Ko je ovde kriv?

Pardon, zaboravio sam da napomenem činjenicu da ta "dobra" osoba ovu lošu ubije na brz i ne mučan način, tipa upuca je, zgazi je kolima, gurne sa zgrade... Da bi ti mučio tako neku osobu, morao bi to makar malo da voliš da radiš, jer drugačije nikako ne bi mogao da je mučiš. A ako voliš nekog da mučiš, onda imaš ozbiljan psihički poremećaj.

Ne, ono o čemu govorim je brzo ubistvo, jer pomenuta "dobra" osoba ima za cilj samo da ubije tu lošu osobu. E sad, da li će ta loša osoba malo da se muči dok umre, tipa da je metak ne usmrti momentalno nego umire polako, ili pri padu sa visokog sprata samo polomi kičmu i tako leži bespomoćno neko vreme dok napokon ne umre, na to već ne utiče ova "dobra" osoba, tj. to nije pravi cilj za kojim je ona išla.

Dakle, ti si ceo život pošteno radio, učio, zarađivao. Neki manijak ti ubije (ne primaj ovo lično) roditelje. Odjednom nastupa ono pomračenje svesti. Ti saznaš ko je taj i pun gneva krećeš na tu osobu. Pronalaziš je i ubijaš je (recimo, upucaš je direktno u glavu - što je sigurno, sigurno je). Sakriješ telo, ukloniš dokaze i vratiš se starom životu, zadovoljan što si isterao tu neku "pravdu". Godine prolaze, slučaj zastareva, policija nema tragova, ti živiš stari, mirni i pošteni život i trudiš se da zaboraviš sve što se desilo. Da li si ti tim jednim ubistvom, koji je u stilu "milo za drago", automatski postao loša osoba poput te koju si ubio, a za koju je, recimo, poznato da je ubila i maltretirala mnoge osobe pre tvojih roditelja? On je to radio jer je uživao u tome, ti si to uradio jer si smatrao kao neku moralnu obavezu, kao želju da osvetiš roditelje, ne zato što si to voleo ili zato što si uživao u tome. Da li sada vidiš na šta ciljam?

Имао је жељу за осветом а није волео нити уживао у њој, је мало противуречно.
Говориш о освети а она нема везе са моралном обавезом. Тај човек жели да се свети, да науди другом људском бићу тако што ће му одузети живот немајући од тога никакву другу корист осим задовољства у томе.

Ако би га убио да би спречио да он буде убијен, или да буде убијен неко други, онда је то већ друга ствар и има везе са нужном одбраном. Али ако лично није ничим угрожен, а ипак жели да УЖИВА у освети само тог уживања ради, онда то не можеш подвести под исправно деловање ма како га нашминкао.
 
Dok se ne pojavi Oziman (u ovoj temi prilično slično mislimo)-evo šta ja mislim o iznetim tvojim mislima:Prvo,na sreču to nisi DOŽIVEO,nego si bio POSMATRAČ i to filma za koji je neko pisao scenario i koji je neko režirao,neko krivio u uglove kamere,nasnimavao ton,osvetljavao,glumio,udešavao scenu,koreografiju...Zamisli sad STVARNO DEŠAVANJE U KOM UČESTVUJEŠ! Prvo,to ti iziskuje izuzetan intelektualni napor,a drugo kadi zamisliš sebe u tom DEŠAVANJU nisi više siguran štačeš sve uraditi,te odrediti dalje POZICIJE IZ TE PRVE SUPERPOZICIJE.Strah,panika,adrenalin,sticaj okolnosti koji čine slučajeve različitim i još štošta,čine te nove situacije neizvesnim,prvi put doživljenim.Nagonsko delovanje koče moralne norme,kočnice obrazaca ponašanja I ŽIV ČOVEK PRED TOBOM!
Tada,kad i ne znaš šta bi zaista trebao u toj nesreči da uradiš,sukobljavaš se sa NUŽNIM moralnim stavom.Zavisno od kulturnog okruženja i sa nadgrađenim moralnim stavom.Moralni stav dok započne dejstvo u datoj situaciji,najčešće biva i dominantan...Tek poremečaji ličnosti umanjuju dejstvo moralnog stava.
Eto,tako se razlikuje izvođenje moralnog zaključka gledanja filma o događaju,od moralnog stava učesnika stvarnog događaja...
 

Back
Top