Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Mrtav
Kraj
Pustos
Jabuka
Sunce
Krljust
Oko


Mrtva jabuka lezala je ispod mrtvog sunca. U sumrak. Pred konacni dolazak noci. Tamna, metalna krljust ogromne gladne morske nemani, klizila je kroz opustoseno naselje. Rat, razaranje. I oko koje sve vidi, negde daleko iznad. Nije mrtav onaj koji umre, vec onaj koji nije ziveo. Kome nije dato da zivi, i ciji su dani, bas kao jabuka, ubrani sa drveta zivota prerano. Oko. Gleda. Pustos. Kraj. I jabuka na praznom tlu. Mozda ce se jednom krljust ribe pozlatiti, i Sunce ce opet biti ono sto je nekad bilo.

Zavesa teska noc prigusena svetlost suze mravi
 
Mravi kretose u potragu za hranom. jedan po jedan izlazili su iz mravinjaka, marsirajuci u besprekornoj koloni.Mravonije pogleda ka nebu i zadrhta. Stize oluja , pomisli u sebi i nastavi da marsira.Tamni oblaci kidisali su na mesec dok od njega ne ostade samo prigusena svetlost iza zavese nadolazece oluje.
Bice ovo teska noc , rece Mravonije Mraviji ,ali ne boj se, ja sam tu!
Mravija ga nezno dotaknu levom antenom po glavi i uputi mu pogled pun ljubavi.
Znam da ces biti tu za mene, ali dovoljno sam velika i jaka da se i sama cuvam, vec mi je 15 dana ! rece ona glasom koji je bio mesavina ponosa , neznosti i prkosa.Znam, znam , nasmeja se Mravonije, ti si vec velika mravica , ne zameri mi, ne znam zasto ali imam neodoljivu potrebu da te stitim.U tom trenutku nebo stade da lije suze .Svuda oko njih kisne kapi rovarile su zemlju.Mravoslav, vodja mravlje kolone, izda naredbu da svako potrazi zaklon.Mravija i Mravonije jedva docekase da se izdvoje i sakrise se ispod jedne stene.Zadrhtali pred snagom prirode pogledase se.Mravija ga dodirnu levom antenom ovoga puta jos strasnije i pribi se uz njega.
 
Poslednja izmena:
Krtica
bezveznjakovic
travuljina
opasnica
cupavo stvorenje
Gledam u travuljinu pred sobom i sada sam vise no ikada ubedjena da je to slika njenog zivota...samo korov i parlog...nista se tu ne moze pojaviti sem neke krtice ili nekog slicnog cupavog stvorenja koje se krije od sunca i svega sto je svetlo...uostalom...ona bolje ni ne zasluzuje...zamisljala je da je neka opasnica,a ustvari je jedan obican nistavan bezveznjakovic.

lajanje
na zvezde
ne moze
uplasiti
nikoga
 
lajanje
na zvezde
ne moze
uplasiti
nikoga

Pas koji laje ne ujeda. Marina je ovu recenicu naucila jos u vreme kada nije razumevala njeno pravo znacenje. Nju nikada nije uznemiravalo lajanje komsijskih pasa, niti je kada je odrasla, ikada pokazala strah i ustukla pred necijim verbalnim napadima. Nikoga ne mogu povrediti reci. One nisu ,,prave``, govorio joj je jedan deo svesti naviknute da slusa savete i opomene iskusnijih. Lajanje nije isto sto i ujedanje. Cuvala se onih koji cute i napadaju iz senke, neocekivani. Oduvek je pokusavala da se ugleda na zvezde. One su negde visoko, i njihov pogled ne ostavlje nikoga neotkrivenim. Sve rdje i prljavstine ljudskog uma postaju ogoljene pred svetlucanjem ovih nebeskih glasnika svetlosti. Nista me ne moze uplasiti, ako zamisljam da sam zvezda, i da sirim svetlost i istinu oko sebe, saputala je sebi u letnjim nocima gledajuci u nebo.
A zvezde su sijale negde visoko, i posmatrale Marinu. U njih su gledali psi, nesrecni i zaljubljeni. A nebo je stajalo nad svima, spremno da u sebe upije sva pitanja, bol i strah. Posebno onih dana kada je pun mesec, i kada psi zavijaju kao vuci.
 
Bolesnik Nada Zrtva Zastava Knjiga Dorucak



Bolestan sam,i ja tu ne mogu nista.Postao sam zrtva neke retke bolesti od koje pate ljudi koji citaju. Knjiga je kriva.Mrzim je.Gazim je pogledom i cepam mislima ,zamalo.Nada je umrla juce i sahrana je prosla kao i sve sahrane na kojima ucestvujes kao posmatrac.Dorucak se hladi....

pacov
smrt
klesta
pesnica
noz
lanac
 
Јутрос је у моју кућу утрчао пацов, јурио је као да га смрт гони. Гледао сам врата кроз која је утчао и сваког трена очекивао да видим тог гнусног гонича. Није се појавио! Прошло је и лето, прошла је и зима и пролеће, а он се и даље скривао у дому моме. Нисам га разумео. Живео је пацовским животом, у старој кутији за одлагање истрошених ципела и алата. Кад год бих се машио за клешта, он би ме истински преплашио, али нисам га дирао. Познавао сам тај осећај прогоњеника и изгнаника. И сам сам осећао потребу да се негде скријем где ме нико не би дирао. Колико сам само пута чврсто стиснуо песницу и пожелео да и ја нађем такво место, али никада нисам имао довољно храбрости да то урадим. Јесте, тешко је остати на неком месту храбро и постојано, али храброст је још већа побећи са тог места. Посебно у земљи у којој немаш склоништа... У којој нема добрих Самарићана, који би ти пружили макар ту стару кутију пуну истрошених ципела и алата. Потребна је велика храброст шетати из места у место, из дома у дом! Непојмљива храброст је потребна јер те свуда дочекају са ланцима на бравама, и ножем у рукама... И зато никада не идите од ваше куће, посебно не, онда када је исувише касно и када су и пацови будни.

Чекић
клин
телевизор
олуја
клепет
траг
 
Чекић
клин
телевизор
олуја
клепет
траг


Televizor. Ukljucen po navici, premda je ocima vec odavno dosta kriminalistickih serija, domacih trash-kvazi-glas-naroda filmsko-neumetnickih ostvarenja u kojima se vidi kako nam je svima jadno da jadnije ne moze biti. I kako se cekic i klin koriste u mafijaskim obracunima da bi se od nekog odrpanca izvukla informacija. Neka. Narod voli da sledi trag svojih predaka, pocrveneo od krvi, nasilja i kolektivnog ludila. Klepet praznih reci koji neki pametni scenarista nenametljivo gura u usta svojim glupim junacima jaci je od cistog, mada znatno tiseg zvuka istine. Oluja je u svima nama, jos od devedesetih. A mozda i pre. Ono sto su nekada bili proroci, svestenici, a po potrebi i zandarmi za protagonisanje misljenja Vlasti - plemenskog poglavice, kralja, kneza, Predsednika, to je sada obicna metalna kutija koja ne govori, nego klepece. Niko ne zeli da misli sta ce biti posle oluje. Da li bi covecanstvo umelo da samo zivi i voli? Ili bi i u raju napravilo oluju, i napravilo vrtlog od jabuka znanja. Bacilo u smece ono najbolje. I ostavilo samo klin i cekic. I klepet. Opet klepet. Do beskonacnosti....

ZLA ZENA ZAVIST SPLETKE LJUBOMORA RIVALSTVO
 
ZLA ZENA ZAVIST SPLETKE LJUBOMORA RIVALSTVO

Uvek sam se pitala odakle toliko zla u zeni koju kida ljubomora. Takve spletke ne moze nijedan muski um da smisli. Ne znam da li zato sto su pametnije, osecajnije, osetljivije, predanije, iskrenije, posvecenije, nesigurnije, prijemcivije ili samo zato sto u rivalstvu nema milosti. Zavisti, treba te zgaziti!

sludjenost
nemir
ostvaren
treptaj
ne ceka
 
ZLA ZENA ZAVIST SPLETKE LJUBOMORA RIVALSTVO

Uvek sam se pitala odakle toliko zla u zeni koju kida ljubomora. Takve spletke ne moze nijedan muski um da smisli. Ne znam da li zato sto su pametnije, osecajnije, osetljivije, predanije, iskrenije, posvecenije, nesigurnije, prijemcivije ili samo zato sto u rivalstvu nema milosti. Zavisti, treba te zgaziti!

sludjenost
nemir
ostvaren
treptaj
ne ceka

Svakog dana na putu do posla prolazio je pored gradskog groblja.
Usporenim,tihim koracima bi se svakog puta priblizavao porodicnoj grobnici..Stao bi naspram nje i dok mu se dusa ispunjala nekim cudnim nemirom,citao mnostvo imena,koja su se iskucana zlatnim slovima,presijavala na suncu.Gotovo cijela njegova porodica je bila smjestena ispod komada kamenog mermera…gotovo cijele njegove uspomene ..
Otkad je zivjeo sam,bez rodbine,prijatelja,bez icega,cijeli zivot mu se sveo na taj prolazak pored groblja. Bez treptaja je gledao u spomenik i zamisljao svoje ime na poslednjoj ploci ogromne grobnice,ispisano zlatnim slovima.Mozda bi nekad,neko,slucajno zastao i procitao njegovo ime,zamislio se,pa odmahnuvsi glavom nastavio put.Cesto je sludjenim,ubrzanim korakom zurio na posao,razmisljajuci o tome..
----
Tog sumornog jesenjeg dana se ubio.Nije imao vise sta da ceka.Ostvario je dugo zamisljane misli,pucavsi sebi u glavu u trenutku razmisljanja o porodicnoj grobnici.
Sahranjen je na izlasku iz grada…U njegovoj zemlji se ne grade spomenici samoubicama.

molba,
svadja,
odlazak,
patnja,
vijest.
 
[QUOTE

molba,
svadja,
odlazak,
patnja,
vijest.[/QUOTE]



Tresak,i još jedan,pa opet,urlik i vriska.Ponovo oni,opet se svađaju,opet se ljubav iz osnove menja,tako je tužno slušati tuđ život i nemati mesto gde se može pobeći od toga.Ustajem nevoljno iz kreveta i bauljam po mraku do kuhinje.Ulično svetlo je sasvim dovoljno da mi osvetli put,a na kraju i ne treba mi,poznajem svaki deo ovog kaveza u
kome bitišem.Uzimam čašu,puštam slavinu na najjače i piljim u vodu koja otiče u slivnik.
Kad bi tako i sav ovaj jad mogao da ode sa njom,bilo bi dobro,ali ne ide to tako lako.I
zar baš noćas moraju da vraćaju sećanja koja pokušavam da zanemarim.Palim prvu
od mnogih cigareta koje ću noćas zapaliti i film kreće.
Od svih mogućih načina,vest mi je saopštila rođaka koja je videla i znala već neko vreme,
ali nije imala srca da kaže bilo šta.U prvi mah šok i neverica,bila sam tako sigurna u njega,u nas,sa velikim N.Danima sam se klala u sebi,pitati,čekati,zaboraviti,nije istina,jeste istina.Pravo ludilo,nešto što nisam nikad doživela do tada.
Osluškujem zvuke iz stana ispod mene,buka je malo utihnula,valjda su se usijane glave
malo smirile,valjda će sesti pričati kao ljudi,lako je vikati.Ovo mi je već treća,ne spava mi se,misli se vrte,plešu u glavi vrzino kolo,i film ponovo kreće.
Patnja je čudno osećanje,uvuče se u dušu i kopa i sekcira,deo po deo,no dođe i onaj trenutak kad kažeš a sada je dosta.Donela sam odluku da pitam,pa šta bude,ne ide
više ovako,moram da znam.Prva reakcija bila je smeh,poricanje,ljutnja,pa kako ja to pobogu mogu i da pitam,svašta od tebe luda ženo.Ali taj sjaj u čima,taj pokret usana,kao neki mali tik bili su dovoljan znak da sam u pravu.Na moju molbu da bude iskren zarad vremena koje smo zajedno pojeli,otvorio se i priznao.
Idi,rekla sam,odlazak je sad i odmah,ne zanima me gde,samo idi.Tvrdoglavost,ponos,
čast,ne ništa od toga,samo strah od ovoga sad.Pijem vodu i gasim cigaretu, a deca
u stanu ispod mene se smeju,smeju,smeju....O,hvala ti Bože mir....

Ponoćni
Mesec
Pliva
Na
Jezeru
Tame
 
Ponoc je, i zvijezde svjetlucaju na nebu, ogledajuci se u jezeru. Mjesec zadovoljno kunja, obasjavajuci povrsinu vode. Tisina. Vile pocinju svoj ples na povrsini vode, ispunjavajuci tisinu ljetnje noci. Malene pirane su vrebale iz tame :mrgreen:

Nerviranje,
Svadja,
Oluja,
Noz
smrt
 
Na tavanu golub j i dalje pevusio svoju tuznu pesmicu. Suze su mu navirale od njegovog piskavog glasica. Ipak, nije mogao da ostane i prepusti se svom svetu i snovima. Nije osetio to zadovoljstvo vec godinama... Nedostajao mu je pubertet, doba kad je ziveo od snova. Sada je sve drugacije. Sada ga je potopila surova stvarnost. Naglo se trgao, stresao sa sebe neku jezu i zgrabio novcanik i stari cd Deep purple. Iako je bio pretrpan cdovima, muzika mu je nedostajala. Nije imao vremena da ponovo oseti ono dobro treperenje u stomaku, ono zadovoljstvo od mirisa hard rocka.
Zamisljen, hodao je kao zombi. Odjednom, sapleo se o telo neke stare, olinjale macke. Naocare su pale s njegovog lica i slomile se; prekrile deo asfalta svojim delovima. Peklo ga je; prekla ga je vlaga u ocima i stipao ga je ledeni dah zime koji se osecao poslednjih dana u njegovom malom, nestasnom srcu.

paluba
Sunce
maslacak
radost
gradiliste
 
Uz nju je osecao toplotu,kao da ga sunce greje iznutra.Bilo je nevezano za bilo shta shto bi ili ne bi uradila,dovoljnno je da bude tu.Bila je sva njegova radost.Onda je maslachak udario u palubu broda na gradilishtu.Ostalo je istorija.

Novchanik
Sise
Mini suknja
Slina
Trambolina
 
Pogledaj ovu pricu koju sam napisao jutros i kazi mi sta mislis , rece Gruja predajuci Milki list papira u ruke.Milka izvi obrve na gore, dunu nevoljno kroz nos i stade da cita na glas masuci levom rukom po vazduhu kao glumac u pozoristu.
'' Novcanik , ukrali su mi novcanik! povika Zivorad i hvatajuci ga za kragnu unese se policajcu u lice.Policajac ocigledno netangiran Zivoradovom mukom i iznerviran sto ce morati da prekine svoju kontemplaciju na temu krofni, odmace se za korak od njega i izvadi sluzbeni notes.Polako , reci mi kako je izgledala osoba koja ti je ukrala novcanik,rece policajac nepersirajuci Zivoradu.Zena!Mini suknja!Trambolina! poce Zivorad nepovezano da krklja kao covek na samrti .Jel sise ti to nacvrcao rakije? sta pricas nista te ne razumem..''
Milka klimnu glavom gore dole u znak odobravanja , opet izvi obrve ali ovoga puta u znak odobravanja i nasmesi se .Nije ti ovo lose Grujo ! Uopste nije lose! rece Milka ceskajuci se po glavi.Samo nastavi tako i ispravi ove gramaticke greske.Evo ovde si recimo napisao ''sise'' zajedno umesto odvojeno,pokaza mu vrhom prsta na deo teksta . I ovo dole na papiru , sta je to?
Slina! rece Gruja ne skrivajuci ponos.
 
Poslednja izmena:
Čega se pametan stidi, tim se budala ponosi.
A Gruja je znao da bude takva budala... Taj je vunene čarape palio da otera vradžbine.
Najednom joj, po ko zna koji put, ali sada za svagda bi dosta i Gruje i njegovog suludog polupismenog piskaranja uvek o nekim ženama, o nekim krađama, o nekim dugovima i policiji. Trebalo je konačno to reći – Nikad od Gruje čoveka, a kamo li pisca! Gruja nikad neće naučiti ni sline da obriše. I uvek će iza svega ostavljati svoj ljigav trag kao pečat i potpis. Uzalud se tako dugo trudila rasipajući svoje strpljenje i darovitost...
Ali kao kristali u mutnoj vodi nestale su joj reči. Čula ih je kako zveckaju nošene podvodnim strujama sudarajući se sa običnim kamenjem. Sva magija dolazećeg proleća, upregnuta u nedelju nalik na praznik sunca, od prvog zraka kao da se rugala nerečenom.
Slina!
Slina! – ponavljao je zgađeni anđeo u njoj.
Slina! – blejala je ovčica u njoj.
Iza zatvorenih vrata ćutala je pastirova frula.

Kolo (Sunce) - Branko Miljković

Van njega sve je beskraj, varka i zloba,
Praznina u vetar pretvorena tašto.
Samo je budnost pesma, i teskoba,
Beščulno mesto prevareno maštom.
Izmišljanje slepog u kovitlac oka,
O saplitanje kroz izmišljen vrt!
Iskustvo oslobođeno pamćenja
Opčini bilje nežnosti i smrt
Okolo vremena, okolo kostura,
Okolo današnjeg dana opraštanje.
Dok se srce igra svojom prozirnošću
Ugasla jasnost čeka ispaštanje.
Čikaju svet za potiljkom. Čuj
Šta zakasnela frula kaže svetu.
Iz pepela oka izleće slavuj
Krilatost klisure odmeni sujetu.

nastavi
i završi
najbolje
što
znaš
 
Nastavi da pricas, slusam te, ali i zavrsi, jer kad pocnes ne umes da stanes. Najbolje je da najpre razmislis o onome sto zelis da kazes, jer ti se se nekad cini da sve znas... a veruj mi da nisi bas u pravu!


konopac
pistolj
metro
gledam
pepeo
 
Samo nemoj da pišeš više i ne slinavi. A smanji malo i sa tim utapanjem tuge u čaši. Uostalom, i konopac i pištolj su ti na raspolaganju...
Ako ti danas, ipak, nije do samoubistva, mogao bi da posetiš Metro i ostale megamarkete, omiljena ti mesta za izlaske i kupovinu poklona. Ili da malo prošetaš to tvoje ofucano kerče? No, dobro, šta fali da ga bar provozaš... Možda upoznaš i neku, što bi rekao, finu ženu usput.
Dosadilo mi je i da te čitam i da te slušam i da ti brišem sline. Dosadilo mi je i da toj kujici ostavljam koske po navici, dok se smuca oko vrata i prozora. Dosadilo mi je da je ćuškam dok je ti prizivaš. Pustila sam je da uđe.
Ah, slinavi moj Grujo, trebalo bi da znaš da je pasja vernost, iako ponekad dirljiva, samo uslovni refleks; životinjska strast za borbu oko smrdljivog i ustajalog, samo način i uslov opstanka te vrste; radost sa kojom šeni i zadovoljno maše repom, cvili ili čak ponekad lane, sa kojom čeka i uzima bačene joj otpatke - radost gladnog stomaka, i da te ne prati ljubav, već njena potreba za gospodarom, kojoj se veruje do besnila srazmernog tvom strahu od napuštanja. Ali ne znaš.
Zato joj, najzad, umesto koske, ostavljam gospodara i oslobađam se ružne navike da čuvam otpatke. Ne pada mi na pamet da uz pepeo, koji ti spada sa cigarete svuda okolo, čistim i njen izmet. Želim vam lep (predlažem crveni) povodac i redovnu vakcinaciju, njen dobar uslovni refleks i što manje lajanja na zvezde.

pas
nije
čoveku
najbolji
prijatelj
 
Prijatelj...onaj koji te razume, postuje, voli, deli, podrzava, gura, opominje, sledi, pati, veruje i hoce...Izvlaci iz tebe dobro, ucini da se osetis bolje a on kao tvoja senka i oslonac biva najbolji dokaz da nije sve tako lose, bezizlazno, pogresno. I ne treba da bude veran kao pas, umilan i podjamrljivanju sklon...Samo u teskoci pruzi ili uzmi coveku ruku i stisni je bez reci.


Lako
Tren
Nesmotreno
Padam
Gubitak
 
Izgledalo je sa njim lako,kao prolazak dobro poznatim putem.I bila je to moja igra.A onda sam na tren nesmotreno pokazala da mi je stalo.Osetila sam odmah kako strmoglavo padam.A gubitak je bio veliki,jer on je i dalje bio tu,ali igru sam izgubila.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top