brundoje
Primećen član
- Poruka
- 870
Brate, ovaj Milan od Gruže je ladno funkcionalno nepismen. 

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Postavio je neka zanimljiva pitanja.Derteić je prvi koji je imao hrabrosti glasno da kaže "car je go!". Samo da je to učinio - pa je to velika stvar.
Postavio je neka zanimljiva pitanja.
Da li je bilo seobe!? Ili ih je bilo dve? Kojeg obima?
Da li je bilo seobe!? Ili ih je bilo dve? Kojeg obima?
Gde je nestao autohtoni narod Balkanskog iliti Helmskog poluostrva?
Koji je to narod, koji je drugi po brojnosti na svetu, i gde je nestao? Kojim jezikom su se sporazumevala ta razlicita plemena istog naroda?
Koliko daleko seze nasa istorija? Da li smo stvarno postali u stepama?
Da li rasprostranjenost i brojnost Slovena u Evropi dokazuje seobe ili nesto drugo?
Koliko su latinski i grcki imali uticaja na slovenski i obrnuto, i kada je do tih uticaja doslo?
Jasni su mi odgovori koje Deretic prikazuje. Ne mogu reci da su mi svi logicni. Naznake koje nazirem mi ne daju pravu sliku.
Zato i kazem, pitanja su dobra.
Ne, nije.Niti jedno od tih pitanja nije Deretić (prvi) postavio.
Ne, nije.
On ih je ponovo postavio.
Primetio sam, da ljudi, vrlo često, i nepravedno, budu okarakterisani kao pseudoistoričari iliti "deretićevci", samo zato što se njihovi zaključci razlikuju od zvaničnih. Iako ima veoma mnogo stvari koje ukazuju na suprotno i koje u najmanju ruku treba ispitati i ostaviti prostora da je nešto do sada prihvaćeno pogrešno, dešava se da te smernice budu po automatizmu odbačene a postavljač teme diskreditovan pomoću etikete "deretićevac". Samo zato što to dovodi u pitanje dogmu koju pojedinci grčevito brane.Pa bespotrebno.Štaviše, kompromitovao je postavljanje pitanja...danas se u Srbiji razne teme bukvalno i izbegavaju, da ne bi neko možda pomislio da si deretićevac.
Primetio sam, da ljudi, vrlo često, i nepravedno, budu okarakterisani kao pseudoistoričari iliti "deretićevci", samo zato što se njihovi zaključci razlikuju od zvaničnih. Iako ima veoma mnogo stvari koje ukazuju na suprotno i koje u najmanju ruku treba ispitati i ostaviti prostora da je nešto do sada prihvaćeno pogrešno, dešava se da te smernice budu po automatizmu odbačene a postavljač teme diskreditovan pomoću etikete "deretićevac". Samo zato što to dovodi u pitanje dogmu koju pojedinci grčevito brane.
Ne slažem se da je bespotrebno postavljati pitanja. Pogotovo ako trenutni odgovori stoje na klimavim nogama.
Zvanična istorija, barem ova naša, ima mnogo šupljina. Mnogo je toga zapostavljeno, prećutano i pretpostavljeno.
Deretić ne uspeva da uvek dokaže, i vrlo često je sam sebi kontradiktoran, ali uspeva da poveže neke činjenice na drugačiji način, i to, ako ništa drugo, dovodi u pitanje istinitost trenutne, "zvanične", istorije.
On iznosi neke činjenice, ali ih tumači na komplikovan i suviše fantastičan način. Povezuje nepovezivo, pokušava da dokaže svoje ubedjenje o Srbima, narodu i rasi, kao postulatu čovečenstva. Preambiciozni pokušaj koji je predodredjen na propast.
Sa druge strane, dokazi koje koristi, i koje on tumači na sebi svojstven način, otvaraju mnoga pitanja i obaraju teoriju o Slovenima - nepismenim varvarima, bez kulture i morala, koji su se dovukli iz stepskih zabiti i raširili po prostranstvima Evrope da tu ostanu za vjek vjekova na margini zapadne civilizacije.
Primetio sam, da ljudi, vrlo često, i nepravedno, budu okarakterisani kao pseudoistoričari iliti "deretićevci", samo zato što se njihovi zaključci razlikuju od zvaničnih. Iako ima veoma mnogo stvari koje ukazuju na suprotno i koje u najmanju ruku treba ispitati i ostaviti prostora da je nešto do sada prihvaćeno pogrešno, dešava se da te smernice budu po automatizmu odbačene a postavljač teme diskreditovan pomoću etikete "deretićevac". Samo zato što to dovodi u pitanje dogmu koju pojedinci grčevito brane.
Primetio sam, da ljudi, vrlo često, i nepravedno, budu okarakterisani kao pseudoistoričari iliti "deretićevci", samo zato što se njihovi zaključci razlikuju od zvaničnih. Iako ima veoma mnogo stvari koje ukazuju na suprotno i koje u najmanju ruku treba ispitati i ostaviti prostora da je nešto do sada prihvaćeno pogrešno, dešava se da te smernice budu po automatizmu odbačene a postavljač teme diskreditovan pomoću etikete "deretićevac". Samo zato što to dovodi u pitanje dogmu koju pojedinci grčevito brane.
Ne slažem se da je bespotrebno postavljati pitanja. Pogotovo ako trenutni odgovori stoje na klimavim nogama.
Zvanična istorija, barem ova naša, ima mnogo šupljina. Mnogo je toga zapostavljeno, prećutano i pretpostavljeno.
Deretić ne uspeva da uvek dokaže, i vrlo često je sam sebi kontradiktoran, ali uspeva da poveže neke činjenice na drugačiji način, i to, ako ništa drugo, dovodi u pitanje istinitost trenutne, "zvanične", istorije.
On iznosi neke činjenice, ali ih tumači na komplikovan i suviše fantastičan način. Povezuje nepovezivo, pokušava da dokaže svoje ubedjenje o Srbima, narodu i rasi, kao postulatu čovečenstva. Preambiciozni pokušaj koji je predodredjen na propast.
Sa druge strane, dokazi koje koristi, i koje on tumači na sebi svojstven način, otvaraju mnoga pitanja i obaraju teoriju o Slovenima - nepismenim varvarima, bez kulture i morala, koji su se dovukli iz stepskih zabiti i raširili po prostranstvima Evrope da tu ostanu za vjek vjekova na margini zapadne civilizacije.
Ispostavilo se da su legende o vilama interpretacija susreta čoveka sa Homo Florensisom, npr Vila Ravijojla, iako bi to bilo teško i zvanično potvrditi, ali veruje se da je bila jedna od vođa svog klana. U srednjevekovnoj Srbiji, srpski velikaši su koristili hobite za građevinske radove i proricanje, jer se verovalo da poseduju čarobnjačke moći. Legenda o zidanju Skadra je tipičan primer. U vreme vlasti Uglješe Mrnjavčevića i drugih velikoglavaša, ovi hobiti-pečalbari držani su kao robovi u specijalno napravljenim kolonijama, a prema navodima Franačkog putopisca takvih komuna je bilo šest.