znatizeljni mislilac
Poznat
- Poruka
- 9.009
I krug i lopta su opažaji. Ako primjećuješ i lopta je sklop mnoštva zamižljenih krugova koji su ocrtani radiusom.
Sabiranjem krugova zamisljenih ne moze da se dobije lopta.
Poslednja izmena:
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
I krug i lopta su opažaji. Ako primjećuješ i lopta je sklop mnoštva zamižljenih krugova koji su ocrtani radiusom.
Geometrijske matrice su neke još neznane sile proizvele ,a ti se kitiš tim
"tuđim perjem"...Koje su te sile još se proučava i o tome je stigla povratna
vanzemaljska informacija.Međutim,budi siguran da taj odgovor neće iznedriti
filozofija već ovog puta kriptologija! Verovao ili ne-ko te pita...
I mi i ti vanzemunci smo stasali kao civilizacije pod dejstvom tih sila tj.usmerenog
zračenja...
Dakle,ljudska sklonost generalizaciji uopštavanju,geometrisanju -nije ovozemaljskog
porekla,samo kao realizacija!
Trebalo je da kazes tangram umesto ove pisanije.
Ok ,Navedi mi par apriornih misli,koje ne poticu od iskustva,pa da ih rastumacimo...
Ne može[ da shvatiš da taj transcedentalni svet umovanja ima pozadinu tu bezobličnu hidru koju zovemo svest I kojoj svejedno šta je"Најкраћи пут између две тачке у равни јесте права линија."
До овога закључка могуће је доћи независно од спољашњег искуства а са апсолутним важењем за свако спољашње искуство.
Видиш.
Појам линија у себи не садржи никакво одређење величине.
Нити појам раван, Нити појам тачка.
Па одакле онда ово "најкраћи".
Тај закључак дакле не произилази из анализе појмова дакле аналитички. Већ из опажања. дакле синтетички. Али каквог опажања?
Унутрашњег, априорног.
Једноставно на менталном платну замислимо две тачке и праву линију и асолутно се уверимо да је то најкраћи пут и да мора бити најкраћи пут.
Оно што је кључан детаљ у разумевању тога, у разумевању Кантове трансценденталне естетике јесте аподиктичност коју придајемо свим таквим априорним судовима који се тичу простора.
Ми не кажемо да смо приметили да је тако. Не, Него оно до чега смо дошли априори апсолтуно знамо да мора важити за све до чега ћемо доћи апостериори.
Из овога следе безброј закључака .
"Најкраћи пут између две тачке у равни јесте права линија."
Razjasni mi Ozi sta se podrazumeva pod apriornim a sta pod aposteriornim pojmom ?
Banggu,tvoje shvatanje reči ništa nie originalno-takvih spekulacija od Ajnštajna na ovamo gomila...
Šta da ti kažem na to što koristiš terminologiju filozofije,van uobičajene terminologije?
"Ništa" u fizici nije kvazi pojam kako to Ozi tvrdi da je u filozofiji (kao da su fizika vanzemaljaca,a filozofija ljudi),
a prvi je to uvideo Nils Bor,pionir kvantne fizike...Međutim "prostor"kako ga ti I Ljubo koristite je izmišljotina vaših umova
(baš kao I vreme za sled sećanja!)-proctor je pre svega vektorsko-tenzorski I ako naciljaš euklidski Mars promašuješ za vise miliona kilometara!
Jer u tom "ciljanju" se oslanjaš na sećanja!Dok NASA snabdeva nosača-raketu podacima o vektorskim zakrivljenim trajektorijama (de si Ozi s pravom
kroz dve tačke,neznalice jedna) slično,samo još izraženije od krstarećih raketa koje moraju da prepoznaju orjentire...
Tako da nauka drumom,a vi gospodo-šumom!
Naravno-nema tu nikakvog Apsoluta sem Apsolutno Romantično koje sam vam već puštao...
U pravu si ti kad kažeš da se nauke(u ovom slučaju je to Fenomenologija!) bave pojavama tj fenomenima! Ali to su ,muzejski Ozi,fenomeni Svesti!Ta tvoja распредања, овде на форуму филозофија, о науци, о физици, о Нилсу Бору о Јанку и Петку, немају ама БЛАГЕ ВЕЗЕ са темом Кантове трансенденталне естетике или априорности нашег знања о простору.
Бунар и шеширџија !
Можда си ти сав усхићен када се хваташ за драгу ти науку. Али немој то да пројектујеш на друге. Твоја наука којој се дивиш, је обично бављење појавом које нема везе са суштином света и живота.
U pravu si ti kad kažeš da se nauke(u ovom slučaju je to Fenomenologija!) bave pojavama tj fenomenima! Ali to su ,muzejski Ozi,fenomeni Svesti!
Ili tvog ličnog Bitka kako to Kant krsti,ako se dobro sećam...
Za tebe je transcedentno,naravno jer I za Kanta,sve šta se tiče tvoje Svesti o Sebi tj.za vas je to Stvar po sebi koja je nesaznajna....E vidiš,to je
moj gospodine Ozi,ta tvoja Stvar po sebi,predmet nauke koja se zove Fenomenologija! I to ne od juće ili od pre koju godinu,Huserl ju je ustanovio
još u prvoj polovini prošlog veka I od tada se samo razvija!
O toj tvojoj famoznoj "Stvari po sebi" su napisane čitave studije I izvedeno mnoštvo korisnih zaključaka,tako da danas poznamo sebe ko staru kantu!
Naravno,u tome je pripomogla još jedna izvedena nauka-psihologija o kojoj ti izgleda baš I ne znaš mnogo...Ponešto iz Jungovih pokušaja o individuaciji I sinhronizaciji -I to bi bilo to...
Već sam ti rekao da se potrudiš malo I izviriš iz tog muzeja klasićne filozofije-ima posle klasika toliko toga...Stare zgrade su srušene I nove structure se dižu...
Uzeceno jedan primer sintetickog suda a priori:
Sud glasi : "Pravougaoni ravnokraki trougao nije moguc."
Istinitost ovog suda mozemo proveriti samo na dva nacina:
1) analizom pojmova sadrzanih u njemu (ili nalazenjem ili ne nalazenjem protivurecnosti) tj analiticki.
2) Proverom uz pomoc empiriskog iskustva znaci sinteticki.
Ako analiziramo pojmove sadrzane u gornjem sudu videcemo da predikati "ravnokrak" i "pravougaoni" ne protivurece jedan drugom niti ukidaju subjekat suda "trougao". Trougao nije nesaglasan ni sa pojmom "ravnokraki" ni sa pojmom "pravougaon".
Znaci analitickom metodom ne mozemo u sudu " "Pravougaoni ravnokraki trougao nije moguc." naci nikakvu nemogucnost niti protivurecnost.
Medjutim ako primenimo sinteticku metodu i pokusamo empirijski da konstruisemo takav trougao, videcemo da je to nemoguce..
Oziman,
Ja cu ovde postaviti jedno pitanje koje ima veze sa ovom temom :
Postoje li u geometriji sinteticki sudovi a priori?
Verujem da ces ti odmah odgovoriti sa " da ". Ali, pre tog tvog " apodiktickog " stava i odgovora, navodim neke primedbe koje su vazne za odgovor na ovo pitanje :
- Kant je svoje tvrdnje gradio na Euklidovoj geometriji, jer, osim euklidske njemu nije bila poznata neka druga geometrija. Danas je poznato da postoje i druge geometrije.
- U skladu sa tim valja se zapitati koliko je danas Kantova teorija geometrije odrziva ? Narocito ako se ima u vidu da se sa razvojem geometrije pokazalo da se geometrija moze izloziti logickim operacijama bez ikakvog pozivanja na zor ( opazaj ) prostora, tj. na nasu geometrijsku imaginaciju.
- Treba imati u vidu primedbe mnogih filozofa i naucnika, poput, recimo, primedbe P. Strawsona ( P. Strason ), koja ide za tim da Kantova fundamentalna greska lezi u " nerazlikovanju izmedju Euklidove geometrije u njezinoj fenomenalnoj interpretaciji i Euklidove geometrije u njezinoj fizickoj interpretaciji . " ( P.Strawson, The Bounds of Sense )
Kant je, naime, mislio da geometrija fizickog prostora mora biti identicna s geometrijom fenomenalnog prostora, sto je posledica njegovog uverenja da je prostor iskljucivo - opazaj .
Ali, cak i u tom slucaju, ono sto je fenomenalno nuzno ne mora biti primenjivo na fizicki svet.
Zasto bi bilo? Recimo, prostor moze biti zakrivljen ali ga mi ipak vidimo kao ravnog. To ce reci da forma nase culnosti ( osetilnosti ) jeste uslov za pojave, ali ovaj uslov nikako ne mora izrazavati strukturu sveta.
Istina, do takvih saznanja se dolazilo mnogo posle Kanta, ali to ne menja cinjenicu da se mora preispitati opravdanost Kantovih tvrdnji u skladu sa novim saznanjima.
- Dalje, pojava drugih geometrija , Reimannove ( Riman ) ili one Lobacevskijeve, koje su logicki potpuno konzistentni sistemi, je pokazala da se ove druge geometrije ne oslanjaju na zor ( opazaj ) prostora vec iskljucivo na logicka sredstva. Koja je od tih geometrija istinita za realni svet moze se odluciti jedino putem eksperimenta.
- Treba, dalje, uzeti u obzir i npr., da je Ajnstajnova Opsta teorija relativnosti pokazala da je prostorno-vremenska geometrija neeuklidska, dovodeci tako u pitanje osnove Kantove transcendentalne filozofije, bar po ovom pitanju.
Itd., itd.
Dakle, ti mozes da odgovoris ili ne, mozes da uzimas u obzir ove primedbe, ili ne, ali primedbe koje se stavljaju Kantu " na teret ", ozbiljno trasiraju i konstituisu odgovor na ovo pitanje.![]()
Malo je off, i ne znam da li je neko već primetio - ali meni zaista nije jasno zašto se za primer uzima neistinita tvrdnja.
Ravnokraki pravougli trougao je moguć, ja ga konstruisala x puta (jedan ugao od 90 stepeni, dva od po 45)
Malo je off, i ne znam da li je neko već primetio - ali meni zaista nije jasno zašto se za primer uzima neistinita tvrdnja.
Ravnokraki pravougli trougao je moguć, ja ga konstruisala x puta (jedan ugao od 90 stepeni, dva od po 45)
Ali jesu.То није равнокраки троугао јер јер му кракови нису једнаки.
Može I jednakostranični da bude s uglovima od 90 stepeni-strane su lučne,zakrivljene!Ali jesu.
Ima dva jednaka kraka, aman - i time je ravnokraki.
Valjda onda misliš na jednakostranični?
Za jednakostranični izvodiš nemogućnost odmah iz definicije jednakostraničnog: svi uglovi su jednaki. Zbir uglova 180, dakle, svaki nužno mora biti 60 (i samim tim ne može biti 90)
Ali trougao s jednim uglom od 90 stepeni 'ladno može da bude jednakokraki.
primeri su bitni, kako da nisu?
Malo je off, i ne znam da li je neko već primetio - ali meni zaista nije jasno zašto se za primer uzima neistinita tvrdnja.
Ravnokraki pravougli trougao je moguć, ja ga konstruisala x puta (jedan ugao od 90 stepeni, dva od po 45)
То нема никакве везе са Кантовом трансцндентланом естетиком тј открићем априорности наших закључака о простору.
Зашто трпаш ту научну гомилу овде? Анштајн, Риман, још само фали Хокинг.
Јесте да је наука данас издигнута на пиједстал, то је ваша религија, али опет ти понављам. То нема никакве везе са овим знањима.
Нема везе да ли је у физичком свету простор раван или закривљен. Такође, ни питање да ли уопште постоји твој физички свет нема места овде. Јер као што знаш идеализам је давно сместио исти у област идеалног а не у област реалног . Твој "реални свет" је представа. Али као што рекох, ни то нема везе са овом темом.
Оно што има везе и што је битно јесте да правила која априори изведемо о простору, имају апсолутно важење истинитости за све до чега ћемо доћи апостериори ма какво оно било.
Рецимо то да је најкраћи пут између две тачке у равни права линија јесте синтетички суд априори. И он мора важити за сваку раван са којом ћемо се сусрести.
Али и суд да најкраћи пут између две тачке у закривљеном простору није права линија, такође је синтетички суд априори и он исто тако мора важити за сваки закривљени простор са којим ћемо се сусрести.
Небитно је ,дакле, да ли је простор у ткз. физичком свету раван или закривљен. У оба случаја имамо синтетичке судове априори који морају важити за онај простор са којим се сусретнемо.