Kako se nosite sa starenjem?

  • Začetnik teme Začetnik teme lapsi
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Imam 37 godina, i kako vreme ide sve vise covek postaje svestan svoje smrtnosti i svog neminovnog kraja. Nije me strah, to je deo zivota, ali imam neki osecaj tuge kad o tome razmisljam malo duze. A onda ima nesto jos gore, a to je da sam svestan jos jedne katastrofalnije cinjenice a to je da ce jednoga dana i moja deca biti stara i mrtva. Sada ih gledam, deca, jos uvek mali, lepi, srecni, mladi, zdravi, a doci ce momenat kada ce to biti baba i deda na samrti. Stravicno
Pa ako na smrt gledaš kao na apsolutni kraj onda da, jeste stravično... ali možda je smrt neki novi početak? Početak nečeg lepšeg i boljeg, od ovoga što imamo sada...
 
Pa ako na smrt gledaš kao na apsolutni kraj onda da, jeste stravično... ali možda je smrt neki novi početak? Početak nečeg lepšeg i boljeg, od ovoga što imamo sada...
Pa i ne gledam kao na apsolutni kraj, ali svakako ta cinjenica da gledas svoju decu sada i da znas da ce biti sari, bolesni, pod zemljom, stvarno zvuci potpuno porazavajuce.
 
Starenje kao dio života, koji uključuje početak, sredinu i kraj, je nezaustavljiv proces kod svakoga čovjeka. Starenje počinje već sa 30 godina, kada se pojavljuju prvi znakovi fizičkih promjena, koje naravno u tim godinama još uvijek nisu očigledne, ali za par godina...
Neko od najranije dobi vodi računa da starenje uspori, prikrije ili odgodi. Neko i pretjeruje.
Kako se vi nosite sa starenjem?
Ништа не прикривам, нити успоравам нити покушавам да одложим нешто неодложиво.
Не размишљам о старости, бар не још увек, јер има још много много ствари које треба урадити, видети.....
Оваквим начином живота нећу старост дочекати сигурно зато и не размишљам о њој претерано.
 
Starenje kao dio života, koji uključuje početak, sredinu i kraj, je nezaustavljiv proces kod svakoga čovjeka. Starenje počinje već sa 30 godina, kada se pojavljuju prvi znakovi fizičkih promjena, koje naravno u tim godinama još uvijek nisu očigledne, ali za par godina...
Neko od najranije dobi vodi računa da starenje uspori, prikrije ili odgodi. Neko i pretjeruje.
Kako se vi nosite sa starenjem?
Ментално, немам никакав проблем. Физички, гомила проблема! Додуше, тек у зачетку, али свакако морам да водим рачуна о стварима које сам некада узимао здраво за готово.
 
Ментално, немам никакав проблем. Физички, гомила проблема! Додуше, тек у зачетку, али свакако морам да водим рачуна о стварима које сам некада узимао здраво за готово.
Pa vidi moras sve de relativizujes i da shvatis da je sve prolazno a da zivot pocinje onoga momenta kada se trudis da stvoris nesto neprolazno a ako stvoris onda si ostvario smisao.Bog nas salje na ovu planetu da ostavimo neki trag u vremenu, broj zena sa kojima je neko spavao,sniclci koje je neko pojeo to sve je prolazno,100 godina nakon tebe niko te nece pamtiti kao pastuva ili merakliju,sem ako nisi Kazanova e onda to mijenja stvar.Sustinski svakog covjeka koji shvati zivot kao smisao Bog posalje da zivi zivot na ovoj planeti tako je Djokovic smisao tenis,Mocartov muzika,Al Pacinov gluma,Teslin nauka itd,ti ljudi nisu poslati da zive srecan nego smislen zivot,sa tom svrhom smo svi mi stvoreni
 
Imam 37 godina, i kako vreme ide sve vise covek postaje svestan svoje smrtnosti i svog neminovnog kraja. Nije me strah, to je deo zivota, ali imam neki osecaj tuge kad o tome razmisljam malo duze. A onda ima nesto jos gore, a to je da sam svestan jos jedne katastrofalnije cinjenice a to je da ce jednoga dana i moja deca biti stara i mrtva. Sada ih gledam, deca, jos uvek mali, lepi, srecni, mladi, zdravi, a doci ce momenat kada ce to biti baba i deda na samrti. Stravicno
skloni iz stana kanape i žilete dok te mračna strana nije potpuno savladala!
 
sve je tačno...

jezivo, mračno ali tačno
zato pripazi da te ne povuče
U pravu si. Ali ko zna sta nosi sutra, da li cu uopste u starosti moci da se nosim sa ovim brutalnim osecanjima ako vec sada o tome razmisljam i bukvalno me hvata panika i jeza. Kako je uopste moguce da bilo ko od nas prihvati to olako, kao jednu cinjenicu koja je neminovna i to je to? Ceo zivot koji nesto kao gradimo, neke planove imamo, sva nasa zajednicka putovanja i izlasci, sve ce da ode 2 metra pod zemljom, prvo ja a onda i oni. Ta mala deca kojoj si ti nekada oblacio pantalone za skolu, njihova deca(moji unuci), oblacice im pantalone za sahranu.
 
U pravu si. Ali ko zna sta nosi sutra, da li cu uopste u starosti moci da se nosim sa ovim brutalnim osecanjima ako vec sada o tome razmisljam i bukvalno me hvata panika i jeza. Kako je uopste moguce da bilo ko od nas prihvati to olako, kao jednu cinjenicu koja je neminovna i to je to? Ceo zivot koji nesto kao gradimo, neke planove imamo, sva nasa zajednicka putovanja i izlasci, sve ce da ode 2 metra pod zemljom, prvo ja a onda i oni. Ta mala deca kojoj si ti nekada oblacio pantalone za skolu, njihova deca(moji unuci), oblacice im pantalone za sahranu.
misli na ženske sise
to meni pomaže da prebrodim strahote budućnosti
 
Pa jedan prijatelj sa Fejsbuka mi je čestitao rođendan sad ovaj 50-ti sa rečima sličnim značenju "Memento mori" i toliko me obradovao da mi je to buk. najbolja čestitka ikad :D

Ne šminkam se (sa 35 jesam ful), farbam kosu u plavo i to je sve. Ne mogu da se odreknem plave kose, nosim jako kratku i deluje pomalo punkerski za moje godine, ali šta kad volim, a i ljudi mi lakše prilaze, kada mi se desi da idem peške po gradu pa sednem usput na neku klupu, od kad sam plava delujem pristupačnije, ljudi oba pola mi prilaze da sednu i da proćaskamo, da se nasmejem, eto tako se ja nosim sa svojim godinama mada se začudim nekad, ono "je l' moguće, 50?"
 
U pravu si. Ali ko zna sta nosi sutra, da li cu uopste u starosti moci da se nosim sa ovim brutalnim osecanjima ako vec sada o tome razmisljam i bukvalno me hvata panika i jeza. Kako je uopste moguce da bilo ko od nas prihvati to olako, kao jednu cinjenicu koja je neminovna i to je to? Ceo zivot koji nesto kao gradimo, neke planove imamo, sva nasa zajednicka putovanja i izlasci, sve ce da ode 2 metra pod zemljom, prvo ja a onda i oni. Ta mala deca kojoj si ti nekada oblacio pantalone za skolu, njihova deca(moji unuci), oblacice im pantalone za sahranu.
Da...
 

Back
Top