Apsolutno tačno. Deluje kao sposobnost, prvo čitanja i razumevanja drugih ljudi, koja se stvara dugi niz godina, a zatim i sposobnost da se to isto čitanje i razumevanje upotrebljavaju zarad ispunjavanja svojih prohteva, koji mogu biti vrlo različiti ali imaju zajedničko da upotrebljavaju drugog čoveka isključivo kao alat svojih zamisli. U slučaju da je potreba emotivne prirode ( jer se iste sposobnosti mogu koristiti i često koriste znatno pragmatičnije ) problem nastaje što autentičan odnos traži dva subjekta sa svojim ličnostima, a Igrač koristi saigrača kao objekat koji se apsolutno potčinjava njegovim prohtevima. Na taj način Igrač ima kontrolu njemu nepodnošljive neizvesnosti da je drugi čovek subjekat sa sopstvenom voljom. Tako Igrač dobija samo surogat onoga što zapravo želi, a to je slobodna volja drugog da mu se Igrač dopada. Upravo zato što su je Igrač namučen i traži odnos na pogrešan način, njegova opšta situacija je nepovoljnija (ne u ovom odnosu, nego generalno). Igrač je i razvio ovakav sistem upravo zbog svoje namučenosti i taj sistem mu donosi surogat dobit umesto onoga što zapravo traži. S druge strane Saigrač je, što se tiče svoje konstitucije, u znatno povoljnijoj poziciji zato što je još uvek čitav, doduše sa opasnošću da zbog urođene želje i potrebe koja teži da se ostvari upadne u nezdrav odnos subjekta i objekta umesto dva subjekta.