Nisam imao oko čega da se svađam. Mane ženi iznesem odmah, neka bude svesna toga, ne želim nikog da obmanjujem, ukoliko nije zadovoljna može na vreme da me preskoči. Nisam preterano zahtevan, tolerantan sam čak i ako me to ugrožava. U stanju sam da rešim eventualni problem i bez svađe. Ako do toga i dođe nema šanse da se ponovi, svako ide svojim putem. A u poslednje vreme ne očekujem od partnerki gotovo ništa. Ima jedan čovek na forumu koji je to definisao rečima "idi uvek na to da ćeš dobiti jedinicu, sve preko toga je uspeh", to je neka životna mudrost ljudi u zrelim godinama, akumulirano iskustvo i sposobnost suočavanja sa realnošću, to ne znači manjak optimizma nego visok stepen slobode i za sebe i za druge. Poslednja teta s kojom sam bio u šemi je to slikovito objašnjavala na primeru čaše na kafanskom stolu - to je tvoja čaša, sam odlučuješ o tome šta ćeš s njom, šta god uradiš ja ću to prihvatiti, jer se to tiče samo tebe.