Jugonostalgija ili promašeni naziv

[MajorTom]

Čitav hrvatski narod je bio prvi na liniji fronta u rasturanju okupatorske tvorevine Jugoslavije hvala dragom Bogu.

Samo vam nije smetala okupacija od strane Hitlera i Musolinija , i okupacija od strane Auustrougara ciji ste konjusari bili

 

[MajorTom]

Nemate pojma o čem pišete i ovu besmislicu bi se dalo rasčlaniti i razbiti u komadiće, no vi nemate pojma o društvu i gospodarstvu, pa to ukupno nema smisla.

Ne puca se haubicom na muhe.

Kopiras svo vrijeme nebilozne textove kojima ne dokazujes nista, o istoriji veze nemas, nego su ti to malo mozga u glavi mediji usraski kriminalni po Hrvatskoj isprali.

 

[MajorTom]

Nemate pojma o čem pišete i ovu besmislicu bi se dalo rasčlaniti i razbiti u komadiće, no vi nemate pojma o društvu i gospodarstvu, pa to ukupno nema smisla.

Ne puca se haubicom na muhe.

​

Rezultat: Nestanak industrijske baze, masovna nezaposlenost, urušavanje radničkih prava.

Nemate pojma o čem pišete i ovu besmislicu bi se dalo rasčlaniti i razbiti u komadiće, no vi nemate pojma o društvu i gospodarstvu, pa to ukupno nema smisla.

Ne puca se haubicom na muhe.

Divlja privatizacija i pljačka 1990-ih​

• Tisuće firmi koje su radile u socijalizmu privatizirane su bez strategije i uz korupciju.
• Mnogi su namjerno uništeni kako bi se došlo do nekretnina, zemljišta, ili izbacila konkurencija.
• Radnici su izigrani – ostali su bez dionica i radnih mjesta.
• Klijentelizam: Imovina je prešla u ruke “zaslužnih pojedinaca” bliskih vlasti.

Rezultat: Nestanak industrijske baze, masovna nezaposlenost, urušavanje radničkih prava.

​

Neoliberalne reforme i MMF (2000-ih)

• Vlade (HDZ i SDP) provodile su rezove, deregulaciju i privatizaciju, pod pritiskom MMF-a i Svjetske banke.
• Prodane su banke, telekomi, industrije, javne usluge.
• Fiskalna disciplina stavljena je ispred socijalne pravde (npr. rezanje socijalnih davanja, zdravstva).
• Brodogradilišta – nekad moćna industrija – uništena zbog EU pravila o državnoj pomoći.

Ulazak u EU (2013)​

• Hrvatska se obvezala na tržišno natjecanje i zabranu državnih subvencija.
• Otvoren uvoz doveo je do kolapsa mnogih domaćih proizvođača.
• EU fondovi se koriste često neučinkovito ili ih "pokupe" velike strane firme.
• Zakonodavstvo se mora usklađivati s Bruxellesom, što ograničava samostalno odlučivanje.

• Industrija i proizvodnja su propale, pa se Hrvatska okrenula turizmu kao glavnom izvoru prihoda.
• Turizam je nestabilan sektor, osjetljiv na krize (pandemije, ratovi, klimatske promjene).
• Ostatak ekonomije se ne razvija, sve se podređuje sezoni.
• Cijene rastu, lokalci se iseljavaju iz obalnih gradova.

Dugovi i zaduženost​

• Hrvatska se konstantno zaduživala (i država i građani), često radi krpanja rupa, a ne razvoja.
• Vanjski dug i ovisnost o stranim investitorima znače da gospodarski suverenitet praktički ne postoji

 

[Lionman]

Ti spadaš u one koji su imali korist i u Jugoslaviji (iz velebitskog kamenjara dovukli ste se preko Siska u Zagreb), a i u Hrvatskoj.

Jugoslavija je spasila Hrvatsku. Bez Jugoslavije ne bi bilo Hrvatske i ti sad ne bi dokazivao da si Hrvat iako su ti preci pravoslavni Srbi, nego bi tragao za svojim talijanskim i mađarskim nepostojećim precima. Ne bi bilo Hrvatske da srpska vojska nije austrijske (Istra, Dalmacija) i mađarske (Rijeka, Hrvatska, Slavonija, Međimurje i Baranja) teritorije oslobodila i integrirala u zajedničku državu, u koju su Srbi donijeli i krunu i vojsku i crkvu i dinastiju i pobjede i stotine tisuća žrtava, a ostali gole zadnjice.

Jugoslavija je kolosalni hrvatski projekt:

1. korak - kroz 1. svjetski rat oslobađanje iz, kako su je zvali, tamnice naroda, Habsburške Monarhije. Bez Srba, Hrvati to ne bi ni pokušali.

2. korak - u prvoj Jugoslaviji demografska, nacionalna i ekonomska eksplozija Hrvata, nepismene mase bezemljaša su nahranjene i počele su razvijati nacionalnu svijest i osjećati da su pripadnici hrvatske nacije (ranije su osjećali jedino glad). Politička emancipacija i nacionalna identifikacija najširih slojeva hrvatskog društva odvijala se baš u toj prvoj Jugoslaviji.

3. korak - mali predah od Jugoslavije, uz pomoć nacista, smanjivanje broja Srba u Hrvatskoj tokom 2. svjetskog rata.

4. korak - u Titovoj Jugoslaviji zaokružene su granice Hrvatske, one mase u prvoj Jugoslaviji nahranjene, sad su dovedene u gradove, gdje su opismenjene i udomljene.

5. korak - nakon pada Berlinskog zida, Hrvati su procijenili da im srpska zaštita više nije potrebna, jer im Austrija, ni Mađarska, ni Italija nisu realna prijetnja. Prešli su na stranu Zapada i riješili se Srba.

Danas je Hrvatska ekonomski jaka, politički stabilna, socijalno sigurna zemlja. Novac od turizma i EU fondova teče u potocima. Bez Jugoslavije, odnosno Srbije, to se nikad ne bi ostvarilo.

Srbi odnosno Karađorđevići su 1918. godine stvorili unitarnu Jugoslaviju, ukinuli hrvatski sabor, ukinuli Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju koja je obuhvaćala cilu današnju Hrvatsku plus istočni Srijem do Zemuna i Boku kotorsku, zatim su 1920. i 1924. godine potpisali Rapalski ugovor i Rimske ugovore i time predali Italiji Istru, Kvarner, Zadar, otoke. Dakle čista okupacija. Nikakvo oslobođenje. Teze da Hrvatska ne bi postojala bez Jugoslavije i Srba su apsurdne. Ne bi da je Srbija velika i jaka kao Rusija pa može sve živo spasiti. Evo Jugoslavije nema već više od 30 godina pa nisam primjetio da su Hrvatsku uništile Italija, Mađarska, Austrija. Još uvik postojimo i nitko nas ne dira. Šta nas nisu 1991. godine Italija, Mađarska, Austrije podilile sa Srbijom? To im je bila idealna prilika. Mi slabo naoružani i međunarodno još nepriznati. Ne da nas nisu podilili sa vama nego su nam još i pomogli da se obranimo od vas.

 

[Harvat]

Kopiras svo vrijeme nebilozne textove kojima ne dokazujes nista, o istoriji veze nemas, nego su ti to malo mozga u glavi mediji usraski kriminalni po Hrvatskoj isprali.

Rekoh da s nepismenima budalama nema smisla trošiti išta.
Naveo sam provjerene podatke, a ne lupetanja iz tabloida i ideološko smeće koje se plasira.

Mogu navesti i popis literature-no za vas je to stratosfera koju ne možete pojmiti, a niti bi tko to čitao. Samo tri naslova.

Dakle- sa smećem van.

 

[MajorTom]

Hrvatska drzava je stvorena Zavnohom 13-14 juna 1943 godine, cuj nakon raspada SFRJ stvaranje hrvatske drzave

 

[Harvat]

Srbi odnosno Karađorđevići su 1918. godine stvorili unitarnu Jugoslaviju, ukinuli hrvatski sabor, ukinuli Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju koja je obuhvaćala cilu današnju Hrvatsku plus istočni Srijem do Zemuna i Boku kotorsku, zatim su 1920. i 1924. godine potpisali Rapalski ugovor i Rimske ugovore i time predali Italiji Istru, Kvarner, Zadar, otoke. Dakle čista okupacija. Nikakvo oslobođenje. Teze da Hrvatska ne bi postojala bez Jugoslavije i Srba su apsurdne. Ne bi da je Srbija velika i jaka kao Rusija pa može sve živo spasiti. Evo Jugoslavije nema već više od 30 godina pa nisam primjetio da su Hrvatsku uništile Italija, Mađarska, Austrija. Još uvik postojimo i nitko nas ne dira. Šta nas nisu 1991. godine Italija, Mađarska, Austrije podilile sa Srbijom? To im je bila idealna prilika. Mi slabo naoružani i međunarodno još nepriznati. Ne da nas nisu podilili sa vama nego su nam još i pomogli da se obranimo od vas.

Srbi, ali i dio Hrvata živi u mitovima da 1918. nije nastala SHS da bi Hrvatska bila raskomadana.

To je mit.

Nakon Wilsonovih točaka o nacionalnom samoopredjeljenju propadaju svi lokalni imperijalizmi i nijedna nacija u Europi nije raskomadana, nego su u najgorem slučaju okrajci izgubljeni privremeno (Istra kod nas, te rubovi drugih država). Bliske zemlja koje nisu imale jasnu individualiziranost strpane su od zapada u heterogene tvorevine (Čehoslovačka, SHS), dok su ostale zemlje određene po etničkim principima (Njemačka, Mađarska, Austrija, Poljska,..).

 

[MajorTom]

Srbi, ali i dio Hrvata živi u mitovima da 1918. nije nastala SHS da bi Hrvatska bila raskomadana.

To je mit.

Nakon Wilsonovih točaka o nacionalnom samoopredjeljenju propadaju svi lokalni imperijalizmi i nijedna nacija u Europi nije raskomadana, nego su u najgorem slučaju okrajci izgubljeni privremeno (Istra kod nas, te rubovi drugih država). Bliske zemlja koje nisu imale jasnu individualiziranost strpane su od zapada u hererogene tvorevine (Čehoslovačka, SHS), dok su ostale zemlje određene po etničkim principima (Njemačka, Mađarska, Austrija, Poljska,..).

Austrougari vas u 19 vijeku nazivaju " trojednica Hrvatske, Dalmacije i Slavonije", sto znaci da je Hrvatsku predstavljao samo Zagreb sa okolinom

Zato ste pozurili sa idejom o jugoslovenstvu, jos od "ilirskog pokreta", da bi ste konacno zivjeli svi u jednoj drzavi

https://hr.wikipedia.org/wiki/Trojedna_Kraljevina_Hrvatska,_Slavonija_i_Dalmacija

 

[MajorTom]

Srbi, ali i dio Hrvata živi u mitovima da 1918. nije nastala SHS da bi Hrvatska bila raskomadana.

To je mit.

Nakon Wilsonovih točaka o nacionalnom samoopredjeljenju propadaju svi lokalni imperijalizmi i nijedna nacija u Europi nije raskomadana, nego su u najgorem slučaju okrajci izgubljeni privremeno (Istra kod nas, te rubovi drugih država). Bliske zemlja koje nisu imale jasnu individualiziranost strpane su od zapada u heterogene tvorevine (Čehoslovačka, SHS), dok su ostale zemlje određene po etničkim principima (Njemačka, Mađarska, Austrija, Poljska,..).

Hrvatska je država propala i postoji samo kao nacionalni park. Opstanak nacije mogu osigurati isključivo socijalizam i komunizam.​

Država danas nema potrebe biti mudrom kad je pljačka općeprihvaćen standard za hijerarhijsku ambicioznost. Kriminalci su oni koji imponiraju u ovom vremenu, građani od ugleda i prihvatljive doze kontroverze što se rasteže već od slučaja do slučaja, a najveće se hulje, kada njihova zločinačka narav postane preočita čak i za ovako gramziva vremena, lako skriju iza nacije, iza vjere, uopćavajući pojedinačni moralni krah s ubijanjem interesa šireg kruga navodnih sunarodnjaka. Hrvatsko ime i križ u posljednjih 25 godina služe kao spas u velikoj igri skrivača na koju svako malo ruku polože tražeći moralni azil oni koji ne samo da su stalnim radom uime države uništili državu samu nego i dugoročno razbijaju hrvatsku naciju u udaljene socijalne otoke među kojima će uskoro tek nejasno sjećanje i imaginarna predaja biti jedine dodirne i spajanja vrijedne i moguće točke. Hrvatska nije ustrojena kao mudra i pravedna država, nego kao nacionalni park u kojem će veliki i krvoločni slobodno tamaniti male i slabašne, u kojem će vrijediti isključivo solidarnost u krvi i gdje će isprazno urlikanje, režanje i zavijanje o hrvatstvu biti dovoljno da osigura legitimitet i legalitet mjestu koje su u hranidbenom lancu izborili očnjaci i kandže.

To što nacionalne zvijeri svakim urlikom izjedaju nacionalnu supstancu, to nije nikoga briga, sve dok oni i njihovi sluge unutar nacionalnog parka odrađuju i strvinarski posao hijena za međunarodne lovokradice i granicu dobrog ukusa ne prekoračuju pretjerano. Na učinke takvih strahota ne trebamo uopće čekati. Ugrožena je sama bit. Postojanje hrvatske nacije nije isključivo uvjetovano demografskim trendom. Socijalni holokaust što ga je donio ovaj oblik profitnog fašizma radi ono najopasnije; deklarativno zaziva homogeniziranje nacije na civilizacijskim i vjerskim temeljima, dok istovremeno uništava jedinu realnu i logičnu sponu kao što je socijalno pitanje. Društvo bez solidarnosti je zajednica bez vezivnih elemenata i, ako samo velike kataklizme probude na mah osjećaj brige za čovjeka do nas, i to iz čistog, gotovo patološkog straha za vlastitu sudbinu, svakodnevni porazi ljudi u susjedstvu neminovno će se, bez obzira na to koliko se tješili komforom lažne zaštićenosti, obrušiti i na nas. Nekoliko stvari u vezi s ovim vremenom moraju nam biti jasne. Živimo u totalitarnom svijetu, u kojem traje neobjavljeni rat, jer se ratna doktrina prilagodila potrebama navodno mirnodopske privrede. Napredak smo ekskluzivno poistovjetili s tehnologijom, tehnologiju smo podredili militantnoj filozofiji, a militantnu filozofiju neznanja kroz tihu agresiju uvodimo u škole.


Pred našim se očima rađa, a i mi nasmiješeno sudjelujemo u tome, civilizacija korisnih idiota. U takvom svijetu, bez perspektive i s predvidivim ishodom, u hrvatskom nacionalnom parku trebali bi se uskoro održati još jedni neizvjesni izbori. Ne znam koji po redu, više ne mogu ni slijediti te nezamislivo brojne značajne povijesne datume koji su određivali našu plahu sudbinu, zbog kojih mi je izvjesnost naše sudbinske neizvjesnosti postala do te mjere dosadnom da se ne mogu ni pretvarati kako mi je stalo tko će doći na vlast. Unaprijed znam da će na vlast doći nitko. Nitko kao osoba, nitko kao značaj, nitko kao sadržaj, nitko kao ishod. Postojanje rezultata pretpostavlja postojanje sadržaja i, ako bi se ravnalo prema tome, onda bi jednako lažljive i desnica i ljevica morali striktno i bez sustezanja sve političke karte baciti na socijalu, na pitanja smanjivanja privilegija vlasti i smanjivanja kruga siromaštva. Danas živimo u tim krugovima koji se šire; s jedne strane neutaživa pohlepa, s druge strane zastrašujuća izgladnjelost.




Socijalno pitanje, ako baš želite do kraja, socijalističko pa i komunističko, moraju biti temelji ne kampanje, nego političkog sadržaja. Kapitalizam nam je pokazao što želi i da nema granica koje nije spreman prijeći. Vrijeme je da se nacionalnim interesom proglasi spas svakog pojedinca, prije no što i formalno ovaj imaginarni nacionalni park bude proglašen nečijim rezervatom. Velike ideje redovito su zaobilazile male narode, a pomanjkanje revolucionarne smjelosti i intelektualnog rizika čini narode malima. Manji od ovog ne možemo biti. Ima nas još taman toliko da sebe možemo tješiti kako nije istina da nas nema. Vratiti samopoštovanje i subjektivizirati svoje mjesto u svijetu bezličnih pljačkaša grobova ključ je razumijevanja izazova 21. stoljeća. Onaj tko sada progovori uime obespravljenih, pokradenih, prestrašenih i prezrenih na svijetu zaslužit će puno više od glasa na izborima. Zaslužit će poštovanje.

 

[Lionman]

Austrougari vas u 19 vijeku nazivaju " trojednica Hrvatske, Dalmacije i Slavonije", sto znaci da je Hrvatsku predstavljao samo Zagreb sa okolinom

Zato ste pozurili sa idejom o jugoslovenstvu, jos od "ilirskog pokreta", da bi ste konacno zivjeli svi u jednoj drzavi

https://hr.wikipedia.org/wiki/Trojedna_Kraljevina_Hrvatska,_Slavonija_i_Dalmacija

Jesi ti pismen barem malo? Jel znaš šta znači trojedna (tri u jednoj)?

 

[Frontiersman]

zatim su 1920. i 1924. godine potpisali Rapalski ugovor i Rimske ugovore i time predali Italiji Istru, Kvarner, Zadar, otoke.

Ovo je postao popularan mit. Ne možeš predati nešto što nije tvoje. Te teritorije nisu pripadale Jugoslaviji pa da ih ona nekome preda.

 

[Lionman]

Ovo je postao popularan mit. Ne možeš predati nešto što nije tvoje. Te teritorije nisu pripadale Jugoslaviji pa da ih ona nekome preda.

Ali Hrvati su te teritorije doživljavali kao svoje i Hrvati su tamo živjeli. Jugoslavija na čelu sa Karađorđevićima je to prepustila Italiji. Jeste nas tako oslobodili? To vi zovete oslobođenjem "braće" Hrvata?

 

[Frontiersman]

Ali Hrvati su te teritorije doživljavali kao svoje i Hrvati su tamo živjeli. Jugoslavija na čelu sa Karađorđevićima je to prepustila Italiji. Jeste nas tako oslobodili? To vi zovete oslobođenjem "braće" Hrvata?

Nečiji doživljaji nemaju veze sa realnošću. Nisu ni Jugoslavija ni Karađorđevići ti koji postavljaju uslove ikome, a kamoli jednoj Italiji tada. Te priče kako su oni krivi zašto te teritorije nisu pripale Jugoslaviji su sumanute i poptuno iracionalne. Ni sama Italija nije bila zadovoljna koliko je teritorije dobila od bivše Austrugarske, i zato je vodila iredentističku politiku prema Jugoslaviji.

 

[Lionman]

Nečiji doživljaji nemaju veze sa realnošću. Nisu ni Jugoslavija ni Karađorđevići ti koji postavljaju uslove ikome, a kamoli jednoj Italiji tada. Te priče kako su oni krivi zašto te teritorije nisu pripale Jugoslaviji su sumanute i poptuno iracionalne. Ni sama Italija nije bila zadovoljna koliko je teritorije dobila od bivše Austrugarske, i zato je vodila iredentističku politiku prema Jugoslaviji.

Kriva Jugoslavija ili ne činjenica je da te teritorije nisu pripale Hrvatskoj između dva svjetska rata. Zato je glupo pričati da smo oslobođeni i spašeni tada. Kakvo je to oslobođenje Hrvata bez Istre, Kvarnera, Zadra u sastavu Hrvatske?

 

[Lionman]

Nečiji doživljaji nemaju veze sa realnošću. Nisu ni Jugoslavija ni Karađorđevići ti koji postavljaju uslove ikome, a kamoli jednoj Italiji tada. Te priče kako su oni krivi zašto te teritorije nisu pripale Jugoslaviji su sumanute i poptuno iracionalne. Ni sama Italija nije bila zadovoljna koliko je teritorije dobila od bivše Austrugarske, i zato je vodila iredentističku politiku prema Jugoslaviji.

Što je sa ukidanjem Trojedne Kraljevine Hrvatske 1918. godine? Što je sa ukidanjem hrvatskog sabora 1918. godine? Jel i to (unitarna Jugoslavija) bilo oslobođenje "braće" Hrvata?

 

[Harvat]

Hrvatska je država propala i postoji samo kao nacionalni park. Opstanak nacije mogu osigurati isključivo socijalizam i komunizam.​

Država danas nema potrebe biti mudrom kad je pljačka općeprihvaćen standard za hijerarhijsku ambicioznost. Kriminalci su oni koji imponiraju u ovom vremenu, građani od ugleda i prihvatljive doze kontroverze što se rasteže već od slučaja do slučaja, a najveće se hulje, kada njihova zločinačka narav postane preočita čak i za ovako gramziva vremena, lako skriju iza nacije, iza vjere, uopćavajući pojedinačni moralni krah s ubijanjem interesa šireg kruga navodnih sunarodnjaka. Hrvatsko ime i križ u posljednjih 25 godina služe kao spas u velikoj igri skrivača na koju svako malo ruku polože tražeći moralni azil oni koji ne samo da su stalnim radom uime države uništili državu samu nego i dugoročno razbijaju hrvatsku naciju u udaljene socijalne otoke među kojima će uskoro tek nejasno sjećanje i imaginarna predaja biti jedine dodirne i spajanja vrijedne i moguće točke. Hrvatska nije ustrojena kao mudra i pravedna država, nego kao nacionalni park u kojem će veliki i krvoločni slobodno tamaniti male i slabašne, u kojem će vrijediti isključivo solidarnost u krvi i gdje će isprazno urlikanje, režanje i zavijanje o hrvatstvu biti dovoljno da osigura legitimitet i legalitet mjestu koje su u hranidbenom lancu izborili očnjaci i kandže.

To što nacionalne zvijeri svakim urlikom izjedaju nacionalnu supstancu, to nije nikoga briga, sve dok oni i njihovi sluge unutar nacionalnog parka odrađuju i strvinarski posao hijena za međunarodne lovokradice i granicu dobrog ukusa ne prekoračuju pretjerano. Na učinke takvih strahota ne trebamo uopće čekati. Ugrožena je sama bit. Postojanje hrvatske nacije nije isključivo uvjetovano demografskim trendom. Socijalni holokaust što ga je donio ovaj oblik profitnog fašizma radi ono najopasnije; deklarativno zaziva homogeniziranje nacije na civilizacijskim i vjerskim temeljima, dok istovremeno uništava jedinu realnu i logičnu sponu kao što je socijalno pitanje. Društvo bez solidarnosti je zajednica bez vezivnih elemenata i, ako samo velike kataklizme probude na mah osjećaj brige za čovjeka do nas, i to iz čistog, gotovo patološkog straha za vlastitu sudbinu, svakodnevni porazi ljudi u susjedstvu neminovno će se, bez obzira na to koliko se tješili komforom lažne zaštićenosti, obrušiti i na nas. Nekoliko stvari u vezi s ovim vremenom moraju nam biti jasne. Živimo u totalitarnom svijetu, u kojem traje neobjavljeni rat, jer se ratna doktrina prilagodila potrebama navodno mirnodopske privrede. Napredak smo ekskluzivno poistovjetili s tehnologijom, tehnologiju smo podredili militantnoj filozofiji, a militantnu filozofiju neznanja kroz tihu agresiju uvodimo u škole.


Pred našim se očima rađa, a i mi nasmiješeno sudjelujemo u tome, civilizacija korisnih idiota. U takvom svijetu, bez perspektive i s predvidivim ishodom, u hrvatskom nacionalnom parku trebali bi se uskoro održati još jedni neizvjesni izbori. Ne znam koji po redu, više ne mogu ni slijediti te nezamislivo brojne značajne povijesne datume koji su određivali našu plahu sudbinu, zbog kojih mi je izvjesnost naše sudbinske neizvjesnosti postala do te mjere dosadnom da se ne mogu ni pretvarati kako mi je stalo tko će doći na vlast. Unaprijed znam da će na vlast doći nitko. Nitko kao osoba, nitko kao značaj, nitko kao sadržaj, nitko kao ishod. Postojanje rezultata pretpostavlja postojanje sadržaja i, ako bi se ravnalo prema tome, onda bi jednako lažljive i desnica i ljevica morali striktno i bez sustezanja sve političke karte baciti na socijalu, na pitanja smanjivanja privilegija vlasti i smanjivanja kruga siromaštva. Danas živimo u tim krugovima koji se šire; s jedne strane neutaživa pohlepa, s druge strane zastrašujuća izgladnjelost.




Socijalno pitanje, ako baš želite do kraja, socijalističko pa i komunističko, moraju biti temelji ne kampanje, nego političkog sadržaja. Kapitalizam nam je pokazao što želi i da nema granica koje nije spreman prijeći. Vrijeme je da se nacionalnim interesom proglasi spas svakog pojedinca, prije no što i formalno ovaj imaginarni nacionalni park bude proglašen nečijim rezervatom. Velike ideje redovito su zaobilazile male narode, a pomanjkanje revolucionarne smjelosti i intelektualnog rizika čini narode malima. Manji od ovog ne možemo biti. Ima nas još taman toliko da sebe možemo tješiti kako nije istina da nas nema. Vratiti samopoštovanje i subjektivizirati svoje mjesto u svijetu bezličnih pljačkaša grobova ključ je razumijevanja izazova 21. stoljeća. Onaj tko sada progovori uime obespravljenih, pokradenih, prestrašenih i prezrenih na svijetu zaslužit će puno više od glasa na izborima. Zaslužit će poštovanje.

Ovo smeće mogu pisati samo bolesni neojugoslaveni.
Tko želi išta realnije,može pogledati beskrajne teme na forumu:

https://forum.krstarica.com/threads...i-drzavni-poraz.908678/page-555#post-51592560

Komšije čeka bankrot? Hrvatska na pomolu da proglasi veliki državni poraz!​

https://forum.krstarica.com/threads...sli-u-eu-i-nato.1040046/page-13#post-51614005

Kako je Hrvatima od kad su ušli u EU i NATO?​

 

[Harvat]

Nečiji doživljaji nemaju veze sa realnošću. Nisu ni Jugoslavija ni Karađorđevići ti koji postavljaju uslove ikome, a kamoli jednoj Italiji tada. Te priče kako su oni krivi zašto te teritorije nisu pripale Jugoslaviji su sumanute i poptuno iracionalne. Ni sama Italija nije bila zadovoljna koliko je teritorije dobila od bivše Austrugarske, i zato je vodila iredentističku politiku prema Jugoslaviji.

Politolozi, pa i psci kao Krleža smatraju da je upravo srpska nezainteresiranost kriva što to nije pripalo SHS. Tog su mišljenja bili i političari Trumbić i Pribićević.

 

[Frontiersman]

Što je sa ukidanjem Trojedne Kraljevine Hrvatske 1918. godine? Što je sa ukidanjem hrvatskog sabora 1918. godine? Jel i to (unitarna Jugoslavija) bilo oslobođenje "braće" Hrvata?

Kriva Jugoslavija ili ne činjenica je da te teritorije nisu pripale Hrvatskoj između dva svjetska rata. Zato je glupo pričati da smo oslobođeni i spašeni tada. Kakvo je to oslobođenje Hrvata bez Istre, Kvarnera, Zadra u sastavu Hrvatske?

Oslobađanje je fiktivan pojam. Svako očigledno ima svoju definiciju. Mene nijedna od njih ne zanima. Ono što me je zanimalo to sam prokomentarisao.

 

[Frontiersman]

Politolozi, pa i psci kao Krleža smatraju da je upravo srpska nezainteresiranost kriva što to nije pripalo SHS. Tog su mišljenja bili i političari Trumbić i Pribićević.

Bilo kakva veća zainteresovanost i grabežljivost nosila bi druge posljedice koje možemo samo da nagađamo. Druga strana svakako nije mutava, a i vrlo je nezadovoljna i tolikom "nezainteresovanosti".

 

[Harvat]

Ovo su knjige koje bi o Hrvatskoj i Jugoslaviji morao pročitati svatko tko želi istinu o tom fenomenu. Samo je jedna znanstvena,no plastično ilustriraju zablude i realije tiog doba

 

[Mrkalj]

Ovo su knjige koje bi o Hrvatskoj i Jugoslaviji morao pročitati svatko tko želi istinu o tom fenomenu. Samo je jedna znanstvena,no plastično ilustriraju zablude i realije tiog doba

Rudolf Horvat je uteko iz ludnice. Taj je Srbe patološki mrzeo pre čitanja Ante Starčevića jedino ne znamo šta su mu to tako skrivili u Krajini gde je predavao na gimnaziji.

 

[Harvat]

Pa da za mlađe hrvatske čitatelje navedem nekoliko stvari, bez c-p, a i znajući da nemaju želje za ozbiljnijim čitanjem.

1. kao mlad, s oko 12-13 g, postao sam svjestan u toj zemlji, a budući da sam puno čitao- ne samo beletristiku, nego i više povijest, politiku i dr.- vidio sam da je to velika laž. Npr. u Općoj enciklopediji je stajalo da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi. Bilo mi je to sumnjivo, i čitajući i drugu literaturu, a pogotovo kad je Tuđman završio u zatvoru zbog osporavanja te fikcije- znao sam da počiva na laži. Sad je brojka od 83.000- 10 puta manja- no i ona je raskrinkana kao 85% lažna. Samo se političari ne usude da sruše i taj mit. Realno je da je tamo stradalo od 5.000- 30/40.000.

2. vidio sam da su Srbi u SRH privilegirani. Lakše su dobivali posao, nitko nije završavao u zatvoru zbog pjevanja srpskih pjesama (a Hrvati jesu), bili su 11-13% stanovništva, a oko 30-35% partijskih kadrova, te oko 50% miiicije. Vidio sam da je JNA srpska vojska gdje su Hrvati samo simbolika. U JRM, gdje su Hrvati trebali biti 90% oficirskoga kadra- vidio sam da su u manjini. Kasnije sam i doznao podatke- 1980ih je Hrvata među mornaričkim oficirima bilo manje od 25%.

3. hrvatski Srbi su bili apsolutno privilegirani, i to praktički svi. No ne može se reći da su viši kadrovi vodili neku srpsku politiku. Npr. Čedo Grbić je branio hrvatske interese, pa čak i stariji Milutin Baltić te i dosta sivi Dušan Dragosavac. No na nižim razinama sam vidio da su privilegirani oko posla, slabije kvalificirani su dobijali brže i bolje poslove itd.

4. vidio sam da je Hrvatska provincijalizirana, a BH- srbizirana. Nešto je lakše bilo Hrvatima nakon 1975., ali su kao cjelina ostali potisnuti. Zorno je bilo pitanje jezika koji je službeno bio srbiziran, ali nisu uspjeli od 1967.. 1978. se pojavila Vinceova knjiga koju sam kasnije pročitao, i vidio da nema nikakva uporišta bajka o Karadžiću i Srbima, jer smo imali svoj jezik stoljećima prije njih. Kako je vrijeme protjecalo, pogledao sam podatke. Od 1945. do 1990., dakle tijekom 45 godina- prestisnuto je 8 starijih hrvatskih rječnika i gramatika (od 16. do 19. st.). U samostalnoj Hrvatskoj, od 1991. do 2025., u 35 godina- preko 40. Dakle- 8 prema više od 40.

5. razvidno je bilo da je JNA srpska prćija. Moj rođak je napustio JNA kao pukovnik, a htio je i prije, ali su ga zadržali rekavši mu da ostane "da četnici ne prevladaju". No prevladali su kad je Ljubičić postao ministar obrane. No i bez toga, po fizionomiji, to je bio srbifikator. Gdje je JNA imala jače garnizone u miješanim sredinama, tu su se Srbi množili (Petrinja, Banja Luka, Benkovac,..). Među Albancima sam znao da vlada teror.

Nakon raspada, došla mi je u ruku i strana literatura, no ona je potvrdila da je angloamerička priča bila smeće jer su podupirali lažima tu Jugoslaviju. To su i sami priznali, njih 5-7. Emigrantska literatura, kao i ona nastala u slobodnoj temlji, dala je sve relevantne podatke.

Literatura na stranu- znao sam da živim u zemlji laži, bijede i policjskoga terora. Moji su prijatelji na studiju završili na 40 dana u zatvoru zbog pjevanja "Marijana..". U materijalnom pogledu- cijelo sam vrijeme studija nosio jedan bijedni kaputić koji se iscofao. No još je gora bila priča o neslobodi, srpskom tlačenju u jugoslavenskom obliku i opća atmosfera laganja i špijuniranja

 

[Ovi jedan]

Literatura na stranu- znao sam da živim u zemlji laži, bijede i policjskoga terora. Moji su prijatelji na studiju završili na 40 dana u zatvoru zbog pjevanja "Marijana..". U materijalnom pogledu- cijelo sam vrijeme studija nosio jedan bijedni kaputić koji se iscofao. No još je gora bila priča o neslobodi, srpskom tlačenju u jugoslavenskom obliku i opća atmosfera laganja i špijuniranja

Da bi im i ja ako bi tako pivali, a ne Marjane bez toga I

 

[Harvat]

Da vidimo što nisam znao jer nisam imao literaturu, a i neke sam stvari krivo procijenio. A i gdje sam bio u pravu na intuiciju.

Nisam znao da je engleska, njemačka.... strana publicistika toliko protuhrvatska i da idealizira jugoslavenski pokus. Kad se Yu raspala, pročitao sam djela tih Amerikanaca i Engleza i vidio svu dubinu laži. Oni sami su nakon raspada sazvali simpozij naslova "Kako to da smo toliko pogriješili?"

Naravno da nisam znao za unutarpartijske obračune jer je to isplivalo kasnije. Npr. da je Rankovićeva ekipa pokušala ubiti Kardelja u lovu početkom 60ih.

Tita sam solidno procijenio kao velmožu vladara komu je do njegova feuda, i tu sam bio u pravu. Znao sam da nema hrvatske nacionalne osjećaje- za razliku od Krleže- ali da balansira prema odnosu snaga. Također, da nema neke kulture, nego da je poluobrazovan, no da ima politički njuh i sposobnost.

Vidio sam da Srbi prosperiraju na račun centralizma-Beogradski sajam knjiga, Fest, Bemus, Bitef,.... Sve je propalo osim sajma knjiga. Krivo sam procijenio da je sve zbog centralizma, dok je u zbilji bilo to da Srbi kao narod imaju življu popularnu kulturnu aktivnost i radoznaliji duh, no slabo apsorbiraju stvari.

Zato sad Srbi prevode zanimljivih stranih naslova 3-4 puta više nego Hrvati, no to se ne vidi u zbilji, jer u područjima povijesti, jezika, politike...zaostaju u produkciji za Hrvatima i vrijednošću i količinom naslova.

Iako nisam jasno znao artikulirati, vidio sam da je to neka balkanska kultura koja ima egzotičnu privlačnost za dio zapada, no da je u biti to iracionalno i mitomanski.

Krivo sam procijenio BH Muslimane, za koje sam znao da su zaseban narod, ali sam mislio da su više svjetovni. Nisam znao da su njihovi islamski korijeni tako jaki, i da su zapravo turci kad ih zagrebeš.

Nisam dobro procijenio ni domaće Srbe, jer sam mislio da iako privilegirani, nisu u tolikoj mjeri potencijalno velikosrbi- a ispalo je da jesu. I ovi iz ĆAO Krajine, ali i dobar dio ovih koji su ostali.

Što se Hrvata tiče- dobro sam ocijenio hrvatski ratnički duh i znao sam da ćemo ako dođe do sukoba uspjeti. No- promašio sam oko hrvatskoga mentaliteta zanovijetanja i korupcije. Stupanj korupcije nakon 2000. je ispao takav da ga nisam mogao ni u snu zamisliti. Ove priče o kriminalu privatizacije 1990ih- to je napuhano i politička patka. Ta industrija ionako nije vrijedila.

U doba SFRJ sam mislio da su ustaše skoro potpuno loši, a partizani uglavnom dobri uz nešto mrlja. Sad mislim da su ustaše promašaj, ali da nisu počinili ni 20% zlodjela koja im se pripisuju, no da su partizani, iako su formano imali humanistički program, krvavija i gora vojska od one NDH. Sumarno- NDH je bila promašaj, ali je imala i dobrih stvari, napose u kulturi. U NDH je hrvatska kultura ostvarila više nego u razdoblju FNRJ 1945. do 1950.

Dobro sam ocijenio da su Slovenci sposobniji i uspješniji narod od svih drugih.

Znao sam da je dio hrvatske emigracije s terorizmom promašaj, npr. Bugojanska skupina. Također, nisam znao razinu njihove gluposti oko apologetike NDH. Niti da su toliko naivni da misle da mogu ustancima srušiti Jugoslaviju koju podupiru istok i zapad kao tampon zonu.

Konačno- svijet se bitno promijenio od 1980ih do danas. Niz mojih ocjena, i plus i minus, dolazio je iz drugih društvenih okolnosti. Npr. već oko 1990. sam znao da su crnci i muslimani prijetnja zapadu. To sam instnktivno spoznao, kao i to da su druge rase nespojive s bijelom. Spoznao sam, točno, da su Kinezi potencijalno superiorni kao žuti mravi. No da će zapadna civilizacije potonuti u zadnjih 30 i više godina u ludilo multikulturalizma i antibjelačkoga rasizma- to nisam znao. Ni da će njihove elite, i europske i američke, biti toliko pokvarene i otuđene.

Tko bi to znao.

 

[Nikita Kulganov]

Koliko je Tito ''forsirao'' Hrvate protiv Srba u Jugoslaviji
UBIJENI HRVATI – POLITIČKI EMIGRANTI

Ime i prezime Ubijen Gdje

01. Ivan Protulipac 1946 Italija

02. Ilija Abramović 1948 Austrija

03. Dinka Domančinović 1960 Argentina

04. Rudolf Kantonci 1962 Argentina

05. AnđelkoVučina 1966 Kanada

06. Mate Miličević 966 Kanada

07. Marijan Šimundić 1967 Njemačka

08. Jozo Jelić 1967 Njemačka
09. Mile Jelić 1967 Njemačka
10. Petar Tominac 1967 Njemačka

11. Vlado Murat 1967 Njemačka

12. Anđelko Pernar 1967 Njemačka

13. Hrvoje Ursa 1968 Njemačka

14. Đurp Kokić 1968 Njemačka

15. Mile Rukavina 1968 Njemačka

16. Krešimir Tolj 1968 Njemačka

17. Vid Maričić 1968 Njemačka

18. Ante Znaor 1968 Italija

19. Josip Krtalić 1968 Italija

20. Nedjeljko Mrkonjić 1968 Francuska

21. Pere Čović 1968 Australija

22. Mirko Čurić 1969 Njemačka
23. Nahid Kulenović 1969 Njemačka

24. Vjekoslav Luburić 1969 Španjolska

25. Mijo Lijić 1970 Švedska

26. Mriko Šimić 1971 Njemačka

27. Ivo Bogdan 1971 Argentina
28. Maksim Krstulović 1971 Velika Britanija

29. Drago Mihalić 1972 Njemačka

30. Josip Senić 1972 Njemačka

31. Dr. Branko Jelić 1972 Njemačka

32. Stjepan Ševo 1972 Italija

33. Tatjana Ševo 1972 Italija

34. Rosemari Bahorić 1972 Italija

35. Stjepan Crnogorac 1972 Slovenija
36. Ante Miličević 1972 Jugoslavija

37. Josip Buljan-Mikulić 1973 Njemačka

38. Mate Jozak 1974 Njemačka

39. Ilija Vučić 1975 Njemačka

40. Ivica Miošević 1975 Njemačka