Ima li smisla?

detektor lazi:
Pa dobro , bas i nemogu zbog sitnice da prekinem kontakt, ima stvari koje necu zanemariti jer su itekako bitne i bas one deluju da sve te sitne zezalice traju po nekoliko sati . Mozda i prekinem kontakt ali sa nekim koji mi nije tako bitan .
P.S. Nekad i namerno uradim to jer je sladje kad proba da se pomirimo ;-)

To sa nekim ko mi je mnogo blizak, a to su mama, tata, brat, i nije mi zanimljivo da se mirim nego mi je korisno da se mirim sa njima.
I mogu da se mirim sa deckom, u stvari, mogu da se mirim sa kim ja hocu ali nikad kad neko drugi hoce i sa onim ko sam hoce da se pomiri sa mnom.Pa sta ako hoce? Neka hoce. Sta ja imam sa tim sto on ili ona hoce, moje vreme nije na raspolaganju kao sto je njegovo vreme ili njeno.Kad ja budem htella onda moze, ja znam otprilike svaciji broj telefona, ciji ne znam mogu da nadjem, i kad budem htela i sa kim budem htela da se pomirim ja cu ih zvati.
 
topmodelsica:
To sa nekim ko mi je mnogo blizak, a to su mama, tata, brat, i nije mi zanimljivo da se mirim nego mi je korisno da se mirim sa njima.
I mogu da se mirim sa deckom, u stvari, mogu da se mirim sa kim ja hocu ali nikad kad neko drugi hoce i sa onim ko sam hoce da se pomiri sa mnom.Pa sta ako hoce? Neka hoce. Sta ja imam sa tim sto on ili ona hoce, moje vreme nije na raspolaganju kao sto je njegovo vreme ili njeno.Kad ja budem htella onda moze, ja znam otprilike svaciji broj telefona, ciji ne znam mogu da nadjem, i kad budem htela i sa kim budem htela da se pomirim ja cu ih zvati.


Pa dobro .
 
Nema smisla, ali ja to ipak radim. Ne znam zasto, crta mi takva. :lol: Namcor po zanimanju. Glupo i detinjasto s moje strane, ali na neke mi bliske osobe jednostavno moram tako da reagujem. Mada ni to, ni svadjanje, ni dreka, ni mirno i stalozeno iznosenje svog misljenja ne pomazu. :???:
 
Ja nisam namcor, meni stvarno treba milenijum da planem...al sta mene nervira je kad i planem i da mi za pravo pa nastavi po starom - ma pojela bih ga.
A mrzim da se svadjam (citaj ne znam tu vjestinu) pa ondak sutim....jebga.
Pa pitam - da vidim da li sam ja jedina..
 
Brzo se odljutim, nema durenja, ali mi se dešava jedna loša stvar: nehotice se u sadašnjoj "svađi" vratim na neku raniju nerazrešenu stvar "znaš ono od pre tri meseca kad nisi hteo da uradiš što sam ti tražila..."
 
Kad se naljutim na dragu osobu i npr. pocnem da vicem, jos u toku vikanja mi prolazi kroz glavu "oladi, bre". Mislim, to ja sebi i posle mi krivo sto sam vikala. Mada sto sam starija, sve manje imam "napade" ovog tipa. Sa ne tako bliskim ljudima nemam mnogo razloga za ljutnju, al' imam za ignorisanje.
 
Ja sam debil, jer ne mogu da se ljutim duže od 2 minuta. Zašto debil? Pa zato što je nekad dobro znati pokazati da si ljut i držati se te svoje ljutnje, da druga strana vidi da ne može tek tako da te ''šeta''. Ja se inače jako teško naljutim, imam nenormalno visok prag tolerancije.

S druge strane, ko pređe taj prag, može da bude siguran da u mojim očima više nikad neće moći da povrati poštovanje, ali se ni tad ne durim, i dalje pričam s tom osobom, ali postajem potpuno ravnodušna i jednostavno ne mogu sebe da nateram da u odnosu sa tom osobom unesem neke emocije.
 
Puno (jako, jako, jako puno) mi treba da se naljutim, a i ako se desi prema nekom baš bliskom (tipa muž, mama...) razmišljam - zašto sad da se svađamo kad svakako moramo da se pomirimo kad-tad. Kao neko gubljenje vremena. A još više se iznerviram kad ukapiram da su oni to počeli da koriste.
Kad počnem da ćutim, onda tek ukapiraju da nešto definitivno nije u redu. Tako da bi možda trebalo češće da ćutim i durim se, ali ne mogu; da ne kažem šta mislim i šta mi smeta, na guzicu bih valjda progovorila... i isto tako ne volim da ako se neko na mene naljuti ćuti... da raspravimo, pa kud-puklo-da-puklo.
 
Biti ljut? Ne pricati jedno s drugim?
Znas ono:
Uradio si to sto mi se ne svidja i ja sam sad ljuta i necu se odljutiti dok...???
Jel imate vi takve dane/momente/sate/mjesece?
I koliko dugo mozete izdrzati da budete ljuti?

Љутња је једно, дурење друго.

Наљутим се, кажем (то јест - вичем):''Јако сам љута због тога и тога! Смета ми то и то...!!!'', а онда, кад рашчистимо, наставим комуникацију не правећи се ''као да ништа није било'' (то је негирање да је постоји или је постојао конфликт), али не дурим се, живот тече даље... Ако смо се закачили око једне ствари, то не значи да је цео наш однос тог тренутка заустављен.
Често, кад се смире страсти, после пола сата-сат, приђем прва и покушам да рационално размотрим и своје и туђе поступке и речи.

Дурење је манифестација незрелости, покушај да казнимо онога на кога смо љути, чин освете, а најгора је када тај неко и не зна праве разлоге нашег дурења јер нећемо да му их кажемо пошто ''не говоримо са њим''... :roll: Тиме је унапред осујећена свака могућност разрешавања конфликта.

Знам људе који живе у браку и не говоре једно са другим и по месец-два... Питам их шта се дешава у кревету. Па, кажу, у кревету је ОК, сексају се и даље, само не говоре једно са другим! :lol:
 
e pa sad sam ja kao mlade urmašice sa 51 strane iskopala temu koja uopšte nije loša
c015.gif
c015.gif
c015.gif
c015.gif
c015.gif
c015.gif
 
Poslednja izmena:

Back
Top