Ipak Srbi

... je tema o ljudima srpskog porekla koji su svoje stvaralaštvo utkali u kulturu drugih naroda.
Izvolite!

Наредни је посветио живот ширењу османске империје, у функцији "деснице" Сулејмана Величанственог,ако је веровати извору:

Ibrahim-paša Požeški, veliki vezir Sulejmana II

Ibrahim-paša је pomogao Sulejmanu II da postane najveći vladar u turskoj istoriji, ali ono što malo ko zna je to da je Ibrahim-paša zapravo rodom iz Požege.
Muzej Požege u svom arhivu ima i izdanje Hrvatskog kola u kojem je ispisana životna priča Ibrahima-paše.

Hazim Šabanović, autor teksta "Ibrahim-paša Požeški, veliki vezir Sulejmana II" piše kako su Turci jako malo pisali o Ibrahimovu poreklu, ali postoje zapisi da je sin građevinara Janka iz Požege. Šabanović se najviše oslanja na zapise Sidžili Osmanlije u kojem stoji "damad šehrijari Ibrahim paša požegali dur", što znači "carski zet Ibrahim-paša je iz Požege".

U Šabanovićevom zapisu stoji i da ja Ibrahim u znak poštovanja prema rodnoj zemlji sagradio trgovačko svratište u Udbini 1531. godine te da je uvek rado pomagao ljudima iz svoga kraja.


..autor teksta Hazim Šabanović napominje kako glasoviti Ibrahim-paša nije bio rođen na Krimu, kao što je prikazano u serijalu, nego je tamo završio kao rob u vlasništvo emira, koji ga je potom poklonio careviću Sulejmanu. Naime, prema toj tvrdnji podrijetlo Ibrahim-paše vezano je uz nekog Janka, sina Matijinog, koji se proslavio gradnjom carigradskih bedema, ali se autor poziva i na Alberija, koji kaže kako je riječ “o sinu hrišćanskog građevinaca iz Požege”. Autentičnost svojih tvrdnji ipak temelji na službenom izveštaju velikih vezira gdje stoji “damad šehrijari Ibrahim paša požegali dur” ili prevedeno, “carski šurak Ibrahim-paša je iz Požege”.
45624.jpg
 
Poslednja izmena:
Bitka kod Siska 22.06.1593. godine
Poslije osvajanja Bihaća, Hasan-paša s četama kod Petrinje prelazi Kupu i napada brojna hrvatska mjesta, te tako dolazi do bogatog plijena. Da bi onemogućio Hasan-pašino napredovanje hrvatski ban Toma Erdodi s velikim vojnim snagama kod Bresta sačeka Hasan-pašu. U ovoj bitki Hasan-paša je ponovo pobijedio, a na bojnom polju ostade oko 2.000 hrvatskih oficira i vojnika, a 200 ih sa šest topova zarobi. Nakon toga ratne zarobljenike, topove i 22 neprijateljske zastave Hasan-paša posla u Carigrad. Tokom cijele zime 1592/93. godine, Hasan-paša je vršio vojne pripreme za osvajanje Siska. U proljeće sa 20.000 vojnika, Hasan-paša je pokrenuo vojsku na Hrvatsku, u planu da osvoji Sisak. U međuvremenu on je bio očekivao vojnu pomoć iz Carigrada, koju mu je obećao veliki vezir Sijavuš-paša. Dok se na bosanskim granicama ratovalo, došlo je do vojne pobune u Carigradu, te sultan smijeni velikog vezira, a na njegovo mjesto dođe Kodža Sinan-paša, porijeklom albanac. Sinan-paša je tada bio s Hasan-pašom u neprijateljstvu. Iz želje da započne rat sa Austrijom da bi se proslavio, a sigurno i zbog zavidnosti prema Hasan-paši, on naredi Rumelijskoj vojsci da stane, koja je u međuvremenu već bila blizu. Ta odluka je uticala na Hasan-pašu, i vidjevši da pomoć niotkuda ne dolazi, a ionako je već stigla austrijska vojska u pomoć Sisku, on ne želeći se povuć s bojnog polja, naredi svojoj vojsi da krene na neprijatelja. S njim su bila sva četverica sandžak-begova Bosanskog ejaleta: hercegovački, zvornički, kliški i krčko/lički. Hasan-paša je noću 19. juna sa krčkim sandžak-begom, starim Gazi Memi-begom, koji je predvodio pješadiju, prešao na lijevu obalu Kupe i opkolio Sisak. U naredna dva dana pridružio im se i ostatak vojske. Hasan-paša je krenuo u opći napad 22.06.1593. godine. Bitka je vođena u uglu koji čini Odra na ušću u Kupu. Tu je za pet sati bitke osmanlijska vojska, uz velike gubitke, potisnuta na rijeke. Uski i slabi mostovi su popustili pa su se brojni pješaci i konjanici utopili, među njima i sam Hasan-paša Predojević. Pored Bosanskog namjesnika, smrtno su stradali stari Gazi Memi-beg, Zvornički sandžak-beg Sinan-beg i dvojica unuka sultanije Mihrimah i Rustem-paše Opukovića, Hercegovački sandžak-beg Mehmed-beg, Kliški sandžak-beg Mustafa-paša Sultanzade i oko 7.000 vojnika. Bitka kod Siska je započela Osmansko-Austrijski rat koji će trajati 13 godina od 1593.-1606. godine.

Ovdje ima nekoliko grešaka... Današnju Petrinju osnivaju Turci da bi mogli napadati Sisak, jer je stara Petrinja koja se nalazila kod današnjeg Jabukovca i koja je 1240. godine dobila titulu slobodnog kraljevskog grada srušena... Hasan-paša Predojević sa 12000 vojnika 22. lipnja 1593. napada Sisak kojeg brane malobrojni branitelji predvođeni Blažom Đurakom i Matijom Fintićem... Na vijest o napadu na Sisak okuplja se u Zagrebu kršćanska vojska (njih oko 5000) predvođena Tomom Bakačem. Bitka se odigrala kod ušća Kupe u Savu i završila je pobjedom hrvatske vojske... Hasan-paša pogiba utapljanjem u Kupi... Vjest o pobjedi kod Siska brzo se proširila cijelom Europom, a u čast pobjede kod Siska malo zvono zagrebačke katedrale i danas zvoni svaki dan u 14 sati...
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_kod_Siska

Stari grad, sisačka utvrda

sisak-stari-grad_0.jpg


sisak09d.jpg
 
Poslednja izmena:
Ovdje ima nekoliko grešaka... Današnju Petrinju osnivaju Turci da bi mogli napadati Sisak, jer je stara Petrinja koja se nalazila kod današnjeg Jabukovca i koja je 1240. godine dobila titulu slobodnog kraljevskog grada srušena... Hasan-paša Predojević sa 12000 vojnika 22. lipnja 1593. napada Sisak kojeg brane malobrojni branitelji predvođeni Blažom Đurakom i Matijom Fintićem... Na vijest o napadu na Sisak okuplja se u Zagrebu kršćanska vojska (njih oko 5000) predvođena Tomom Bakačem. Bitka se odigrala kod ušća Kupe u Savu i završila je pobjedom hrvatske vojske... Hasan-paša pogiba utapljanjem u Kupi... Vjest o pobjedi kod Siska brzo se proširila cijelom Europom, a u čast pobjede kod Siska malo zvono zagrebačke katedrale i danas zvoni svaki dan u 14 sati...
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_kod_Siska
Stari grad, sisačka utvrda
Овде уопште нема грешака:eek:.:hahaha:
"na ušću Kupe u Savu, 1544. počeo graditi Zagrebački kaptol u svrhu obrane Hrvatskoga Kraljevstva.
Njemački car i hrvatsko-ugarski kralj, Rudolf II.
Tome Bakača Erdödyja (podrijetlom iz mađarske velikaške obitelji Erdődy.)
Hrvatska je doista bila svedena na "ostatke ostataka" (lat. reliquiae reliquiarum).
Pobjedom kod Siska je završio Stogodišnji hrvatsko-turski rat."
Бјажи бре бјажи.
 
Овде уопште нема грешака:eek:.:hahaha:
"na ušću Kupe u Savu, 1544. počeo graditi Zagrebački kaptol u svrhu obrane Hrvatskoga Kraljevstva.
Njemački car i hrvatsko-ugarski kralj, Rudolf II.
Tome Bakača Erdödyja (podrijetlom iz mađarske velikaške obitelji Erdődy.)
Hrvatska je doista bila svedena na "ostatke ostataka" (lat. reliquiae reliquiarum).
Pobjedom kod Siska je završio Stogodišnji hrvatsko-turski rat."
Бјажи бре бјажи.

Što ti nije jasno??? Pa Hr je bar bila svedena na ostatke ostataka, nije bila pregažena kao Srbija... Bitka kod Siska je velika pobjeda hrvatske vojske... Turci su godinu 1593. zbog poraza kod Siska nazvali godinom propasti...
 
Što ti nije jasno??? Pa Hr je bar bila svedena na ostatke ostataka, nije bila pregažena kao Srbija... Bitka kod Siska je velika pobjeda hrvatske vojske... Turci su godinu 1593. zbog poraza kod Siska nazvali godinom propasti...

Lepo ti kaže čovek da Sisak nije podignut radi odbrane "Hrvatskoga kraljevstva".

Pitanje za tebe: kada je srušena tzv. Stara Petrinja, tj. koliko godina pre izgradnje grada Jeni Hisar tj. Asangrada na potoku Petrinja po kojem kasnije dobija ime? Vidimo da je grad prvobitno poneo ime ovog srpskog muslimana iz Bileće. Dakle, pitam te, koliko godina pre 1592?
 
Poslednja izmena:
Lepo ti kaže čovek da Sisak nije podignut radi odbrane "Hrvatskoga kraljevstva".

Pitanje za tebe: kada je srušena tzv. Stara Petrinja, tj. koliko godina pre izgradnje grada Jeni Hisar tj. Asangrada na potoku Petrinja po kojem kasnije dobija ime? Vidimo da je grad prvobitno poneo ime ovog srpskog muslimana iz Bileće. Dakle, pitam te, koliko godina pre 1592?

STARA SREDNJOVJEKOVNA PETRINJA
Prvi pisani tragovi o postojanju Petrinje dopiru iz davne 1201. godine premda se većina dostupnih podataka odnosi na rječicu Petrinjčicu, a ne na mjesto Petrinju.
Petrinja je 1240. god. bila poznato mjesto, dobro naseljeno, ne samo domaćim življem već i doseljenicima - obrtnicima i trgovcima. Posebnom Poveljom Bela IV dodijelio je "sloboštinu" Petrinji - što je značilo novu fazu u pravnom životu postojećih naselja.
Ovim povlasticama grad dobiva širi teritorij od dosadašnjeg, a stanovnici izvan gradskog područja smatrani su članovima gradske općine, te su uživali jednake povlastice kao građani.
Građani Petrinje oslobađaju se sudbenosti svih kraljevskih sudaca i podvrgavaju se sudskoj vlasti njihovog suca - načelnika. Nezadovoljni presudom svog suca imali su pravo priziva izravno kralju. Obaveze Petrinjaca prema kralju pretvaraju se u godišnje poreze što ga Petrinjci plaćaju u paušalu. Petrinja poput ostalih kraljevskih gradova ima pravo na svoj grb i pečat. Određuju se međe petrinjskog područja i odnosi sa susjednim posjednicima.
Hrvatski prijevod Kolomanove povelje prvi puta je objavljen tijekom 1942. godine.
Nažalost povelja u svom izvorniku nije sačuvana, te se ne zna gdje je izdana.
Tatarske provale 40- ih godina 13. stoljeća donose užas srednjoj Europi.
Postoje mišljenja da su Tatari na svom putu prošli kraj stare Petrinje, a njeni građani su se istakli borbama protiv tih osvajača, što im kralj Bela IV nije zaboravio, budući da im potvrđuje sve dane povlastice. Tatari ne uspijevaju zauzeti i razoriti čvrstu utvrdu i dobro branjenu Petrinju, pa je mimoilaze.
Poslije odlaska Tatara kralj Bela IV koji se na povratku s mora nalazi u Virovitici 1424. godine Petrinjcima potvrđuje Kolomanove privilegije.
Petrinja tako biva jedan od prvih slobodnih kraljevskih gradova koji počinju borbu sa zagrebačkom biskupijom radi desetine.
Budući da građani Petrinje i njihovi varoški podložnici nisu bili točni u svojim obvezama, ulaze u različite sporove iz kojih je vidljivo da postoje nastojanja se slobodni gradovi još više osamostale.
Međutim je status slobodnog kraljevskog grada postao neprimjetan zadnjih godina vladanja Bele IV.
Petrinja nastoji i dalje ostati dobri kraljevski saveznik, pribojavajući se gubitka svojih povlastica. Tijekom 1274. g. prihvaćaju se i potvrđuju tzv. Privilegije "pravni red i snaga jednakosti koje traže da se vladar povede za željama molbenika... samo da to što traže nije u suprotnosti s jednakošću i ne dolazi u suprotnost s tuđim pravom ."
Petrinja je u vrijeme kralja Ladislava usprkos njegovoj potvrdi privilegija prešla iz herceških ruku pod vlast slavonskih velikaša i od 1362.g. gubi položaj koji je imala do tada.
Od 1278.g. je u posjedu obitelji Gisingovaca, pa Babonića koji nastoje proširiti posjede između Gvozda i Save.
Tijekom 14.st. Petrinja je duže vrijeme bila u vlasništvu Babonića i potom obitelji Zudar, te Frankopan kada interes zagrebačkog Kaptola za njom ne prestaje.
U 16 st. razvijaju se agrarni odnosi i poljoprivreda, te vlastelinstvo. Vremenom se razvija i službenički aparat koji upravlja gospodarskim, sudskim i inim poslovima.
Porazom Hrvata na Krbavskom polju 1493.g. i kasnije pojačano se pustoši Petrinja.
Turci prvi puta osvajaju Petrinju 1531.g., a petrinjska utvrda postaje sve trošnija i Kaptol je sve češće obnavlja. Zbog sigurnosti Kaptol tijekom 1544. gradi novu čvrstu utvrdu u Sisku koja postaje glavna obrambena točka sjeverne Hrvatske.

NOVA PETRINJA
Utemeljena je 1592.g. kada je uz dozvolu Carigrada gradi Hasan-paša Predojević, a tada je izgrađena tvrđava (na današnjem mjestu Hrvatskog doma).
Od početka izgradnje nove turske tvrđave hrvatski ban Tome Erdödy nastojao je osujetiti turske namjere. U Maloj Gorici utvrđuje se tabor koji je bio sastavljen od hrvatskih velikaša i njihovih kmetova. Kasnije su pristigli karlovački i koprivnički zapovjednici sa svojim borcima. No, banova nastojanja ostaju bezuspješna, Hasan-paša nije odustajao od zauzimanja Siska.
Na poziv bana Erdödya "ustade sav narod hrvatski, da poleti u rat na Turke".
Poslije pobjede nad Siskom vodila se borba za Petrinju. Petrinjska je tvrđava 10. kolovoza 1594.godine zapaljena, a osvojila ju je hrvatska vojska nadvojvode Maksimilijana.
Turci su joj kasnije još ozbiljno prijetili, ali od 1595. Petrinja postaje trajno pod kršćanskom, odnosno hrvatskom vlašću.
Zanimljiv je opis petrinjske tvrđave. Bila je sagrađena od zemlje i drveta, turski graditelji su dobro poznavali tehniku gradnje. Ponajprije su odredili najidealnije mjesto za Novu Petrinju. Kako bi se neprijatelju otežao pristup, Turci su iskopali s istočne i južne strane grabe u koje se mogla pustiti rijeka Petrinjčica, od čega su nastali poveći zemljani nasipi. Nakon rekonstrukcija i popravaka nakon borbe, tvrđavu je preuredio talijanski arhitekt Cesare Porta 1617. godine. Od tada ima oblik peterokuta, 6 kula s prizmatičkim krovovima.
U kuli su bili smješteni topovi, a u prostoru unutar tvrđave vide se gospodarske i stambene zgrade.
Tvrđava je bila dobro osigurana, to se postiglo debljinom bedema tvrđave, izradom dubokih rovova u koje se puštala voda, bila je postavljena i osmatračka kula.
Položaj i koncepcija njezine gradnje ostavile su mogućnost graditeljima da je ojačaju, poprave i dograde po onovremenim zahtjevima obrane.

VOJNA PETRINJA
Važnost petrinjske tvrđave i njene posade krajem 16. i početkom 17. stoljeća kada ona postaje sjedište novouspostavljene Petrinjske kapetanije, koja je zbog političkih razloga došla neposredno pod zapovjedništvo generala Varaždinske ili Slavonske krajine. Turska vojska je i dalje silovito napadala nastojeći pod svaku cijenu osvojiti Petrinju. Tek kada su petrinjskoj posadi tvrđave došli u pomoć vojnici hrvatskog bana Ivana Draškovića i krajiških generala. Tako su Turci posve razbijeni i poraženi 20. rujna 1596. godine. Ta se pobjeda uskoro s velikom radošću razglasila cijelom Europom, a ime Petrinje otada stavlja u isti red s imenima Sigeta i Siska.
Početkom 17. stoljeća vojna posada petrinjske tvrđave, uglavnom je sastavljena od stranih, najviše njemačkih vojnika, mahom protestanata. Petrinjska kapetanija od 1615. godine pripadaju članovima hrvatske velikaške obitelji Erdödy.
Petrinjski zapovjednici nastojali su proširiti svoju vlast tako su od 1681. godine zauzeli i sisačku tvrđu, krenuli su i na Kostajnicu i ostale dijelove Banske krajine.
Centralna vlast u Beču u to vrijeme je vršila ozbiljan pritisak na Petrinjce, najprije ih tjera iz Kostajnice, a potom predaje cijelo područje između Kupe i Une, s izuzetkom Petrinje, pod jurisdikciju hrvatskog bana. Tako je bečki dvor zadovoljio hrvatsko plemstvo i napravio pomake u centralizaciji krajine.
Nesporazumi oko statusa Petrinje traju do 1753.g. Petrinjski vojnici od 1689.g. uživaju biskupske posjede kod potoka Mošćenice, te su posjede dobili od zagrebačkog biskupa koji im ih je dao kao svojima, te za to nisu bili dužni plaćati nikakve poreze. Dalje je raspuštena plaćena njemačka vojska u Petrinji i ostaju samo slabo naoružani i nedovoljno uvježbani neplaćeni vojnici - krajišnici, koji nisu bili u mogućnosti uspješno otkloniti jače napade neprijatelja.
1753. g. Petrinja je predana Banskoj krajini kada počinje preuređenje petrinjske tvrđave i oblikovanje naselja Petrinje. Počinju prve gradnje kuća izvan tvrđave, a vrlo brzo Petrinja broji petstotinjak katoličkih kuća. Od tada počinje vjerski život i ustrojstvo stalne katoličke župe.
1765. Petrinja biva proglašena vojnom općinom i otada ima svoj gradski pečat kao i magistrat, koji je svake treće godine birao gradonačelnike u pravilu između aktivnih i isluženih vojnih časnika. Za isto razdoblje žitelji komuniteta biraju i svoju gradsku upravu.
Važan zadatak postaje snabdijevanje Banske krajine trgovačkom i manufakturnom robom, prema zahtjevima i potrebama vojnih vlasti. Veći broj gradskog žiteljstva pored obrta i trgovine, bavi se poljodjelstvom, budući da se uslijed nerazvijenog tržišta i skromne kupovne moći okolnog stanovništva, ne bi mogli održati.
Magistrat vojne općine sastojao se od gradonačelnika, pravosudnog izvjestitelja i općinskog upravnika, te vijećnike i službenike. Gradonačelnika je imenovao vladar ili general komanda, dok su općinsko vijeće birali građani, a konačno ih je potvrdilo ratno ministarstvo.
Kraljica Marija Terezija je podarila gradu Petrinji pravo na održavanje sajmova četiri puta godišnje. Iz tog vremena počinje stalno djelovati pošta, ljekarna i bolnica. Župna crkva se počela graditi 1780.g., a sljedeće godine za Lovrenčevo crkva je posvećena.

http://www.petrinja.hr/o-gradu/povijest-grada
 
STARA SREDNJOVJEKOVNA PETRINJA
Prvi pisani tragovi o postojanju Petrinje dopiru iz davne 1201. godine premda se većina dostupnih podataka odnosi na rječicu Petrinjčicu, a ne na mjesto Petrinju.
Petrinja je 1240. god. bila poznato mjesto, dobro naseljeno, ne samo domaćim življem već i doseljenicima - obrtnicima i trgovcima. Posebnom Poveljom Bela IV dodijelio je "sloboštinu" Petrinji - što je značilo novu fazu u pravnom životu postojećih naselja.
Ovim povlasticama grad dobiva širi teritorij od dosadašnjeg, a stanovnici izvan gradskog područja smatrani su članovima gradske općine, te su uživali jednake povlastice kao građani.
Građani Petrinje oslobađaju se sudbenosti svih kraljevskih sudaca i podvrgavaju se sudskoj vlasti njihovog suca - načelnika. Nezadovoljni presudom svog suca imali su pravo priziva izravno kralju. Obaveze Petrinjaca prema kralju pretvaraju se u godišnje poreze što ga Petrinjci plaćaju u paušalu. Petrinja poput ostalih kraljevskih gradova ima pravo na svoj grb i pečat. Određuju se međe petrinjskog područja i odnosi sa susjednim posjednicima.
Hrvatski prijevod Kolomanove povelje prvi puta je objavljen tijekom 1942. godine.
Nažalost povelja u svom izvorniku nije sačuvana, te se ne zna gdje je izdana.
Tatarske provale 40- ih godina 13. stoljeća donose užas srednjoj Europi.
Postoje mišljenja da su Tatari na svom putu prošli kraj stare Petrinje, a njeni građani su se istakli borbama protiv tih osvajača, što im kralj Bela IV nije zaboravio, budući da im potvrđuje sve dane povlastice. Tatari ne uspijevaju zauzeti i razoriti čvrstu utvrdu i dobro branjenu Petrinju, pa je mimoilaze.
Poslije odlaska Tatara kralj Bela IV koji se na povratku s mora nalazi u Virovitici 1424. godine Petrinjcima potvrđuje Kolomanove privilegije.
Petrinja tako biva jedan od prvih slobodnih kraljevskih gradova koji počinju borbu sa zagrebačkom biskupijom radi desetine.
Budući da građani Petrinje i njihovi varoški podložnici nisu bili točni u svojim obvezama, ulaze u različite sporove iz kojih je vidljivo da postoje nastojanja se slobodni gradovi još više osamostale.
Međutim je status slobodnog kraljevskog grada postao neprimjetan zadnjih godina vladanja Bele IV.
Petrinja nastoji i dalje ostati dobri kraljevski saveznik, pribojavajući se gubitka svojih povlastica. Tijekom 1274. g. prihvaćaju se i potvrđuju tzv. Privilegije "pravni red i snaga jednakosti koje traže da se vladar povede za željama molbenika... samo da to što traže nije u suprotnosti s jednakošću i ne dolazi u suprotnost s tuđim pravom ."
Petrinja je u vrijeme kralja Ladislava usprkos njegovoj potvrdi privilegija prešla iz herceških ruku pod vlast slavonskih velikaša i od 1362.g. gubi položaj koji je imala do tada.
Od 1278.g. je u posjedu obitelji Gisingovaca, pa Babonića koji nastoje proširiti posjede između Gvozda i Save.
Tijekom 14.st. Petrinja je duže vrijeme bila u vlasništvu Babonića i potom obitelji Zudar, te Frankopan kada interes zagrebačkog Kaptola za njom ne prestaje.
U 16 st. razvijaju se agrarni odnosi i poljoprivreda, te vlastelinstvo. Vremenom se razvija i službenički aparat koji upravlja gospodarskim, sudskim i inim poslovima.
Porazom Hrvata na Krbavskom polju 1493.g. i kasnije pojačano se pustoši Petrinja.
Turci prvi puta osvajaju Petrinju 1531.g., a petrinjska utvrda postaje sve trošnija i Kaptol je sve češće obnavlja. Zbog sigurnosti Kaptol tijekom 1544. gradi novu čvrstu utvrdu u Sisku koja postaje glavna obrambena točka sjeverne Hrvatske.

NOVA PETRINJA
Utemeljena je 1592.g. kada je uz dozvolu Carigrada gradi Hasan-paša Predojević, a tada je izgrađena tvrđava (na današnjem mjestu Hrvatskog doma).
Od početka izgradnje nove turske tvrđave hrvatski ban Tome Erdödy nastojao je osujetiti turske namjere. U Maloj Gorici utvrđuje se tabor koji je bio sastavljen od hrvatskih velikaša i njihovih kmetova. Kasnije su pristigli karlovački i koprivnički zapovjednici sa svojim borcima. No, banova nastojanja ostaju bezuspješna, Hasan-paša nije odustajao od zauzimanja Siska.
Na poziv bana Erdödya "ustade sav narod hrvatski, da poleti u rat na Turke".
Poslije pobjede nad Siskom vodila se borba za Petrinju. Petrinjska je tvrđava 10. kolovoza 1594.godine zapaljena, a osvojila ju je hrvatska vojska nadvojvode Maksimilijana.
Turci su joj kasnije još ozbiljno prijetili, ali od 1595. Petrinja postaje trajno pod kršćanskom, odnosno hrvatskom vlašću.
Zanimljiv je opis petrinjske tvrđave. Bila je sagrađena od zemlje i drveta, turski graditelji su dobro poznavali tehniku gradnje. Ponajprije su odredili najidealnije mjesto za Novu Petrinju. Kako bi se neprijatelju otežao pristup, Turci su iskopali s istočne i južne strane grabe u koje se mogla pustiti rijeka Petrinjčica, od čega su nastali poveći zemljani nasipi. Nakon rekonstrukcija i popravaka nakon borbe, tvrđavu je preuredio talijanski arhitekt Cesare Porta 1617. godine. Od tada ima oblik peterokuta, 6 kula s prizmatičkim krovovima.
U kuli su bili smješteni topovi, a u prostoru unutar tvrđave vide se gospodarske i stambene zgrade.
Tvrđava je bila dobro osigurana, to se postiglo debljinom bedema tvrđave, izradom dubokih rovova u koje se puštala voda, bila je postavljena i osmatračka kula.
Položaj i koncepcija njezine gradnje ostavile su mogućnost graditeljima da je ojačaju, poprave i dograde po onovremenim zahtjevima obrane.

VOJNA PETRINJA
Važnost petrinjske tvrđave i njene posade krajem 16. i početkom 17. stoljeća kada ona postaje sjedište novouspostavljene Petrinjske kapetanije, koja je zbog političkih razloga došla neposredno pod zapovjedništvo generala Varaždinske ili Slavonske krajine. Turska vojska je i dalje silovito napadala nastojeći pod svaku cijenu osvojiti Petrinju. Tek kada su petrinjskoj posadi tvrđave došli u pomoć vojnici hrvatskog bana Ivana Draškovića i krajiških generala. Tako su Turci posve razbijeni i poraženi 20. rujna 1596. godine. Ta se pobjeda uskoro s velikom radošću razglasila cijelom Europom, a ime Petrinje otada stavlja u isti red s imenima Sigeta i Siska.
Početkom 17. stoljeća vojna posada petrinjske tvrđave, uglavnom je sastavljena od stranih, najviše njemačkih vojnika, mahom protestanata. Petrinjska kapetanija od 1615. godine pripadaju članovima hrvatske velikaške obitelji Erdödy.
Petrinjski zapovjednici nastojali su proširiti svoju vlast tako su od 1681. godine zauzeli i sisačku tvrđu, krenuli su i na Kostajnicu i ostale dijelove Banske krajine.
Centralna vlast u Beču u to vrijeme je vršila ozbiljan pritisak na Petrinjce, najprije ih tjera iz Kostajnice, a potom predaje cijelo područje između Kupe i Une, s izuzetkom Petrinje, pod jurisdikciju hrvatskog bana. Tako je bečki dvor zadovoljio hrvatsko plemstvo i napravio pomake u centralizaciji krajine.
Nesporazumi oko statusa Petrinje traju do 1753.g. Petrinjski vojnici od 1689.g. uživaju biskupske posjede kod potoka Mošćenice, te su posjede dobili od zagrebačkog biskupa koji im ih je dao kao svojima, te za to nisu bili dužni plaćati nikakve poreze. Dalje je raspuštena plaćena njemačka vojska u Petrinji i ostaju samo slabo naoružani i nedovoljno uvježbani neplaćeni vojnici - krajišnici, koji nisu bili u mogućnosti uspješno otkloniti jače napade neprijatelja.
1753. g. Petrinja je predana Banskoj krajini kada počinje preuređenje petrinjske tvrđave i oblikovanje naselja Petrinje. Počinju prve gradnje kuća izvan tvrđave, a vrlo brzo Petrinja broji petstotinjak katoličkih kuća. Od tada počinje vjerski život i ustrojstvo stalne katoličke župe.
1765. Petrinja biva proglašena vojnom općinom i otada ima svoj gradski pečat kao i magistrat, koji je svake treće godine birao gradonačelnike u pravilu između aktivnih i isluženih vojnih časnika. Za isto razdoblje žitelji komuniteta biraju i svoju gradsku upravu.
Važan zadatak postaje snabdijevanje Banske krajine trgovačkom i manufakturnom robom, prema zahtjevima i potrebama vojnih vlasti. Veći broj gradskog žiteljstva pored obrta i trgovine, bavi se poljodjelstvom, budući da se uslijed nerazvijenog tržišta i skromne kupovne moći okolnog stanovništva, ne bi mogli održati.
Magistrat vojne općine sastojao se od gradonačelnika, pravosudnog izvjestitelja i općinskog upravnika, te vijećnike i službenike. Gradonačelnika je imenovao vladar ili general komanda, dok su općinsko vijeće birali građani, a konačno ih je potvrdilo ratno ministarstvo.
Kraljica Marija Terezija je podarila gradu Petrinji pravo na održavanje sajmova četiri puta godišnje. Iz tog vremena počinje stalno djelovati pošta, ljekarna i bolnica. Župna crkva se počela graditi 1780.g., a sljedeće godine za Lovrenčevo crkva je posvećena.

http://www.petrinja.hr/o-gradu/povijest-grada

Kojeg si to autora citirao? Mani me pučkoškolskih budalaština.


Takođe, krajnje je sumnjiv pomen povelja za slobodni kraljevski grad; tih povelja niko nije video. Sve to miriši na potrebu da se izbegne bolna činjenica kako je Petrinju osnovao jedan Srbin, rođen kao Nikola Predojević. No, evo makar izvor Matice hrvatske:

Dragutin Pasarić, Vijenac br. 393:

"Petrinja je jedini grad u Hrvatskoj koji su 1592. utemeljile Osmanlije."

I, kad je srušena tzv. Stara Petrinja? 100 godina pre Asangrada?
 
Što ti nije jasno??? Pa Hr je bar bila svedena na ostatke ostataka, nije bila pregažena kao Srbija... Bitka kod Siska je velika pobjeda hrvatske vojske... Turci su godinu 1593. zbog poraza kod Siska nazvali godinom propasti...
Када се Турци појављују на видику на Балкану Хрватске нема, све је то Угарска, па касније Хабзбуршко царство у време Рудолфа II, када се ова битка и десила.
Војском командује Аустријанац фон Егенберг и Мађар Ердеди, нема ту никакве хрватске победе.У њој јесу суделовали Хрвати као и Срби, подложни Хабзбуршком цару, на другој страни код Предојевића је такође било Срба.
И сад од толико народа Аустријанаца, Мађара, Срба, Хрвата, Словенаца, ти нађе да је то баш хрватска победа како да не.
Да не спомињем оне глупости о неком стогодишњем хрватско-турском рату, хрватско-угарском краљу и хрватском краљевству са твоје везице које тада није ни постојало.

Батали вашу википедију ако хоћеш да сазнаш нешто на почетак, иначе нема сврхе дискутовати о историји.
 
Када се Турци појављују на видику на Балкану Хрватске нема, све је то Угарска, па касније Хабзбуршко царство у време Рудолфа II, када се ова битка и десила.
Војском командује Аустријанац фон Егенберг и Мађар Ердеди, нема ту никакве хрватске победе.У њој јесу суделовали Хрвати као и Срби, подложни Хабзбуршком цару, на другој страни код Предојевића је такође било Срба.
И сад од толико народа Аустријанаца, Мађара, Срба, Хрвата, Словенаца, ти нађе да је то баш хрватска победа како да не.
Да не спомињем оне глупости о неком стогодишњем хрватско-турском рату, хрватско-угарском краљу и хрватском краљевству са твоје везице које тада није ни постојало.

Батали вашу википедију ако хоћеш да сазнаш нешто на почетак, иначе нема сврхе дискутовати о историји.

Odličan primer kritičkog sagledavanja uz respektovanje šire geopolitičke slike onog vremena, tj. kraja 16. veka. :ok:
 
Када се Турци појављују на видику на Балкану Хрватске нема, све је то Угарска, па касније Хабзбуршко царство у време Рудолфа II, када се ова битка и десила.
Војском командује Аустријанац фон Егенберг и Мађар Ердеди, нема ту никакве хрватске победе.У њој јесу суделовали Хрвати као и Срби, подложни Хабзбуршком цару, на другој страни код Предојевића је такође било Срба.
И сад од толико народа Аустријанаца, Мађара, Срба, Хрвата, Словенаца, ти нађе да је то баш хрватска победа како да не.
Да не спомињем оне глупости о неком стогодишњем хрватско-турском рату, хрватско-угарском краљу и хрватском краљевству са твоје везице које тада није ни постојало.

Батали вашу википедију ако хоћеш да сазнаш нешто на почетак, иначе нема сврхе дискутовати о историји.

Zanimljivo, tadasnje vijesti koje su se sirile uz pomoc letaka po cijeloj Evropi cesto govore da se radi o Hrvatskoj...

Letak Warhaftige Zeitung aus Krabatn iz 1592. godine povodom druge opsade Siska.

tv5b.jpg


Jos jedna zanimljivost. Ratni zarobljenici Hrvati (uhvaceni vjerovatno tokom ranijih opsjedanja Siska) su zajedno s Madjarima pobjegli iz tvrdjave Bogazkesen u Istanbulu (ovo doslovce pise Turcin, Mustafa Selaniki). Napravili su uze od deka i spustili se niz zidine, pa su se preobukli u zensku odjecu i uckocili na neku galiju, te se uspjesno prebacili za Veneciju. Od 16 ljudi, samo su dva tipa uhvacena. Kraljevi. :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Па да Хрватска као област у оквиру Хабзбуршке монархије наравно да постоји, и добила је назив по Хрватима, али није некаква независна држава.

Ето материјала за неки холивудски блокбастер, типа Бред Пит Мађар са женом Анђелином Хрватицом и дружином прескаче зидове и бежи из тамнице.:D
 
Zanimljivo, tadasnje vijesti koje su se sirile uz pomoc letaka po cijeloj Evropi cesto govore da se radi o Hrvatskoj...

Letak Warhaftige Zeitung aus Krabatn iz 1592. godine povodom druge opsade Siska.

tv5b.jpg


Jos jedna zanimljivost. Ratni zarobljenici Hrvati (uhvaceni vjerovatno tokom ranijih opsjedanja Siska) su zajedno s Madjarima pobjegli iz tvrdjave Bogazkesen u Istanbulu (ovo doslovce pise Turcin, Mustafa Selaniki). Napravili su uze od deka i spustili se niz zidine, pa su se preobukli u zensku odjecu i uckocili na neku galiju, te se uspjesno prebacili za Veneciju. Od 16 ljudi, samo su dva tipa uhvacena. Kraljevi. :mrgreen:

Zašto uvek ono interesantno pišu sitnim slovima? :think:
Sisak je ipak osvojen dva meseca kasnije 28.08.1593.
Sigurno su u pitanju žumberački Srbi :hvala:
 
Zašto uvek ono interesantno pišu sitnim slovima? :think:
Sisak je ipak osvojen dva meseca kasnije 28.08.1593.
Sigurno su u pitanju žumberački Srbi :hvala:

Radi se u drugoj opsadi Siska jula 1592. Letak spominje branioca grada, opata Nikolu Mikca i njegove podvige. Zumberacke uskoke dovodi Petar Erdody (sigurno nije bio opat ili kanonik) sljedece godine kad se desila Bitka kod Siska. Valvazor spekulise da se uoci Bitke radi o 500 ljudi iako se 1579. godine u carevoj sluzbi nalazi samo 200 uskoka.
 
Poslednja izmena:
Radi se u drugoj opsadi Siska jula 1592. Letak spominje branioca grada, opata Nikolu Mikca i njegove podvige. Zumberacke uskoke dovodi Petar Erdody (sigurno nije bio opat ili kanonik) sljedece godine kad se desila Bitka kod Siska. Valvazor spekulise da se uoci Bitke radi o 500 ljudi iako se 1579. godine u carevoj sluzbi nalazi samo 200 uskoka.

Hvala na prevodu.:hvala:
 
Наредни је посветио живот ширењу османске империје, у функцији "деснице" Сулејмана Величанственог,ако је веровати извору:

Ibrahim-paša Požeški, veliki vezir Sulejmana II

Ibrahim-paša је pomogao Sulejmanu II da postane najveći vladar u turskoj istoriji, ali ono što malo ko zna je to da je Ibrahim-paša zapravo rodom iz Požege.
Muzej Požege u svom arhivu ima i izdanje Hrvatskog kola u kojem je ispisana životna priča Ibrahima-paše.

Hazim Šabanović, autor teksta "Ibrahim-paša Požeški, veliki vezir Sulejmana II" piše kako su Turci jako malo pisali o Ibrahimovu poreklu, ali postoje zapisi da je sin građevinara Janka iz Požege. Šabanović se najviše oslanja na zapise Sidžili Osmanlije u kojem stoji "damad šehrijari Ibrahim paša požegali dur", što znači "carski zet Ibrahim-paša je iz Požege".

U Šabanovićevom zapisu stoji i da ja Ibrahim u znak poštovanja prema rodnoj zemlji sagradio trgovačko svratište u Udbini 1531. godine te da je uvek rado pomagao ljudima iz svoga kraja.



45624.jpg

Neverovatna glupost.
 
Naisao sam na jedan vrlo zanimljiv podatak danas ,dok sam čitao o čuvenom revolucionaru . Naime,komandant zelenih beretki koje su jurile i na kraju ubile Čea u Boliviji je bio niko drugi no Srbin pukovnik Andres Selic ( verovatno Andrija Selić ili Šelić u originalu).

che-corpse.jpg

Na ovoj čuvenoj fotografiji,jednoj od najpoznatijih iz XX veka,Andres stoji prvi sa desne strane ( pokazuje prstom na Čeovo telo).
Nisam našao na netu mnogo podataka o njemu ( dok o nebitnim ljudima uvek nešto može da se pročita). Bio je sin imigranta iz Rovaca na severu Crne Gore Božidara Selića. Posle čuvenog hvatanja Čea bio je jedan od vodja vojnog puča u Boliviji gde sa još dva saborca preuzima vlast. Preuzima funkciju ministra unutrašnjih poslova i ministarsta odbrane. Kasnije je "prognan" u Paragvaj kao ambasador,što je smatrao kao uvredu. Spremao je puč protiv vlasti,ali su ga sprečili i krvnički ubili u vili novog ministra unutrašnjih poslova...

Svakako jedna vrlo zanimljiva istorijska ličnost,srpskog porekla,o kojoj znamo jako malo...
 
Kojeg si to autora citirao? Mani me pučkoškolskih budalaština.


Takođe, krajnje je sumnjiv pomen povelja za slobodni kraljevski grad; tih povelja niko nije video. Sve to miriši na potrebu da se izbegne bolna činjenica kako je Petrinju osnovao jedan Srbin, rođen kao Nikola Predojević. No, evo makar izvor Matice hrvatske:

Dragutin Pasarić, Vijenac br. 393:

"Petrinja je jedini grad u Hrvatskoj koji su 1592. utemeljile Osmanlije."

I, kad je srušena tzv. Stara Petrinja? 100 godina pre Asangrada?

U čemu je problem??? Pa to sam i ja rekao. Današnja Petrinja je na mjestu koje su odredili Turci i podigli je da bi mogli napadati Sisak. To isto piše u tekstu...
Zašto velika većina vas Srba negira HR povijest??? Zar vas toliko boli da je HR u nečemu bolja??? Čemu takva zavist???

Grb i zastava grada Petrinje
hr-sk-pt.gif
 
Poslednja izmena:
U čemu je problem??? Pa to sam i ja rekao. Današnja Petrinja je na mjestu koje su odredili Turci i podigli je da bi mogli napadati Sisak. To isto piše u tekstu...
Zašto velika većina vas Srba negira HR povijest??? Zar vas toliko boli da je HR u nečemu bolja??? Čemu takva zavist???
Panic attac? :kafa:

Nisi to rekao. Zbrisao si sa teme na par dana kako bi zaboravio da si pominjao "Staru Petrinju" i da nisi odgovorio na pitanje kada je srušena - 100, 200 ili 300 godina pre izgradnje Asangrada. Kada? :kafa:

Grb i zastava grada Petrinje
hr-sk-pt.gif

- koji datiraju iz 1996. godine. Sve bolje od boljeg. :kafa:

Ako ti je to povijest, vala neka ti je, nek ti bude. :hahaha:
 
Bitka kod Siska bila je vrlo značajna za cijelo austrijsko carstvo, i obrana tog malog grada, spasila je Zapad.(Nadvojvoda Otto von Habsburg)

Radi se u drugoj opsadi Siska jula 1592. Letak spominje branioca grada, opata Nikolu Mikca i njegove podvige. Zumberacke uskoke dovodi Petar Erdody (sigurno nije bio opat ili kanonik) sljedece godine kad se desila Bitka kod Siska. Valvazor spekulise da se uoci Bitke radi o 500 ljudi iako se 1579. godine u carevoj sluzbi nalazi samo 200 uskoka.


Pa zar nije 1592.godine, krajem renesanse, Sveto Rimsko Carstvo stiglo do Siska?
Sisak brane od poturica udružene snage Habsburške imperije, a zapovednik ( ne verujem da je opat) Nikola Mikac traži pomoć od zapovednika Slavonske krajine, ne od Crabatske.


«Sve je Turčin slomio i uništio…Danas su Turci tri puta jurišali na vanjska vrata i oklope…Osamdeset puta gađali su topovi unutra. Vele da je Hasan-paša prisegao da meće otići dok se ne predamo…Pomozite nam za volju Božju, vi, pukovcniče hrvatski i upravitelju Slavonske krajine. Znamo da nam ban Tomo Erdody ne može pomoći jer nema novaca, a zemlja mu nije pokorna. Prošle noći dovikivao nam je Turčin da će svima pokloniti život ako se predaju, samo ne meni…Ako se što dogodi mi nismo krivi. Mi ćemo pred svijetom očuvati slavno ime kakvo nam je i dosad bilo!» (Iz pisma zapovjednika opsjednute tvrđe Sisak Nikole Mikca vrhovnom kapetanu Slavonske krajine Stjepanu Grassweinu – srpanj 1592.)
http://uskok-sosice.hr/sisacka-bitka-1593-2013/
Uz njega se borio i Stjepan Kovačić.


"Hrvatske snage" predvodili su Hrvati:zcepanje:
Tamás Erdődy, Mađar
Stjepan Grasswein, zapovjednik Slavonske krajine,
Andrija Auersperg, zapovjednik Karlovačke krajine

A naredne godine opet Hrvati u obrani::zcepanje:

Andreas Auersperg,
- Ruprecht Eggenberg
- Tomas Erdedy,
- Adam Ravber,
- Kristof Obracan,
- Melchior Redern,
- Stefan Alban Grasswein,
- Peter ErdĂśdy,
- Istvan Tahy,
- Martin Pecnik,
- Georg (Jurij) i Sigmund (Ziga) Paradeiser,
- Ferdinand Weidner,


Od 500 žumberačkih uskoka koji su se borili naredne godine, , poznatiji su Žumberački knez, Radula-Daja Vuković i vojvode iz Žumberka: Latinčić, Garapić, Čučić,Rapljenović, Popović i Grubačević .Knez Vuković i njegovi Uskoci su bili ti koji su odlučili pobjedu.

By the way, prezime hrabrog branioca Nikole - Mikac je tipičan nadimak svih Miroslava i Miodraga i Milana, , naravno iz srpskog naciona.:mrgreen:

Kada Sisak Turci podsidoše,
osvojit ga oni ne mogoše,
jer ga brani pope dom Nikola,
Mikačića roda vitežkoga
,

koji puno posiče Turaka
krajišnika, najbolji junaka;
svoje bile on posveti ruke, Na 1592.
jer istira izpod grada Turke.
 
Poslednja izmena:
Bitka kod Siska bila je vrlo značajna za cijelo austrijsko carstvo, i obrana tog malog grada, spasila je Zapad.(Nadvojvoda Otto von Habsburg)




Pa zar nije 1592.godine, krajem renesanse, Sveto Rimsko Carstvo stiglo do Siska?
Sisak brane od poturica udružene snage Habsburške imperije, a zapovednik ( ne verujem da je opat) Nikola Mikac traži pomoć od zapovednika Slavonske krajine, ne od Crabatske.


«Sve je Turčin slomio i uništio…Danas su Turci tri puta jurišali na vanjska vrata i oklope…Osamdeset puta gađali su topovi unutra. Vele da je Hasan-paša prisegao da meće otići dok se ne predamo…Pomozite nam za volju Božju, vi, pukovcniče hrvatski i upravitelju Slavonske krajine. Znamo da nam ban Tomo Erdody ne može pomoći jer nema novaca, a zemlja mu nije pokorna. Prošle noći dovikivao nam je Turčin da će svima pokloniti život ako se predaju, samo ne meni…Ako se što dogodi mi nismo krivi. Mi ćemo pred svijetom očuvati slavno ime kakvo nam je i dosad bilo!» (Iz pisma zapovjednika opsjednute tvrđe Sisak Nikole Mikca vrhovnom kapetanu Slavonske krajine Stjepanu Grassweinu – srpanj 1592.)
http://uskok-sosice.hr/sisacka-bitka-1593-2013/
Uz njega se borio i Stjepan Kovačić.


"Hrvatske snage" predvodili su Hrvati:zcepanje:
Tamás Erdődy, Mađar
Stjepan Grasswein, zapovjednik Slavonske krajine,
Andrija Auersperg, zapovjednik Karlovačke krajine

A naredne godine opet Hrvati u obrani::zcepanje:

Andreas Auersperg,
- Ruprecht Eggenberg
- Tomas Erdedy,
- Adam Ravber,
- Kristof Obracan,
- Melchior Redern,
- Stefan Alban Grasswein,
- Peter ErdĂśdy,
- Istvan Tahy,
- Martin Pecnik,
- Georg (Jurij) i Sigmund (Ziga) Paradeiser,
- Ferdinand Weidner,


Od 500 žumberačkih uskoka koji su se borili naredne godine, , poznatiji su Žumberački knez, Radula-Daja Vuković i vojvode iz Žumberka: Latinčić, Garapić, Čučić,Rapljenović, Popović i Grubačević .Knez Vuković i njegovi Uskoci su bili ti koji su odlučili pobjedu.

By the way, prezime hrabrog branioca Nikole - Mikac je tipičan nadimak svih Miroslava i Miodraga i Milana, , naravno iz srpskog naciona.:mrgreen:

Kada Sisak Turci podsidoše,
osvojit ga oni ne mogoše,
jer ga brani pope dom Nikola,
Mikačića roda vitežkoga
,

koji puno posiče Turaka
krajišnika, najbolji junaka;
svoje bile on posveti ruke, Na 1592.
jer istira izpod grada Turke.

Pazi jednu stvar, Zagrebacki prvostolni kaptol je (sa sigetskim mucenikom Zrinskim, Mustafa Selaniki ga naziva Hrvatinom) finansirao gradnju Sisacke tvrdjave 1544. godine i docniju odbranu grada. Crkva je stvarni feudalni gospodar Siska i okolice od 1215. godine pa sve do nacionalizacije nakon Drugog svjetskog rata. Tvrdjavu je Crkva prodala Pajanovicu Djuri za 20.500 forinti 1827. godine. Mikac je bio cisto crkveni covjek (tokom trvenja s Turcima, uvijek je arhidjakon zapovijedao u gradu) cija je pisma djelomicno objavio Krcelic i u njima spominje (kad vec olako potezes nekakvu antroponimiju srpskog naciona, a u stvari opceslovensku) borbu s Turcima i Vlasima tokom druge opsade Siska. Isto vazi za Stjepana Kovacica, Blaza Gjuraka, Matiju Fintica i Andriju Kovacica, docnije zapovjednike grada. Ukupni troskovi Kaptola na izgradnji Sisacke tvrdjave iznosili su 3.336 forinti sto je Lj. Ivancan objelodanio 1928. g. u "Bogoslovskoj smotri".

General Andrija Auesperg u svom izvjestaju nakon Sisacke bitke pise da su se u prvom redu nalazili hrvatski pjesaci. Prouci malo detaljnije kako se tada sakupljala vojska po tim krajevima jer postoji detaljna studije Ante Nazora (O broju vojnika krscanske vojske). Zumberacki uskoci su sudjelovali svakako ali Hrvati su dali najvise ljudstva i to ne negira cak jedan od najvaznijih zapovjednika Bitke. Isto tvrde i dvojica hriscana, turskih podloznika koji su sudjelovali u boju, pismo je objavljeno u sklopu gradje koju je Matica hrvatska izdala 1993. godine. Madjarska historiografija isto ne negira dobar dio ucesca Hrvata, pocevsi od V. Gomory Gusztava (A sziszeki csata 1593-ban, 1894), itd.

Kacica Miosica citiras, kako ide dalje? :mrgreen: 'Sta ce reci Rvati junaci', tako nesto. Kako je opjevao Bitku kod Siska Dubrovcanin Andrija Sasin, sta ono rece o Hrvatima? Vec sam napisao da turski izvori spominju Hrvate (prvenstveno Tarih-i Selaniki, "Hirvat ve kimi Macar", Ipsirlijevo latinicno izdanje iz 1989, str. 330), ratne zarobljenike, kako bjeze s Madjarima iz istanbulske tvrdjave. Nije slucajnost da Selaniki pise bas o tome u istom dijelu knjige gdje se spominje ratovanje na podrucju Siska.

Tvoja zvaka je u potpunosti isto kao ona s druge strane o Beogradu, kako su ga 1521. g. branili Madjari a ne Srbi, a turski izvori (dnevnik Mustafe Dzelazade) sasvim jasno govore da je garnizon Srba, stanovnika grada, isto branio Beograd
 
Poslednja izmena:
Па да Хрватска као област у оквиру Хабзбуршке монархије наравно да постоји, и добила је назив по Хрватима, али није некаква независна држава.

Ето материјала за неки холивудски блокбастер, типа Бред Пит Мађар са женом Анђелином Хрватицом и дружином прескаче зидове и бежи из тамнице.:D

Nije ni ono što si ti napisao - 'sve je to Ugarska' ili 'sve je to Habzburška monarhija'. Ugarska je sjevernije, a potonje je naziv u literaturi koji koristimo radi lakšeg objašnjavanja stvari (a ne istoričan).
 
Него како се исторички звала та држава тада?

Pa nije ni imala jedinstveno ime jer država nije ni bila, HM je zapravo bila skup nasljednih zemalja povezanih zajedničkim monarhom...bilo je pokušaja za regulisanjem stvari, raznih centralističkih pokušaja itd...al' tek 1867. godine je 'konačno' riješeno to pitanje.
 
Poslednja izmena:

Back
Top