NEREJ
Aktivan član
- Poruka
- 1.735
Kriticko misljenje je uvek bilo pripadno filozofiji. Tzv. zdrav razum - nije !
Prepoznatljiva " odlika " zdravog razuma je da se cesto podruguje i podsmeva drugim " vrstama " misljenja, a narocito filozofiji.
I to cini, onako, kao, sa visine.
A. Zid ce sa podsmehom, u stilu zdravog razuma, reci :
" Kad vam jedan filozof odgovori na pitanje, vise uopste ne razumete sta ste pitali. "
Naravno da ima i takvih filozofa o kojima Zid pise. Ali je on, da se potrudio da razume sta je filozofija i kriticka svest, mogao svoj zakljucak da dopuni i izvesnim sumnjama i kritikama.
Mogao je i da se priupita, a nije, da li odgovor zavisi i od pitanja.
Recimo, ako pitanje nema smisla, kako ce odgovor biti smislen ? Ili, ako je pitanje nerazumljivo, kako ce odgovor biti razumljiv. Takodje, ako je pitanje glupo, kako ce odgovor na njega biti pametan ? Itd., itd.
Filozofi nisu uvek ignorisali taj odnos filozofije i zdravog razuma.
Hegel ce, na vise mesta, kritikovati zdrav razum, pritom pokazujuci da on nije pripadan filozofiji.
Tako, u svojoj Istoriji filozofije ( predavanjima ) , u poglavlju o sofisti Gorgiji, Hegel kaze da je neprimereno tvrditi da je on ( Gorgija ) svojim nacinom filozofiranja otisao dalje nego sto bi i jedan covek zdravog razuma to ucinio.
Jer, veli Hegel, to bi se moglo reci o svakom filozofu :
" ... svaki filozof ide dalje nego zdravi ljudski razum; jer ono sto ljudi nazivaju zdravim ljudskim razumom nije filozofija - cesto je nesto nezdravije. Zdrav ljudski razum sadrzi maksime svog vremena.
Tako bi, na primer, bilo protivno svakom ljudskom razumu da je neko pre Kopernika tvrdio da se zemlja okrece oko Sunca, ili da je neko pre otkrica Amerike tvrdio : ima jos kontinenata...
... Zdrav ljudski razum predstavlja nacin misljenja jednog vremena u kojem se sadrze sve predrasude tog vremena : njime upravljaju misaone odredbe, mada on nije toga svestan. "
( G.V.F. Hegel, Istorija filozofije II , BIGZ, Beograd, 1983, str. 34 )
Hegelova formulacija, ovde, je jasna. Zdravi ljudski razum sadrzi u sebi predrasude, drzi se uobicajenih shvatanja i nije kritican prema postojecem sadrzaju.
Hegelova kritika zdravog razuma se ne ogranicava samo na ova zapazanja. On je sistematski i u vise svojih dela sprovodio kritiku zdravog razuma. Ali, o tome nekom drugom prilikom.
Razloge zasto nije dobro preopsirno pisati ovde, na ovakvom mediju, sam vec navodio.
Prepoznatljiva " odlika " zdravog razuma je da se cesto podruguje i podsmeva drugim " vrstama " misljenja, a narocito filozofiji.
I to cini, onako, kao, sa visine.
A. Zid ce sa podsmehom, u stilu zdravog razuma, reci :
" Kad vam jedan filozof odgovori na pitanje, vise uopste ne razumete sta ste pitali. "
Naravno da ima i takvih filozofa o kojima Zid pise. Ali je on, da se potrudio da razume sta je filozofija i kriticka svest, mogao svoj zakljucak da dopuni i izvesnim sumnjama i kritikama.
Mogao je i da se priupita, a nije, da li odgovor zavisi i od pitanja.
Recimo, ako pitanje nema smisla, kako ce odgovor biti smislen ? Ili, ako je pitanje nerazumljivo, kako ce odgovor biti razumljiv. Takodje, ako je pitanje glupo, kako ce odgovor na njega biti pametan ? Itd., itd.
Filozofi nisu uvek ignorisali taj odnos filozofije i zdravog razuma.
Hegel ce, na vise mesta, kritikovati zdrav razum, pritom pokazujuci da on nije pripadan filozofiji.
Tako, u svojoj Istoriji filozofije ( predavanjima ) , u poglavlju o sofisti Gorgiji, Hegel kaze da je neprimereno tvrditi da je on ( Gorgija ) svojim nacinom filozofiranja otisao dalje nego sto bi i jedan covek zdravog razuma to ucinio.
Jer, veli Hegel, to bi se moglo reci o svakom filozofu :
" ... svaki filozof ide dalje nego zdravi ljudski razum; jer ono sto ljudi nazivaju zdravim ljudskim razumom nije filozofija - cesto je nesto nezdravije. Zdrav ljudski razum sadrzi maksime svog vremena.
Tako bi, na primer, bilo protivno svakom ljudskom razumu da je neko pre Kopernika tvrdio da se zemlja okrece oko Sunca, ili da je neko pre otkrica Amerike tvrdio : ima jos kontinenata...
... Zdrav ljudski razum predstavlja nacin misljenja jednog vremena u kojem se sadrze sve predrasude tog vremena : njime upravljaju misaone odredbe, mada on nije toga svestan. "
( G.V.F. Hegel, Istorija filozofije II , BIGZ, Beograd, 1983, str. 34 )
Hegelova formulacija, ovde, je jasna. Zdravi ljudski razum sadrzi u sebi predrasude, drzi se uobicajenih shvatanja i nije kritican prema postojecem sadrzaju.
Hegelova kritika zdravog razuma se ne ogranicava samo na ova zapazanja. On je sistematski i u vise svojih dela sprovodio kritiku zdravog razuma. Ali, o tome nekom drugom prilikom.
Razloge zasto nije dobro preopsirno pisati ovde, na ovakvom mediju, sam vec navodio.