Pa ako na smrt gledaš kao na apsolutni kraj onda da, jeste stravično... ali možda je smrt neki novi početak? Početak nečeg lepšeg i boljeg, od ovoga što imamo sada...Imam 37 godina, i kako vreme ide sve vise covek postaje svestan svoje smrtnosti i svog neminovnog kraja. Nije me strah, to je deo zivota, ali imam neki osecaj tuge kad o tome razmisljam malo duze. A onda ima nesto jos gore, a to je da sam svestan jos jedne katastrofalnije cinjenice a to je da ce jednoga dana i moja deca biti stara i mrtva. Sada ih gledam, deca, jos uvek mali, lepi, srecni, mladi, zdravi, a doci ce momenat kada ce to biti baba i deda na samrti. Stravicno