Jovan I. Deretić

Da li je bilo seobe!? Ili ih je bilo dve? Kojeg obima?
Gde je nestao autohtoni narod Balkanskog iliti Helmskog poluostrva?
Koji je to narod, koji je drugi po brojnosti na svetu, i gde je nestao? Kojim jezikom su se sporazumevala ta razlicita plemena istog naroda?
Koliko daleko seze nasa istorija? Da li smo stvarno postali u stepama?
Da li rasprostranjenost i brojnost Slovena u Evropi dokazuje seobe ili nesto drugo?
Koliko su latinski i grcki imali uticaja na slovenski i obrnuto, i kada je do tih uticaja doslo?
Jasni su mi odgovori koje Deretic prikazuje. Ne mogu reci da su mi svi logicni. Naznake koje nazirem mi ne daju pravu sliku.
Zato i kazem, pitanja su dobra.
 
Da li je bilo seobe!? Ili ih je bilo dve? Kojeg obima?
Gde je nestao autohtoni narod Balkanskog iliti Helmskog poluostrva?
Koji je to narod, koji je drugi po brojnosti na svetu, i gde je nestao? Kojim jezikom su se sporazumevala ta razlicita plemena istog naroda?
Koliko daleko seze nasa istorija? Da li smo stvarno postali u stepama?
Da li rasprostranjenost i brojnost Slovena u Evropi dokazuje seobe ili nesto drugo?
Koliko su latinski i grcki imali uticaja na slovenski i obrnuto, i kada je do tih uticaja doslo?
Jasni su mi odgovori koje Deretic prikazuje. Ne mogu reci da su mi svi logicni. Naznake koje nazirem mi ne daju pravu sliku.
Zato i kazem, pitanja su dobra.

Niti jedno od tih pitanja nije Deretić (prvi) postavio.
 
Pa bespotrebno. :D Štaviše, kompromitovao je postavljanje pitanja...danas se u Srbiji razne teme bukvalno i izbegavaju, da ne bi neko možda pomislio da si deretićevac.
Primetio sam, da ljudi, vrlo često, i nepravedno, budu okarakterisani kao pseudoistoričari iliti "deretićevci", samo zato što se njihovi zaključci razlikuju od zvaničnih. Iako ima veoma mnogo stvari koje ukazuju na suprotno i koje u najmanju ruku treba ispitati i ostaviti prostora da je nešto do sada prihvaćeno pogrešno, dešava se da te smernice budu po automatizmu odbačene a postavljač teme diskreditovan pomoću etikete "deretićevac". Samo zato što to dovodi u pitanje dogmu koju pojedinci grčevito brane.

Ne slažem se da je bespotrebno postavljati pitanja. Pogotovo ako trenutni odgovori stoje na klimavim nogama.
Zvanična istorija, barem ova naša, ima mnogo šupljina. Mnogo je toga zapostavljeno, prećutano i pretpostavljeno.
Deretić ne uspeva da uvek dokaže, i vrlo često je sam sebi kontradiktoran, ali uspeva da poveže neke činjenice na drugačiji način, i to, ako ništa drugo, dovodi u pitanje istinitost trenutne, "zvanične", istorije.

On iznosi neke činjenice, ali ih tumači na komplikovan i suviše fantastičan način. Povezuje nepovezivo, pokušava da dokaže svoje ubedjenje o Srbima, narodu i rasi, kao postulatu čovečenstva. Preambiciozni pokušaj koji je predodredjen na propast.
Sa druge strane, dokazi koje koristi, i koje on tumači na sebi svojstven način, otvaraju mnoga pitanja i obaraju teoriju o Slovenima - nepismenim varvarima, bez kulture i morala, koji su se dovukli iz stepskih zabiti i raširili po prostranstvima Evrope da tu ostanu za vjek vjekova na margini zapadne civilizacije.
 
Primetio sam, da ljudi, vrlo često, i nepravedno, budu okarakterisani kao pseudoistoričari iliti "deretićevci", samo zato što se njihovi zaključci razlikuju od zvaničnih. Iako ima veoma mnogo stvari koje ukazuju na suprotno i koje u najmanju ruku treba ispitati i ostaviti prostora da je nešto do sada prihvaćeno pogrešno, dešava se da te smernice budu po automatizmu odbačene a postavljač teme diskreditovan pomoću etikete "deretićevac". Samo zato što to dovodi u pitanje dogmu koju pojedinci grčevito brane.

Ne slažem se da je bespotrebno postavljati pitanja. Pogotovo ako trenutni odgovori stoje na klimavim nogama.
Zvanična istorija, barem ova naša, ima mnogo šupljina. Mnogo je toga zapostavljeno, prećutano i pretpostavljeno.
Deretić ne uspeva da uvek dokaže, i vrlo često je sam sebi kontradiktoran, ali uspeva da poveže neke činjenice na drugačiji način, i to, ako ništa drugo, dovodi u pitanje istinitost trenutne, "zvanične", istorije.

On iznosi neke činjenice, ali ih tumači na komplikovan i suviše fantastičan način. Povezuje nepovezivo, pokušava da dokaže svoje ubedjenje o Srbima, narodu i rasi, kao postulatu čovečenstva. Preambiciozni pokušaj koji je predodredjen na propast.
Sa druge strane, dokazi koje koristi, i koje on tumači na sebi svojstven način, otvaraju mnoga pitanja i obaraju teoriju o Slovenima - nepismenim varvarima, bez kulture i morala, koji su se dovukli iz stepskih zabiti i raširili po prostranstvima Evrope da tu ostanu za vjek vjekova na margini zapadne civilizacije.

Nisam nigde tvrdio d je bespotrebno postvavljati pitanja.
 
Primetio sam, da ljudi, vrlo često, i nepravedno, budu okarakterisani kao pseudoistoričari iliti "deretićevci", samo zato što se njihovi zaključci razlikuju od zvaničnih. Iako ima veoma mnogo stvari koje ukazuju na suprotno i koje u najmanju ruku treba ispitati i ostaviti prostora da je nešto do sada prihvaćeno pogrešno, dešava se da te smernice budu po automatizmu odbačene a postavljač teme diskreditovan pomoću etikete "deretićevac". Samo zato što to dovodi u pitanje dogmu koju pojedinci grčevito brane.

Pa vidiš, upravo je Deretić među odgovornima za to. On je internetska senzacija nenamernog humora i predmet sprdnje. Etiketu deretićevac nije neko izmislio bez neke osnove; ona postoji zbog Deretića. Neraskidivo je, uzročno posledično, povezana sa njim.

Da nije bilo Deretića, ne bi bilo ni te deretićevaca. U tom je smislu nenamerno Deretić ostavio veliku štetu svojoj zajednici, da bude ironija, jer je dao najveće moguće oružje u ruke onih koji mu se smeju. Stav je: vidiš nekog čoveka, deli neke Deretićeve stavove i ide na skup s njim? Pfff, deretićevaca; automatski diskreditovan, dakle nije vredan bilo kakve pažnje.

To je stvarnost koja je takva upravo zbog Deretića, a ne zato što bi ljudi odabrali bilo koga umesto njega da nije bio na njegovom mestu. To što na kraju ovog pasusa pominješ, plod je upravo Deretićevog dela. On nije Srpskoj autohtonističkoj školi otvorio niti jedna nova vrata, ali jeste zatvorio mnoga postojeća.

Ono što je zastrašujuće jeste slepilo alternativnih istoričara, koji gore pomenuti apsolutno nisu u stanju u ogromnoj većini da ni percipiraju. Mada ja mislim da kod većine vlada strah, jerbo znaju koliko kultni status uživa Deretić, pa se boje da ih ne bi bukvalno razapeli il' ekskomunicirali ako skupe hrabrosti da se suprotstave Deretiću. Vrlo su retki izuzeci onih koji su skupili petlju i usudili se da tako nešto učine, kao npr. Milutin Jaćimović ili Miodrag Milanović.

Neki npr. pričaju nešto u fazonu kao zašto zvanična nauka nikada nije dala nekog ozbiljnijeg odgovora na Deretića, uglavnom ni ne konstatujuči tog čoveka. Naprotiv, tako nešto ne bi bilo uopšte ni logično...kritiku Deretića treba da obave sami alternativci, a ne druga strana. Dakle, Deretićem treba da se bave Aleksandar Šargič, Aleksandar Mitić, Petar Aškraba i drugi. Oni su ti koji treba da seciraju Deretića, pokažu gde i zašto nije u pravu i prosvetle svoje čitalaštvo.
 
Poslednja izmena:
Samo na taj način bi same sebe rehabilitovali, jasno se obrađujući od Deretića i sahranjujući sve argumente etikete 'deretićevac' i samo na taj način je moguće dokazati da nisu sekta koja se zasniva na dogmi, već neko ko pretenduje da bude nekakva naučna zajednica. Ovako, ostavljaju sasvim suprotan utisak od toga. Čak kada pišu ili pričaju se Deretićem, i kada kažu da je često preterivao, opet to vrše na jedan vrlo jasan nekritički, apologetski pa čak i panegirički (da ne kažem i idolopoklonički) način. A one koji su se usudili da progovore, da se izdvoje iz krda, osuđuju. Sećam se kako je samo bilo kada je Milanović izazvao Deretića na duel. Ako bi se čitali komentari, utisak koji je bio jeste da je samo pitanje vremena bilo kad će ga neko na ulici linčovati zbog toga. A čak su i neki forumaši ovde taj potez osuđivali, kritikujući ni manje ni više (sic!) zašto se (ne zezam) urušava monolitnost Deretićeve škole, umesto da se skoncentriše na zajedničke neprijatelje (opet, potvrđujući bukvalno sve negativne stereotipe koje imaju zvanični naučnici o pseudonaučnoj zajednici, koja u ogromnoj meri samu sebe samo doživljava kao političku stranku).
 
Primetio sam, da ljudi, vrlo često, i nepravedno, budu okarakterisani kao pseudoistoričari iliti "deretićevci", samo zato što se njihovi zaključci razlikuju od zvaničnih. Iako ima veoma mnogo stvari koje ukazuju na suprotno i koje u najmanju ruku treba ispitati i ostaviti prostora da je nešto do sada prihvaćeno pogrešno, dešava se da te smernice budu po automatizmu odbačene a postavljač teme diskreditovan pomoću etikete "deretićevac". Samo zato što to dovodi u pitanje dogmu koju pojedinci grčevito brane.

Ne slažem se da je bespotrebno postavljati pitanja. Pogotovo ako trenutni odgovori stoje na klimavim nogama.
Zvanična istorija, barem ova naša, ima mnogo šupljina. Mnogo je toga zapostavljeno, prećutano i pretpostavljeno.
Deretić ne uspeva da uvek dokaže, i vrlo često je sam sebi kontradiktoran, ali uspeva da poveže neke činjenice na drugačiji način, i to, ako ništa drugo, dovodi u pitanje istinitost trenutne, "zvanične", istorije.

On iznosi neke činjenice, ali ih tumači na komplikovan i suviše fantastičan način. Povezuje nepovezivo, pokušava da dokaže svoje ubedjenje o Srbima, narodu i rasi, kao postulatu čovečenstva. Preambiciozni pokušaj koji je predodredjen na propast.
Sa druge strane, dokazi koje koristi, i koje on tumači na sebi svojstven način, otvaraju mnoga pitanja i obaraju teoriju o Slovenima - nepismenim varvarima, bez kulture i morala, koji su se dovukli iz stepskih zabiti i raširili po prostranstvima Evrope da tu ostanu za vjek vjekova na margini zapadne civilizacije.

Još jedna stvar mi je sinula koju sam zaboravio da naglasio.

Pre svega, postoji izreka da ne postoje loša pitanja, već samo loši odgovori. Ja mislim da to barem jednim delom nije tacno. Zašto? Zato što ukoliko postavljaš pitanje ne da bi nešto saznao, dakle ne informativno, već i formi iskaza, i to javno; dakle pred očima javnosti sa svojim imenom i prezimenom, to znači da tvoja izjava ima određenu i to vrlo značajnu težinu. A to znači i da ona mora biti itekako proverena.

U tom smislu, ako pitanje polazi od pogrešne premise, ono može biti u Koreju pogrešno i samim time bez odgovora. Možda je to i svrha takvih pitanja, jerbo ne cilj da tvrdnja da odgovora nema bude samoispunjujuće proročanstvo. I tako ako nema odgovora, onda se diže tobožnji (lažni, isfabrikovani) kredibilitet postavljaču pitanja.

Evo, recimo na jednom primeru, da pojasnim šta hoću da kažem. Bez obzira na to da li je čovek nenamerno pogrešio, da li ga je neko obmanuo, je li sam u potpunosti izmislio priču i da li je to čak krenulo od nekakve posprdne šale na račun zvanično istorijske škole ili ko zna već kog razloga, postoji jedna priča koju je on ponavljao redovno kao papagaj prilikom gotovo svakog gostovanja, a čak ju je nekoloko puta i u tekstualnoj formi naveo. Konkretno, to je priča da su Sloveni po nekom vizantijskom pisanom izvoru prepešačili podnožjem Dunava i tako ga prešli, dišući na trsku. Nekada doda da, u šali, da su vukli i volove koji su na trsku disali. Taj citat, kome ke nekada lažno pripisivao i autore (par puta i Prokopiju, ali znao je i da menja autorstvo s vremena na vreme) nigde ne postoji. On je plod njegove mašte.

To što je, dakle, izmišljotina, posle su i Antić i pokojni Jarčević i onda redom mnogi drugi do ne tako davno jednom i ovog Šarića što nam se iz Hrvatske pojavio, tu tvrdnju ponavljali. Ne mogu da ti opišem koliko je samo forumaša dolazilo, širom ovih godina i postavljalo pitanja: ljudi moji, kako možete verovati da su krda dišući na trske prošla Dunav? I šta ti njima da kažeš, kada pitanje u korenu polazi od pogrešne premise (od dezinformacije)?

Analogija tome bi bila da, primera radi, da neko stalno postavlja pitanja, primera radi, ljudi moji, zašto je Karađorđe ubio kneza Miloša kod Knića 31. februara 1807. godine i predao mu glavu kralju Nikoli I Petroviću? I da onda uporno dakle, postavlja to pitanje, jedno te isto, iznova i iznova. I da onda svakoga ko odbije da odgovori i kaže da je pitanje pogrešno, optuži za izbegavanje davanja odgovora i kaže haha vidi niko nema muda da objasni zašto! A ne zna se uopšte odakle poći.

Tako da, ako u javnost izlaziš sa iskazom, tvoje tvrdnje u formi pitanja moraju biti proverene. Iliti, postoje zaista 'pogrešna' pitanja. A Deretić ih je imao, itekako mnogo. Zapravo, velika većina pitanja koja je on pokretao, zasnivala su se na prethodno pretpostavljenim iluzijama. Ovo iznad sa disanjem na trsku je samo jedan primer; ako otvoriš njegove knjige to je jedno celo more pogrešno navođenih citata, često vrlo jasno da knjige na koje se pozivao nije ni otvorio, a mnogi citati - odi par stranica ranije, postavio sam primer njegovog tobožnjeg citata Pausanijinog Opisa Helade - i potpuni su falsifikati. I kakva su to onda pitanja, koja u startu polaze od laži? 🤔
 
Danci su Srbi.
Jenoga dana je izvesna lovacka srpska druzina Pere Kvrzice jurisala po Slezvig-Holstajnu (i to je vatikanski, fejk naziv) ganjajuci mamute po severnoj Evropi - tada jos uvek prepunoj glecera jer se ledeno doba jos nije povuklo. Bilo je vece i negde na kraju Slezvig-Holstajna san ih je oborio, pa su legli da spavaju. Kako je DAN svanuo, tako su otvorili oci odmorni i ozareni, bili su spremni da nastave svoje putesestvije po novoj i taze od leda otopljenoj zemlji, dajuci joj ime DANska :D Formirali su autonomnu pokrajinu i pripojili je Srbiji, a tokom celog dana imali su bogat ulov zahvaljujuci tom danu prepunom Suncevih zraka. Ta druzina je formirala svoje pleme koje su ostali Srbi zvali Danci. :D
 
Inace, Finci su otpadak i izdajnici srpskog naroda. To je jedna zalutala grupa Srba koju su jos onda praoci Vatikana nagovorili da se izfeminiziraju. Kako je u postledenodopskim srpkim zemljama bio izrazen lov na mamute kao privredna grana, ova izdajnicka grupa je bila uzasnuta time i poceli su da zastupaju teorije o ljudskim, pardon, zivotinjskim pravima (sve posledica praVatikana). Borili su se protiv toga da se jede meso, svi su bili ****** i vegetarijanci, pa su sebe poceli da nazivaju finim ljudima. Sirili su propagandu da su ostali Srbi varvari. Pobegli su u daleku severnu zemlju i nazvali je Finska, a sebe finim ili Finima.
 
Hobiti sa Jastrepca: :D:D:D
http://hobitijastrebac.blog.rs/

Ispostavilo se da su legende o vilama interpretacija susreta čoveka sa Homo Florensisom, npr Vila Ravijojla, iako bi to bilo teško i zvanično potvrditi, ali veruje se da je bila jedna od vođa svog klana. U srednjevekovnoj Srbiji, srpski velikaši su koristili hobite za građevinske radove i proricanje, jer se verovalo da poseduju čarobnjačke moći. Legenda o zidanju Skadra je tipičan primer. U vreme vlasti Uglješe Mrnjavčevića i drugih velikoglavaša, ovi hobiti-pečalbari držani su kao robovi u specijalno napravljenim kolonijama, a prema navodima Franačkog putopisca takvih komuna je bilo šest.
 
Rumuni su srpsko pleme koje je u svakodnevnoj ishrani koristilo mnogo slanine, cvaraka i ostale visokoenergetske svinjske preradjevine koje nabijaju pritisak. Zbog toga su bili rumenih obraza, pa su ih prozvali Rumeni. E je tokom istorije preslo u U, pa su tako nastali Rumuni. :lol:

Cuveni istrazivac iz RUSKE (a koje ce druge) akademije nauka i umetnosti Rusoljub Putinovljev Dimitrievich (Srbin koji se konfertovao u Rusa) se ipak ne slaze sa ovom teorijom. On smatra da su srpsko pleme Rumuni imali crvene, rumene obraze ne od cvaraka, nego od pudera. Imali su obicaj da svakog drugog petka u mesecu farbaju obraze u crveno, kako bi umilostivili bogove i prizivali zdravlje i srecu.
 
Poslednja izmena:
Madjari su srpski stalez koji se bavio proizvodnjom i prodajom grncarije. :lol: U prepotopnoj Srbiji to je bilo najcenjenije zanimanje i najvaznija grana umetnosti. Zapravo, nepravilno je reci Madjari. Pravilno je Vadjari ili Vajari (oni koji vajaju i mese glinu). I sami sebe zovu tako, s tim sto postoji ono nepostojeno, meko M koje vise vuce na V. :lol:


Idemo dalje...
 
Poslednja izmena:
deretic (1).jpg
 
Počinje dederetićizacija autohtonista.

Хејтери опет покушавају на примитиван начин да компромитују рад Немање Т. Вујковића и страницу „Корени Срба I“, али то код нас не пролази.
Дотични хејтер је псеудо-историчар Драгомир Миленковић. Припадник је хиндуистичке секте Харе Кришна и Саи Баба. Потајни је тзв. деретићевац који се кријe иза маске и лажног морала.
У коментару, псеудо-историчар Драгомир Миленковић вређа пратиоце ФБ странице „Корени Срба I“ и чланове ФБ групе „Сакривена историја“. Управо због таквих и сличних примера, на нашој страници је строго забрањено да се вређају наши пратиоци.
Ми наше објаве делимо у многе ФБ групе које се баве друштвеним наукама, и то није разлог да неки ментално поремећени хејтер или исфрустрирани аутошовиниста, вређа све чланове у групи.
Такође, више пута смо нагласили да страница „Корени Срба I“, није присталица Јована И. Деретића. И да се ограђујемо од његовог рада. Ограђујемо се и од рада многих аутошовиниста и псеудо-историчара* попут Дејана Ристића, Уроша Миливојевића, Радивоја Радића.
Страница „Корени Срба I“ се не бави никаквом ''забрањеном историјом''. Ми се бавимо научно-истраживачким радом.
_______
*Псеудо-историја је пежоративни појам који се користи за тип историјском ревизионизма, који често укључује сензационалне тврдње чије би прихватање захтевало поновно писање значајне количине прихваћене историје и који се заснива на методома који одступају од стандардних историографских конвенција. Крипто-историја је сродан појам који се користи за псеудо-историјске радове који се заснивају на окултним изворима. Псеудо-историчарима се називају не само они који нису историчари, него и они који су историчари по професији, а који и једни, и други шире фабриковану и лажну историју.

 

Back
Top