Jokoloska filozofija - podrugivanje filozofiji

mi se smijemo onom što odudara od Božanskog
dakle, nefilosofskom
smijeh je ljudski
...
Ravno iz tihovanja u virtuelni svet?!;)
(Ja iz alfa meditacije-ovog puta jutarnje...:cool:)

Dakle-tačno!
Samo...Da se ne zavaravamo! Prostoća I jednostavnost čistog duha je nemerljiva s tricama ovog sveta
fatamorgana! Himera sumračna sa samo jednom težnjom-da se održi-nije sklona idiličnostima meditacija-tihovanja!
Sve je to samo ne I lepota I divota jer,kako reče na jezeru vladika jedan gromadni (ma asocitra na Tomu bar mene)
da talasa vise nego misli o njima...Hoče reči:mali smo I duhom...A sujeta to teško prihvata...Dam ti recept:kažeš svojoj sujeti:sama se ugrizi za dupe-
đukelo besna!:mrgreen::lol:

- - - - - - - - - -

P.S.
Sujeta je filozofu motor u dupetu mozga...:hahaha:
 
Da sa definicijama u filozofiji treba biti oprezan, govori nam jos Diogen Laertije u svom poznatom delu o filozofima.

On, pisuci o svom imenjaku Diogenu ( iz Sinope, kinicaru ) navodi primer skoro u skladu sa jokoloskom filozofijom :

" Kad je Platon postavljao definiciju : ' covek je dvonozno bice bez krila ' , i kada su mu prisutni odobravali ( NB, ovo, odobravali ) , Diogen unese petla iscupanih krila u skolu i rece : ' Evo, ovo je Platonov covek '. " ( Knjiga VI, 40., ili - Diogen Laertije, Zivoti i misljenja istaknutih filozofa, BIGZ, Beograd, 1979., str. 180. ).

Taj isti Diogen je jos onda razborito odgovorio raznim pesimistima koji su tvrdili da je zivot zlo, los, da " nije zivot zlo, nego je zlo rdjav zivot " ( VI, 55 ).

Na delu je, kako ja razumem, podrugivanje i filozofu i njegovoj filozofiji.z:)
 
Na polju filozofije cesto vole da se izazovno pojave, poput srednjovekovnih vitezova-kavgadzija, tesko oklopljenih i naoruzanih, trazeci megdan - takozvani tehnicki intelektualci.

Takvi se cesto pojavljuju i na ovom pdf-u filozofije.

Neki sa slicnom namerom da odricu filozofiji ikakvu vrednost za ljudsko misljenje.
Istina, ti neki se cesto razumeju u filozofiju ko Marica u krivi...:)

Ali je primetno da su takvi najcesci zagovornici filozofije kao " mlacenja prazne slame ".
Ne uvidjajuci, pritom, da su kao cesto ( neki precesto ) prisutni na ovakvom pdf-u ( dakle, filozofiji ) tako i sami mlatitelji prazne slame.
Po njihovom misljenju.

Zasto je to tako, mozda je psihologija, kao mocna nauka, odavno dala odgovor, razjasnivsi neke skrivene motive.

Slavoj Zizek navodi primer, izvodeci jedan manevar, sto je karakteristicno za njega, koji bi se mogao upotrebiti na ovoj temi.

" Bio sam u poseti kod jednog profesora u Kaliforniji, sa jednim svojim prijateljem, teskim pusacem ", govori Zizek.

" Kada je moj prijatelj postao ocajan zamolio je domacine da zapali cigaretu na terasi. Nije mu dozvoljeno, a onda je on rekao da ce zapaliti cigaretu na ulici. Domacin je i to odbio. Rekao je, prilicno neljubazno, kako pusenje na ulici moze naskoditi njegovom statusu u komsiluku."

Zizek sada navodi : " No, ono sto me je iznenadilo bilo je to sto nam je domacin, posle vecere, ponudio ( ne bas ) laku drogu. Pusenje sada tu nije bio problem, kao da droga nije opasnija od cigarete. "

Tako i ovi kriticari filozofije kao mlacenja prazne slame, sa daleko vecom uzaludnoscu, mlate praznu slamu, ali sa posledicno vecom stetom po njih same, ali i po druge ako ih nekriticki slede.

Mislim, kritikuju filozofiju kao mlacenje prazne slame ( pusenje duvana ), ali obitavaju na polju filozofije ( ovom pdf-u ), praktikujuci isti metod onoga sto kritikuju ( mlacenje prazne slame, tj. pusenje ) samo sa pogubnijim posledicama ( pusenje droge ).

Sto se mene tice, mislim, u svakom slucaju su ga ispusili.:)

Rado se vracam onom Fihteovom - " Kakav je ko covek takva mu je i filozofija ".

Ili : Ne-covek ne moze ni da ima filozofiju. :)

I uvek se treba zapitati zasto ljudi koji se nisu ostvarili na jednom polju, kritikuju nesto na drugom polju ?

I, zasto je bas filozofija privlacna i pogodna za takve, da se na njoj dokazuju ?
 
Na polju filozofije cesto vole da se izazovno pojave, poput srednjovekovnih vitezova-kavgadzija, tesko oklopljenih i naoruzanih, trazeci megdan - takozvani tehnicki intelektualci.
Takvi se cesto pojavljuju i na ovom pdf-u filozofije.
Neki sa slicnom namerom da odricu filozofiji ikakvu vrednost za ljudsko misljenje.
Istina, ti neki se cesto razumeju u filozofiju ko Marica u krivi...:)
Ali je primetno da su takvi najcesci zagovornici filozofije kao " mlacenja prazne slame ".
Ne uvidjajuci, pritom, da su kao cesto ( neki precesto ) prisutni na ovakvom pdf-u ( dakle, filozofiji ) tako i sami mlatitelji prazne slame.
Po njihovom misljenju.
Zasto je to tako, mozda je psihologija, kao mocna nauka, odavno dala odgovor, razjasnivsi neke skrivene motive.
Slavoj Zizek navodi primer, izvodeci jedan manevar, sto je karakteristicno za njega, koji bi se mogao upotrebiti na ovoj temi.
" Bio sam u poseti kod jednog profesora u Kaliforniji, sa jednim svojim prijateljem, teskim pusacem ", govori Zizek.
" Kada je moj prijatelj postao ocajan zamolio je domacine da zapali cigaretu na terasi. Nije mu dozvoljeno, a onda je on rekao da ce zapaliti cigaretu na ulici. Domacin je i to odbio. Rekao je, prilicno neljubazno, kako pusenje na ulici moze naskoditi njegovom statusu u komsiluku."

Zizek sada navodi : " No, ono sto me je iznenadilo bilo je to sto nam je domacin, posle vecere, ponudio ( ne bas ) laku drogu. Pusenje sada tu nije bio problem, kao da droga nije opasnija od cigarete. "

Tako i ovi kriticari filozofije kao mlacenja prazne slame, sa daleko vecom uzaludnoscu, mlate praznu slamu, ali sa posledicno vecom stetom po njih same, ali i po druge ako ih nekriticki slede.
Mislim, kritikuju filozofiju kao mlacenje prazne slame ( pusenje duvana ), ali obitavaju na polju filozofije ( ovom pdf-u ), praktikujuci isti metod onoga sto kritikuju ( mlacenje prazne slame, tj. pusenje ) samo sa pogubnijim posledicama ( pusenje droge ).
Sto se mene tice, mislim, u svakom slucaju su ga ispusili.:)
Rado se vracam onom Fihteovom - " Kakav je ko covek takva mu je i filozofija ".
Ili : Ne-covek ne moze ni da ima filozofiju. :)
I uvek se treba zapitati zasto ljudi koji se nisu ostvarili na jednom polju, kritikuju nesto na drugom polju ?
I, zasto je bas filozofija privlacna i pogodna za takve, da se na njoj dokazuju ?


То је зато што је филозофија од стране шарлатана, од стране софиста, претворена у млаћење празне сламе.

Родоначелник тога био је, парадоксално, Кант.

Како каже Шопенхауер

Najveca steta od Kantovog mestimicno nejasnog i mutnog izlaganja sastoji se u tome da je on posluzio
kao exemplar , kao dozvola za zloupotrebe. Publika je bila prisiljena da shvati da nejasno i mutno nije uvek i besmisleno, pa se besmisleno odmah stalo prikrivati iza nejasnoga izlaganja. Fihte je bio prvi koji je prihvatio taj privilegij, i mnogo se njime koristio. Seling nije iza njega izostajao, pa je onda citava vojska gladnih piskaraia bez duha i postenja ubrzo prevazisla obojicu. Pa ipak, najdrskiji u tome gomilanju cistog besmisla u skrabanju besomucnih sukoba reci bez ikakvog znacenja, koje su se dotle mogle cuti samo u ludnicama, bio je Hegel, koji je tako postao orude najgrublje opste mistifikacije koja je ikad nastala, sa uspehom koji ce potomstvu izgledati neverovatan .

Шопенхауер


А Хегелов пример је одмах следила гомила других који су на тај начин видели да могу писати безвезарије а да при томе буду сматрани великим филозофима.

Међутим, то пролази код осталих сличних њима где они заједно једни друге величају . Али то не пролази код народа који виде сву бесмисао и хумористику тих њихових назови "учења" и одатле толика спрдња над филозофијом.

Aли, једно је карикатура филозофије коју нам презентују софисти, а друго права филозофија коју нам презентују филозофи.

Штета је само што је то изједначено једно са другим, па онај ко се занима за праву филозофију набаса на Хегелове бесмислице и слично па помисли да је сва филозофија таква.
 
Poslednja izmena:
Ocemo li cuti nesto od tog silnog 'besmisla' kod Kanta ili Hegela i zasto je besmisleno?
Posto 'ima' toliko mnogo sto se tako tesko nalazi taj 'besmisao' pa evo udjosmo u drugu deceniju a nijedna Hegelova 'besmislica' na vidiku?
Da vidimo sta konkretno Sopenhauer zamera Hegelu.
To casna pionirska ne prolazi.

То што тражиш можеш наћи у предговору Шопенхауровог дела "Два основна проблема етике" где је он изнео примере, и то намерно оне који се тичу обичног здравог разума а не неких теорија подложних расправи. Тиме је најбоље показао бесмисао Хегелових писанија.

Po tome cu nepobitno dokazati da tome "summo philosopho"
Danske akademije nedostaje cak i opsti zdravi Ijudski razum.

Шопенхауер

Али зар ти је потребна уопште некаква демонстрација. Јеси ли отворио некада Хегелову "Феноменологију духа"?

Оно јесте да такво штиво привлачи вас жонглере празних појмова. Оно вам је нешто попут библије. Узор!

Али шта ћеш? Има и оних који могу видети да је цар го, ма колико га титулама окитили и на пиједестал попели.
 
Naravno da sam procitao.
I tu nema nista sporno u smislu da se razume sta Hegel hoce da kaze.
Druga je stvar da li se slazem sa njim.
Da je kako ti kazes niko ne bi mogao u istoriji filozofije da pise ista o Hegelovoj filozofiji niti bi neko mogao od potonjih da ima inspiraciju u njegovoj filozofiji.
Kad je rec o tome Hegel nikome ne sme da bude idol i opsesija a ipak svakom filozofu mora biti bitan kao jedan u nizu mislilaca.
Sopenhauer tu ne moze da bude autoritet jer on nije prevladao metafizicki dualizam a vidis Hegel jeste i ne samo on.
Gde je nerazumevanje tu se ni ne moze videti nista drugo sem praznih pojmova. Tebi ostaje samo da verujes Sopenhaueru na rec.
Sopenhauer je cak i Kanta obukao u guru-mudraca iako Kant to nije kada se u obzir uzmu sve 3 kritike, odnosno projektovao je svoj duhovni sklop na Kanta.
Sta je Sopenhauer vredno rekao o istoriji filozofije?
Nista!
Sta je u etici pokazao sem egocentrizma?
Nista!
Na koji nacin je kritikovao realizam i materijalizam?
Nije kritikovao, samo je izrazio odbojnost prema pravcima koji mu ne idu uz senzibilitet.
A filozof koji se okrene induskom misticizmu ignorisuci sve ono sto smeta tom pogledu na svet nije pravi filozof.
 
Naravno da sam procitao.
I tu nema nista sporno u smislu da se razume sta Hegel hoce da kaze.
Druga je stvar da li se slazem sa njim.
Da je kako ti kazes niko ne bi mogao u istoriji filozofije da pise ista o Hegelovoj filozofiji niti bi neko mogao od potonjih da ima inspiraciju u njegovoj filozofiji.

Ма да. Толико си читао и разумео Хегелово дело да закључујеш о његовој валидности ,не на основу онога што си прочитао, већ на основу туђих ставова о истом. Јер, ако ту ничега нема, онда нико не би mogao, како кажеш "u istoriji filozofije da pise ista o Hegelovoj filozofiji niti bi neko mogao od potonjih da ima inspiraciju u njegovoj filozofiji".

Дакле, по теби, пошто су о томе многи писали, и многи налазили инспирацију мора у том случају да ту и нечег има. :think:

То је пример "размишљања" оних који не мисле него следе.

Ево ти овај Сенекин цитат, у коме вас је такве давно описао. А из кога можеш добити и одговор како је то могуће да се нешто безвредно слави од већине.

Ne idimo, kao stoka, za ruljom koja ide napred! Ne putujemo kuda se najviše ide, nego samo kuda treba da se ide! Ništa nas neće baciti u veća zla nego ako se upravljamo prema pričanju ljudi i mislimo da je najbolje ono što je „uopšte primljeno”, i za šta ima mnogo primera, te ne živimo prema razlozima uma, nego prema primerima. Posmatraj onu silnu gužvu ljudi gde jedan pada preko drugoga. Kao što u velikoj ljudskoj stisci niko ne pada a da, u isti mah, i druge za sobom ne povuče, i prvi postaju opasni onima koji za njima idu, tako se dešava u celom životu: niko ne skreće s pravog puta samo za se, nego je uzročnik i vinovnik tuđe zablude. Opasno je pribijati se uz one koji idu napred; svako više voli verovati nego li sam razmišljati, i tako se o životu nikad ne razmišlja. Svagda se veruje samo drugome, i zabluda koju jedan predaje drugome vitla nas i baca u propast; propadamo zbog tuđih primera.
Bićemo spaseni čim se odvojimo od velike gomile; branilac svoje sopstvene propasti, gomila je neprijatelj razumu. I tako se dešava kao na izbornim skupštinama, kad se preokrene nestalna naklonost: ljudi se čude što je neko izabran za pretora, a sami su glasali za njega. Jedno te isto usvaja se i kudi - to je ishod svakog suda gde se rešava prema većini.

Seneka "O blazenom zivotu"
 
I Šopi I Hegel su klasika I skoro ništa od te njihove "silne mudrosti" danas ne važi-prevaziđeno je to sve I čak dekonstruisano kao
sasvim pogrešno! Solipsizam dalekog istoka I Šopija je ,pokazavši se jalovim.napušten kao siroće-od još jedne nule se niko nije
ovajdio,Hegelov Svetski Duh je uprozaičen u mejnstrim a filozofiranje istorije prepušteno dokonim penzošima!
Trenutno je filozofija okupirana politikom s jedne I informatikom s druge strane I tek delić je (fenomenologija) na zadacima
širenja saznajnog horizonta psihologiji,pedagogiji, I srodnim...
Naravno,religijska filozofija se I dalje izučava I primenjuje,ali I to je sofistička filozofija upotrebe religije na očuvanju moći crkava I
verskih zajednica-poseban misaoni circus...

Naši blaženi fakulteti uče decu klasićnoj filozofiji I nikako mi nije bistro zašto to rade kad je aktuelno znanje sasvim drugo!
Nema nikakve veze s klasićnom filozofijom,a tek s antičkom...Čemu služi istorija filozofije?
Zamislite kad bi student medicine morao da uči sve zablude medicine od Egipta do današnjih dana uz sva narodna nadrilekarstva!
Ili studentaviomehanike da uči sve sklopove aviona od brace Rajt do današnjih dana!
A istorija filozofije baš to radi!
Uvod u filozofiju takođe!
Uostalom,zar ima nešto aktuelno I današnje šta se studira na studijama filozofije?
Najčešće se studiraju profina sećanja predmetnog profesora.Saklonibože!:hahaha:
 
I Šopi I Hegel su klasika I skoro ništa od te njihove "silne mudrosti" danas ne važi-prevaziđeno je to sve I čak dekonstruisano kao
sasvim pogrešno! Solipsizam dalekog istoka I Šopija je ,pokazavši se jalovim.napušten kao siroće-od još jedne nule se niko nije
ovajdio,Hegelov Svetski Duh je uprozaičen u mejnstrim a filozofiranje istorije prepušteno dokonim penzošima!
Trenutno je filozofija okupirana politikom s jedne I informatikom s druge strane I tek delić je (fenomenologija) na zadacima
širenja saznajnog horizonta psihologiji,pedagogiji, I srodnim...
Naravno,religijska filozofija se I dalje izučava I primenjuje,ali I to je sofistička filozofija upotrebe religije na očuvanju moći crkava I
verskih zajednica-poseban misaoni circus...

Naši blaženi fakulteti uče decu klasićnoj filozofiji I nikako mi nije bistro zašto to rade kad je aktuelno znanje sasvim drugo!
Nema nikakve veze s klasićnom filozofijom,a tek s antičkom...Čemu služi istorija filozofije?
Zamislite kad bi student medicine morao da uči sve zablude medicine od Egipta do današnjih dana uz sva narodna nadrilekarstva!
Ili studentaviomehanike da uči sve sklopove aviona od brace Rajt do današnjih dana!
A istorija filozofije baš to radi!
Uvod u filozofiju takođe!
Uostalom,zar ima nešto aktuelno I današnje šta se studira na studijama filozofije?
Najčešće se studiraju profina sećanja predmetnog profesora.Saklonibože!:hahaha:

Kao po obicaju Drakce, tvoje anti-filozofski usmereno misljenje je nepromisljeno i puno neistina.

Nista nije dalje istini od tovg zakljucka da se na nasim fakultetima uci ( valjda, samo ) klasicna filozofija.

Na beogradskom FF, npr., je odavno zavladala tkz. analiticka filozofija, ali je to tebi, tako " filozofski " obrazovanom, nepoznato. Kao sto i ne znas cemu sluzi izucavanje istorije filozofije i uvoda u filozofiju, pa si opet u tom neznanju i " kritici " ruku pod ruku sa ozimanom ( metafizika i pozitivizam zajedno koracaju ).

Naravno, da si izucavao Hegela, kao sto nisi, ti bi razumeo vaznost istorije filozofije za filozofiju, i shvatio bi da se ne moze biti filozof bez poznavanja iste. Srecom, bar ti ne tvrdis da si filozof, poput onog drugog koji sledeci svog uzora, opet, ne razume sta je istorija filozofije.

No, da se vratim temi. A ovo se odnosi na "sveznalice" u filozofiji.

Prosle godine u sirem drustvu smo imali jednog drugara, koji je najzad uspeo da postane predavac na univerzitetu. Dobro, ne jos redovni profesor, ali, kakvo je stanje danas na univerzitetima, bice jednog dana, sigurno.

On voli da se razmece poznavanjem savremene filozofije, a tu su se, u njegovoj zbirci omiljenih filozofa, nalazili i Vitgenstajn, Comski, narocito Derida. Nesto poput tebe, sve filozofi jevrejskog porekla, ali on Srbin, i nema opravdanje poput tebe, Drakce.:) I poce on da " davi " sa Deridom.

Jedna mladja njegova koleginica, koja ovoga nije bas dobro poznavala poput nas, starijih, mu je u vidu jokoloskog manevra, postavila pitanje - pa, dobro, hajde nam definisi taj Deridin pojam dekonstrukcije !

Tuc-muc, povuci-potegni, ali nikako da to i uradi. Ne daje se iscupati repa.:hahaha:

Mi stariji, poznavajuci ga, samo smo se smeskali na to pitanje, a narocito na pokusaj odgovora. Znali smo da se tu krije jedan vid jokoloskog manevra, koji moze da vodi na podsmesljiv odgovor, jer sam Derida je uvek izbegavao da definise i odredi taj svoj pojam dekonstrukcije, i nikada to nije uradio. :)
 
Poznato je da je Aleksandar Kozev sa svojim predavanjima o Hegelu imao veliki uticaj na mnogo francuskih intelektualaca i filozofa.

Jedan od takvih je bio i psihoanaliticar i psihijatar Zak Lakan. Pod uticajem Kozeva, Lakan, na primer, nesto drugacije od Frojda tumaci termin drugo, pa je taj termin drugog blize Hegelovom odredjenju nego Frojdovom.

Ne ulazeci u sire objasnjenje tog termina, bolje, pojma, kada je vec o Hegelu rec, ovde se vracam na starog znanca S. Zizeka.

S. Zizek je, kao veliki pristalica i sledbenik Lakana, suprotno tzv. akademskoj filozofiji, do tada nevidjenim kopčama, uz neizbezan humor - spojio Hegela i Lakana i tako postao svetski poznat filozof. Pored ostalog.

Uz neizbezna ( i nezahvalna ) skracivanja, navodim jedan primer kako Zizek uz pomoc vica pojasnjava ovaj, ne samo za njega bitan, Lakanov pojam - veliki Drugi :

" Vec decenijama medju lakanovcima kruzi klasicna sala koja daje primer za kljucnu ulogu znanja Drugoga. Covek koji za sebe veruje da je zrno zita, odveden je u dusevnu bolnicu, gde se doktori maksimalno trude da ga konacno ubede da on nije zrno, vec covek.
Ipak, kada je izlecen ( tj. ubedjen da nije zrno zita vec covek ) i kada mu je dopusteno da napusti bolnicu, odmah je vracen sa silnom drhtavicom od straha - napolju je bilo neko pile, a on se bojao da ce ga ono pozobati.

Dragi druze - kaze njegov doktor - ti vrlo dobro znas da nisi zrno zita, vec covek.
Naravno, Ja to znam - odgovori pacijent - ali da li pile to zna ?

Pile iz sale predstavlja velikog Drugog koji ne zna. " ( S. Zizek, Boj se bliznjeg svoga kao sto se bojis samoga sebe, casopis Treci program, br. 137-138, Beograd, 2008, str. 308 )
 
Ма да. Толико си читао и разумео Хегелово дело да закључујеш о његовој валидности ,не на основу онога што си прочитао, већ на основу туђих ставова о истом. Јер, ако ту ничега нема, онда нико не би mogao, како кажеш "u istoriji filozofije da pise ista o Hegelovoj filozofiji niti bi neko mogao od potonjih da ima inspiraciju u njegovoj filozofiji".

Дакле, по теби, пошто су о томе многи писали, и многи налазили инспирацију мора у том случају да ту и нечег има. :think:

То је пример "размишљања" оних који не мисле него следе.

Ево ти овај Сенекин цитат, у коме вас је такве давно описао. А из кога можеш добити и одговор како је то могуће да се нешто безвредно слави од већине.

Gle ove bisere...
Interesantno da neko ko smatra da je bez motiva nemoguc postupak istovremeno smatra da se inspiracija ili tumacenje moze stvoriti ni iz cega.
Cist primer koliko tvoja volja upravlja intelektom.

U ovako necemu ne moze se naci inspiracija i ne moze se misliti o tome
gdhjhshgsyu

U ovako necemu moze se naci inspiracija i moze se misliti o tome.
"Pravi lik u kojem egzistira istina može biti samo njezin naučni sistem."

Jel sad jasnija razlika?

Posto Hegel po tebi pise "gdhjhshgsyu" naravno iz toga ne moze proizaci nista u istoriji filosofije.
Medjutim u istoriji filosofije pise recimo "Dijalekticko dogadjanje vrsi se na sledeci nacin: element uma, pojam u nastojanju da sam sebe spozna rastvara se u svoju suprotnost. Prvobitno on je teza koja se raspada u svoju antitezu. Ili da budemo jos blizi Hegelovoj terminilogiji pojam-bitak otudjuje se u svoj drugo-bitak. Um se sam sebi postavlja kao predmet. Te dve suprotnosti ne mogu opstati tako otudjene. Um se u te suprotnosti raspada samo zato da bi spoznao sebe ujedinjujuci ponovo te sposobnosti u jedan visi pojam nego sto je to bila teza. To sjedinjavanje suprotnosti u visem smislu jest sinteza."... sto znaci da je dat opis iz necega a ne ni iz cega. Da Hegelove misli ne postoje ni objasnjenje u istoriji filosofije ne bi bilo moguce, jer ne bi imalo sta da se objasnjava.

Problem je sto ovo rusi tvoju subjekat-objekat relaciju kao kulu od karata a nemas snage da prihvatis kako Sopi nije daleko dogurao, jer onda bi automatski morao da priznas kako si i sam prevideo mnostvo stvari i priznao greske, to je ono sto tebe zulja. Al nista cudno..potpuno u skladu sa tvojom "etikom".

Ili eto..ti objani kako to neko moze da slaze reci a da nista ne misli.
 
Gle ove bisere...
Interesantno da neko ko smatra da je bez motiva nemoguc postupak istovremeno smatra da se inspiracija ili tumacenje moze stvoriti ni iz cega.
Cist primer koliko tvoja volja upravlja intelektom.

U ovako necemu ne moze se naci inspiracija i ne moze se misliti o tome
gdhjhshgsyu

U ovako necemu moze se naci inspiracija i moze se misliti o tome.
"Pravi lik u kojem egzistira istina može biti samo njezin naučni sistem."

Jel sad jasnija razlika?

Posto Hegel po tebi pise "gdhjhshgsyu" naravno iz toga ne moze proizaci nista u istoriji filosofije.
Medjutim u istoriji filosofije pise recimo "Dijalekticko dogadjanje vrsi se na sledeci nacin: element uma, pojam u nastojanju da sam sebe spozna rastvara se u svoju suprotnost. Prvobitno on je teza koja se raspada u svoju antitezu. Ili da budemo jos blizi Hegelovoj terminilogiji pojam-bitak otudjuje se u svoj drugo-bitak. Um se sam sebi postavlja kao predmet. Te dve suprotnosti ne mogu opstati tako otudjene. Um se u te suprotnosti raspada samo zato da bi spoznao sebe ujedinjujuci ponovo te sposobnosti u jedan visi pojam nego sto je to bila teza. To sjedinjavanje suprotnosti u visem smislu jest sinteza."... sto znaci da je dat opis iz necega a ne ni iz cega. Da Hegelove misli ne postoje ni objasnjenje u istoriji filosofije ne bi bilo moguce, jer ne bi imalo sta da se objasnjava.

Problem je sto ovo rusi tvoju subjekat-objekat relaciju kao kulu od karata a nemas snage da prihvatis kako Sopi nije daleko dogurao, jer onda bi automatski morao da priznas kako si i sam prevideo mnostvo stvari i priznao greske, to je ono sto tebe zulja. Al nista cudno..potpuno u skladu sa tvojom "etikom".

Ili eto..ti objani kako to neko moze da slaze reci a da nista ne misli.

"Posto Hegel po tebi pise "gdhjhshgsyu" naravno iz toga ne moze proizaci nista u istoriji filosofije.
Medjutim u istoriji filosofije pise recimo "Dijalekticko dogadjanje vrsi se na sledeci nacin: element uma, pojam u nastojanju da sam sebe spozna rastvara se u svoju suprotnost. Prvobitno on je teza koja se raspada u svoju antitezu."

Ово је смешно. Прави виц. :)

Покушаваш да покажеш како ту има нечега а цитатом доказујеш супротно.

То што си цитирао је празнословље. Скуп празних појмова под којима се због њихове општости ништа не може мислити. То је права комедија и у праву је Шопенхауер када је тврдио да ће се у будућности људи над тиме ишчуђавати.

Hegelova takozvana filozofija jeste jedna kolosalna mistifikacija koja ce nasem potomstvu davati neiscrpnu temu za sprdanje s nasim vremenom. To je pseudofilozofija koja koci sve duhovne snage, zagusuje svako stvarno misljenje i na njegovo mesto posredstvom najgore zloupotrebe jezika, stavlja najispraznije , najbesmislenije , najnemisaonije, dakle najzaglupljujuce mlacenje prazne slame.

Ko moze da cita njegovo najhvaljenije delo, takozvanu Fenomenologiju duha a da se pri tom ne oseca kao u ludnici - tamo i spada.

citat Sopenhauer

Али очито да та будућност још није дошла. Исувише је мало оних који мисле, а исувише много оних који следе.
 
То што си цитирао је празнословље. Скуп празних појмова под којима се због њихове општости ништа не може мислити. То је права комедија и у праву је Шопенхауер када је тврдио да ће се у будућности људи над тиме ишчуђавати.



Pa sto onda sledis Sopenhauera? Ako zaista mislis ti moras odbaciti i njegovu metafiziku, narocito ako nisi limitiran filosofski.
Da nisi limitiran i pod uticajem Sopenhauerove mrznje upucene Hegelu ti bi uvideo da ima i dosta slicnosti izmedju Hegela i Sopenhauera.
Opstosti ne predstavljaju nikakav problem za (prave) filosofe. Ono protiv cega se ti bunis nisu nekakvi "prazni pojmovi" vec nacin na koji Hegel filosofira.
Potreban je visi napor za shvatanje pa onda tome umanjujes znacaj, jer napor ne zelis.
A to je nuzno (da Hegel tako pise) zato sto je i sustina sveta komlikovanija i moguce je objasniti jedino tim pristupom.
Fihte i Seling su takodje prevladali taj jaz subjekta i objekta, te se njihova neslaganja ne ticu vise toliko tog problema.
Hegel je tako morao filosofirati upravo jer njegova metafizika jeste istinski dodir sa sustinom sveta, u smislu da ne ponavlja te greske koje ti ponavljas, tj. on nadilazi samo misljenje o svetu, koje inace konkretizuje fenomene do kojih se dolazi (kao sto su recimo volja i predstava) i ide cak do sinteze, prevladajuci, na taj nacin kreirani dualizam.
Svet nema nepokretnosti, slike, stoga ni Hegel ne moze prilagoditi svoju metafiziku tvojim zeljama, vec mora ukljuciti tezu, antitezu i sintezu. Ako ne ukljuci necemo dobiti nista vise od dualizma, koji ni Kant nije prevladao.
Ono sto je blize "praznim pojmovima" je upravo tvoj stav da je istinito prikazano "neposrednim iskustvom" (izvan subjekta je nepoznato x) iako je do toga sto ti forsiras nemoguce doci van procesa misljenja, dakle moguce je samo posredstvom intelekta.:)
Ne moze ti ono sto zamisljas dati osnov da sudis o egzistenciji, misli ne menjaju egzistenciju, samo praksom, dijalektikom mozes joj se pribliziti, cega nema kod Sopenhauera.
 
Da danasnji i ovdasnji " novinari " iz nekih tabloida, poput ovih sto nas svakodnevno opterecuju glupavim informacijama o nekakvim " novim "saznanjima oko ubistva neke pevacice, imaju manir da nas zatrpavaju nekorisnim recima ( i tekstovima ) , nisu odlika samo ovog sada i ovde, pokazuje nam i primer iz XIX veka u, recimo, zemlji Danskoj.

Danski filozof, Seren Kjerkegor ( Kierkegaard ) je bio veoma kritican i ironican prema svojim zemljacima, pa i novinarima. No, ni oni njemu nisu ostajali duzni.

Kao sto je Sokrat prigovarao Atinjanima da dugo nece naci coveka koji ce, poput njega, ispoljiti toliku zelju da ih popravlja, tako je Kjerkegor smatrao da Danci nisu sposobni da ocene njegovu vrednost.

Humoristicki list onog vremena, Korsar, je napadao mnoge uvazene licnosti, po Kjerkegoru, najcesce neopravdano. No, o njemu je taj list pisao uvek sa uvazavanjem.

Kjerkegor je, iz naivnosti, verovatno, zatrazio da taj list pise i protiv njega. Reakcija nije izostala. Korsar je puna cetiri meseca ismejavao filozofa. Deca su trcala za njim ulicom i vikala : ili - ili ( naslov njegove knjige ), ismevajuci ga, kao i prolaznici.

Kjerkegor se cudio tome koliko se jedna nacija u zlobi moze usmeriti na jednog coveka. Govorio je da u Danskoj nije kao u drugim zemljama da je u naciji ovaj ili onaj ironican.

" Ne, ovde je sav narod ironican. Cim se, naime, otkrije, da neko nema na kaputu istu vrstu dugmeta kao drugi ljudi, svi ga ismevaju i to stanje duha se u Danskoj zove ironija " - govorio je Kjerkegor.
Poznata slika, koja nije karakteristicna samo za Dance. :)

Misleci lose o novinama, ne samo o ovom humoristickom listu, i o novinarima, Kjerkegor im nije ostajao duzan, pa ce, izmedju ostalog, reci :

" Strasna disproporcija. Sveto Pismo kaze da ce covek u vecnosti odgovarati, tj. poloziti racun za svaku nekorisnu rec koju je izrekao. A to je ipak, poslednja nada koju imamo da cemo makar u vecnosti biti postedjeni od novina . " ( Citirano po - Branko Bosnjak, Smisao filozofske egzistencije, Skolska knjiga, Zagreb, 1981, str. 104-105 )

Istorija se, vidimo, ironicno narugala Kjerkegorovim podrugljivcima. Za one koji su ismevali velikog filozofa niko ne zna, a zahvaljujuci bas i Kjerkegoru, znamo za humoristicki list Korsar. Kjerkegor je, ipak, poznat i bez znajna o tim novinama.:)

Tako je veliki filozof nadziveo one koji su mu se podrugivali, kao i mnogi drugi filozofi, uostalom.
 
Tesko je danas biti iskren i biti svoj.

Da li je humor u danasnjem vremenu samo nepotreban, ili, samo nepozeljan, mozemo se zapitati i ako pratimo neka sadasnja " beznacajna " desavanja.

Za mene se, recimo, nimalo ne cine beznacajni neki odnosi prema nekim humoristickim emisijama na nasim televizijama. Narocito je vazno kako kritika o tome govori. Zasto ?

Zato sto su kriticari, cesto, ne ulazeci u sustinski problem, zagovornici ovog sada i ovde. Rekoh, cesto, verujem, ne uvek.

Rec je, dabome, izmedju ostalog, i o Kesicevoj emisiji ( " 24 minuta " ). Ovako, savremeno, gledajuci.

Oduvek su neki imali los odnos prema humoru. Sto se filozofije tice, valjda su pokupili te lose manire jos od Platona.

Ne ulazeci ovde u ozbiljnije razmatranje oko teorije humora ( sto su, pored ostalih, kod nas radili Aleksandar Boskovic u svojoj Teoriji humora, ili, recimo, Igor Perisic, u Uvodu u teoriju smeha ), samo bih primetio da se u filozofiji nije mnogo pridavalo znacaja toj temi, bar do Bergsona ( a da se Oziman ne naljuti:), i Sopenhauera, pre njega ).

Zacetnik takvih negativnih razmisljanja o humoru, verovatno jeste Platon. On je prema smehu i komediji gajio duboko nepoverenje.

No, ako humoru pridodamo ironiju, stvari stoje malo drugacije.

Vladeta Jerotic ( po navodu iz gore pomenutog Perisicevog dela ) kaze da je bez obzira na sve rezerve prema smehu i ironiji, upravo Platonov Sokrat prvi lik koji oko sebe prozima duhom ironije , a da je sam Platon, velikim delom osudjujuci smeh, zapravo prvi mislilac koji je dosao do iole koherentne teorije smesnog.

To je tako.

No, danas preovladjuju misljenja ( poput Zerara Zeneta, recimo ) da je zadovoljstvo u komicnom isto kao i u osecanju tragickog - izvor estetskog zadovoljstva.

U nedostatku fine ironije nekog danasnjeg Sokrata, ja nalazim izvesno zadovoljstvo i u gledanju takvih emisija, poput Kesiceve, nalazeci u njima ne samo izvesnu dozu humora, vec i ironije.

Gresim li, ne povodeci se za misljenjima kriticara takvih emisija , nije pitanje koje sebi postavljam. :)
 
Lično mislim da su Kesićeve emisije (24 min) nedovoljno ironične I ispod njegovog nivoa zbog ustupka populizmu...
Naime,in vivo je daleko inteligentniji I zanimljiviji sagovornik...
Dok Vučić nije...
Elem...Oni kilometri kojima još nije presekao vrpcu tek nas čekaju kao najeb! ! !
Zamislite koliko vijadukta imaju E10 I E11! ! !:hahaha::mrgreen:
(To ni Kesić ne bi mogo izbrojati!)
 
Poslednja izmena:
Ma, da Drakce, mozda si u pravu. Samo sam vise lenj da objasnjavam sta je, recimo, Aristotel mislio pod pojmom ironije. Sve se to svodi ( kako ja razumem ) na kritiku i samog sebe, ako je vec o Kesicu rec. No, dobro, pustmo to.:)

Nije neobicno, da se vratim na temu, da glupost pokazuje preveliko interesovanje za nesto sto ne razume, a cesto i za nesto sto je nevazno.

Poput Platona, u jednoj poznatoj anegdoti i Kant dovitljivim odgovorom ukazuje na povrsnost gluposti kojoj se hoce ( gle ! ) da bude kriticka.

Kant je jednom izasao u svoju uobicajenu setnju i ne primetivsi da mu je kaput na laktu poderan. Prolaznik, njegov poznanik, je hteo da ispadne duhovit pa je primetio :

- Tu ti ucenost proviruje.

- A glupost viri unutra ( zaviruje ) - odgovori mu filozof.
 
Kritikovao praktični um...
Znaš li Nereju što mi se čini ta klasićna filozofija bezvrednom?
(Uzgred,dekonstrukcija je postmoderni način analize iskaza "do atoma" pri čemu se pokazuje da reči koje tvore
rečenicu,ustvari ne pripadaju u nju jer im značenje drukčije! U vezi Žaka Deride...)
Prvo:u samoj introspekciji nema uverljivih saznanja koja nam prenosi (tek Kant "napipava" problem reči I misli u apriorijama
kao sintetičkim rečima -zajedničkim rečima za mnoštvo sličnih misli) I
Drugo:reči kojima iskazuje razne doctrine su obićna premetanja tih reči u čudne I neobićne sklopove!

Da nije ozbiljno ,bilo bi smešno!
Recimo:Lajbnicova monadologija! Koja je pandam njegovom infetizimalnom računu-apriornim radnjama I pojmovima
kojih nema u stvarnosti I koji su ,isključivo,postupci uma! Diferencijal I integral su ljudska gledišta! ! !
Baš kao što stena ne razume ljudski govor ,tako ne reaguje ni na diferenciranje svog oblika iskazanog prvim I drugim izvodom
I integraljenim u svoj autohtoni oblik!
Tako I monada:sve zna,ali u sebi...:mrgreen:
Pominješ često I Hegela...
Ako sam išta prvo iz logike shvatio-to je da u prirodi ne postoje nikakve teze I antiteze-samo je luda pamet u stanju da pridaje
takve osobine (:mrgreen:) svojim mislima-tačnije rečima!
Ustvari je to postupak obeležavanja (zapišavanja:lol:)opštih reći I njihovih (antiteza)suprotnosti! Što daje sintezu?:hahaha:
:hahaha:
A osim toga,vrli Nereju,istorijski put orazumljenja ,o kom Hegel,a ti za njim,nije put kojim čovek treba da kroči! ! !
Put kojim treba ići je put kreacije-put stvaranja,a ne otkrivanja!
Otkrivamo da smo pametni?
A šta ako smo glupi kao noć jer imamo samo površne predstave o Univerzumu u kom gostujemo? Ako je Šopi u
pravu? Pa I Hegel je u solipsizmu I ne izlazi iz njega!
Osim što čovek misli samo na taj način,još I koristi te klipove kukuruza za razmišljanje koje zove reči! I njima,poput
Hegela,hoće da objasni I sopstveno postojanje,tj.postajanje -razumevanjem!Klipovima kukuruza?
Rado verujem da me razumeš...
No nije meni problem što su svi (ali svi! ! !)filozofi grešili-problem je (nešto manji!) što je svaki tvrdio da je samo on
otkrio odgovore na sva pitanja,a najveći problem je što I danas ima budala koje se za njima povode pa I uče
studente kako su ti "veliki mudraci" bili u pravu! A u pitanju je obična mudroserija-čudne kombinacije reči koje
ona stena ne razume! Ne što nema razum (ima ga itekako,ali to je svim filozofima promicalo-tek poneki Indijanac je to znao
a I onaj sveštenik I geology Toma!),već što su to bezvezarije od laprdarija...Kant je bio samo na korak da to utvrdi,a Witgenštajn,
zahvaljujući baš Kantu to konasčno I utvrdio!
Naravno da I ovaj kratak članak treba svrstati u te laprdasrije-nemam ja iluzije o svom misaonom konstruktu,ali mi je solidan osećaj
za neverovanje ispraznim rečima božanska proviđenost koja mi ne da da verujem u ljudske price!:lol:
Verum factum!
 
Kritikovao praktični um...
Znaš li Nereju što mi se čini ta klasićna filozofija bezvrednom?
(Uzgred,dekonstrukcija je postmoderni način analize iskaza "do atoma" pri čemu se pokazuje da reči koje tvore
rečenicu,ustvari ne pripadaju u nju jer im značenje drukčije! U vezi Žaka Deride...)
Prvo:u samoj introspekciji nema uverljivih saznanja koja nam prenosi (tek Kant "napipava" problem reči I misli u apriorijama
kao sintetičkim rečima -zajedničkim rečima za mnoštvo sličnih misli) I
Drugo:reči kojima iskazuje razne doctrine su obićna premetanja tih reči u čudne I neobićne sklopove!

Da nije ozbiljno ,bilo bi smešno!
Recimo:Lajbnicova monadologija! Koja je pandam njegovom infetizimalnom računu-apriornim radnjama I pojmovima
kojih nema u stvarnosti I koji su ,isključivo,postupci uma! Diferencijal I integral su ljudska gledišta! ! !
Baš kao što stena ne razume ljudski govor ,tako ne reaguje ni na diferenciranje svog oblika iskazanog prvim I drugim izvodom
I integraljenim u svoj autohtoni oblik!
Tako I monada:sve zna,ali u sebi...:mrgreen:
Pominješ često I Hegela...
Ako sam išta prvo iz logike shvatio-to je da u prirodi ne postoje nikakve teze I antiteze-samo je luda pamet u stanju da pridaje
takve osobine (:mrgreen:) svojim mislima-tačnije rečima!
Ustvari je to postupak obeležavanja (zapišavanja:lol:)opštih reći I njihovih (antiteza)suprotnosti! Što daje sintezu?:hahaha:
:hahaha:
A osim toga,vrli Nereju,istorijski put orazumljenja ,o kom Hegel,a ti za njim,nije put kojim čovek treba da kroči! ! !
Put kojim treba ići je put kreacije-put stvaranja,a ne otkrivanja!
Otkrivamo da smo pametni?
A šta ako smo glupi kao noć jer imamo samo površne predstave o Univerzumu u kom gostujemo? Ako je Šopi u
pravu? Pa I Hegel je u solipsizmu I ne izlazi iz njega!
Osim što čovek misli samo na taj način,još I koristi te klipove kukuruza za razmišljanje koje zove reči! I njima,poput
Hegela,hoće da objasni I sopstveno postojanje,tj.postajanje -razumevanjem!Klipovima kukuruza?
Rado verujem da me razumeš...
No nije meni problem što su svi (ali svi! ! !)filozofi grešili-problem je (nešto manji!) što je svaki tvrdio da je samo on
otkrio odgovore na sva pitanja,a najveći problem je što I danas ima budala koje se za njima povode pa I uče
studente kako su ti "veliki mudraci" bili u pravu! A u pitanju je obična mudroserija-čudne kombinacije reči koje
ona stena ne razume! Ne što nema razum (ima ga itekako,ali to je svim filozofima promicalo-tek poneki Indijanac je to znao
a I onaj sveštenik I geology Toma!),već što su to bezvezarije od laprdarija...Kant je bio samo na korak da to utvrdi,a Witgenštajn,
zahvaljujući baš Kantu to konasčno I utvrdio!
Naravno da I ovaj kratak članak treba svrstati u te laprdasrije-nemam ja iluzije o svom misaonom konstruktu,ali mi je solidan osećaj
za neverovanje ispraznim rečima božanska proviđenost koja mi ne da da verujem u ljudske price!:lol:
Verum factum!

Moze biti da ti verujes da te razumem, ali meni to i uz velike napore lose uspeva.:)
Osim ako si hteo, u skladu sa temom, da se bavis jokoloskim manevrima.:)

Ako si hteo nesto ozbiljno, omasio si, bas kao i u tumacenju Hegela, npr. Cuj, Hegel je u solipsizmu i ne izlazi iz njega ?! :hahaha:

Hegel ne zagovara praksu, stvaranje, delatnost ? Hagelov put otkrivanja , a ne put stvaranja ? Itd...

Da si Drakce makar zavirio u Hegela video bi da stvari stoje upravo obrnuto. Ne kazem, nije Hegel savrsen filozof, ali kako treba prici kritici Hegela mogao si da vidis jos kod Marksa.

No ti u tvojoj mladosti i tvom zivotu, zaglavljen u dijamatovske bukacke dogme, nisi do toga dosao, jer nije bilo ni pozeljno izucavati tzv. mladog Marksa i njegove radove.

Ono sto ti ovde definises, nespretno tumaceci tvog omiljenog zemljaka Vitgenstajna, i nazivas recima, Hegel je nazivao pojmovima i bio daleko odredjeniji od tebe.

Mislim da ti kao zagovornik analiticke filozofije bi morao istu da bolje i opreznije proucis, narocito Vitgenstajna, a ne da stalno mases sa par istih fraza.

I tako, u tom nerazumevanju, narocito Hegela, a pokusajem kritike istog, samo si potvrdio Kantovu primedbu onom prolazniku koji je hteo da ispadne pametan i duhovit.

Ali, i da se ne naljutis, dao si i poucan doprinos jokoloskoj filozofiji.:)
 
Zjebal si se Nereju podvodni da nisam čitao Hegela...Čak sam ponovio,zahvaljujući tebi ,čitanje njegove Fenomenologije duha,
priznajem uz dosta naprezanja da shvatim ša je matori lisac mislio...
A mislio je:
Da su dva vida duha :znanja i predmetnosti.
Da se u delatnosti (tu si u pravu da mu je delatnost važna i zbog nje lomi jezik dijalektikom!)svesti ostvaruje odnos subjekta i objekta!
I svi fenomeni svesti ostaju u -SVESTI!
Njegov put ka apsolutnom znanju je ujedno i apsolutni promašaj!:hahaha:
No ,bolji je od onih Švanba koji su apsolut tražili intuicijom-tražili su nešto što više ne postoji-svoj izvor nastanka koji je MORT! (Big-Beng
i njegovi razleteli ostaci smo mi-recimo!)
Ali-cela Fenomenologija (kojoj ne odričem vrednost shvatanja fenomena svesti!) je solipsizam zarobljen u svest Hegela!
I ne zavaravaj se Nereju da sam dijamatovac-ja sam s dijalektikom kao logičkim sistemom raščistio još u mladosti i počeo razvijati "praktični put"
koji je do sada evoluirao u algoritamsko sistematično mišljenje...
Dovoljna mi bila sprdnja s vrenjem vode u Engelsovom Antidiringu...:cool:
 
Drago mi je Drakce da sam i ja uticao da ponovo citas Hegelovu Fenomenologiju.
Eto, kad si vec tu, obrati paznju na njegovu cuvenu glavu VI C.

No, da se vratim temi.

Mozda nije smesno, ali podrugljivo i duhovito svakako jeste ovo DIS-ovo vidjenje " Nasih dana ". Onda i sada.

I poucno za one koji ne vrednuju sopstvenu istoriju.:)

 
Ja sam uvek bio protivnik solipsizma, smatrajuci tu " filozofiju " kao podrucnu gospodarima ( ili robovlasnicima, kako god ! ).

Da " niko normalan " ne moze verovati u solipsisticke pozicije, konstatuje jos ( gle ! ) I Sopenhauer. Kada tvrdi, recimo, da se " teorijski egoizam " ( kako on naziva ontolosku solipsisticku poziciju ) , moze " naci samo u ludnici : a kao takvom protiv njega nisu potrebni dokazi, potrebno mu je lecenje " ( Sopenhauer, Svet kao volja I predstava, Novi Sad, 1981, str. 112 ).

Naravno da postoji problem cisto teorijski pobiti solipsizam, ali u praksi je to druga prica.


U jednom predavanju iz 1933. godine, Margaret Stebbing je upotrebila jedan argument protiv solipsizma, rekavsi :

" Imam najbolju mogucu osnovu za pobijanje solipsizma, naime : Ja znam da je on pogresan, vi koji me slusate, i koji mi omogucavate da govorim u pluralu, znate to isto."

No, drzeci se teme, upucujem na jedan paradoks, koji je B. Rasel ( Russell ) , sklon upotebi anegdota u raspravama, ispricao u Human Knowlegle - Its Scorpe and Limits.
On kaze kako mu se pismom obratila Kristina Led Frenklin, inace, specijalista u oblasti logike, uveravajuci ga da je ona solipsist, cudeci se, pritom, zbog cega vise ljudi ne podrzava solipsizam.

To je, naravno, isto tako paradoksalno kao kada bi tvrdili da solipsizam ima sve vise pristalica u svetu., reci ce Rasel. :)

Paradoks se, naravno, sastoji u tome sto se radi o izrazito monistickoj poziciji koja iskljucuje postojanje mnostva subjekata , pa tako i " mnostva pristalica ".

Rasel u ovoj anegdoti dodaje jos " ulja na vatru ", pa kaze da ovaj dogadjaj potvrdjuje da je solipsizam pozicija " u koju je psiholoski ( dakle, ne samo prakticki ! - Nerej ) nemoguce verovati ", pa konstatuje :

" Stogod bilo ko, cak i ja sam, tvrdio u suprotnom pravcu, ja cu nastavit da verujem da ja nisam celokupni univerzum, i u tome ce se svako samnom saglasiti ".

Moje postenje ( i kamo srece da ovde i na drugim mestima svi posteno navode tudje misli ) mi nalaze da ovde citiram naucni rad, koji mi je dao inspiraciju ( i najvecim delo citiranje ) za ovaj post, iako nije jedini. Dakle, radi se o radu - Slobodan Simovic, Solus ipse kao hipoteticki ekstrem, casopis Filozofija i drustvo, br. 3, 1990, str. 133-148.
 
Ja sam uvek bio protivnik solipsizma, smatrajuci tu " filozofiju " kao podrucnu gospodarima ( ili robovlasnicima, kako god ! ).

Da " niko normalan " ne moze verovati u solipsisticke pozicije, konstatuje jos ( gle ! ) I Sopenhauer. Kada tvrdi, recimo, da se " teorijski egoizam " ( kako on naziva ontolosku solipsisticku poziciju ) , moze " naci samo u ludnici : a kao takvom protiv njega nisu potrebni dokazi, potrebno mu je lecenje " ( Sopenhauer, Svet kao volja I predstava, Novi Sad, 1981, str. 112 ).

Naravno da postoji problem cisto teorijski pobiti solipsizam, ali u praksi je to druga prica.

Уместо што си по обичају претресао твоје историје филозофије, па овде као "практично побијање солипсизма" износиш некакве безвезне анегдоте у којима "врли мислиоци" недотупавим пошалицама као "решавају" тај проблем.

Солипсизам је недодирљив теоријски и практично, и остаје као могућност за мене, тебе, за свакога. Он се наравно склања на страну, као "неосвојива тврђава", што би рекао Шопенхауер. Али, та тврђава остаје тамо где смо је склонили. И нико ту не може ништа. Поготову историчари филозофије са својим пошалицама.

Све сам рекао о солипсизму на овом блогу:

http://forum.krstarica.com/entry.php/42237-Solipsizam

пс. Сумњам да ти уздигнути нос дозвољава да кликнеш на линк ка мом блогу. Зато ево из њега само овај Бергосонов цитат који сумира у чему је проблем код солипсизма:

"Izazivam vas da dokažete, iskustveno ili racionalnim zaključivanjem, da sam ja - osoba koja vam se ovoga trenutka obraća - svesno biće. Mogao bih da budem genijalno konstruisani automat koji je napravila priroda, da odlazim i dolazim, da raspravljam i da upravo reči s kojima se predstavljam kao svesno biće budu izgovorene nesvesno. U svakom slučaju, ukoliko stvar nije nemoguća, priznaćete da nije ni neverovatna. Između vas i mene postoji očigledna spoljašnja sličnost. I na osnovu te spoljašnje sličnosti, zaključićete, po analogiji, da postoji i unutrašnje nalikovanje. Zaključivanje po analogiji nikad ne pruža ništa drugo nego verovatnoću. "

Bergson
 
Уместо што си по обичају претресао твоје историје филозофије, па овде као "практично побијање солипсизма" износиш некакве безвезне анегдоте у којима "врли мислиоци" недотупавим пошалицама као "решавају" тај проблем.

Солипсизам је недодирљив теоријски и практично, и остаје као могућност за мене, тебе, за свакога. Он се наравно склања на страну, као "неосвојива тврђава", што би рекао Шопенхауер. Али, та тврђава остаје тамо где смо је склонили. И нико ту не може ништа. Поготову историчари филозофије са својим пошалицама.

Све сам рекао о солипсизму на овом блогу:

http://forum.krstarica.com/entry.php/42237-Solipsizam

пс. Сумњам да ти уздигнути нос дозвољава да кликнеш на линк ка мом блогу. Зато ево из њега само овај Бергосонов цитат који сумира у чему је проблем код солипсизма:

Tesko je kad je covek filozofski ( ja bih rekao i intelektualno ! ) neobrazovan. Ja sam navodio neke savremene izvore.

Hajde, de, navedi mi nekog savremenog filozofa ! Istina, ti to ne znas, ali ce i oni biti u istoriji filozofije.

No, glavni je problem, kada si ti u pitanju - Da li je li Sopenhauer ( ciji si ti, navodno, zastupnik ) rekao to sto je rekao ?

Ja sam, sasvim ispravno, naveo citat.

Mozas li da to demantujes ?!!!

Ispravnim citatom, naravno. A stalno, godinama, te ucim, kako se, ispravno, citira !
 

Back
Top