.

Ja od tebe očekujem da nam, u skladu sa svojim objašnjenjem sreće, daš rešenje, tj. ideju, kako treba svi ljudi na svetu da se ornose jedni rena drugima, da bu svi bili srećni, a ti o tome i ne želiš ni da razmišljaš. A to na čemu ti insistiraš, a to je da je sreća vrhunski cilj i da ono što je za nekoga sreća, za drugoga može da bude nesreća, to mi svi već znamo.
Човек има способност да бира да ли ће да уради оно што ће резултовати највећом количином среће наредног тренутка или нешто друго што ће резултовати мањом количином среће.
To nije filozofija, jer to svi znamo. Filozofija je reći da čovek ima sposobnost i pravo da bira kao sreću sreću samo ono koje nikome drugom neće doneti nesreću. I da se objasni šta je to pmoću čega svi ljudi sveta mogu da ostvare sreći, a ni jedan čovek zbog toga ne doživi nnesreću, jer ne postoji mnogo načina da se to ostvari, već samo jedan. A ti tij j jedan i jedini način nikako da pomeneš. Kao ni drugi učednici u ovoj temi. Jer se plašite da bi onda morali da negorate svoje trenutne izvore sreće, u kojima uživate, a koji za druge ljude, možda, imaju značenje nesreće. Kao na primer, kad za Srbe i pravpslavxe znaći sreća biti Srbin i pravoslavac, a za Hrvare i katolike, nesreća i obrnuto.Pa pbda, da bi rešili taj problem, hade tri pzta da razujemo da se poubijamo.

Ovaj dole sinbil je simbol ideje sa značenjem onog jedinog postojećeg rešenja, pomoću kojeg svi ljudi sveta mogu da ostvare sreće. Sve ostake ideje, rešenja i simboli su trice i kučine.
xjpg.1164611.jpg
 
Poslednja izmena:
I dalje ne bustriš vodu, već je mutiš. Ovo što si rekao ne znači ništa.

Ја бих, ипак, рекао да се изражавам поприлично јасно, али да то није довољно да Љубо разуме.

И додао бих да Љубо погрешно приписује кривицу мени уместо себи.

Sreća sama po sebi nije percepcija napretka. Kad se nadrigiraš, pa percipiraš sreću, to nije nnapredak već nazadak.

Када се надрогираш, и почнеш да осећаш срећу, ти заправо осећаш да твоја подсвест перципира да напредујеш.

То што твоја подсвест перципира да напредујеш, међутим, не значи да стварно напредујеш.

Перцепција је представа реалности и она није нужно истинита.

У случају дрогирања, твоја подсвест мисли да напредујеш иако у реалности ти заправо назадујеш.

Napredak je nešto što ljudi još uvek ne znaju šta je.

Како сад то? Напредовати значи смањити дистанцу између себе и циља. Како напредовати ка одређеном циљом је друга ствар -- небитна за ову тему.

Када се човек осећа срећним, то значи да му подсвест шаље поруку да перципира да напредује ка врховном циљу.

Nije tačno. Čovek može da nauči da stekne naviku da jede ghovna i da u jedenju ghovana i percepira sreću. Ali svi ćemo se sloćiti da jesti ghovna nije napredovanje ka vrhovnom cilju. MOžda samo za crve ghovnare, a ne i za ljude.

На који начин ово што си ти навео негира оно што сам ја рекао?

Dakle, kada se nadrogiramo imamo "osećaj sreće" i taj osećaj je poruka. A percepcija o kojoj poruka govori, je "sreća". A pošto je sreća smiso života, koja pomoćz droge može najlakše da se špstigne, onda ktajnji zakljućak koji iz toga sledi jeste da jvelo čovečanstvo treba da se nadrogira, jer je to najjednostavniji način da se dostigne sreća koja je vrhhovni cilj.

Тако је. Управо је то један од проблема твоје тврдње.

Pouka koja iz ovog zaključka sledi, jeste da ne možemo govoriti o sreći kao vrhovnom cilju i smislu života

Не. То је твоја грешка. Поука је да срећа није врховни циљ.

Ja od tebe očekujem da nam, u skladu sa svojim objašnjenjem sreće, daš rešenje, tj. ideju, kako treba svi ljudi na svetu da se ornose jedni rena drugima, da bu svi bili srećni, a ti o tome i ne želiš ni da razmišljaš.

То није тема.

Пре него што можемо да се бавимо питањем, "Како стићи до циља?" морамо прво да нађемо одговор на питање, "Шта је циљ?"

Ова тема се бави управо тим другим питањем -- шта је врховни циљ живота.

Ти си изнео тврдњу да је срећа.

Ја сам изнео тврдњу да срећа не може да буде врховни циљ -- да је нешто друго врховни циљ.

A to na čemu ti insistiraš, a to je da je sreća vrhunski cilj i da ono što je za nekoga sreća, za drugoga može da bude nesreća, to mi svi već znamo.

To nije filozofija, jer to svi znamo.

Ако већ знаш, зашто инсистираш да је срећа врховни циљ?

Зашто промовишеш хедонистичку деструктивност?

Од људи који сматрају себе филозофима очекујем да не буду наивни и да мало дубље и озбиљније размишљају него што то чине просечни људи.

Не знам да ли постоји ишта наивније од тврдње да је смисао живота срећа. Види колико њих који немају никаквих додирних тачака са филозофијом тврде исто на овој теми.

Filozofija je reći da čovek ima sposobnost i pravo da bira kao sreću sreću samo ono koje nikome drugom neće doneti nesreću. I da se objasni šta je to pmoću čega svi ljudi sveta mogu da ostvare sreći, a ni jedan čovek zbog toga ne doživi nnesreću, jer ne postoji mnogo načina da se to ostvari, već samo jedan. A ti tij j jedan i jedini način nikako da pomeneš. Kao ni drugi učednici u ovoj temi. Jer se plašite da bi onda morali da negorate svoje trenutne izvore sreće, u kojima uživate, a koji za druge ljude, možda, imaju značenje nesreće. Kao na primer, kad za Srbe i pravpslavxe znaći sreća biti Srbin i pravoslavac, a za Hrvare i katolike, nesreća i obrnuto.Pa pbda, da bi rešili taj problem, hade tri pzta da razujemo da se poubijamo.

То је пре свега друга тема.

А за разлику од тебе, који покушаваш да промовишеш своју филозофију на свакој теми на коју налетиш, и то уз изговор како је релевнатно, други се држе задате теме и не удаљавају се превише од ње.
 
То су небитне ствари. Тема је, "Шта је врховни циљ?" Ти си рекао да је врховни циљ срећа. Ја покушавам да ти објасним зашто је та тврдња проблематична. Никако да схватиш о чему причам.

Покушаћу још једном да ти објасним.
Pričaš besmislice. U mojim prethodnim postovima, koje ti nisi primetio ili si zanemario, objasbio sam da sve onoo što žovot omogućuje, održava i osmišljava, doživljava se kao zadovoljstvi o robeto, tj. kao sreća. A sve ono što žovt ugrožava, otežava i obesmišljava, doživljava se kao nezadovoljstvo i zli, tj. kao nesreća. Po ovom mom objašnjenju znači da je život sam sebi glavni i cilj i smisa i svrha.o

I u skladu sa ovom mojom tvrdnjom, besmisleno je uopšte i raspravljati o bilo čemu što žovot onemogućuje, ugrožava, obesmišljava i uništava. Ova tema je pitanje šta je smisao života, pa prema tpme, u njoj možemo da diskutujemo samo o idejama, tj. rešenjima pomoću kojih se život najlakše održava i osmiščjava.A a ne o monstruoznim oblicima ljudskih ideja i rešenja pomoću kojih pojedini ljudi dolaze do svoje sreće, uzrokujući tuđu nesreću, na čemu ti insistiraš da diskutujemo.

Naravno, možemo da raspravljamo i o ljudskim glupostima u kojima ljudi ostvaruju svoju sreću, stvarajući pri tome drugima nesreću, ali te ljudske gluposti nisu argument pomoću kojega bi ti sada mogao da osporiš moju tvrdnju da je sreća sve ono što život omogućuje, održava i osmišljava i da je jedini prirodno i univerzalno rešenje da se to postogne , jeste jedinstveni svetski pravedni društveni i ekonomski oredak.
 
Ако је врховни циљ срећа, онда је тачно да срећа не може бити ни конструктивна ни деструктивна.
Da bi izbegli nesporazume, mislim da ne treba dalje da diskutujemo o sreći kao vrhovnom smislu života, već o samom postojanju života kao vrhovnom cilju, koji kada se dostigne, za svoju posledici ima doživljaj sreće.

Ako ovako postavimo problem, onda je jasno da sve ono što može da ima značenje sreće, a nije u službi održanja života kao cilja, treba pod hitno da proglasimo glupošću i radimo na tome da se takvi oblici životnog zadovoljstva i sreće što pre zabrane i prevaziđu, jer je to jedini put i način da se postigne pravi smniso i cilj života, a to je sam život i njegovo postojanje, bez ikakvih oblika njegovog ugrožavanja.
 
Ти си изнео тврдњу да је срећа.

Ја сам изнео тврдњу да срећа не може да буде врховни циљ -- да је нешто друго врховни циљ.
Ti si se u dosadašnjem razgovoru bavio opisivanjem detaljjja problema, a ja davanjem rešenja na koji problem može da se reši. A sve to bez jasne definicije samog problema. Taj problem je postavljen u samom naslovu teme: "Šta je smisao života", koji je tesno vezan za problem i pitanje "Šta je cilj žovota", jer to su dva različita problema. Pa su nesporazumi tokom diskusije nastali zato što si ti viđe obratio pađnju na sreću kao smisao života, a ja n na održanje života kao colj života, pomoću kojeg se sreća kao smisao života najlakše postiže.

Dakle, ako se slažeš, život koji je sam sebi cilj, koji kada se ostvari, bude nagrađen srećom koja životu daje smisao.

A kako se život kao cilj najlakše ostvaruje, to sam već objasnio.


Ако већ знаш, зашто инсистираш да је срећа врховни циљ?

Зашто промовишеш хедонистичку деструктивност?

Од људи који сматрају себе филозофима очекујем да не буду наивни и да мало дубље и озбиљније размишљају него што то чине просечни људи.

Не знам да ли постоји ишта наивније од тврдње да је смисао живота срећа. Види колико њих који немају никаквих додирних тачака са филозофијом тврде исто на овој теми.


То је пре свега друга тема.

А за разлику од тебе, који покушаваш да промовишеш своју филозофију на свакој теми на коју налетиш, и то уз изговор како је релевнатно, други се држе задате теме и не удаљавају се превише од ње.
Ne prihvatam ovu tvoju kritiku. Zto jer ja već godinama svugde nastpan sa tvrdnjom da je nesreća i zlo sve što život ugrošava , a creća i dobro, sve što život održava. Ubjašnjavajuću da se održavanje i postojanje životam, a time ujedno i sreća, najlakše postižu udruživanjem pripadnija iste vrste i i stvaranjem jedinstvene pravedne društvene i ekonomske zajednice. Navodeći uvek kao savršen rimer r takve zajednice u prirodi, ljudski organizam.

O u ovoj temo, "Šta je smisao života", dovočjne su smo ove moje napred rečene tri rečenice, pa da sve bude jasno.

Kraj diskusije!
 
A sve ono što žovt ugrožava, otežava i obesmišljava, doživljava se kao nezadovoljstvo i zli, tj. kao nesreća.

Зашто су онда наркомани срећни кад се дрогирају?

Ova tema je pitanje šta je smisao života, pa prema tpme, u njoj možemo da diskutujemo samo o idejama, tj. rešenjima pomoću kojih se život najlakše održava i osmiščjava.

Тема је "Шта је врховни циљ?", а не "Како постићи врховни циљ?"

Да ли ти је јасна разлика између те две ствари?

te ljudske gluposti nisu argument pomoću kojega bi ti sada mogao da osporiš moju tvrdnju da je sreća sve ono što život omogućuje, održava i osmišljava i da je jedini prirodno i univerzalno rešenje da se to postogne , jeste jedinstveni svetski pravedni društveni i ekonomski oredak

Тврдња коју оспоравам је, "Смисао живота је срећа."

Твојим предлогом како да се реше сви проблеми на свету се ни не бавим јер је офтопик.
 
Da bi izbegli nesporazume, mislim da ne treba dalje da diskutujemo o sreći kao vrhovnom smislu života, već o samom postojanju života kao vrhovnom cilju, koji kada se dostigne, za svoju posledici ima doživljaj sreće.

Ako ovako postavimo problem, onda je jasno da sve ono što može da ima značenje sreće, a nije u službi održanja života kao cilja, treba pod hitno da proglasimo glupošću i radimo na tome da se takvi oblici životnog zadovoljstva i sreće što pre zabrane i prevaziđu, jer je to jedini put i način da se postigne pravi smniso i cilj života, a to je sam život i njegovo postojanje, bez ikakvih oblika njegovog ugrožavanja.
Овим повлачиш своју оригиналну тврдњу и замењујеш је другом, је л тако? Та друга тврдња је, "Смисао живота је постојање живота". Ако је тако, шта то тачно значи? Да ли то значи да је врховни циљ сваког човека да што дуже живи?
 
Зашто су онда наркомани срећни када се дрогирају?
Umesto što samo postavljaš pitabnja i po svaku cenu se trudiš da osporiš moje odgpvore, za promenu, pokušaj sam da daš odgovore na svoja pitabnja. Dakle dgovori, "zašto su narkonani srećni kad se drigiraju?" Pokušaj da tvoj odgovor bude logučki, tj. filozofski, a ne naučni, koji se svodi na opisivanje hemijskih reakcija koje se dešavaju u telu i mozgu narkomana kad se nadrogira.
Тема је "Шта је врховни циљ?", а не "Како постићи врховни циљ?"
Tema je: "Šta je smisao života", a ti si postavio pitanje "Šta je vrhovni cilj", pa ti i odgovori na to pitanje, ako te moj odgovor ne zadovoljava. A ja ću obda da ti postavim putanje, kako se taj cilj postiže?
Да ли ти је јасна разлика између те две ствари?
Jok, tebi je jasna.
Тврдња коју оспоравам је, "Смисао живота је срећа."
Nije logično rećo da nešto nije, a istovremeno ne dati ili ne znati odgoovor na pitanje šta jeste. A koliko znam, još nisi dao odgovor na pitanje "šta je smisao života"?. Dajke, ako sreća nije smisao života, odgovori šta jeste.. Ako ne znaš odgovor na pitanje šta je smisao životam, onda ne možeš znati da sreča nije smisao života.
Твојим предлогом како да се реше сви проблеми на свету се не бавим јер је офтопик.
Izvinjavam se zbog "of topik".
 
Umesto što samo postavljaš pitabnja i po svaku cenu se trudiš da osporiš moje odgpvore, za promenu, pokušaj sam da daš odgovore na svoja pitabnja.

Видим да не волиш питања.

Питања су упућена теби, не мени. Нема смисла сам себи да дајем одговоре.

Изнео си тврдњу да се све оно што угрожава живот доживљава као несрећа.

Ја тебе питам: како онда наркомани доживљавају срећу радећи ствари које им угрожавају живот?

Не видим како можеш да се извучиш из ове ситуације осим да признаш да си погрешио -- у најбољем случају, да си се лоше изразио.

Tema je: "Šta je smisao života", a ti si postavio pitanje "Šta je vrhovni cilj", pa ti i odgovori na to pitanje, ako te moj odgovor ne zadovoljava. A ja ću obda da ti postavim putanje, kako se taj cilj postiže?

Теби и даље није јасно да тема није, "Како постићи врховни циљ?"

Такође ти није јасно -- ни теби, а ни Планту -- да на овој теми не постоји обавеза да било ко одмах у старту да одговор на постављено питање. Теме на филозофији нису лексикони где свако треба упише своје мишљење и продужи даље. Довољно је да се трага за одговором. А аргументованом критиком изнетих ставова се елиминишу могући одговори и на тај начин усмерава даље трагање.

Jok, tebi je jasna.

Ако ти је јасна, зашто идеш у оф?

Зашто тражиш од саговорника да с тобом заједно оду у оф?

Nije logično rećo da nešto nije, a istovremeno ne dati ili ne znati odgoovor na pitanje šta jeste.

Рекао бих да се врло слабо разумеш у логику.

До истине се долази елиминацијом алтернатива.

Свака елиминисана алтернатива је корак ка истини.

A koliko znam, još nisi dao odgovor na pitanje "šta je smisao života"?. Dajke, ako sreća nije smisao života, odgovori šta jeste.. Ako ne znaš odgovor na pitanje šta je smisao životam, onda ne možeš znati da sreča nije smisao života.

Зезаш?
 
Овим повлачиш своју оригиналну тврдњу и замењујеш је другом, је л тако? Та друга тврдња је, "Смисао живота је постојање живота".
Na povlaćim moju tvrdnju da je smisao života sreća, već samo ovoj tvrdnji dodajem logičnost da je cilj života sam život. Koji prilikom ostvarivanja bude nagrađen osećanjam zadovoljstva, kako bi taj cilj imao i neki smisao. A uz to obavezno kao dodatak treba objasniti i način kako život kao cilj najlakše ostvarije, da bi sve bilo što razumljivije.
Ако је тако, шта то тачно значи? Да ли то значи да је врховни циљ сваког човека да што дуже живи?
Da to znači da je cilj života da bude i istane to što jeste - život. Ali život koji ne proizvodi nesreću koja nema smisla, već sreću koja je smisao žvota. A pošto to zavisu od onoga što čovek radi i čime se bavi, to podrazumeva da čovek mra dok je žuv da dibro pazi čime se bavi i šta radi.

Ničega u svemu ovome nelogičnog i nerazumljivog nema. Sem za nekoga čija sposobnost razumevanja nije dovoljno razvijena. A to je slučaj kod većine ljudi, koji još uvek nisu savladali zemaljsku školu dobra i zja i koji još uvek ne znaju razliku uzmeđu dobra i zla-
 
Видим да не волиш питања.
Samo nelogična pitabnja.
Питања су упућена теби, не мени. Нема смисла сам себи да дајем одговоре.
Na svakp logično pitanje, dobio si logičan odgovor.
Изнео си тврдњу да се све оно што угрожава живот доживљава као несрећа.
Ta tvrdnja ostaje.
Ја тебе питам: како онда наркомани доживљавају срећу радећи ствари које им угрожавају живот?
Narkomani zna da mu droga uništava život i zbo toga nije srećan, već nesrećan, pa onda traži pomoć llekara da ga odvikne od drige.
Не видим како можеш да се извучиш из ове ситуације осим да признаш да си погрешио -- у најбољем случају, да си се лоше изразио.
KOliko vidim, tebi nije cilj da daš bilo kakve odgoovor na postavljenu temu i na taj način se dokažeš kao filozof, već da se dokažeš tako što ćeš da negiraš sve što ja kažem. To nije dobar način dokazivanja. Moraš se dokazati svpjom filozofijom, a ne obaranjem tuđe. Sem ako si svestan da tvoja filozofija ne može da se duprostavi mojoj, pa svoju kriješ, jer do sada je nisi pokazao. Ne vidim da si dao bilo kakav odgovor na postavljenu temu.
Теби и даље није јасно да тема није, "Како постићи врховни циљ?"
Ni tebi nije jasno šta je tema, jer još uvek se baviš mojim odgovorima na temu, a svoje još uvek ne daješ-
Такође ти није јасно -- ни теби, а ни Планту -- да на овој теми не постоји обавеза да било ко одмах у старту да одговор на постављено питање.
Tbi, dakle, sneta što sam ja to učinio, pa nalaziš za shodno da me upozoriš. Nisam znao da je to jedno od pravila ovog foruma.
Теме на филозофији нису лексикони где свако треба упише своје мишљење и продужи даље. Довољно је да се трага за одговором.
Aha, jasno mi je. Dakle, pravilo foruma je da ne smemo dati odgovor na postavljenu temu, već treba da tragamo za odgovorim. Važi! Evo ja ću sada da tragam za odgovorim pitajući tebe da mi ga daš, jer ja ga ne znam.
А аргументованом критиком изнетих ставова се елиминишу могући одговори и на тај начин усмерава даље трагање.
Da, to je ono što ti pokušavaš. međutim nisam primetio da je tvoja kritika argumentovana.
Ако ти је јасна, зашто идеш у оф?
Зашто тражиш од саговорника да с тобом заједно оду у оф?
Zato što sagovornikova kritika nije eliminisala moje tvrdnje i što po tom pitanju nema više šta sa se kaže. I ovo o čemu sada raspravljamo je krajnje besmisleno.
Рекао бих да се врло слабо разумеш у логику.
Jedno je razumeti logiku kao nauku i dobiti pozitivnu ocenu na fakultetu, a sasvim druga stvar je umeti logički misliti. Nije mi poznato da je nekome ko je uspešno položio ispit logike, pomoglo da postane filozof.
До истине се долази елиминацијом алтернатива.
MOji odgovori koje sam dao na ovu temu nemaju alternative
Свака елиминисана алтернатива је корак ка истини.
Kad budeš dao svoj alternativni odgovor naovu temu i kad ga ja eliminišem, to će da bude korak ka istini.
Ja ne umem da zezam. Ja sam ozbiljan čovek.
 
Na povlaćim moju tvrdnju da je smisao života sreća, već samo ovoj tvrdnji dodajem logičnost da je cilj života sam život. Koji prilikom ostvarivanja bude nagrađen osećanjam zadovoljstva, kako bi taj cilj imao i neki smisao. A uz to obavezno kao dodatak treba objasniti i način kako život kao cilj najlakše ostvarije, da bi sve bilo što razumljivije.

Ти си прво рекао да је циљ живота срећа. Ниси нигде помињао опстанак. Сада мењаш првобитну тврдњу и притом тврдиш да то не чиниш.

Да ствари буду замршеније, изгледа да по теби није циљ ни опстанак, већ нека комбинација опстанка и среће.
 
KOliko vidim, tebi nije cilj da daš bilo kakve odgoovor na postavljenu temu i na taj način se dokažeš kao filozof, već da se dokažeš tako što ćeš da negiraš sve što ja kažem. To nije dobar način dokazivanja. Moraš se dokazati svpjom filozofijom, a ne obaranjem tuđe. Sem ako si svestan da tvoja filozofija ne može da se duprostavi mojoj, pa svoju kriješ, jer do sada je nisi pokazao. Ne vidim da si dao bilo kakav odgovor na postavljenu temu.

А ти си очигледно превише осетљив на примедбе па сад из петних жила покушаваш да пронађеш начин да обесхрабриш саговорнике да их износе.

Ти си на овој теми изнео само једну релевантну тврдњу. Та тврдња је, "Смисао живота је срећа." Притом, уопште се ниси потрудио да изнесеш аргумент у њену корист. Очигледно је третираш као аксиом -- као нешто што се не мора доказати.

Мислиш да си посебан само зато што имаш мишљење у које си сигуран? Али мишљење може да има свако. Нема ничег лакшег него формирати мишљење. Свака будала може да одговори на питање из уводног поста. Не захтева никакав труд. Слично важи и за сигурност. Свако ко је савладао вештине тврдоглавости може врло лако да убеди у себе да је оно у шта верује тачно. Оно што захтева прави труд јесте изношење аргумента у корист тезе или противтезе. То је филозофија. Филозофија је пре свега умеће резоновања.

Ја сам овде изнео неколико аргумената против твоје тврдње да је смисао живота срећа. То је много више него што си ти урадио. То што нисам дао дефинитиван одговор на питање "Шта је врховни циљ?" не мења ситуацију.
 
Ти си прво рекао да је циљ живота срећа. Ниси нигде помињао опстанак. Сада мењаш првобитну тврдњу и притом тврдиш да то не чиниш.

Да ствари буду замршеније, изгледа да по теби није циљ ни опстанак, већ нека комбинација опстанка и среће.
Rekao sam da je postojati i biti živ i svesan cilj života i da se to doživljava uvek kao sreća. Zar to nije i iskustveno proverljivo i logički do kraja razumljivo? Šta još hićeš? Ako se ne slažeš da je tako, ti daj svoje mišljenje kao jeste, pada onda tražono dodatne argumente da vidimo čiji stav je istinitiji. Ne znam šta drugo da kažem.

Ja mogu argumentovano da tvrdim i da je sreća cilj, jer nesreča se uvek doživljava kada je život ugrožen. A pošto je nesreća uvek negativno psihičko stanje života koje život ne podnosi, razumljivo je da život mora sreću sebi da postavi za cilj, jer samo tako može osloboditi od nesreće, A pošto ne postoji drugi načim oslobađanja od nesreće, do taj da se život oslobodi od svoje igroženosti i nastavi dalje da postoji, razimljivo je, da u tom slučaju mora samoga sebe i svoj opstanak postaviti za cilj.

Kao što pri,ečuješ, život i sreća su uzajamno uslovljeni. Niti život može potpuno da se ostvari bez sreće, ni sreća bez potpunog ostvarenja života.
 
А ти си очигледно превише осетљив на примедбе па сад из петних жила покушаваш да пронађеш начин да обесхрабриш саговорнике да их износе.

Ти си на овој теми изнео само једну релевантну тврдњу. Та тврдња је, "Смисао живота је срећа." Притом, уопште се ниси потрудио да изнесеш аргумент у њену корист. Очигледно је третираш као аксиом -- као нешто што се не мора доказати.
Gore sam upravo rekao da su ostvaren život i sreća uzajamp uslovljeni. To svi uz iskustva znamo i to i jeste aksiom, tj. istina koja ne mora da se dokazuje.
Мислиш да си посебан само зато што имаш мишљење у које си сигуран? Али мишљење може да има свако. Нема ничег лакшег него формирати мишљење. Свака будала може да одговори на питање из уводног поста. Не захтева никакав труд. Слично важи и за сигурност. Свако ко је савладао вештине тврдоглавости може врло лако да убеди у себе да је оно у шта верује тачно. Оно што захтева прави труд јесте изношење аргумента у корист тезе или противтезе. То је филозофија. Филозофија је пре свега умеће резоновања.
Filozofija jeste umeće rezinovanja, ali samo ako se kao premise koriste proverljivi argumenti, a ne mišljenja koja polaze od pretpostavki i verovanja. Ja sam svoje argumente o životi kao cilju i sreći koja se doživljava prilikom ostvarovanja tog cilja, irekao. A ti još nisi, iako kažeš da to svako može. A pošto se sa mojim stavvima ne slažeš, dužan si da iznešeš svoje, jer to još nisi učinio. Dakle, odgovori šta je po tebi cilj, a šta smisao života.
Ја сам овде изнео неколико аргумената против твоје тврдње да је смисао живота срећа. То је много више него што си ти урадио. То што нисам дао дефинитиван одговор на питање "Шта је врховни циљ?" не мења ситуацију.
Vrhovni cilj je i sreća isto kao i život. Jer kad je život ugrožen on doživljava se nesreća. Da nesreća nije negativno psihičko stanje koje život ne podnosi i da nije primoran da ga se po svaku cenu oslobodi, život bi tada nestai i propao i svejedno bi mu bilo da li ga ima ili nema.

Pa ti sada odgovori da lu je ispravnije zaključiti da hen cilj života sreća, jer nas samo sreća može osloboditi od nepodnošljive nesreće? Ili je cilj sam život, koji ke bi ni osećao nesreću da nije ugrožen i kkoji može da se spasi samo ako se oslobodi besreće i pređe u stanje sreće..
 
Narkomani zna da mu droga uništava život i zbo toga nije srećan, već nesrećan, pa onda traži pomoć llekara da ga odvikne od drige.

Наркоман се дрогира управо зато што га дрога чини срећним.

Како си успео то да заборавиш?

Ni tebi nije jasno šta je tema, jer još uvek se baviš mojim odgovorima na temu, a svoje još uvek ne daješ-

Бавим се тврдњом да је срећа смисао живота. Ниси једини који је изнео. То је, заправо, изузетно уобичајена, такорећи вулгарна, тврдња. И врло наивна. Погледај колико њих ју је изнело на овој теми.

Шта год мислио, онтопик нису само постови који тврде да је смисао живота нешто већ и постови који тврде да смисао живота није нешто ( посебно ако осим тврдње садрже и аргументе у корист ње. )

Aha, jasno mi je. Dakle, pravilo foruma je da ne smemo dati odgovor na postavljenu temu, već treba da tragamo za odgovorim. Važi! Evo ja ću sada da tragam za odgovorim pitajući tebe da mi ga daš, jer ja ga ne znam.

Изврћеш. Нисам рекао да не смеш да даш одговор на постављену тему. Рекао сам да ниси у обавези да то урадиш. Две различите ствари.

Ти имаш право да изнесеш своје мишљење. Други имају право да га оспоре. Али то не значи да су у обавези да дају дефинитиван одговор на тему. То је правило које ти покушаваш да наметнеш, верујем с циљем да обесхрабриш критику.

Jedno je razumeti logiku kao nauku i dobiti pozitivnu ocenu na fakultetu, a sasvim druga stvar je umeti logički misliti. Nije mi poznato da je nekome ko je uspešno položio ispit logike, pomoglo da postane filozof.

Не умеш логички да размишљаш. У томе је проблем. Какву год оцену да си имао из предмета који се зове "Логика", логичко размишљање ти не иде. Више припадаш категорији женскастих филозофа који се ослањају на интуицију.

MOji odgovori koje sam dao na ovu temu nemaju alternative

Видиш какве глупости лупаш?

Ja ne umem da zezam. Ja sam ozbiljan čovek.

Тешко.
 
Smisao života je iskustvo.
Suština života je svesnost, a suština svesnosti je iskustvi, koje život stče uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Obih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti su Zakon sveukupnog postojanja i bez njih ništa ne bi moglo ni da postoji, ni da se desi.
 
Rekao sam da je postojati i biti živ i svesan cilj života i da se to doživljava uvek kao sreća. Zar to nije i iskustveno proverljivo i logički do kraja razumljivo? Šta još hićeš? Ako se ne slažeš da je tako, ti daj svoje mišljenje kao jeste, pada onda tražono dodatne argumente da vidimo čiji stav je istinitiji. Ne znam šta drugo da kažem.
Очекујем да се понашаш као филозоф и прецизно се изјасниш у вези тога шта је врховни циљ.

Прво си рекао да је врховни циљ срећа.

Онда си рекао да је врховни циљ живот.

Сада кажеш да није ни једно ни друго већ да је врховни циљ постојати, бити жив, бити свестан и бити срећан.

Притом негираш да мењаш оригиналну тезу.
 
У случају дрогирања, твоја подсвест мисли да напредујеш иако у реалности ти заправо назадујеш.
zašto misliš da svako ko se drogira u ''realnosti'' (kojoj i čijoj realnosti?) zapravo nazaduje,što nebi mogo da napreduje?
Наркоман се дрогира управо зато што га дрога чини срећним.
ne nego zato što želi sebe da kazni,svesno ili podsvesno a naj češće i jedno i drugo

droga nikoga nemože da čini istinski srećnim,ma kolko lud/glup bio,može samo da TRIPUJE da je ''srećan''
 
zašto misliš da svako ko se drogira u ''realnosti'' (kojoj i čijoj realnosti?) zapravo nazaduje,što nebi mogo da napreduje?
Није битно да ли важи за свакога. Довољно је да важи за неке.

А што се тиче реалности, хоћеш да кажеш да реалности има више и да оне припадају људима?
 

Back
Top