Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Napravi stanku,pobogu,sačekaj,ne žuri toliko,daj sebi vremena da razmisliš....Ne,ne,nemam vremena,ona me čeka,čujem je kako me zove.Čujem njeno hrabro srce kako kuca u oklopu zarobljeno,u oklopu koji je steže i guši....Moram kod nje,ne sprečavaj ono što mora biti,pusti me,ja sam već tamo,ovde je senka...
Mogu li stati,imam li pravo da stanem......nikada.....ona čeka......


zmaj
krilo
oblak
vatra
šaka
 
Posekla je saku, sasvim slucajno. Krv je potekla. Mirno, tiho,a opet nekako neobuzdano i brzo. Slivala se niz njenu haljinu praveci mrlje po njoj. Nije marila. Gledala je kako nastaju mrlje, postaju sve vece i vece. Odjednom, pojavila se citava bajka na platnu njene haljine. Krv je oslikala najpre krilo, zatim oblake... Stvorila je citavo nebo. Zatim se krilo pretvorilo u zmaja koji je bljuvao vatru... Stvorio se dvorac, u njemu princ i princeza... Stvorio se citav svet od krvi na njenoj haljini. Zamisljala je kretanje tog sveta. Zivot u tom svetu. Uzivala je u mogucnostima koje je pruzao taj, krvavi, njen svet. Pozelela je da bude deo njega.
Ipak, iznenada je pala i zgizvala svet na haljini. Nije se budila jos dugo, dugo.

lane
megdan
Prvoslav
cuprija
arabeska
 
Ali se ipak jednog dana morala još jednom probuditi.
Svaka igra, kao i svaka priča, mora imati neki kraj... Toliko su je pekli tabani.
Da, probudila se iz poslednjeg sna. U njemu su ostali: jedno lane, jedan megdan, jedan Prvoslav i jedna porušena ćuprija. Negde je ostavila i jedan Dnevnik, Dnevnik jedne 4Umašice, priču o umnom seckanju i presecanju u potrazi za pravom, istinskom drugom polovinom sebe.
Negde u vazduhu kao da su se čula Četiri godišnja doba. Mirisala je lipa i padala blaga prolećna kiša po suncokretima lepožutim u sivilu.
Stavili su je u drveni oklop. Stala je. Bio je 22. maj.
Ostalo je pitanje: arabeska ili groteska?

otišla
sam
sama
hvala
na pažnji
:)
 
Ne moras da me teras, da se bacas kamenjem na mene kao na psa...ne moras da me molis, da me preklinjes da se urazumim i shvatim da je sve gotovo. Jasan mi je tvoj pogled i reci zaledjene na ivici usana. Razumem da vise ne postojim osim kao kosmar, ruzna uspomena...i sama. Otisla sam. I da...zaboravila sam...ne zelim da ti zahvalim na paznji, samo ti beskrajno hvala na cutnji, nemosti, tisini...one ne povredjuju nepostojeceg.


ludost
trajno
savest
pelin
sutra
 
A znaš da sam jednom poznavala jednog kradljivca.
Bio je učtiv i lako sklapao nova poznanstva. Naročito je bio omiljen među damama koje prilikom upoznavanja, kao po običaju, obavezno poljubi u ruku. Tim gestom bi trajno svojim dahom ostavljao gorak pečat, kao pelin. Nijednoj, međutim, nije prilazio previše blizu; naklonio bi se, uzimao ruku kao kakvu dragocenost i polagano je prinosio usnama. Posebnim gestom je uspevao da produži put ruke do svojih usana i na taj način, i kod najiskusnijih, stvarao je iluziju nedostižnosti. Posmatrajuci sve to sa strane, činilo mi se ko čista ludost. A onda, onda sa žaljenjem bi ispuštao dotičnu ruku i kada ona na kraju plagano isklizne iz njegovih pristiju, tužan zbog toga što mora da je se odrekne, on bi izražavao želju da bude i nagrađen. Sa sobom je donosio dah starih vremena. A dame, samo za dobrog znalca vidljivo, neupadljivo već i za sutra formiraju red; dešavalo se da poneka od njih krišom ponovo stane pozadi. Ali kradljivac, kao bez savesti, je gledao da s tim svrši što pre, jer on, zaboga, nije došao zbog toga.
 
"Konobar,još jedan,dupli.....da,pelin..."
Zašto me gledaš čoveče,nikad nisi video da neko tako pije...šta te bre briga za moje pijano srce.....za moju trajno izgubljenu mladost i snove.....Savest,prema kome,mislim se ,prema samome sebi,a drugih ni nema već odavno...da,da,baš davno......šta ono rekoh,šta to beše...ahhhh ludost je i pokušati setiti se..
ne vredi vraćati se,od toga nema vajde....a kako su bile zelene...i smaragd je zelen,ali ne tako...
"Konobar,da platim....za tebe sine,kupi curi cveće...a jesu li i njoj oči zelene,sine...neka,pusti ,ne govori mi,pijan sam i sam...čuvaj je sine...da,da,do sutra,svanuće opet,đavo da ga nosi....aj laku noć.."


lednik
srebro
mesečina
senka
sveća
 
Bilo je dosta istine u tome kada si se, trljajuci oci, svaki put budio u nekom drugom krevetu. Gde li se nalazis? Pa, tu jos nikad nisi bio. Kako si stigao dotle? Ko li je ta koja te je osvojila? Budis se, ali ne zadugo, jer bi to bilo ravno strepnji; vec imas nesto drugo na umu, a i ne volis svoje dragoceno vreme da trosis na resavanjima nekakvih zagonetki, izgovarajuci lazi. Budis se, rastezes, udesavas; jos ne znas ko je ta sledeca koja ce se zauzeti za tebe. Prolaze dani, a cini se kao da je citava vecnost isprepletena. I u toj vecnosti nepogresivo si nasao sklad izmedju sna, maste i jave. Onu tananu nit i poriv zacaravanja koja vodi u prevaru. A tek tada, odlasci bivaju ispunjeni dozom prikrivene razdraganosti.

Nove reci:
Kaziprst
Kopriva
Obojica
Poluskriven
Osvojena
 
Ne upiri svoj kažiprst u njega kao da je kriv jedino on.Znam da vas je obojicu zavela njena mladost i ljepota, kao kopriva užarila vašu krv koja sad traži samo odmazdu.
Mrzićeš ga i on će mrziti tebe, obojica ćete biti isti, smiješni, maleni, očajni.
U tami pomračenih osjećanja nećete vidjeti njen poluskriven osmijeh kao znak pobjede nad vašom naivnošću i glupošću-

Ponovo je dokazala sebi da može napraviti dramu gdje i kad god poželi, a niko ne shvata da je njena odluka da nikad ne bude osvojena.

Zagrli
jutro
poljubi
dan
divan
krasan
okupan
 
Ustani jednom i zagrli jutro a da ne pomislis sivo iako je napolju zuto. Poljubi dan a da ne vidis crno iako je okolo belo. Napisi jednom da je svet divan iako je mozda nepodnosljivo tuzan. Reci sebi da je zivot krasan i smislom okupan iako nisi u to siguran.


Nisam
Neko
Trazi
Ljubav
Tebe
 
Mladi ratnik nije uspeo da osvoji tvrdjavu. Pokusao je da me otme, ali je to uradio sporo. Posle se osecao oporo, osetio je otrov na svojim usnama.

sedam
zakon
tri
spirala
prica
oktava
svest

Zašto malo ljudi ovih SEDAM dana svraća na ovu temu?Mislim da je tema ZAKON, jer možeš za TRI minute ili manje dozvoliti sebi da te ponese SPIRALA neispričanih PRIČA.
Mislim da OKTAVA naših misli i osećanja čezne i vapi da bude iskazana, ovde, nepoznatim ljudima...bez obaveze, iskreno, spontao, šašavo...
Naša SVEST guši naše podsvesno ali se ono vraća na hiljadu načina, pronalazi put kroz lavirinte našeg racionalnog poimanja.

LJUBI
LJUBI
AL GLAVU
NE GUBI
 
Nikada joj nije bila jasna ta narodna ili vec chija izreka: "ljubi, ljubi al' glavu ne gubi" Zar chovek ne postoji da bi jednom zavoleo strasno i izgubio svaku nit sa realnoshcu, izgubio glavu!? Chemu smisao svega ako uvek nastojimo da osecaje koje imamo odrzhavamo malkim, zashto ih ne rasplamsati i u tom plamenu izgoreti - jednom, svim svojim bicem, voleti jako, voleti bezuslovno, voleti i ne pitati. Mrak je padala na slabo osvetljen grad kojim je korachala, mozhda negde tu iza ugla postoji neko koga ce ona moci bezuslovno voleti, mozhda, a mozhda je jedino izvesno da ce chitavog zhivota ostati sama jer nikada nece prihvatiti kompromis da je s nekim prema kome su joj osecanja mlaka.

Suton
Zagrljaj
Osecaj
Stid
 
Nikada joj nije bila jasna ta narodna ili vec chija izreka: "ljubi, ljubi al' glavu ne gubi" Zar chovek ne postoji da bi jednom zavoleo strasno i izgubio svaku nit sa realnoshcu, izgubio glavu!? Chemu smisao svega ako uvek nastojimo da osecaje koje imamo odrzhavamo malkim, zashto ih ne rasplamsati i u tom plamenu izgoreti - jednom, svim svojim bicem, voleti jako, voleti bezuslovno, voleti i ne pitati. Mrak je padala na slabo osvetljen grad kojim je korachala, mozhda negde tu iza ugla postoji neko koga ce ona moci bezuslovno voleti, mozhda, a mozhda je jedino izvesno da ce chitavog zhivota ostati sama jer nikada nece prihvatiti kompromis da je s nekim prema kome su joj osecanja mlaka.

Suton
Zagrljaj
Osecaj
Stid

Haha Bravo :) Iskreno svaka chast.
 
Hodali su polako i nesigurno. Posmatrali svoja stopala na mokroj zemlji. Imali su neki cudan osecaj. Suton. Prolila se tiha kisica. Dodirivala ih po licu i kosi. Voleli su njeno blago golicanje. Na trenutak osetio je stid zbog drhtaja koji se pojavio u njemu; kao da to ona vidi, kao da to ona zna. Odjednom, stopili su se u snaznom zagrljaju.

Casak
Led
Konj
Stomak
Stonoga
 
Samo jedan casak bio je dovoljan da izgubi kontrolu nad uzdama i da ga konj zbaci na zemlju. Izgubi svest i pojam o vremenu. Nije imao pojma ni gde je, ni sta tu radi, ni sta se desilo a ponajmanje koliko dugo tu lezi. Onda ga necije ruke prihvatise. Oseti kako kocka leda, doneta ko zna odakle umiruje bol na celu. Njistanje uznemirenog konja u blizini pokrenu mucninu u stomaku. Okrenu se ka travi i izbljuva ogavnu sadrzinu na stonogu ispred njegovih ociju. U jednom momentu shvati kako je samo jedan casak bio dovoljan da neko izgubi kontrolu nad sopstvenim zivotom.


Strast
Casa
Mir
Osvit
Prekor
 
Kad nas strast nadjjača i kad se čaša prepuni, osetiću mir...ono što ću izbegavati je osvrt na slomljena srca koja sam ostavila na putu do tebe...jer ako se osvrnem, osetiću samo prekor... a ne želim.
Ne moram se osvrtati da bih znala kolika je cena koju moram platiti za sve ovo...s tobom...

Vino
more
gitara
veo
svila
tuga
 
Ispijali su vino, udisali svezinu mora uz mirne zvukove gitare pune tuge. Osecala je tanani dodir svile i mekocu vela koji se igrao sa vetrom leteci oko njenog vrata. Bilo je to nezaboravno letnje vece zacinjeno dahom topline i svezine.

mater
ljupka
rokovnik
suma
domacin
 
Mater moja, tvoja, svacija... je Priroda. Nekada je strašna, nekada je ljupka, ali uvek u ravnoteži. Svi moramo platiti sve, to je princip. Sve je to odavno, jedan vredni domaćin, zapisao u njen rokovnik. Tamo je zabeleženo sve, svaka suma svake duše svih vremena.

izuzetan
kratko
slika
krug
prelepa
skretnica
 
Svanulo je. S nestrpljenjem Petar je ocekivao ovo jutro. Budio se sa osecajem blage treme u stomaku. Zeleo je da ova izlozba uspe, da ima odjeka. Dugo je slikao; citav niz godina truda i rada ostavio je iza sebe da bi stigao do ove izlozbe. Od nje je zavisilo dosta toga. Pomalo uplasen, ali spreman za sve izazove dana koji se budi, obukao se na brzinu, popio kafu, pokusao da pojede nesto (ali nije uspeo) i izjurio iz stana.
Iako je bilo bas rano, otisao je do zgrade gde ce se izlozba odrzati; cisto da se uveri da je sve u redu. Tamo je zatekao samo jednog coveka koji je sa izuzetnom paznjom posmatrao jednu sliku. Na njoj je bila svijena jedna prelepa pletenica koja je stalno menjala oblik u zavisnosti od ugla, pogleda, polozaja slike. Covek nije mogao da veruje kako je moguce da postoji takva slika. Bila je poput neke opticke varke. Kretao se u krug oko slike, pokusavao da nadje nacin da dva puta vidi isti oblik, ali nije uspeo. Pletenica je bila magicna; neprestano se menjala. Bila je i put, i zemlja, i skretnica, i kuca, i oblak; svaki oblik koji se zamisliti moze.
A slika je hipnotisala ljude; jednostavno, nije bilo moguce kratko zastati pored nje, ili samo proci...

gizdav
pepeo
mlin
kljuc
zutica
 
Varos je brujala tog nedeljnog jutra jer se ocekivao vazan dogadjaj u podne- vencanje dvoje iz najvidjenijih porodica u okolini. Kuce obe porodice su bile pune uzurbanih ljudi , graje i pesme. Mladozenjini roditelji i porodica su odborjavali sate do dugo ocekivanog trenutka- godinama su se nadali da ce im se jedinac ozeniti i, eto, sad se i to konacno desava, konacno je i njega neka svrtela pod bracni kljuc..tako su mislili..Njena familija je bila zadovoljna njenim izborom- cestit momak, dobra porodica, dovoljno imucna da njihova mezimica ima sve sto joj treba za dug i srecan zajednicki zivot..Dobro, jeste on dosta stariji od nje, al eej, nema ona nekog velikog izbora obzirom na godine u kojima je, a i dobro je da im je blizu, da nije nasla nekog iz daleka pa da ih sve zaboravi..
Sat na tornju pokazuje 11 15, i vec se i mlado i staro okupilo oko crkve da gleda festu. Stizu i svatovi.
Mladozenja je bio sav vazan i gizdav u svom novom, crnom odelu i sa sjajnim lancima preko prsluka...On je danas u centru svacije paznje - makar dok se ne pojavi ona..Nje jos nema, al to je svojstveno zenama- misli on..one vole da budu cekane cak i u ovakvim prilikama- misli dalje i smeska se, vec zamisljajuci zajednicki zivot..A u mladinoj kuci- haotican metez nastao usled nestanka mlade! Svi se ustrcali, traze je i, jedni se pitaju da l treba odlagati vencanje il bar javiti drugim svatovima neki izgovor da bi se dobilo na vremenu, drugi brinu da joj se nije sta desilo- a malo cas su je videli da je bila na prozoru i delovala je u srecno i zadovoljno, treci proveravaju da se nije zadrzala kod komsike kad je odlazila po nesto plavo i nesto tudje...Niko se nije setio starog mlina- a tamo je ona bila..Tamo se zavukla, zvrljala nekim stapom po pepelu i jos uvek vagala da li da pobegne od svega negde daleko il da zaboravi na proslost i snove i preda se tome tudjem coveku zauvek..Oci su joj bile upale i jos tamnije no inace u polumraku njenog skrovista jos iz dana kad je bila devojcica, lice joj je bilo vostano kao da boluje od zutice, pokreti usporeni..na pepelu se pojavljivali inicijali, pa srca,pa kucica, pa njegov lik...jos je bila neodlucna, jos je htela da ceka onoga koga odavno nema, i da ne preda ovu bitku bez borbe...

klasje
buba
osmeh
ljuljaska
sapat
 
Poslednja izmena:
gizdav
pepeo
mlin
kljuc
zutica

Obozavam deponije Na onu kod jezera sam cesto dolazio,ne zato sto je bila velika vec zbog gomila medicinskog otpada koji se tamo mogao naci a i konkurencija satavljena od cigana nije bila velika niti posesivna,odmah su me prihvatili,verovatno osecajuci da ne trazimo iste stvari.
I tako dok su oni preturali po pepelu trazeci komade zice ili bilo cega metalnog ja sam trazio nesto sto bi mi mozda trebalo(uvek mi nesto treba),nesto sto ce me makar na trenutak uciniti srecnim, preteci da cak i svoj dom-dvoriste pretvorim u deponiju samo meni potrebnih stvari kojima bih udahnuo novi zivot.
Danas nisam bio sam,sa mnom je bio Voja,jedan od onih dobrocudnih ludaka gizdavo obucenih i uvek spremnih na avanture i akcije.
Nekada je on bio sasvim normalan momak ali posle jedne situacije prouzrokovane citanjem neke religiozne knjige doktori su krenuli na njemu da isprobavaju nove terapije sa novim lekovima cije se jedino dejstvo oslikavalo u neprirodnim sjajem u ocima i njegovim ispucalim usnama oivicenim plavkastim ljuspicama.
No Vojce stariji godinu dana od mene je voleo moje drustvo i cesto smo odlazili zajedno da preturamo po deponijama,rado smo se secali zgoda,kao onda kada nas je napala kolonija buva i kada smo trcali kilometrima bez prestanka u pravcu spasonosne civilizacije.
Pa ipak tog dana nista nije nagovestavalo da ce biti drugacije cak ni kada sam nasao stari Obodin frizider naslonjen na zid koji je bio na kraju deponije duboko ukopan u dnu jedne dine od gradjevinskog otpada koji bese za mene neinteresantan.
Videvsi frizider i znajuci koliko su kvalitetni freonski motori na njemu jednim energicnim pokretom ga odgurnuh od zida i pogledom potrazih crno metalno jaje u dnu zadnjeg dela frizidera no u tom trenutku vise ne bejah zainteresovan za motor pravo da vam kazem ni danas neznam da li je on bio tamo moju paznju su prezela stara okovana vrata u zidu,okruzena bodljikavim neprijatnim zbunjem koje je zaklanjalo pogled.
Posle nekoliko sekundi srce poce brze da radi i prvu stvar koju sam uradio bila je da se popenjem na vrh dine od gradjevinskog otpada o da osmotrim da li se u blizini nalazi neki uljez koji bi na bilo koji nacin mogao da predstavlja opasnost po moje otkrice.
I dok mi je masta ludacki radila pozvao sam Vojceta zeleci da podelim otkrice sa njim a onda nestrpljivo se sjurih prema mom otkricu smejuci se u sebi vanzemaljcima i demonima koji su mi jurili po glavi.
Posle kraceg proveravanja podnozja vrata u zelji da spazim neke tragove,tragove necijeg dolaska spazih nesto sjajno u prasini i malo oskudne trave,ne narocito uzbudjen zarih svoj vojnici asov i na svoju veliku srecu shvatih da to bese kljuc.
No drzeci kljuc u ruci bejah malo razocaran jer je sve do sada izgledalo lako,suvse lako.
i Dok je Voja nestrpljivo treptao iza mene ja gurnuh u kljuc u bravu dok su mi glavom prolazile misli inspirisane Spilbergovim filmovima.
Brava na moje veliko razocarenje savrseno skljocnu i vrata se spregnuta pomerise i ja ih samouvereno otvorih.
Predamnom Se ukaza jedna mala prostorija sa zidovima uklesanim u praskastoj zemlji obraslim korenjem i naseljenim bicima kojuma je vlaga prirodno staniste.
Na sredini bese kartonska kutija a ono sto sam naso u njoj stvori jos jedno razocarenje u meni iako je stvar bila meni nepoznata shvatih da je iz ovog vremena,cak ni oblak crnih ogromnih vrana koji se u tom trenutku dize iz obliznje sume ne prouzrokova nikakvo uzbudjenje.
Cak i danas dok razmisljam o tome ne mogu da sakrijem razocarenje,no ovo je dobar trenutak za razmisljanje o tome.
Dobar trenutak jer mi nije smetalo sto sam bio vezan za krevet nije mi cak smetalo ni sto sam upoznao Urmak-a u jednom starom mlinu godinu dve posto se od zutice bolesni Vojce ubio skocivsi sa solitera u zelji da pobegne od novih terapija i mladih perspektivnih radoholicarskih psihijatara.
Nije mi cak ni smetalo sto sam cuo lupkanje klompi medincinskih sestara koje su zurile ka mojoj sobi znajuci da uskoro dolazi Urmak,nece mi smetati ni lekovi koji ce biti ubrizgani u moje beskorisno telo u zelji da se obuzda Urmak,kome opet to nije smetalo jer je on bio bezvremen i uvek na neki nacin prisutan.
Jedino sto mi je smetalo je bio jedan mali bolesni vrabac koji se suncao visoko na orahovoj grani koja je rasla tik uz sanatorijum.

A stvar hmm da stvar,ne secam sta to bese ali se secam da sam to zapisao u mom rokovniku sa trula visnja koricama.

Mrtav
Kraj
Pustos
Jabuka
Sunce
Krljust
Oko
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top