Sva iskusenja,sva ispastanja i sve patnje u zivotu mogu se mjeriti snagom i duzinom nesanica koje ih prati.Jer dan nije njihovo pravo podrucje.Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve beljezi i ispisuje,a racun se placa nocu,na velikim mracnim i vrelim poljima nesanice.Ali tu se i sve rjesava i brise,konacno i nepovratno.Svaka preboljena patnja nestaje tu kao reka ponornica,ili sagori bez traga i spomena...
...Živ sam ali u svijetu poremećenih odnosa i dimenzija,bez mjere i vidjela...
...Ne znam kad je,kao sjenka leptira,odletjela ta ruka sa mene,jer kad sam opet mogao nešto da shvatim i znam,nje vise nije bilo...
Ivo Andrić