Kada se muškarci žene?

  • Začetnik teme Začetnik teme Paula
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Gledajuci ovako iz primera u svom okruzenju obicno se zene nakon neke veoma jake ljubavne veze... Kada se okonca ta veza koja je u njihovim glavama i u nekoj predstavi o buducnosti izgledala kao siguran brak...Kada se razocaravajuce zavrsi, kada ne bude onako kako su zamisljali, potom se odmah zene zenom koja se nakon toga sledeca pojavi....Ne moraju ni dovoljno dobro da je poznaju, niti da budu isto toliko bliski kao sa prethodnom, samo jednostavno dobiju malo postovanja, vide da ta zena zaista zeli brak i da ima odredjene hajde tako da kazemo kvalitete za porodican zivot... Precice on preko mnogo toga sto mu se ne svidja i ozenice se tom zenom bez nekakvog celidlacenja...
Ovo je toliko proracunato da bih ostala pre sama da sam u tako nekoj stuaciji.
Brak nije posao.
 
Ovo je toliko proracunato da bih ostala pre sama da sam u tako nekoj stuaciji.
Brak nije posao.
Ne bih da konstatujem da li je to dobro ili ne, ali svakako brak nije samo nekakva uzvisena ljubav... U toj zajednici treba da budu osobe koje mogu zajedno da funkcionisu i onda kada te ljubavi ima veoma malo, kao i onda kada je ima mnogo... Ljudi koji su bili dobri za suzivot u svojim porodicma u kojima su rodjeni, potom su bili dobri i cimeri svojim prijateljma, oni imaju ogromnu sansu da budu dobri porodicni ljudi....Sa njma je lako i lepo ziveti....A ako je neko bio tezak svojim roditeljima, braci i sestrama, potom sasvim logicno i svima ostalima sa kojima je stanovao, neminovno je da ce biti tezak i svom partneru....Dobro, mozda ne treba biti toliko iskljuciv u msljenju, ali meni je zivot bez sumnje pokazao da je tako....
 
Ne bih da konstatujem da li je to dobro ili ne, ali svakako brak nije samo nekakva uzvisena ljubav... U toj zajednici treba da budu osobe koje mogu zajedno da funkcionisu i onda kada te ljubavi ima veoma malo, kao i onda kada je ima mnogo... Ljudi koji su bili dobri za suzivot u svojim porodicma u kojima su rodjeni, potom su bili dobri i cimeri svojim prijateljma, oni imaju ogromnu sansu da budu dobri porodicni ljudi....Sa njma je lako i lepo ziveti....A ako je neko bio tezak svojim roditeljima, braci i sestrama, potom sasvim logicno i svima ostalima sa kojima je stanovao, neminovno je da ce biti tezak i svom partneru....Dobro, mozda ne treba biti toliko iskljuciv u msljenju, ali meni je zivot bez sumnje pokazao da je tako....
Dragi Kiriku, sve si lepo rekao, ali jedno si zaboravio, ljudi nisu alati za suživot, nego čitavi svemiri. Može neko biti najbolji cimer, brat i sin, a opet loš muž, jer brak nije podela frižidera, nego tajni savez duša. A što se tiče teških ljudi… najteži su često oni koji su naučili ćutati. Oni tihi stanari zgrada, koji iz džungle iznesu paprat, a ne urlik.
 
Dragi Kiriku, sve si lepo rekao, ali jedno si zaboravio, ljudi nisu alati za suživot, nego čitavi svemiri. Može neko biti najbolji cimer, brat i sin, a opet loš muž, jer brak nije podela frižidera, nego tajni savez duša. A što se tiče teških ljudi… najteži su često oni koji su naučili ćutati. Oni tihi stanari zgrada, koji iz džungle iznesu paprat, a ne urlik.
Mozda hoces da kazes da nema braka bez ljubavi? Ali nema ni zajednickog zivota bez tolerancije, cutanja, oprastanja, trpljenja, razumevanja, potiskivanja, menjanja, sazrevanja, postovanja....Sve su to ljudske osobine, a ne osobine alata...
Upropastih temu, izvinjavam se...
 
Mozda hoces da kazes da nema braka bez ljubavi? Ali nema ni zajednickog zivota bez tolerancije, cutanja, oprastanja, trpljenja, razumevanja, potiskivanja, menjanja, sazrevanja, postovanja....Sve su to ljudske osobine, a ne osobine alata...
Upropastih temu, izvinjavam se...
Dragi Kiriku,
Nisam rekla da nema braka bez ljubavi, već da brak nije ljubav na baterije, već savez duša koje znaju i kad da se isključe iz signala.
Tolerancija, razumevanje, postovanje, to su samo vrata hodnika. Ljubav je onaj prozor što gleda u vrt, tamo gde raste paprat o kojoj niko ne priča.
A što se tiče alata i osobina…
Znaš i sam da je alat korisniji od osobine kad je kvar ozbiljan.
Ali šta vredi ključ ako ga stalno moraš stiskati da se vrata ne raspadnu?
Brak nije ni alat ni osobina, već veština da čuješ tišinu dok drugo biće u njoj traži sebe.
Neko voli urlicima. Neko tišinom.
Neko samo ćuti jer zna da ljubav ne voli preglasne komentare.
I zato ne brini, nisi ti upropastio temu.
Tema se tek sada otvorila, kao prozor kad se zaveje, pa neko iznutra napiše prstom: “Još uvek si tu.”
 
Ne bih da konstatujem da li je to dobro ili ne, ali svakako brak nije samo nekakva uzvisena ljubav... U toj zajednici treba da budu osobe koje mogu zajedno da funkcionisu i onda kada te ljubavi ima veoma malo, kao i onda kada je ima mnogo... Ljudi koji su bili dobri za suzivot u svojim porodicma u kojima su rodjeni, potom su bili dobri i cimeri svojim prijateljma, oni imaju ogromnu sansu da budu dobri porodicni ljudi....Sa njma je lako i lepo ziveti....A ako je neko bio tezak svojim roditeljima, braci i sestrama, potom sasvim logicno i svima ostalima sa kojima je stanovao, neminovno je da ce biti tezak i svom partneru....Dobro, mozda ne treba biti toliko iskljuciv u msljenju, ali meni je zivot bez sumnje pokazao da je tako....
Sa boldovanim se apsolutno slazem.
Ima logike i u ostatku komentara, lepo si to opisao, a kazes i zivot ti je potvrdio.
Mozda hoces da kazes da nema braka bez ljubavi? Ali nema ni zajednickog zivota bez tolerancije, cutanja, oprastanja, trpljenja, razumevanja, potiskivanja, menjanja, sazrevanja, postovanja....Sve su to ljudske osobine, a ne osobine alata...
Upropastih temu, izvinjavam se...
Nisi upropastio temu, vec si napisao jedan od poucnijih komentara.
 
Dragi Kiriku, sve si lepo rekao, ali jedno si zaboravio, ljudi nisu alati za suživot, nego čitavi svemiri. Može neko biti najbolji cimer, brat i sin, a opet loš muž, jer brak nije podela frižidera, nego tajni savez duša. A što se tiče teških ljudi… najteži su često oni koji su naučili ćutati. Oni tihi stanari zgrada, koji iz džungle iznesu paprat, a ne urlik.
Ljudi koji su naucili da cute, uglavnom zive sami. Samci, pogotovu razocarani i vec srasli i zavoleli svoju samocu ne mogu vise brak da zamisle niti o njemu razmisljaju.
Njihova je tisina najglasnija, ali sam sigurna da im manje smeta nego secanja na ono pre te tisine.
Ali sada sam otisla u drugu temu..
 
Одакле ове мудрости пропале културе испадају?
Са друштвених мрежа, верујем.

"Мушкарци воле, они не размишљају" је хит. Можда су говорили о специфичниој врсти мушкараца, да их не именујем сад 🤔
 
Са друштвених мрежа, верујем.

"Мушкарци воле, они не размишљају" је хит. Можда су говорили о специфичниој врсти мушкараца, да их не именујем сад 🤔

Ово је тако оригинално глупо

Феноменално смишљена идиотарија
 
Dragi Kiriku,
Nisam rekla da nema braka bez ljubavi, već da brak nije ljubav na baterije, već savez duša koje znaju i kad da se isključe iz signala.
Tolerancija, razumevanje, postovanje, to su samo vrata hodnika. Ljubav je onaj prozor što gleda u vrt, tamo gde raste paprat o kojoj niko ne priča.
A što se tiče alata i osobina…
Znaš i sam da je alat korisniji od osobine kad je kvar ozbiljan.
Ali šta vredi ključ ako ga stalno moraš stiskati da se vrata ne raspadnu?
Brak nije ni alat ni osobina, već veština da čuješ tišinu dok drugo biće u njoj traži sebe.
Neko voli urlicima. Neko tišinom.
Neko samo ćuti jer zna da ljubav ne voli preglasne komentare.
I zato ne brini, nisi ti upropastio temu.
Tema se tek sada otvorila, kao prozor kad se zaveje, pa neko iznutra napiše prstom: “Još uvek si tu.”

ovo kao da je pisao chat gpt ;)
 
Mozda hoces da kazes da nema braka bez ljubavi? Ali nema ni zajednickog zivota bez tolerancije, cutanja, oprastanja, trpljenja, razumevanja, potiskivanja, menjanja, sazrevanja, postovanja....Sve su to ljudske osobine, a ne osobine alata...
Upropastih temu, izvinjavam se...

Najbitnije, ljubav, ako pođemo od toga da su se dvoje zaista zavolli i da im je lepo u krevetu, se sastoji od strpljenja, istrajavanja, tolerancije, ćutanja, razumevanja sve to što pišeš - i baš te osobine čine da se neko prepusti onom drugom i uživa. Sigurno je lepše biti sa nekim ko je strpljiv, npr, nego sa nekim ko je nestrpljiv kao osoba.

Jer, šta vredi emocija ako neko ne ume sa njom da rukuje? Ili sa svojom ili sa tuđom.
 
Najbitnije, ljubav, ako pođemo od toga da su se dvoje zaista zavolli i da im je lepo u krevetu, se sastoji od strpljenja, istrajavanja, tolerancije, ćutanja, razumevanja sve to što pišeš - i baš te osobine čine da se neko prepusti onom drugom i uživa. Sigurno je lepše biti sa nekim ko je strpljiv, npr, nego sa nekim ko je nestrpljiv kao osoba.

Jer, šta vredi emocija ako neko ne ume sa njom da rukuje? Ili sa svojom ili sa tuđom.
Slazem se... A sto se tice ljubavi, treba da se zavole, ali da ispred njih uvek postoji neki put ka napred, neki put ka vise ljubavi... Nesto mozda neistrazeno, nepoznato, za sta je potrebna vera, nada itd... Vrhunac koji tek treba da se dogodi...
A sto se tice tih ljudskih karakteristika koje smo nabrojali naravno da je potrebno da ih imaju ljudi koji zele zajedno da zive...Ali da to budu delovi njihovih karaktera i bez ljubavi...Jer svako onako zaljubljen i ushicen na pocetku ima tu crtu da tolerise onoga u koga je zaljubljen, ali to je obicna prevara koju vreme razotkriva...Zato su potrebne te suve ljudske vrednosti koje ne podstice samo zaljubljivanje, vec koje covek ima...
 
Ljudi koji su naucili da cute, uglavnom zive sami. Samci, pogotovu razocarani i vec srasli i zavoleli svoju samocu ne mogu vise brak da zamisle niti o njemu razmisljaju.
Njihova je tisina najglasnija, ali sam sigurna da im manje smeta nego secanja na ono pre te tisine.
Ali sada sam otisla u drugu temu..
Kad tišina postane najglasnija, to više nije osama, već eho nečega što nije rečeno kad je trebalo. Ali nije svaki samac tihi stanar. Neki su samo portiri vlastitih trauma.
Zato kad sretnem nekoga tko zna da ćuti, prvo provjerim da li mu je šutnja molitva, osveta, ili samo navika?
A što se tiče braka, možda je to ipak samo dogovor dvoje ljudi da se nikad ne povuku iz istog rata, bez obzira na oružje ili vremensku prognozu…
 

Back
Top