Kant - Sinteticki sudovi a priori

Geometrijske matrice su neke još neznane sile proizvele ,a ti se kitiš tim
"tuđim perjem"...Koje su te sile još se proučava i o tome je stigla povratna
vanzemaljska informacija.Međutim,budi siguran da taj odgovor neće iznedriti
filozofija već ovog puta kriptologija! Verovao ili ne-ko te pita...z:mrgreen:
I mi i ti vanzemunci smo stasali kao civilizacije pod dejstvom tih sila tj.usmerenog
zračenja...
Dakle,ljudska sklonost generalizaciji uopštavanju,geometrisanju -nije ovozemaljskog
porekla,samo kao realizacija!

Trebalo je da kazes tangram umesto ove pisanije.
 
Ok ,Navedi mi par apriornih misli,koje ne poticu od iskustva,pa da ih rastumacimo...

"Најкраћи пут између две тачке у равни јесте права линија."

До овога закључка могуће је доћи независно од спољашњег искуства а са апсолутним важењем за свако спољашње искуство.

Видиш.
Појам линија у себи не садржи никакво одређење величине.
Нити појам раван, Нити појам тачка.

Па одакле онда ово "најкраћи".

Тај закључак дакле не произилази из анализе појмова дакле аналитички. Већ из опажања. дакле синтетички. Али каквог опажања?

Унутрашњег, априорног.

Једноставно на менталном платну замислимо две тачке и праву линију и асолутно се уверимо да је то најкраћи пут и да мора бити најкраћи пут.

Оно што је кључан детаљ у разумевању тога, у разумевању Кантове трансценденталне естетике јесте аподиктичност коју придајемо свим таквим априорним судовима који се тичу простора.
Ми не кажемо да смо приметили да је тако. Не, Него оно до чега смо дошли априори апсолтуно знамо да мора важити за све до чега ћемо доћи апостериори.

Из овога следе безброј закључака .
 
"Најкраћи пут између две тачке у равни јесте права линија."

До овога закључка могуће је доћи независно од спољашњег искуства а са апсолутним важењем за свако спољашње искуство.

Видиш.
Појам линија у себи не садржи никакво одређење величине.
Нити појам раван, Нити појам тачка.

Па одакле онда ово "најкраћи".

Тај закључак дакле не произилази из анализе појмова дакле аналитички. Већ из опажања. дакле синтетички. Али каквог опажања?

Унутрашњег, априорног.

Једноставно на менталном платну замислимо две тачке и праву линију и асолутно се уверимо да је то најкраћи пут и да мора бити најкраћи пут.

Оно што је кључан детаљ у разумевању тога, у разумевању Кантове трансценденталне естетике јесте аподиктичност коју придајемо свим таквим априорним судовима који се тичу простора.
Ми не кажемо да смо приметили да је тако. Не, Него оно до чега смо дошли априори апсолтуно знамо да мора важити за све до чега ћемо доћи апостериори.

Из овога следе безброј закључака .
Ne može[ da shvatiš da taj transcedentalni svet umovanja ima pozadinu tu bezobličnu hidru koju zovemo svest I kojoj svejedno šta je
"predmet" koji joj se pridodaje-ona ga prima!?
Da li je apriorna ili aposteriorna-uopšte nije u pitanju-lepi se za svest!
E sad,svest ne reaguje jednako,ne biva ista zavisno šta se "lepi"na nju...
Pretpostavlja se da bi neki jasniji ,tačniji I nedvosmisleniji jezik bolje se "lepio" za svest I da bi fenomeni svesti bili jasniji I
uvek nedvosmisleno prepoznatljivi...Ovako se mora terminologija usaglašavati I sintaksa veoma poštovati...
Daleko je to od Kanta odmaklo...
 
Inače.o osobinama svesti ,tj o fenomenima svesti ne možemo suditi odvojeno od pojava s kojima se pojavljuje,ali se itekako
mogu uočiti različitosti njenog "oblikovanja" prema esencijama pojava...Tako su I obrisi svesti esencijalni I naravno da se tek u inverziji promišljanja u sećanju mogu uočavati...
Možda sam nejasan poput Kanta u ovom,ali ko želi neka razmišlja ili još bolje,nek pokuša da sledi takvu usmerenu svoju pažnju na pojave
koje zapaža...
 
"Најкраћи пут између две тачке у равни јесте права линија."

Heeebote, moj pas kad mu bacim lopticu pravom linijom trči prema loptici. Ne znam kako da ovo objasnim drugačije, nego da je čitao Kanta. Moram da sklonim negde te filozofe da ne može da ih nađe, jer ako slučajno pronađe i počne da čita Šopenhauera, nahebo sam.
 
Banggu,tvoje shvatanje reči ništa nie originalno-takvih spekulacija od Ajnštajna na ovamo gomila...
Šta da ti kažem na to što koristiš terminologiju filozofije,van uobičajene terminologije?
"Ništa" u fizici nije kvazi pojam kako to Ozi tvrdi da je u filozofiji (kao da su fizika vanzemaljaca,a filozofija ljudi:mrgreen:),
a prvi je to uvideo Nils Bor,pionir kvantne fizike...Međutim "prostor"kako ga ti I Ljubo koristite je izmišljotina vaših umova
(baš kao I vreme za sled sećanja!)-proctor je pre svega vektorsko-tenzorski I ako naciljaš euklidski Mars promašuješ za vise miliona kilometara!:hahaha:
Jer u tom "ciljanju" se oslanjaš na sećanja!:mrgreen: Dok NASA snabdeva nosača-raketu podacima o vektorskim zakrivljenim trajektorijama (de si Ozi s pravom
kroz dve tačke,neznalice jedna:lol:) slično,samo još izraženije od krstarećih raketa koje moraju da prepoznaju orjentire...
Tako da nauka drumom,a vi gospodo-šumom!
Naravno-nema tu nikakvog Apsoluta sem Apsolutno Romantično koje sam vam već puštao...
 
Banggu,tvoje shvatanje reči ništa nie originalno-takvih spekulacija od Ajnštajna na ovamo gomila...
Šta da ti kažem na to što koristiš terminologiju filozofije,van uobičajene terminologije?
"Ništa" u fizici nije kvazi pojam kako to Ozi tvrdi da je u filozofiji (kao da su fizika vanzemaljaca,a filozofija ljudi:mrgreen:),
a prvi je to uvideo Nils Bor,pionir kvantne fizike...Međutim "prostor"kako ga ti I Ljubo koristite je izmišljotina vaših umova
(baš kao I vreme za sled sećanja!)-proctor je pre svega vektorsko-tenzorski I ako naciljaš euklidski Mars promašuješ za vise miliona kilometara!:hahaha:
Jer u tom "ciljanju" se oslanjaš na sećanja!:mrgreen: Dok NASA snabdeva nosača-raketu podacima o vektorskim zakrivljenim trajektorijama (de si Ozi s pravom
kroz dve tačke,neznalice jedna:lol:) slično,samo još izraženije od krstarećih raketa koje moraju da prepoznaju orjentire...
Tako da nauka drumom,a vi gospodo-šumom!
Naravno-nema tu nikakvog Apsoluta sem Apsolutno Romantično koje sam vam već puštao...

Ta tvoja распредања, овде на форуму филозофија, о науци, о физици, о Нилсу Бору о Јанку и Петку, немају ама БЛАГЕ ВЕЗЕ са темом Кантове трансенденталне естетике или априорности нашег знања о простору.

Бунар и шеширџија !

Можда си ти сав усхићен када се хваташ за драгу ти науку. Али немој то да пројектујеш на друге. Твоја наука којој се дивиш, је обично бављење појавом које нема везе са суштином света и живота.
 
Ta tvoja распредања, овде на форуму филозофија, о науци, о физици, о Нилсу Бору о Јанку и Петку, немају ама БЛАГЕ ВЕЗЕ са темом Кантове трансенденталне естетике или априорности нашег знања о простору.

Бунар и шеширџија !

Можда си ти сав усхићен када се хваташ за драгу ти науку. Али немој то да пројектујеш на друге. Твоја наука којој се дивиш, је обично бављење појавом које нема везе са суштином света и живота.
U pravu si ti kad kažeš da se nauke(u ovom slučaju je to Fenomenologija!) bave pojavama tj fenomenima! Ali to su ,muzejski Ozi,fenomeni Svesti!
Ili tvog ličnog Bitka kako to Kant krsti,ako se dobro sećam...
Za tebe je transcedentno,naravno jer I za Kanta,sve šta se tiče tvoje Svesti o Sebi tj.za vas je to Stvar po sebi koja je nesaznajna....E vidiš,to je
moj gospodine Ozi,ta tvoja Stvar po sebi,predmet nauke koja se zove Fenomenologija! I to ne od juće ili od pre koju godinu,Huserl ju je ustanovio
još u prvoj polovini prošlog veka I od tada se samo razvija!
O toj tvojoj famoznoj "Stvari po sebi" su napisane čitave studije I izvedeno mnoštvo korisnih zaključaka,tako da danas poznamo sebe ko staru kantu!
Naravno,u tome je pripomogla još jedna izvedena nauka-psihologija o kojoj ti izgleda baš I ne znaš mnogo...Ponešto iz Jungovih pokušaja o individuaciji I sinhronizaciji -I to bi bilo to...
Već sam ti rekao da se potrudiš malo I izviriš iz tog muzeja klasićne filozofije-ima posle klasika toliko toga...Stare zgrade su srušene I nove structure se dižu...
 
Poslednja izmena:
U pravu si ti kad kažeš da se nauke(u ovom slučaju je to Fenomenologija!) bave pojavama tj fenomenima! Ali to su ,muzejski Ozi,fenomeni Svesti!
Ili tvog ličnog Bitka kako to Kant krsti,ako se dobro sećam...
Za tebe je transcedentno,naravno jer I za Kanta,sve šta se tiče tvoje Svesti o Sebi tj.za vas je to Stvar po sebi koja je nesaznajna....E vidiš,to je
moj gospodine Ozi,ta tvoja Stvar po sebi,predmet nauke koja se zove Fenomenologija! I to ne od juće ili od pre koju godinu,Huserl ju je ustanovio
još u prvoj polovini prošlog veka I od tada se samo razvija!
O toj tvojoj famoznoj "Stvari po sebi" su napisane čitave studije I izvedeno mnoštvo korisnih zaključaka,tako da danas poznamo sebe ko staru kantu!
Naravno,u tome je pripomogla još jedna izvedena nauka-psihologija o kojoj ti izgleda baš I ne znaš mnogo...Ponešto iz Jungovih pokušaja o individuaciji I sinhronizaciji -I to bi bilo to...
Već sam ti rekao da se potrudiš malo I izviriš iz tog muzeja klasićne filozofije-ima posle klasika toliko toga...Stare zgrade su srušene I nove structure se dižu...

Edmund i "ekipa" ...
 
Poslednja izmena:
Oziman,

Ja cu ovde postaviti jedno pitanje koje ima veze sa ovom temom :


Postoje li u geometriji sinteticki sudovi a priori?


Verujem da ces ti odmah odgovoriti sa " da ". Ali, pre tog tvog " apodiktickog " stava i odgovora, navodim neke primedbe koje su vazne za odgovor na ovo pitanje :

- Kant je svoje tvrdnje gradio na Euklidovoj geometriji, jer, osim euklidske njemu nije bila poznata neka druga geometrija. Danas je poznato da postoje i druge geometrije.

- U skladu sa tim valja se zapitati koliko je danas Kantova teorija geometrije odrziva ? Narocito ako se ima u vidu da se sa razvojem geometrije pokazalo da se geometrija moze izloziti logickim operacijama bez ikakvog pozivanja na zor ( opazaj ) prostora, tj. na nasu geometrijsku imaginaciju.

- Treba imati u vidu primedbe mnogih filozofa i naucnika, poput, recimo, primedbe P. Strawsona ( P. Strason ), koja ide za tim da Kantova fundamentalna greska lezi u " nerazlikovanju izmedju Euklidove geometrije u njezinoj fenomenalnoj interpretaciji i Euklidove geometrije u njezinoj fizickoj interpretaciji . " ( P.Strawson, The Bounds of Sense )

Kant je, naime, mislio da geometrija fizickog prostora mora biti identicna s geometrijom fenomenalnog prostora, sto je posledica njegovog uverenja da je prostor iskljucivo - opazaj .
Ali, cak i u tom slucaju, ono sto je fenomenalno nuzno ne mora biti primenjivo na fizicki svet.
Zasto bi bilo? Recimo, prostor moze biti zakrivljen ali ga mi ipak vidimo kao ravnog. To ce reci da forma nase culnosti ( osetilnosti ) jeste uslov za pojave, ali ovaj uslov nikako ne mora izrazavati strukturu sveta.

Istina, do takvih saznanja se dolazilo mnogo posle Kanta, ali to ne menja cinjenicu da se mora preispitati opravdanost Kantovih tvrdnji u skladu sa novim saznanjima.

- Dalje, pojava drugih geometrija , Reimannove ( Riman ) ili one Lobacevskijeve, koje su logicki potpuno konzistentni sistemi, je pokazala da se ove druge geometrije ne oslanjaju na zor ( opazaj ) prostora vec iskljucivo na logicka sredstva. Koja je od tih geometrija istinita za realni svet moze se odluciti jedino putem eksperimenta.

- Treba, dalje, uzeti u obzir i npr., da je Ajnstajnova Opsta teorija relativnosti pokazala da je prostorno-vremenska geometrija neeuklidska, dovodeci tako u pitanje osnove Kantove transcendentalne filozofije, bar po ovom pitanju.

Itd., itd.

Dakle, ti mozes da odgovoris ili ne, mozes da uzimas u obzir ove primedbe, ili ne, ali primedbe koje se stavljaju Kantu " na teret ", ozbiljno trasiraju i konstituisu odgovor na ovo pitanje.:)
 
Uzeceno jedan primer sintetickog suda a priori:

Sud glasi : "Pravougaoni ravnokraki trougao nije moguc."

Istinitost ovog suda mozemo proveriti samo na dva nacina:

1) analizom pojmova sadrzanih u njemu (ili nalazenjem ili ne nalazenjem protivurecnosti) tj analiticki.

2) Proverom uz pomoc empiriskog iskustva znaci sinteticki.

Ako analiziramo pojmove sadrzane u gornjem sudu videcemo da predikati "ravnokrak" i "pravougaoni" ne protivurece jedan drugom niti ukidaju subjekat suda "trougao". Trougao nije nesaglasan ni sa pojmom "ravnokraki" ni sa pojmom "pravougaon".

Znaci analitickom metodom ne mozemo u sudu " "Pravougaoni ravnokraki trougao nije moguc." naci nikakvu nemogucnost niti protivurecnost.

Medjutim ako primenimo sinteticku metodu i pokusamo empirijski da konstruisemo takav trougao, videcemo da je to nemoguce..

Malo je off, i ne znam da li je neko već primetio - ali meni zaista nije jasno zašto se za primer uzima neistinita tvrdnja.

Ravnokraki pravougli trougao je moguć, ja ga konstruisala x puta (jedan ugao od 90 stepeni, dva od po 45)
 
Oziman,

Ja cu ovde postaviti jedno pitanje koje ima veze sa ovom temom :


Postoje li u geometriji sinteticki sudovi a priori?


Verujem da ces ti odmah odgovoriti sa " da ". Ali, pre tog tvog " apodiktickog " stava i odgovora, navodim neke primedbe koje su vazne za odgovor na ovo pitanje :

- Kant je svoje tvrdnje gradio na Euklidovoj geometriji, jer, osim euklidske njemu nije bila poznata neka druga geometrija. Danas je poznato da postoje i druge geometrije.

- U skladu sa tim valja se zapitati koliko je danas Kantova teorija geometrije odrziva ? Narocito ako se ima u vidu da se sa razvojem geometrije pokazalo da se geometrija moze izloziti logickim operacijama bez ikakvog pozivanja na zor ( opazaj ) prostora, tj. na nasu geometrijsku imaginaciju.

- Treba imati u vidu primedbe mnogih filozofa i naucnika, poput, recimo, primedbe P. Strawsona ( P. Strason ), koja ide za tim da Kantova fundamentalna greska lezi u " nerazlikovanju izmedju Euklidove geometrije u njezinoj fenomenalnoj interpretaciji i Euklidove geometrije u njezinoj fizickoj interpretaciji . " ( P.Strawson, The Bounds of Sense )

Kant je, naime, mislio da geometrija fizickog prostora mora biti identicna s geometrijom fenomenalnog prostora, sto je posledica njegovog uverenja da je prostor iskljucivo - opazaj .
Ali, cak i u tom slucaju, ono sto je fenomenalno nuzno ne mora biti primenjivo na fizicki svet.
Zasto bi bilo? Recimo, prostor moze biti zakrivljen ali ga mi ipak vidimo kao ravnog. To ce reci da forma nase culnosti ( osetilnosti ) jeste uslov za pojave, ali ovaj uslov nikako ne mora izrazavati strukturu sveta.

Istina, do takvih saznanja se dolazilo mnogo posle Kanta, ali to ne menja cinjenicu da se mora preispitati opravdanost Kantovih tvrdnji u skladu sa novim saznanjima.

- Dalje, pojava drugih geometrija , Reimannove ( Riman ) ili one Lobacevskijeve, koje su logicki potpuno konzistentni sistemi, je pokazala da se ove druge geometrije ne oslanjaju na zor ( opazaj ) prostora vec iskljucivo na logicka sredstva. Koja je od tih geometrija istinita za realni svet moze se odluciti jedino putem eksperimenta.

- Treba, dalje, uzeti u obzir i npr., da je Ajnstajnova Opsta teorija relativnosti pokazala da je prostorno-vremenska geometrija neeuklidska, dovodeci tako u pitanje osnove Kantove transcendentalne filozofije, bar po ovom pitanju.

Itd., itd.

Dakle, ti mozes da odgovoris ili ne, mozes da uzimas u obzir ove primedbe, ili ne, ali primedbe koje se stavljaju Kantu " na teret ", ozbiljno trasiraju i konstituisu odgovor na ovo pitanje.:)

То нема никакве везе са Кантовом трансцндентланом естетиком тј открићем априорности наших закључака о простору.
Зашто трпаш ту научну гомилу овде? Анштајн, Риман, још само фали Хокинг.
Јесте да је наука данас издигнута на пиједстал, то је ваша религија, али опет ти понављам. То нема никакве везе са овим знањима.

Нема везе да ли је у физичком свету простор раван или закривљен. Такође, ни питање да ли уопште постоји твој физички свет нема места овде. Јер као што знаш идеализам је давно сместио исти у област идеалног а не у област реалног . Твој "реални свет" је представа. Али као што рекох, ни то нема везе са овом темом.
Оно што има везе и што је битно јесте да правила која априори изведемо о простору, имају апсолутно важење истинитости за све до чега ћемо доћи апостериори ма какво оно било.

Рецимо то да је најкраћи пут између две тачке у равни права линија јесте синтетички суд априори. И он мора важити за сваку раван са којом ћемо се сусрести.
Али и суд да најкраћи пут између две тачке у закривљеном простору није права линија, такође је синтетички суд априори и он исто тако мора важити за сваки закривљени простор са којим ћемо се сусрести.

Небитно је ,дакле, да ли је простор у ткз. физичком свету раван или закривљен. У оба случаја имамо синтетичке судове априори који морају важити за онај простор са којим се сусретнемо.
 
Malo je off, i ne znam da li je neko već primetio - ali meni zaista nije jasno zašto se za primer uzima neistinita tvrdnja.

Ravnokraki pravougli trougao je moguć, ja ga konstruisala x puta (jedan ugao od 90 stepeni, dva od po 45)

То није равнокраки троугао јер јер му кракови нису једнаки. Један је од 90. а друга два од 45.

Али нису битни примери. За објашњење је заправо најбољи онај пример са најкраћим путем између две тачке у равни. Исти је употребио и Кант.

У њему се најбоље види то знање. Јер се у њему уводи одређење дужине. Нешто што ниједан геометријски појам сам по себи не садржи и до чега самим тим не можемо доћи аналитички. Анализом појмова. Једино синтетички, опажањем, али синтетички априори и у томе је сва поента.
 
То није равнокраки троугао јер јер му кракови нису једнаки.
Ali jesu.
Ima dva jednaka kraka, aman - i time je ravnokraki.

Valjda onda misliš na jednakostranični?

Za jednakostranični izvodiš nemogućnost odmah iz definicije jednakostraničnog: svi uglovi su jednaki. Zbir uglova 180, dakle, svaki nužno mora biti 60 (i samim tim ne može biti 90)

Ali trougao s jednim uglom od 90 stepeni 'ladno može da bude jednakokraki.
primeri su bitni, kako da nisu?
 
Ali jesu.
Ima dva jednaka kraka, aman - i time je ravnokraki.

Valjda onda misliš na jednakostranični?

Za jednakostranični izvodiš nemogućnost odmah iz definicije jednakostraničnog: svi uglovi su jednaki. Zbir uglova 180, dakle, svaki nužno mora biti 60 (i samim tim ne može biti 90)

Ali trougao s jednim uglom od 90 stepeni 'ladno može da bude jednakokraki.
primeri su bitni, kako da nisu?
Može I jednakostranični da bude s uglovima od 90 stepeni-strane su lučne,zakrivljene!
Tvoj trougao Sanja,nije ono šta Ozi traži-sve tri strane jednake I svaki unutrašnji ugao 90 stepeni.
Eto mu s lučnim stranama...Mada je takva geometrija,a I one koje pominje Nerej,za Ozija Espania...:manikir:
 
Malo je off, i ne znam da li je neko već primetio - ali meni zaista nije jasno zašto se za primer uzima neistinita tvrdnja.

Ravnokraki pravougli trougao je moguć, ja ga konstruisala x puta (jedan ugao od 90 stepeni, dva od po 45)

Pa to sam mu ja i napisao na drugoj temi ,zato je on i povratio ovu u zivot,evo jednog od tih postova:
Sta ima veze sto nije tema ovde,bitno da diskusija tece...
Tvoj primer sa jednakostranicnim pravouglim trouglom nema veze sa vezom jer to i nije
trougao vec kvadrat.Uzeo si pojam trougao i pojmove jednakostranican i pravougli i iz toga
se odmah moze iskustveno videti da nije moguce pridati pojam trougao predikatima
ravnokrak i pravougaoni i da tu subjekat trougao igra ulogu zavere u smislu,odnosno
besmislu te izjave...

Ovo je nista drugo do igra apstraktih i realnih pojmova,gde apstraktnima pridajemo lazne atribute
jer koliko su oni predikati toliko su i atributi koji ga opisuju,u svako slucaju tvrdnja takvog trougla
se iskazuje da nije moguce postojanje takvog trougla i to nije nikakvo prosirivanje znanja,vec varka Razuma...

Paja patak je guska,primer, ili ruzno pace,razumes ?

- - - - - - - - - -

Malo sam i ja lupao sada vidim ali sustina je ta...
 
То нема никакве везе са Кантовом трансцндентланом естетиком тј открићем априорности наших закључака о простору.
Зашто трпаш ту научну гомилу овде? Анштајн, Риман, још само фали Хокинг.
Јесте да је наука данас издигнута на пиједстал, то је ваша религија, али опет ти понављам. То нема никакве везе са овим знањима.

Нема везе да ли је у физичком свету простор раван или закривљен. Такође, ни питање да ли уопште постоји твој физички свет нема места овде. Јер као што знаш идеализам је давно сместио исти у област идеалног а не у област реалног . Твој "реални свет" је представа. Али као што рекох, ни то нема везе са овом темом.
Оно што има везе и што је битно јесте да правила која априори изведемо о простору, имају апсолутно важење истинитости за све до чега ћемо доћи апостериори ма какво оно било.

Рецимо то да је најкраћи пут између две тачке у равни права линија јесте синтетички суд априори. И он мора важити за сваку раван са којом ћемо се сусрести.
Али и суд да најкраћи пут између две тачке у закривљеном простору није права линија, такође је синтетички суд априори и он исто тако мора важити за сваки закривљени простор са којим ћемо се сусрести.

Небитно је ,дакле, да ли је простор у ткз. физичком свету раван или закривљен. У оба случаја имамо синтетичке судове априори који морају важити за онај простор са којим се сусретнемо.

Ne mozes imati takav podcenjivacki odnos prema nauci, narocito na ovoj temi.

Kant je, naime, sinteticke sudove a priori nasao u nauci ( matematici, fizici ), pa je neophodno da se sledeci Kanta bavis naukom ovde. Narocito ako se zna da je Kant bio odusevljen uspesima matematike i fizike, cija saznanja je smatrao nuznim istinama, pa je upitna i tvoja primedba o spoljnom, fizickom svetu, o kojem te nauke ( fizika ) govore.

Uostalom, vec mi je zamorno da te upozoravam da Kant ne negira postojanje spoljasnjeg, " fizickog " sveta ili, " telesa, tela, stvari izvan nas " , kako Kant kaze, vec govori o nemogucnosti nase spoznaje istog. A to nije to sto ti tvrdis.

Ove primedbe ne stavljaju samo naucnici, vec i filozofi. Strason je, recimo, poznati tzv. " analiticki " filozof. O Poperovoj kritici u njegovoj teoriji nauke nisam ni govorio, ali sam svakako imao to na umu, pritom ne samo na njegovo razlikovanje psiholoskog i logickog a priori, ili pravljenja razlike izmedju apriornih nacina misljenja i a priori valjanih verovanja. A Poper, kakav-takav, ipak jeste filozof.

Strasonova primedba ( filozofa, dakle ) iz istog njegovog dela je takodje poucna :

" Ako postoji takva stvar kao fenomenalna geometrija, tada je razumno reci da bi ona primarno bila geometrija prostornih pojava fizickih stvari ..."

Naravno da najkraci put izmedju dve tacke na Atlanskom okeanu , npr., nece biti prava linija vec krivulja. Osim za one koji jos veruju da je Zemlja ravna ploca ! Bese li se to na tebe odnosi ? :per:

No, ti vrsis premetacinu i nedopustiv postupak, i po Kantu, kada ono a priori ( pravila o prostoru ) hoces da naknadno potvrdjujes a posteriori. To vise nije sinteticki sud a priori .:)

Istina, sinteticki sudovi mogu biti a posteriori, ali to ne mogu biti oni a priori. Poznato ti je da ovi poslednji po Kantu prosiruju nase znanje tako sto predikat sadrzi vise nego sto mozemo analizom naci u pojmu subjekta, ali se ovo prosirivanje ne vrsi na osnovu iskustva, sto ti hoces u tvom primeru, dolazeci sa izvodjenjem apsolutnog vazenja istinitosti za sve, a posteriori ( ? ), ma sta to znacilo.

Zasto imam utisak da ti mesas apodikticki sud sa sintetickim sudom a priori ?

Na pitanje, po obicaju, nisi odgovorio, jer da sledis sasvim opravdane primedbe, dosao bi do zakljucka da se ne moze potvrdno odgovoriti.
 
Poslednja izmena:
Sada i ona tvrdnja za najkraci put izmedju dve tacke je prava linija ,ni to vise ne pije vodu,
jer znamo za mogucnost zakrivljenosti prostora i gde kraci put upravo moze biti i kriva
linija-kao precica...Jer najkraci put podrazumeva i potrebno vreme da se on predje a to
zavisi i od brzine kretanja...Dakle sta uopste smisao recenice -najkraci put izmedju
dve tacke u ravni je prava linija -podrazumeva,pa opet logicku smelost zasnovanu na
neistinitom tumacenju,jer nisu sve variable uzete u obzir...
Sada ako kazes da vreme potrebno da se predje taj put izmedju dve tacke je najkrace
ako se ide pravom linijom ni to ne mora biti tacno iz gore navedenih razloga,jednostavno
brzina odredjuje najkraci put a ne prava linija...
To ti je isto kao recenica: Gde god da idem tamo sam. Istinita je,ali sta joj fali ?
 
Poslednja izmena:

Back
Top