baby jane
Buduća legenda
- Poruka
- 44.496
na zalost, to ce nas i dokusuriti, sto mnogo mladih nema od cega da pocne.....
i džaba im sva ljubav ovog sveta kad nemaju za život
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
na zalost, to ce nas i dokusuriti, sto mnogo mladih nema od cega da pocne.....
Volja je bejbi bitna, volja i istrajnost. Licno preferiram onog sto ima volju da se bori kao lav, od onog sto nema volje ni za cim "dok se ne steknu uslovi". Jer obicno biva da se ti njegovi "uslovi" nikad ne steknu, uvek na "uslov" dodje "uslov". A ovaj sto ima volje da se bori kao lav - uspece kad tad.
sve bi to bilo super da si ti koja mi to pričaš:
1. finansijski nesigurna
2. privatno stanuješ
3. krenula od nule, al bukvalno, nemoj mi priče jesam, a mama i tata delili šakom i kapom
itditditd
i džaba im sva ljubav ovog sveta kad nemaju za život![]()
problem je to sto se problemi gomilaju od starta kad bi dvoje mladih trebali makar malo da uzivaju u zivotu pa tek onda da dodju do obaveza i potomstva....ovde je muka od pocetka i mnogi odustanu.....nemaju snage ni volje da se nose sa zivotom....sa ocem svog deteta sam zivot zapocela u iznajmljenom stanu..
onda je on ostao bez posla, pa smo stan morali da iznajmimo na totalnoj periferiji..
od tate i mame nisam dobila nikakav kapital..
sami smo pravili ono sto smo stekli sa velikim odricanjima..
moje dete je more videlo prvi put sa 12 god.
moje radno vreme od kad znam za sebe je bilo 12h najmanje..
da pojedini ne shvate na pogresan nacin kao sto imaju obicaj, niti se hvalim sa ovim niti nekome solim pamet..
pitanje je samo kome su i sta prioriteti..
sa ocem svog deteta sam zivot zapocela u iznajmljenom stanu..
onda je on ostao bez posla, pa smo stan morali da iznajmimo na totalnoj periferiji..
od tate i mame nisam dobila nikakav kapital..
sami smo pravili ono sto smo stekli sa velikim odricanjima..
moje dete je more videlo prvi put sa 12 god.
moje radno vreme od kad znam za sebe je bilo 12h najmanje..
da pojedini ne shvate na pogresan nacin kao sto imaju obicaj, niti se hvalim sa ovim niti nekome solim pamet..
pitanje je samo kome su i sta prioriteti..
?Dvije pametne glave i cetiri vrijedne ruke sigurno mogu stvoriti dovoljno za normalan zivot , pa i u Srbiji .Volja je bejbi bitna, volja i istrajnost. Licno preferiram onog sto ima volju da se bori kao lav, od onog sto nema volje ni za cim "dok se ne steknu uslovi". Jer obicno biva da se ti njegovi "uslovi" nikad ne steknu, uvek na "uslov" dodje "uslov". A ovaj sto ima volje da se bori kao lav - uspece kad tad.

Dvije pametne glave i cetiri vrijedne ruke sigurno mogu stvoriti dovoljno za normalan zivot , pa i u Srbiji .
Kucica od sezdesetak kvadrata moze da bude raj za dvije osobe koje se vole .
Tamo gdje nema ljubavi , ni hiljade kvadrata nije dovoljno .Mnogo sam toga vidio i prosao u zivotu , a ovi
neki balavanderi sto se javljaju na temi , nemaju pojma o zivotu !
Where is a will, there is a way.
ali, nemoj da se ljutiš, vi niste ostali u braku, je l tako?
dakle, nešto ne štima u tom receptu
Dvije pametne glave i cetiri vrijedne ruke sigurno mogu stvoriti dovoljno za normalan zivot , pa i u Srbiji .
Kucica od sezdesetak kvadrata moze da bude raj za dvije osobe koje se vole .
Tamo gdje nema ljubavi , ni hiljade kvadrata nije dovoljno .Mnogo sam toga vidio i prosao u zivotu , a ovi
neki balavanderi sto se javljaju na temi , nemaju pojma o zivotu !

Dvije pametne glave i cetiri vrijedne ruke sigurno mogu stvoriti dovoljno za normalan zivot , pa i u Srbiji .
Kucica od sezdesetak kvadrata moze da bude raj za dvije osobe koje se vole .
Tamo gdje nema ljubavi , ni hiljade kvadrata nije dovoljno .Mnogo sam toga vidio i prosao u zivotu , a ovi
neki balavanderi sto se javljaju na temi , nemaju pojma o zivotu !

Pa dobro, tacno, za tebe kome je snoska misaona imenica, dete i nije neka poenta.

prošao si mnogo u životu, a i dalje si neoženjen....dok ovde drviš da su svi sebični itd.
bravo na doslednosti![]()
Da ti nesto kazem , stavovi tvog momka su suplji kao svajcarski sir .Sa velikom paznjom pratim ovu temu jer sam bio u nekoj slicnoj situaciji .
Ja sam bio spreman da ozenim djevojku koju sam volio , a ona je pocela postavljati pitanje materijalne osnove .Nisam imao ni stan , ni posao
a u dzepu sam imao par stotina maraka .Bio sam vrijedan , imao sam svoju struku i bio spreman da se borim kao lav . Bila je prilicno skepticna
a kad se umijesala njena rodbina , koji su bili materijalisti , sve je otislo dodjavola .Poslije sam shvatio da me nije dovoljno voljela .
Price o materijalnoj osnovi su obicna lagarija . Kad nekog volis , ides s njim i pod sator ako treba .
vrlo diskutabilno, vrlo
ja sam neko ko voli lep život, kao i moj partner...ne smatram da bismo bili srećni pod tim šatorom ma koliko se voleli![]()

Nece u 50 ali sa 35 moze ladno svaka zena

pre ću sto godina s ljepoticom nego dva dana s krndeljom![]()

pa ko prica o tome da par treba da zivi samo od ljubavi?
Ja znam iz svoje prakse za tipa koji se ozenio zbog love i otisao na Dedinje u vilu. Sta mislite kako se zavrsilo?
Dragi forumaši, i momci i devojke, želela bih da čujem vaše mišljenje o mom problemu, jer više ne znam da li sam luda, zbunjena ili blesava..
S mojim dragim sam u vezi sad okruglo četiri godine. U suštini se dobro slažemo, nismo nikad raskinuli pa se mirili, bilo je manjih trzavica i svađica ali ništa strašno. Nekako smo od početka znali da smo jedno za drugo i da je to to. Posle 4-5 meseci smo pričali o tome da živimo zajedno. Pričali. Jer nikako da nam se poklope sve kockice. Tj. njemu. Ja sam sve vreme imala posao i čekala. Da završi faks. Posle godinu i nešto, kad je i to prošlo, čekali smo da se zaposlli. Kao za maler, od posla ni p.
Ćale došao da živi s njim i bratom, da bi našao neki posao, keva ostala u drugom gradu odakle su jer je tamo imala posao. U međuvremenu sam abortirala, jer ne bismo imali od čega da podižemo dete. On odlučuje da ode u inostranstvo da radi bilo šta. Prvo je bila priča da se oženi tamo, da bude 5 godina (koliko već treba) da dobije državljanstvo, ja da ga čekam, da dođem ponekad da ga vidim (kad ponekad?, sigurno će me šef pitati koliko često želim da dobijam godišnji i slobodne dane da bih putovala). Hvala Bogu, odustao je od te ideje. Bio je 3 meseca, vratio se. Posle godinu i nešto, našao je i posao. Plata prosečno otužna, ali je bar nešto počelo da ide na bolje. E sad čekaj, ne može brata i ćaleta da ostavi same. Onda, njegovi prodaju stan tamo i kupuju drugi ovde u gradu. Sad čekaj da vrate dugove. On mora da im pomogne. I sad na kraju čeka veću platu...A ja ostarih čekajući Godoa..Biološki sat kuca, otkucava..Sačekaću ja još malo, nije problem kad sam toliko čekala, i nemam ništa protiv da on pomogne svojima, ali kad ćemo mi doći na red? svaki put kad spomenem budućnost, bilo šta vezano za nas, on dobije nervni slom i posvađamo se tako da me izvređa kao najgoru klošarku i na kraju ispadnem debil što razmišljam o zajedničkoj budućnosti posle 4 godine veze. To je tabu sve dok se ne dobiju svi potrebni uslovi koje je on zamislio ( a za koje ja ne smem da pitam koji su). Da li sam stvarno bezobrazna i da li stvarno treba da ćutim, sedim i čekam da on dođe jednog dana i kaže "evo, došao je taj dan, kockice su se poklopile..."??
svaka tebi cast kad si mogla sa ovim likom da budes cetiri godine...njemu je izgleda sve bitnije od tebe i vase buducnosti...da je mjemu bas stalo verovatno bi do sada vec naveliko ziveli zajedno i prosli skupa sve... ne moze uvek sve biti idealno i da se "poklope kockice"pa da se krene zajednicki zivot...nekad se treba malo i pomuciti...jer kad se dvoje stvarno vole onda ne postoje prepreke i sve ostale stvari su u drugom planu.Dragi forumaši, i momci i devojke, želela bih da čujem vaše mišljenje o mom problemu, jer više ne znam da li sam luda, zbunjena ili blesava..
S mojim dragim sam u vezi sad okruglo četiri godine. U suštini se dobro slažemo, nismo nikad raskinuli pa se mirili, bilo je manjih trzavica i svađica ali ništa strašno. Nekako smo od početka znali da smo jedno za drugo i da je to to. Posle 4-5 meseci smo pričali o tome da živimo zajedno. Pričali. Jer nikako da nam se poklope sve kockice. Tj. njemu. Ja sam sve vreme imala posao i čekala. Da završi faks. Posle godinu i nešto, kad je i to prošlo, čekali smo da se zaposlli. Kao za maler, od posla ni p.
Ćale došao da živi s njim i bratom, da bi našao neki posao, keva ostala u drugom gradu odakle su jer je tamo imala posao. U međuvremenu sam abortirala, jer ne bismo imali od čega da podižemo dete. On odlučuje da ode u inostranstvo da radi bilo šta. Prvo je bila priča da se oženi tamo, da bude 5 godina (koliko već treba) da dobije državljanstvo, ja da ga čekam, da dođem ponekad da ga vidim (kad ponekad?, sigurno će me šef pitati koliko često želim da dobijam godišnji i slobodne dane da bih putovala). Hvala Bogu, odustao je od te ideje. Bio je 3 meseca, vratio se. Posle godinu i nešto, našao je i posao. Plata prosečno otužna, ali je bar nešto počelo da ide na bolje. E sad čekaj, ne može brata i ćaleta da ostavi same. Onda, njegovi prodaju stan tamo i kupuju drugi ovde u gradu. Sad čekaj da vrate dugove. On mora da im pomogne. I sad na kraju čeka veću platu...A ja ostarih čekajući Godoa..Biološki sat kuca, otkucava..Sačekaću ja još malo, nije problem kad sam toliko čekala, i nemam ništa protiv da on pomogne svojima, ali kad ćemo mi doći na red? svaki put kad spomenem budućnost, bilo šta vezano za nas, on dobije nervni slom i posvađamo se tako da me izvređa kao najgoru klošarku i na kraju ispadnem debil što razmišljam o zajedničkoj budućnosti posle 4 godine veze. To je tabu sve dok se ne dobiju svi potrebni uslovi koje je on zamislio ( a za koje ja ne smem da pitam koji su). Da li sam stvarno bezobrazna i da li stvarno treba da ćutim, sedim i čekam da on dođe jednog dana i kaže "evo, došao je taj dan, kockice su se poklopile..."??
Nema tu nikakve nedosljednosti . Ocito nisi ukapirao moje postove .Nisam se zenio jer sam uglavnom upoznavaoprošao si mnogo u životu, a i dalje si neoženjen....dok ovde drviš da su svi sebični itd.
bravo na doslednosti![]()

Dragi forumaši, i momci i devojke, želela bih da čujem vaše mišljenje o mom problemu, jer više ne znam da li sam luda, zbunjena ili blesava..
S mojim dragim sam u vezi sad okruglo četiri godine. U suštini se dobro slažemo, nismo nikad raskinuli pa se mirili, bilo je manjih trzavica i svađica ali ništa strašno. Nekako smo od početka znali da smo jedno za drugo i da je to to. Posle 4-5 meseci smo pričali o tome da živimo zajedno. Pričali. Jer nikako da nam se poklope sve kockice. Tj. njemu. Ja sam sve vreme imala posao i čekala. Da završi faks. Posle godinu i nešto, kad je i to prošlo, čekali smo da se zaposlli. Kao za maler, od posla ni p.
Ćale došao da živi s njim i bratom, da bi našao neki posao, keva ostala u drugom gradu odakle su jer je tamo imala posao. U međuvremenu sam abortirala, jer ne bismo imali od čega da podižemo dete. On odlučuje da ode u inostranstvo da radi bilo šta. Prvo je bila priča da se oženi tamo, da bude 5 godina (koliko već treba) da dobije državljanstvo, ja da ga čekam, da dođem ponekad da ga vidim (kad ponekad?, sigurno će me šef pitati koliko često želim da dobijam godišnji i slobodne dane da bih putovala). Hvala Bogu, odustao je od te ideje. Bio je 3 meseca, vratio se. Posle godinu i nešto, našao je i posao. Plata prosečno otužna, ali je bar nešto počelo da ide na bolje. E sad čekaj, ne može brata i ćaleta da ostavi same. Onda, njegovi prodaju stan tamo i kupuju drugi ovde u gradu. Sad čekaj da vrate dugove. On mora da im pomogne. I sad na kraju čeka veću platu...A ja ostarih čekajući Godoa..Biološki sat kuca, otkucava..Sačekaću ja još malo, nije problem kad sam toliko čekala, i nemam ništa protiv da on pomogne svojima, ali kad ćemo mi doći na red? svaki put kad spomenem budućnost, bilo šta vezano za nas, on dobije nervni slom i posvađamo se tako da me izvređa kao najgoru klošarku i na kraju ispadnem debil što razmišljam o zajedničkoj budućnosti posle 4 godine veze. To je tabu sve dok se ne dobiju svi potrebni uslovi koje je on zamislio ( a za koje ja ne smem da pitam koji su). Da li sam stvarno bezobrazna i da li stvarno treba da ćutim, sedim i čekam da on dođe jednog dana i kaže "evo, došao je taj dan, kockice su se poklopile..."??
I da se ne lazemo, za zapocinjanje zajednickog zivota dovoljne su dve plate da se pokriju troskovi stanovanja i hrane, tako da se ne trazi ni od koga sa strane, za te osnovne troskove.
Mnogi su tako poceli, mnogi i danas zive losije od toga
Ako su vredni i imaju malo srece, usput ce steci nesto vise
Ali ako stave na papir pa vide da nemaju ni za toliko, onda dzaba ljubav, dzaba volja, tesko bi to islo, ako bi uopste islo
?
I da se ne lazemo, za zapocinjanje zajednickog zivota dovoljne su dve plate da se pokriju troskovi stanovanja i hrane, tako da se ne trazi ni od koga sa strane, za te osnovne troskove.
Mnogi su tako poceli, mnogi i danas zive losije od toga
Ako su vredni i imaju malo srece, usput ce steci nesto vise
Ali ako stave na papir pa vide da nemaju ni za toliko, onda dzaba ljubav, dzaba volja, tesko bi to islo, ako bi uopste islo
I da se ne lazemo, za zapocinjanje zajednickog zivota dovoljne su dve plate da se pokriju troskovi stanovanja i hrane, tako da se ne trazi ni od koga sa strane, za te osnovne troskove.
Mnogi su tako poceli, mnogi i danas zive losije od toga
Ako su vredni i imaju malo srece, usput ce steci nesto vise
Ali ako stave na papir pa vide da nemaju ni za toliko, onda dzaba ljubav, dzaba volja, tesko bi to islo, ako bi uopste islo