Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 102.883
Luđaka i čudaka ima svugdje.
No nitko nema luđačko-čudačku tradiciju koja traje desetljećima i ima široku publiku.
Pa ni u najluđim ekscesima, boleštine kakve je prosipao za života Čudinov nećeš naći kod Srba.
Istina jeste da su te teme u Srbiji nešto popularnije nego prosečno danas, ali to je posledica aktuelne političke situacije. Primera radi, u XIX i početkom XX veka Milojević je bio izolovani primer i praktično su svi na njega gledali kao na nekog ludaka. On čak ni nekoga ko bi se složio sa njim, u Srbiji praktično da nije imao. Političke okolnosti dovedu do toga šta je idejno tlo za primanje nekih ideja.
Neke od tih stvari je dobro objasnio etnolog Ivica Todorović u raspravi Idejni sistem Srbi narod najstariji: https://dokumen.tips/documents/ivica-todorovic-srbi-narod-najstariji.html
Naglašavam neke stvari zato što je Todorović neka vrsta pola zvaničnog pola novoromantičara, koji donosi i neke pogrešne informacije, zato što vidno barem do neke mere simpatiše ove ideje. Ali u zaključku rasprave, neke je stvari dobro poentirao.
Izopštenje iz UN, izolacija, bombardovanje i nacionalni gubici 1990-ih godina, a potom sve što se dalje događa sa Kosovom i Metohijom do današnjeg dana i pozicija nekoga ko se vidi pre svega kao žrtvu tranzicije ili možda čak preciznije rečeno globalističkih tendencija, stvara savršenu priliku za vraćanje na, da se tako izrazim, put ka pećinskom čoveku. U vreme vlasti Slobodana Miloševića, politika hleba i igara u smeru nacionalističkog populizma bila je itekako popularna, tako da ne samo da su ovi ljudi dobijali izvesni medijski prostor, nego su dobijali i direktno finansije iz budžeta. Knjige Jovana I. Deretića bile su pomagane javnim parama. Tako da si u to vreme imao i izvesni sinhronični elemenat; s jedne strane izolacija i sa druge orkestrirano bombardovanje svim ovim glupostima, da bi ljudi ubili vreme i maštali o tome kako je Leonardo Da Vinči bio Srbin, kako je Srbin jeo viljuškama i kašikama dok NATO nije i sl. Nije imalo to samo, naravno, zamisao prostog zaglupljivanja naroda, već malo i dizanja morala u slici malenog naroda koji se bori protiv najveće sile ne samo na planeti, nego i u istoriji čovečanstva, a što je sve bila jedna vrlo unikatna situacija koja ne da nema presedana u srpskoj istoriji, nego i šire.
Kao što nekada ove teme nisu bile popularne kod Srba, i to će se vremenom promeniti. Naravno, zavisi i od društvene i političke situacije, stepena obrazovanja i dr. stvari. Mada pre svega ekonomskog blagostanja, jerbo kad ljudi dobro žive, ove ih teme jednostavno ne interesuju. To su teme i ideje koje se rađaju i primaju uglavnom iz očaja. Da li će biti potrebno 5, 10 ili 50 godina, to ćemo videti i u mnogo čemu kao što rekoh zavisi od onih koji su na vlasti, ali i od nekih drugih, regionalnih i evropskih trendova (i načina na koji se oni održavaju na srpski narod).
Poslednja izmena: