Ja sam sto puta pomislila da li drugi ljudi o tome misle, gde god se okrenem viđam trudnice, dakle ljudi se čak preterano bezbrižno upuštaju u donošenje "još jednog života u ovaj haos" - nisu moje reči - dakle, pišem ono što gledam...
Slušam...
A radi se suprotno.
Bila je ovde jedna žena koja je otvorila temu koja je dugo bila aktivna "Ima li smisla imati decu" ili tako nešto, baš je bila iskrena, i mnogo ljudi je reklo, napominjalo da "deca nisu kredit za starost", pa onda tek filozofi - od pre nove ere i devize da je "najveća sreća ne roditi se" pa do Siorana da je rođenje najveća katastrofa...itd.
Ne znam i iskreno ne razumem "tako treba" ljude, ja lično nemam decu jer sam se baš bavila razmišljanjem od detinjstva, nije imanje deteta ono što ja ne shvatam nego razloge za imanje deteta , nije valjda da je samo "to tako treba", i još plus i kada treba...ne znam, meni je TO neshvatljivo.
P.S. Upoznala sam mnoge samohrane majke, jedna od njih mi je priznala da je pogrešila i svaka joj čast na priznanju, ona barem neće upropastiti svoje dete jer je osvešćena, pa eto, kaže: bila je usamljena. I tako postade majka.
Pa evo meni kažu "Ti nemaš decu, ti si slobodna" - obratite pažnju na izbor reči..."slobodna".
Sve je pogrešno utemeljeno, trebaće vekovi da se tu išta promeni...
Ne može kraće ovo da se kaže, tek sam zapravo zagrebala po površini...