Jesu li dobrota i ljubaznost postale zaboravljene vrijednosti

Dobrota i ljubaznost nisu zaboravljene vrijednosti,nego su vrijednosti koje polako isčezavaju,postaju rijetke..u instant vremenima ljudi nemaju vremena da se bave drugim ljudima,ljudi skoro i da ne razgovaraju i sve rjeđe slušaju druge ljude..nedostaje živa riječ,nedostaje ljubazan osmijeh ..nisu li nas učile naše bake kako "lijepa riječ i gvozdena vrata otvara",kako se "dobro dobrim vraća"..jesu,ali u svakodnevnim jurnjavama i obavezama sve češće zastanemo da se osmijehnemo nekom ili uputimo tek prijatnu riječ....
 
Radije bih rekao da te osobine ili vrline treba otkrivati samo i jedino u sebi.
Ako na tome ozbiljno poradimo onda se i svet oko nas drastično menja.
Ono što čini da oko nas izgleda smutnim jeste što je društveni moral krahirao. Medjutim, čovek kao jedinka (svako od nas9 ne treba da se uklapa u društveni moral već da živi po vlastitim standadime unutarnje, duboko u sebi, etičnosti. Ova etičnost je ta koja uzdiže, otvara srce i čini život vrednim svakog iskustva...
Zato valja potražiti metodu kako da se u sebi razotkrije ono što je najlepše...
 
dobrota i ljubaznost upucene meni od drugih me plase. moguce je da nisam nailazila na dovoljan broj dobrih ljudi, a da je ljubaznost uvek bila zamka za nesto drugo, tako da na kraju iskustvo presudjuje. mozda je i kod drugih tako. a jako je tesko izaci iz kruga nepoverenja. cuj plasi me ono sto je ili sto bi trebalo da bude dobro, a ono sto bi trebalo da me plasi, me ne plasi, jer u tom slucaju zna sa cim imam posla, imam sigurnost :eek:. a svaka dobrota i ljubaznost me cine nesigurnom i zbunjuju me, navode na sumnju u namere. i na kraju se sumnje potvrd, potvrdi se da cuda ne postoje.
ne znam vise sta na ovu temu da kazem. :confused:
 
Čini mi se da je nekad svet bio savršen.
Uvek uzimate to neko prošlo vreme (u kome nismo ni živeli) i poredite sa sadašnjicom.
Kao da tad nije postojao prevrtljivac, kao da ni tad nije postojalo zlo.
Čini mi se da istorija pokazuje drugačije, ali dobro, nije to sad poenta.

Ne razumem zašto oni, koji smatraju da poseduju "dobrotu i poštenje" uvek smatraju da to niko ne ceni, da to niko ne gleda, da ti nikad niko neće uzvratiti isto. Da nije to malo put ka ogorčenosti? Kad učinimo nešto dobro, mi to pamtimo isto kao kad nam neko učini nešto nažao, a kad nama neko učini nešto dobro, zaboravimo i previdimo kao posle situacije kad mi (možda nesvesno) povredimo nekoga, i sve nestaje posle jednog "izvini!"

Sve treba izbalansirati, i raditi prema načelu "radi sve, ali nemoj da činiš time štetu drugima." To je jako teško u praksi. Smatram da uvek treba da smo tu kad možemo da pomognemo, ali ne i činiti nemoguće, samo da bismo učinili neko plemenito delo. Da ne pričam koliko puta to bude neiskreno, samo da bi nam se neko divio, kako smo mi dobri, plemeniti, ovo, ono...

Zašto se opterećivati ovakvim stvarima? Ti sam znaš da li dobro delaš, i to ocenjuje tvoja savest. To je najbitnija stvar, jer objektivno sagledavanje vodi samo u puko teoretisanje.
Na osnovu svog vaspitanja, na osnovu onoga što je društvo od tebe uradilo, pa i na osnovu misli koje poseduješ, ti ćeš delati onako kako osećaš. Neko će to okarakterisati kao pametan i dobar potez, neko će smatrati da je moglo bolje, a neki tamo da je skroz pogrešan. Kao da je to bitno.

Zašto bi uopšte neko morao da ceni ono što radim za nekoga? Sigurno da ću nekad stvoriti svoju veličinu, samo je pitanje vremena, ako sam dosledna u svemu što radim, a ovo opterećivanje po pitanju cenjenosti dobrote i ljubaznosti - to slobodno okačite mačku o rep, jer vodi generalizaciji.
 
dobrota i ljubaznost upucene meni od drugih me plase. moguce je da nisam nailazila na dovoljan broj dobrih ljudi, a da je ljubaznost uvek bila zamka za nesto drugo, tako da na kraju iskustvo presudjuje. mozda je i kod drugih tako. a jako je tesko izaci iz kruga nepoverenja. cuj plasi me ono sto je ili sto bi trebalo da bude dobro, a ono sto bi trebalo da me plasi, me ne plasi, jer u tom slucaju zna sa cim imam posla, imam sigurnost :eek:. a svaka dobrota i ljubaznost me cine nesigurnom i zbunjuju me, navode na sumnju u namere. i na kraju se sumnje potvrd, potvrdi se da cuda ne postoje.
ne znam vise sta na ovu temu da kazem. :confused:

Slažem se sa tobom.
Svaki vid preterivanja u pokazivanju emocija je neiskren.
Ili osoba želi nešto od mene, ili je nešto uradila, pa želi da se iskupi, ili ima potrebu da se svima ulizuje, može biti još hiljadu i jedan razlog.
 
Al', gledaj sad ti to.
Ako su to vec zaboravljene vrednosti, zasto prezati od njih?
Ovo sto Zlozi kaze je negde i razumljivo, posto takvi postupci coveka teraju da omeksa, a danasnji imperativ je "budi oprezan, sve je zeznuto" (doduse, ionako se sva manipulacija medija svodi na cackanje po ljudskim strahovima). I, kao, svi su dobri, ali su svi okolo losi. Rupa u logici je evidentna.
Nedavno sam nekom ciki koji mi je totalno pomogao oko necega, i smarao sam ga sto puta, vise me blam bio, ali mi je bilo bitno da to uradim kako treba, nakon svega resio da odnesem cokoladu u znak zahvalnosti. Covek je ustuknuo od nje kao da sam mu bombu pruzio. Kapiram ja njegove porive za to, ali, tu sam shvatio da nije vestina samo davati (tu se mahom svako komotno oseca), nego i primati (a retko ko to ume).
 
Nekada davno dobrota se smatrala najvećim užitkom i najvećom vrlinom, no danas su rijetki koji vjeruju da ta osobina doista postoji. Sve smo skloniji već unaprijed vjerovati kako su ljudi koje upoznajemo zli i stoga im prilazimo sa rezervom. Također, sve smo sebičniji i sve manje strpljivi, sve manje voljni suosjećati s drugima.
Znači, ti ne poznaješ ni jednu dobru i ljubaznu osobu? Među kakvim se ljudima krećeš?:eek:
To što svakom prilaziš sa pretpostavkom da je zao ti je jedan veliki hendikep. Ne treba da misliš ni da su svi fini, već da imaš neku realnu predstavu o ljudima, tj neki će biti ok, neki neće.
Što se tiče sebičnosti, strpljenja i nedostatka saosećanja, i to se razlikuju od osobe do osobe i ne može se tako generalno posmatrati.
 
Nekada davno dobrota se smatrala najvećim užitkom i najvećom vrlinom, no danas su rijetki koji vjeruju da ta osobina doista postoji. Sve smo skloniji već unaprijed vjerovati kako su ljudi koje upoznajemo zli i stoga im prilazimo sa rezervom. Također, sve smo sebičniji i sve manje strpljivi, sve manje voljni suosjećati s drugima.
tek kad promijenimo sebe moći ćemo i svijet mijenjati
 
Meni ljubaznost prija...oseti se bre koje pozitivan i bira reči i nije napadan....znam bre ljude koji i bukvalno imaju face zle (zla mačka ili rod mačaka..ris) i zlobno se ponašaju, sve pod etiketom ne želim da se foliram, a kada im treba korist od ljudi, glume za oskara...osetim zle vibracije, želudac mi igra, može da se kezi koliko hoće, a mito i krilatica, sve ću da platim i sve ću da kupim, je njihova omiljena disciplina.
 
Nekada davno dobrota se smatrala najvećim užitkom i najvećom vrlinom, no danas su rijetki koji vjeruju da ta osobina doista postoji. Sve smo skloniji već unaprijed vjerovati kako su ljudi koje upoznajemo zli i stoga im prilazimo sa rezervom. Također, sve smo sebičniji i sve manje strpljivi, sve manje voljni suosjećati s drugima.

nije. ja prilazim ljudima sa nadom da su dobri i fini. jeste da se ponekad razočaram, ali šta je tu je. mislim da je oduvek tako i bilo, samo da sad ljudi više sve to pokazuju.
 
Pazi vrlo vaznu izrecenu opstu karakterizaciju ljudi danas.......Preterane emocije su uvek lazne.....

Danas je megalomanija,ali se ja ne slazem ni sa shadowsom ni sa ostalima,iako su oni u pravu kad su oni u pitanju....znaci sve veci broj ljudi tako misli....ali to nije spontano resenje razvoja vec njihov izlaz iz njihove svakidasnjice...

Ne mozete gledati istoriju kao sve se to ponavlja, kad nije tako...
Obicno ljudi skloni jeftinim resenjima misle da je zbog tehnologije razlika...a nije...
Zbog komunikacije je veca razlika nego zbog tehnologije...
Danas komuniciramo novcem....cak i u emocijama...jer malo je onih koji komuniciraju preko emocija bez novca....cak vecina onih koji su pilav emotivni ustvari su kesh kordinatni samo su dobro pokriveni....cak i oni sami ne shvataju to,jer nekad ni sam covek ne moze da prihvati svoju licemerstinu i prljavstinu....unutrasnji sukobi...

Dobro i ljubaznost je nazovi proizvod.....
Prodaja odlicno ide svim grupama kupaca,samo je drugacije unutar pakovanja...
Naravno da ce biti ljubaznosti i medju starim rimljanima tik pre ulivanja otrova u vino,i danas tik pre unistenja coveka...ekonomski...
"Mora se"....
Razlika koju ovdasnji mozda osecaju je najvise izmedju socijalizma i kapitalizma,tj izmedju drustvene brige i ljubaznosti u tome i licne prodaje i ljubaznosti u tome...
Ako vam smeta % koji dodaje ljubaznost u licnoj prodaji, podjite od sebe pa vidite da li i vi placate vise za ljubaznost u kupovini...
Da vi ne placate vise, ne bi ni prodavcu bilo u interesu da farba imidz kroz ljubaznost...

Mislim da nikad nece postati zaboravljene vrednosti....to je nemoguce.....
A posvecenost,iskrenost i humanizam ili altruizam su neke stvari koje ce mozda postati zaboravljene....
 
Ljubaznosti jos i ima, mada se sam pojam vise veze za profesionalnost, uctivost vezanu za radno mjesto, ili samu kurtoaziju, ali na distanci-dobar dan komsija, dobar dan... :)
Dobrota...ima toliko definicija...meni najdraze:
-Ne cini drugom sto ne zelis sebi...
-Nek' ne zna ljevica sta daje desnica...
A sta je sama dobrota je mozda vise za pdf. Filozofiju...
 
Nekada davno dobrota se smatrala najvećim užitkom i najvećom vrlinom, no danas su rijetki koji vjeruju da ta osobina doista postoji. Sve smo skloniji već unaprijed vjerovati kako su ljudi koje upoznajemo zli i stoga im prilazimo sa rezervom. Također, sve smo sebičniji i sve manje strpljivi, sve manje voljni suosjećati s drugima.
Moralne vrednosti se ne menjaju niti podlezu vremenu...
I danas se cene dobrota i ljubaznost...
Ko ih ceni primecuje ih i vrednuje...

Cak i zle i sebicne osobe zele da se dugi ljubazno ophode prema njima kao i da budu dobri prema njima...

Sad problem je sto su se ljudi odavno odvojili od Boga i tih Bozanskih osobina...

Treba bit i svestan sebe i svojih mana i raditi na vrlinama... svako to meze ukoliko zeli...

Normalno je prilaziti sa rezervom ljudima jer se poverenje gradi... i potrebno je vreme da se neko sagleda kao licnost...
Problem je sto su ljudi u celini moralno posrnuli i tako da su izgubljene te prave vrednosti...
Covek sam sebi postavlja moralna merila i time postaje daleko od onoga sta je ispravno eticki i moralno...

Moralan relativizam je ucinio svoje..
 
Poslednja izmena:
Da vas stvarno interesuje sustina ne bi ovako pricale....
Recimo prethodni post je od autora koji misli da svi misle slicno i ocekuju slicno da bi se osecali ugodno...???? Da li moram da kazem da je to zabluda na personalnom nivou...

Odmah se postavlja pitanje, ako ne primecujes kod drugih, mozes li uvek tacno primecivati kod sebe samog....Savremene jezicki obucene osobe, obucene u smislu veste u izgovorima,smatraju da mogu.
Ja mislim da ne....
Ako primecujes odnose kod sebe, a ne primecujes postojanje razlika,tj ne primecujes te razlike, onda te razlike koje mogu da postoje i kod tebe , ne mozes takodje integrisano primetiti.

Tako dolazimo do apsurda u recenici "treba biti svestan sebe" " svako to moze ako zeli"
TAKAV covek postavlja sam sebi merila i moralne normative kojih moze ili hoce da se pridrzava, ali takav vec ima svoja , vec pokazano, jednostrana vidjenja sta je sta.
Dve zadnje izjave su primeri sami za sebe....Ljudi u celimi moralno posrnuli i moralni relitivizam.....oni su takodje jednostrano vidjenje...trazenje greske u drugima danas, ali ne i juce....(posrnuli)

Sta mislite odakle relativizam....?
Mislite da nema veze sa emancipatorima i sa protagonisanjem zenske "jednakosti" i uopste izjednacavanja neceg sto nije jednako...
Nosite li posluzavnik sa casama i picem isto kad su oko vas pazljivi ljudi i kad su oko vas nespretni , trapavi, siroki,pijani ljudi?

Pazite se, zenama je dovoljno da njihova demagoska objasnjenja budu zadovoljavajuca da nadmudre 4/5 muskaraca , ostali ce automatski biti zenomrsci...
A ono sto se ne postize sposobnostima postize se upornoscu, a niko nije uporniji od zena u trazenju razloga i objasnjenja koja nisu uzroci vec razlozi....
------------------------------------
Ne treba odmah trcati i vikati to su krivci......niko to nije video pre nego sto se desilo...
Medjutim tesko ce te "zene u celini" , da upotrebim frazu iz prethodnog posta, videti da prihvataju krivicu kad nema jakih argumenata , a da nije u smislu samokaznjavanja.
Necete ni muzjake videti da to rade...animalce....hijararhijske muskarce takodje necete videti to da rade ...

Zasto pricam ovako.....
Moze li se moja mrznja toliko nekontrolisano gomilati i ispoljavati?
Mrznja samo zato sto ne godi emotivnom miljeu koji ocekuje "vecina" ili glasna ili "kvalifikovana vecina"
Pricam ovako zato sto ste u temi dodirnuli dinamiku razvoja drustvenih odnosa i evoluciju tih drustvenih odnosa...a svi pricaju u statickom smislu ....Pricamo o doskoku letaca sa skakaonice na osnovu gradje skakaonice ,ne i umeca samog skakaca, vetra, snega....

Dobro, logicno je da ako isti ljudi ne primete promenu odnosa koji se zove ljubav, posvecenost, postenje, ne primete ni vezu izmedju tih odnosa i reci ljubaznost, reci dobrota, reci iskrenost....
I jos mnogo drugih reci...

I ?
Kako mislite da dodjete do odgovora na pitanje o odnosu koji se zove ljubaznost , ako ne primecujete sve te promene , vec ih objasnjavate kao reakcije na tezak sigurnosni ili ekonomski trenutak.
Da li je moguce da mislite da u socijalizmu nije bilo razvijenijeg trzista nego danas, sa vise ucesnika, vecim prometom,vecom raznolikoscu u nekim granama....i da nije postojao novac, a danas postoji.
Ili je kapitalizam samo deklarativno uveden,tako sto sad kao imamo vecu raznolikost na trzistu ???? , jeftiniju robu i kvalitetniju robu....????
I da se onako bez veze prodaju price lakomim zenama da bi bez posla bile mucene od strane nekog muskarca bas kao sto im je tata bio.
Sta sa onim devojkama koje nemaju oceve mucitelje?
Mozda je dovoljno da imaju izmucene majke?

Da ne sirim pricu.Sve te kombinacije se lako obuhvate sasivenim modelima i demagoskim igrokazima, predstavama, i ako sagledavate predstave kao spontan odgovor pojedinca jednog ili vise na neku kao slucajnu pobudu, onda ste se presli sasvim sigurno...
Predstave su moguci tokovi u vec razvijenim i uspostavljenim drustvenim modelima ,koji jesu samo u pocetku uspostavljanja, sa nekim sirim marginama,ali kasnije su podrazumevani, normalni, striktni...
Model koji je striktan moze da gusi, ali i pruza sigurnost....gusi ako ste promasili model,ili vam je neki deo tela veci nego sto treba, ali niko ne bezi od sigurnosti cak i kad ne zeli sigurnost.....

Egomanijakalno se moze lepo zamaskirati kao nedostatak vremena za sebe,pa i za druge....
Pazljiviji su onikoji kazu da je egomanijakalno i stvoreno kao model da bi se opravdao trenutni polozaj pojedincu dok je jos svestan da ne zeli da trampi toliko vremena za toliko malo sto dobija...
To su sve tehnike,pa i ovo koriscenje prednosti egomanijakalnog u smislu nadmocnog po trenutnim drustvenim vrednostima, kao kompenzacije za ono sto se gubi zbog vise vremena na radu ,ambiciji ,poslu ,nemilosrdnosti i alavosti...

Bez svih tacaka mozaika vam mogu samo obrise pokazati, ali ne i jasnu sliku....potrebno je umivanje da oci ne bi bile mutne...
 
Nekada davno dobrota se smatrala najvećim užitkom i najvećom vrlinom, no danas su rijetki koji vjeruju da ta osobina doista postoji. Sve smo skloniji već unaprijed vjerovati kako su ljudi koje upoznajemo zli i stoga im prilazimo sa rezervom. Također, sve smo sebičniji i sve manje strpljivi, sve manje voljni suosjećati s drugima.

Pa nije se baš smatrala 'nekada davno' najvećim užitkom i vrlinom, izuzev ako se ne misli na bajke. Crkva je s druge strane u svoje 'zlatno vrijeme' trgovala moralnošću.
Danas se traži efikasnost na uštrb svega. Možeš biti dobar, ali i ne moraš, ali moraš biti efikasan..
Efikasan=dobar za saradnike, ustanovu u kojoj radiš, državu, pacijente (klijente, zavisi ko gdje radi), isto tako i za ljude oko sebe van posla. Rezerva prema ljudima može biti sredstvo efikasnosti, dakle dobrog ili opreznost pred nepoznatim - prvi slučaj može ići sa suosjećajnošću ..
Istovremeno suosjećajnost je sastavni dio kulture, kao i 'dobrota'; problem je što velika većina ljudi ne zna ni da ju primi; gleda na nju kao na priliku,i postaje nesuosjećajna prema drugima..Zato je efikasnost postavljena na prvo mjesto.,.posebno tamo gdje fali kultura, između ostalog i saosjećajnosti
 
Samo da dodam vaznu razliku u terminima...

Prakticnost se od produktivnosti razlikuje kao sto se organizator razlikuje od menadzera....
Ovo je jos jedan primer novovremenskog "debilnog" recnika...tj za male debilcice.... jer se umesto kvaliteta usluge potura broj i izbor....
Ja prvi ne zelim izbor ,zelim zadovoljenje i kvalitet,ali nisu svi isti....ili cu se promeniti ili cu izginuti u ovom vremenu , to je meni jasno.
 

Back
Top