kako naterati nekog da preboli?

e ljudi....pokusala sam i sa pricom i sa svime...ipak ona nije moja drugarica...starija je od mene 9 godina...ima svoj zivot..radi....ja je srecem u gradu...na groblju..kad dodje kod nas...ponekad sednemo negde na kafu..al to je sve...i uvek..bez obzira koliko se mi obe trudile da ne dodje do toga..zavrsimo pricajuci o njemu....
ne smeta meni njena patnja..boze sacuvaj...zato sto zanm kako je to..meni su tri brata umrla(dva rodjena)...i kapiram da nikada nece prestati..da nikada nece zaboraviti..da ce uvek peci...i ubijati...i da ce uvek biti suza..i da ce se uvek secati....i da ce uvek iznova i iznova slamati dusu..sve to prezivlajvam svkodnevno godinama...boli me sto se ona ne trudi da krene dalje..a ima toliko toga da punudi..toliko toga da da..on na zalost vis enije ziv....a ona se ponasa kao da su jos uvek zajedno....od njega je ostalo samo secanje...i sada ga mrcvari time sto nece da ga pusti da pociva u miru....ona nije svesna da ubija samu sebe..zar nije dosta sto je on 4 godine umirao od raka....i sto ga nema...on je samo zeleo da zivi..i niko nije mogao da mu ispuni tu zelju..a ona moze da zivi..a nece..to me boli....a nikog nema svog....svi su vec digli ruke od nje..ili se nisu bas ni trudili..ima samo posao....
secam se kako su se uvek zezali kako ce se vencati jednog dana i imati decu..ona obozava decu..onda nek si rodi dete..ne mora ona da ima nekog ako nece..ne mora da bude u vezi..ali nek necem posveti te godine..tu svoju mladost koja joj izmice iz ruku..nek se necem raduje...
kad se nasmeje vidi se samo gorcina...pocela je da mrzi ceo svet..ponekad mi se stvarno tako cini....
i bezi..i povlaci se....i....
ma.....mozda je uzalud..ali ja necu da odustanem od nje...
 
Hellen:
Њој би требала стручна помоћ,међутим, бојим се да те не би послушала ако би јој то предложила, чак постоји шанса да се увреди....знаш какви су људи кад се помене психолошка помоћ!
Али једна дуготрајна терапија би једино могла да је извуче.

i ja sam isto ovo pomislila kad sam procitala temu
definitivno bi trebala da poseti psihologa da je pravilno usmeri inace ce da postane "autisticna" (ovo kazem figurativno) za svet oko sebe8)
najbolje bi bilo da pitas na podforumu zdravlje - tamo imamo psihologa ili psihijatra,ne znam tacno sta je, on moze najbolje da te posavetuje;)
 
meni se pre neki dan ubio jako dobar drug. To je i razlog mog dolaska ovde. Htela sam da vidim da li je neko od vas rekao nesto pametno. Ja mnogo patim, i zato mogu reci da nijedan od vasih predloga nije na mestu. Ne zelim da zvucim ni grubo a ni kao sveznalica. Samo hocu da kazem da, za smrt ne postoje reci utehe. Mozda je i bolje sto ga nikada nece zaboraviti. Tako ce tvoj brat ostati zauvek ziv. Pored nje. Nadam se da se niko nece uvrediti zbog ovoga. ALi, pusti je.... mozda smrt ni ne treba napustati....
 
Tek sam sad procitala ono sto si napisala....... da je mlada... da treba da ima decu... ali kako ti ne shvatas da je ona najsrecnija ovako dok razmislja o njemu. Ja Zlaju nikada necu zaboraviti. Sedim danima na njegovom grobu... placem i pricam mu sta ima novo. On nije umro. Tu je negde... i ne mislim samo u srcima nasim... vec ...... tu je fizicki pored nas... svi mrtvi..... i to mogu da osete samo osobe koje istinski pate....... Kazem ti.... pusti je da bude srecna...... a srecna je samo dok misli da je ziv
 
i da..... nemojte tako vikati na topmodelsicu. Ona samo ne zna sta znaci patiti. Nemoj da se ljutis modelsice zbog mojih reci. Pretpostavljam da ti nikada niko blizak nije otisao. I nedaj boze da ode. Ali ...... to je osecanje tuge..... jace nego bilo koje drugo.... Mozda spoznas a mozda i ne ...... ali nemoj pricati o stvarima koje ne poznajes. Kiss svima koji pate..... i sve sto imam da kazem na kraju je..... smrt nije za prihvatanje, smrt je za patnju. To je ono sto razlikuje nas zive od mrtvih. Ako patimo..... zivi smo
 
Степкска Вучице, жао ми је што ти се то десило...али сви у животу губимо миле и драге особе...
Ти си сада свеже повређена и зато тако говориш....али размисли мало: ако је тај дечко њу волео, да ли би он волео да се она тако жива закопа због њега, или би желео да буде срећна и да своје дане на свету проведе што лепше??? Да ли би он желео да она цео живот проведе у 4 зида, далеко од људи и света, да буде жива а мртва???
Туговање је добра ствар, оно нам помаже да избацимо из себе сав накупљени бол, али ако нам туговање постане једниа ствар у животу....да ли је то живот???
 
Stepska Vuchica:
Tek sam sad procitala ono sto si napisala....... da je mlada... da treba da ima decu... ali kako ti ne shvatas da je ona najsrecnija ovako dok razmislja o njemu. Ja Zlaju nikada necu zaboraviti. Sedim danima na njegovom grobu... placem i pricam mu sta ima novo. On nije umro. Tu je negde... i ne mislim samo u srcima nasim... vec ...... tu je fizicki pored nas... svi mrtvi..... i to mogu da osete samo osobe koje istinski pate....... Kazem ti.... pusti je da bude srecna...... a srecna je samo dok misli da je ziv

То у теби је свежа туга, она ће проћи као што прође све у животу. Наравно да га нећеш никад заборавити, али престаћеш полако да свакодневно долазиш на његов гроб, живот ће кренути даље...плакаћеш понекад кад га се сетиш...некад ћеш се са радошћу сећати заједничких тренутака....али нећеш се одрећи СВОГ ЖИВОТА!
То је велика разлика!
Изгубићеш (нажалост, али тако је) још много драгих особа у животу....буди спремна на то. Али нико од њих не би волео да са њима закопаш и свој живот!

И није она срећна....далеко је од среће! Само ју је бол избацила из колосека и сада не уме да се врати, плаши се поновног губитка. Међутим, сазревање је прихватање ризика и прихватање губитака у животу. Неко треба да јој помогне да скупи храброст и да поново почне да живи.
 
Uh, strasno je sta se sve dogadja, ali tvoj drug bi sigurno daleko vise zeleo da budes srecna, zadovoljna, jaka i radis ono sto volis.
Sreca nije u plakanju vec uteha.(ni ta devojka nije srecna)
Ma koliko surovo zvucalo, svejedno mi je da li cu biti zaboravljen- voleo bih da ljudi do kojih mi je stalo ZIVE, a ne da se muce.
Isuvise su se ljudi kod nas mucili svih ovih godina.
 
Cossack:
Uh, strasno je sta se sve dogadja, ali tvoj drug bi sigurno daleko vise zeleo da budes srecna, zadovoljna, jaka i radis ono sto volis.
Sreca nije u plakanju vec uteha.(ni ta devojka nije srecna)
Ma koliko surovo zvucalo, svejedno mi je da li cu biti zaboravljen- voleo bih da ljudi do kojih mi je stalo ZIVE, a ne da se muce.
Isuvise su se ljudi kod nas mucili svih ovih godina.
Potpisujem!
Više bih voljela da me se neko sjeti u najljepšim momentima po nečem lijepom što bih možda ja uradila u takvoj situaciji, a ne da plače za mnom. Isuviše je ružnih i tužnih stvari u životu! Radije neka se neko nasmije kada me se sjeti nego da tuguje zamnon sutra kada me ne bude bilo...
 
Slazem se!

Jako je sebicno razmisljati "JA NE BIH VOLEO DA BUDEM ZABORAVLJEN" - kao da ce meni tad biti bitno.... prava ljubav i postovanje prema nekom ogleda se u tvojoj zelji da taj neko bude srecan. A to sto oni koji su preziveli ne seku vene svaki dan i ne cupaju kosu il i se smeju sa drugaricama ne znaci da oni ne pate niti da su zaboravili.
Neko je gore rekao da bi voleo da ga se u nekim specificnim situacijama sete po dobru... upravo je to poenta... u neki spektakularnim, ili jako bitnim trenucima zivota setiti se onih koji vise nisu sa nama... je i za njih (ukoliko verujete u takve stvari) i za nas kao da su tu.

Pozdrav
 

Back
Top