najveci problem mi je bio da smirim duh
i da telo nadje balans izmedju onog sto je u glavi i zeli i stanja kostiju i ligamenata koji to vise ne mogu da isprate
pa se priroda pobrinula i dala bol koji te zaustavi u naumu da zadrzis dotadasnji tempo
zato mi je jedan diklofenak nedeljno redovan i drzi me tih sest..sedam dana obezboljenu
u glavi sam i dalje u svojoj 19-oj
a telom u svojim godinama
za negu od tridesetih koristim antiage kremu, malo je i genetika
svojoj majci koja ima 82 za stanje koze i kad je pogledam u lice, ne bih dala vise od 55
plasi me ono drugo
ne bih volela da na nju povucem tu blagu demenciju koju ima
volela bih da o sebi mogu da brinem sama do svog poslednjeg dana
nadam se da ce stav koji imam na to da utice
uvek se trudim da u svakom danu pronadjem ono sto mi izaziva onaj osecaj iskrene srece i zadovoljstva
sedim ispred svoje dnevene sobe koja je u najgrubljim radovima koji su se otegli i pogled mi skrene na rascvetali jasmin na zidu i samo me oblije milina
ili kapi kise na grani limuna..ili limun tek i zacetku..
toliko jako da mi kroz glavu prodje misao - kako je meni lepo
za razliku od nje, koja citavog zivota trazi samo probleme i bespotrebnu brigu
iskreno verujem da je taj pozitivan stav ono sto jedno bice cuva i odrzava vitalnim
Pogledajte prilog 1571769Pogledajte prilog 1571770Pogledajte prilog 1571771