i šta posle 4 godine veze?

Volja je bejbi bitna, volja i istrajnost. Licno preferiram onog sto ima volju da se bori kao lav, od onog sto nema volje ni za cim "dok se ne steknu uslovi". Jer obicno biva da se ti njegovi "uslovi" nikad ne steknu, uvek na "uslov" dodje "uslov". A ovaj sto ima volje da se bori kao lav - uspece kad tad.
 
sve bi to bilo super da si ti koja mi to pričaš:
1. finansijski nesigurna
2. privatno stanuješ
3. krenula od nule, al bukvalno, nemoj mi priče jesam, a mama i tata delili šakom i kapom
itditditd

sa ocem svog deteta sam zivot zapocela u iznajmljenom stanu..
onda je on ostao bez posla, pa smo stan morali da iznajmimo na totalnoj periferiji..
od tate i mame nisam dobila nikakav kapital..
sami smo pravili ono sto smo stekli sa velikim odricanjima..
moje dete je more videlo prvi put sa 12 god.
moje radno vreme od kad znam za sebe je bilo 12h najmanje..
da pojedini ne shvate na pogresan nacin kao sto imaju obicaj, niti se hvalim sa ovim niti nekome solim pamet..
pitanje je samo kome su i sta prioriteti..
 
sa ocem svog deteta sam zivot zapocela u iznajmljenom stanu..
onda je on ostao bez posla, pa smo stan morali da iznajmimo na totalnoj periferiji..
od tate i mame nisam dobila nikakav kapital..
sami smo pravili ono sto smo stekli sa velikim odricanjima..
moje dete je more videlo prvi put sa 12 god.
moje radno vreme od kad znam za sebe je bilo 12h najmanje..
da pojedini ne shvate na pogresan nacin kao sto imaju obicaj, niti se hvalim sa ovim niti nekome solim pamet..
pitanje je samo kome su i sta prioriteti..

ali, nemoj da se ljutiš, vi niste ostali u braku, je l tako?
dakle, nešto ne štima u tom receptu
 
sa ocem svog deteta sam zivot zapocela u iznajmljenom stanu..
onda je on ostao bez posla, pa smo stan morali da iznajmimo na totalnoj periferiji..
od tate i mame nisam dobila nikakav kapital..
sami smo pravili ono sto smo stekli sa velikim odricanjima..
moje dete je more videlo prvi put sa 12 god.
moje radno vreme od kad znam za sebe je bilo 12h najmanje..
da pojedini ne shvate na pogresan nacin kao sto imaju obicaj, niti se hvalim sa ovim niti nekome solim pamet..
pitanje je samo kome su i sta prioriteti..

da li bi bilo drugačije da on nije imao posao pre nego ste se upustili u zajednički život :think:?
 
Volja je bejbi bitna, volja i istrajnost. Licno preferiram onog sto ima volju da se bori kao lav, od onog sto nema volje ni za cim "dok se ne steknu uslovi". Jer obicno biva da se ti njegovi "uslovi" nikad ne steknu, uvek na "uslov" dodje "uslov". A ovaj sto ima volje da se bori kao lav - uspece kad tad.
Dvije pametne glave i cetiri vrijedne ruke sigurno mogu stvoriti dovoljno za normalan zivot , pa i u Srbiji .
Kucica od sezdesetak kvadrata moze da bude raj za dvije osobe koje se vole .
Tamo gdje nema ljubavi , ni hiljade kvadrata nije dovoljno .Mnogo sam toga vidio i prosao u zivotu , a ovi
neki balavanderi sto se javljaju na temi , nemaju pojma o zivotu !
 
Dvije pametne glave i cetiri vrijedne ruke sigurno mogu stvoriti dovoljno za normalan zivot , pa i u Srbiji .
Kucica od sezdesetak kvadrata moze da bude raj za dvije osobe koje se vole .
Tamo gdje nema ljubavi , ni hiljade kvadrata nije dovoljno .Mnogo sam toga vidio i prosao u zivotu , a ovi
neki balavanderi sto se javljaju na temi , nemaju pojma o zivotu !

i 30 kvadrata je više nego dovoljno ako mene pitaš, kao što si ti kažeš mnogo toga prošao u životu i video, možda su i ti drugi ljudi...
teško je biti surovi realista, teško: )))
 
Where is a will, there is a way.

ali, nemoj da se ljutiš, vi niste ostali u braku, je l tako?
dakle, nešto ne štima u tom receptu

Imaju zajednicko dete. Malo li je.

Dvije pametne glave i cetiri vrijedne ruke sigurno mogu stvoriti dovoljno za normalan zivot , pa i u Srbiji .
Kucica od sezdesetak kvadrata moze da bude raj za dvije osobe koje se vole .
Tamo gdje nema ljubavi , ni hiljade kvadrata nije dovoljno .Mnogo sam toga vidio i prosao u zivotu , a ovi
neki balavanderi sto se javljaju na temi , nemaju pojma o zivotu !

:cmok2:

Apsolutno. Dvoje mladih koji se vole i zele isto, imaju isti cilj, upuceni su jedno na drugo, pomazu se, cuvaju i rade zajedno na ostvaranju onoga sto zele sigurno mogu uspeju. Sto bi rekao pokoni Djiki, ako u utakmicu ulazis sa uverenjem da ces izgubiti, onda nemoj ni da igras.
 
Dvije pametne glave i cetiri vrijedne ruke sigurno mogu stvoriti dovoljno za normalan zivot , pa i u Srbiji .
Kucica od sezdesetak kvadrata moze da bude raj za dvije osobe koje se vole .
Tamo gdje nema ljubavi , ni hiljade kvadrata nije dovoljno .Mnogo sam toga vidio i prosao u zivotu , a ovi
neki balavanderi sto se javljaju na temi , nemaju pojma o zivotu !

prošao si mnogo u životu, a i dalje si neoženjen....dok ovde drviš da su svi sebični itd.
bravo na doslednosti :klap:
 
prošao si mnogo u životu, a i dalje si neoženjen....dok ovde drviš da su svi sebični itd.
bravo na doslednosti :klap:

:roll: e da slucajno ne znam da si oko 30 godina stvarno bih mislila da si maloletan.....ili mozda i jesi a ja sam lose procitala????

kakve veze ima sto je neozenjen, desava se da kvalitetni ljudi ne nadju sebi para.....nece svako osrednju vezu da krunise brakom a ne dozivi svako da upozna nekoga ko mu je srodna dusa.....
 
Da ti nesto kazem , stavovi tvog momka su suplji kao svajcarski sir .Sa velikom paznjom pratim ovu temu jer sam bio u nekoj slicnoj situaciji .
Ja sam bio spreman da ozenim djevojku koju sam volio , a ona je pocela postavljati pitanje materijalne osnove .Nisam imao ni stan , ni posao
a u dzepu sam imao par stotina maraka .Bio sam vrijedan , imao sam svoju struku i bio spreman da se borim kao lav . Bila je prilicno skepticna
a kad se umijesala njena rodbina , koji su bili materijalisti , sve je otislo dodjavola .Poslije sam shvatio da me nije dovoljno voljela .
Price o materijalnoj osnovi su obicna lagarija . Kad nekog volis , ides s njim i pod sator ako treba .

ma koji crni šator, opstaće 6 meseci plafon
dobro, godinu dana, ako posle imaju gde da se vrate


vrlo diskutabilno, vrlo:think:
ja sam neko ko voli lep život, kao i moj partner...ne smatram da bismo bili srećni pod tim šatorom ma koliko se voleli ;)

ne biste, jer ljubav nije šator :lol:


Nece u 50 ali sa 35 moze ladno svaka zena

ne kažem da ne može, ali da ima 35 pa da priča da sat lagano otkucava, pa i da razumem.. ali, sa 27 :neutral:


pre ću sto godina s ljepoticom nego dva dana s krndeljom :deda:

a da biraš između lepotice bez cvonjka i u šatoru i skrndelja u šanel kostimu i punu nekretnina? :lol: :P


pa ko prica o tome da par treba da zivi samo od ljubavi?

pa, svi vi koji pričate da za sreću ne treba ništa osim ljubavi :D


Ja znam iz svoje prakse za tipa koji se ozenio zbog love i otisao na Dedinje u vilu. Sta mislite kako se zavrsilo?

u žutoj štampi? :D
 
Dragi forumaši, i momci i devojke, želela bih da čujem vaše mišljenje o mom problemu, jer više ne znam da li sam luda, zbunjena ili blesava..
S mojim dragim sam u vezi sad okruglo četiri godine. U suštini se dobro slažemo, nismo nikad raskinuli pa se mirili, bilo je manjih trzavica i svađica ali ništa strašno. Nekako smo od početka znali da smo jedno za drugo i da je to to. Posle 4-5 meseci smo pričali o tome da živimo zajedno. Pričali. Jer nikako da nam se poklope sve kockice. Tj. njemu. Ja sam sve vreme imala posao i čekala. Da završi faks. Posle godinu i nešto, kad je i to prošlo, čekali smo da se zaposlli. Kao za maler, od posla ni p.
Ćale došao da živi s njim i bratom, da bi našao neki posao, keva ostala u drugom gradu odakle su jer je tamo imala posao. U međuvremenu sam abortirala, jer ne bismo imali od čega da podižemo dete. On odlučuje da ode u inostranstvo da radi bilo šta. Prvo je bila priča da se oženi tamo, da bude 5 godina (koliko već treba) da dobije državljanstvo, ja da ga čekam, da dođem ponekad da ga vidim (kad ponekad?, sigurno će me šef pitati koliko često želim da dobijam godišnji i slobodne dane da bih putovala). Hvala Bogu, odustao je od te ideje. Bio je 3 meseca, vratio se. Posle godinu i nešto, našao je i posao. Plata prosečno otužna, ali je bar nešto počelo da ide na bolje. E sad čekaj, ne može brata i ćaleta da ostavi same. Onda, njegovi prodaju stan tamo i kupuju drugi ovde u gradu. Sad čekaj da vrate dugove. On mora da im pomogne. I sad na kraju čeka veću platu...A ja ostarih čekajući Godoa..Biološki sat kuca, otkucava..Sačekaću ja još malo, nije problem kad sam toliko čekala, i nemam ništa protiv da on pomogne svojima, ali kad ćemo mi doći na red? svaki put kad spomenem budućnost, bilo šta vezano za nas, on dobije nervni slom i posvađamo se tako da me izvređa kao najgoru klošarku i na kraju ispadnem debil što razmišljam o zajedničkoj budućnosti posle 4 godine veze. To je tabu sve dok se ne dobiju svi potrebni uslovi koje je on zamislio ( a za koje ja ne smem da pitam koji su). Da li sam stvarno bezobrazna i da li stvarno treba da ćutim, sedim i čekam da on dođe jednog dana i kaže "evo, došao je taj dan, kockice su se poklopile..."??

Ne znam stvarno treba li da cekas ili ne, ali kad neko tako praska na pomen sasvim normalne teme posle par godina veze, onda to ne da nije dobro, nego je ocajno
Moja procena je da on nikad nece misliti da su "ispunjeni svi uslovi" a pod tim verovatno podrazumeva platu od 2000 eur, svoj stan od osam iljada kvadrata na pet nivoa, tri nova automobila, jos dva stana za izdavanje, poslugu, majordoma i ergelu francuskih sobarica
 
Dragi forumaši, i momci i devojke, želela bih da čujem vaše mišljenje o mom problemu, jer više ne znam da li sam luda, zbunjena ili blesava..
S mojim dragim sam u vezi sad okruglo četiri godine. U suštini se dobro slažemo, nismo nikad raskinuli pa se mirili, bilo je manjih trzavica i svađica ali ništa strašno. Nekako smo od početka znali da smo jedno za drugo i da je to to. Posle 4-5 meseci smo pričali o tome da živimo zajedno. Pričali. Jer nikako da nam se poklope sve kockice. Tj. njemu. Ja sam sve vreme imala posao i čekala. Da završi faks. Posle godinu i nešto, kad je i to prošlo, čekali smo da se zaposlli. Kao za maler, od posla ni p.
Ćale došao da živi s njim i bratom, da bi našao neki posao, keva ostala u drugom gradu odakle su jer je tamo imala posao. U međuvremenu sam abortirala, jer ne bismo imali od čega da podižemo dete. On odlučuje da ode u inostranstvo da radi bilo šta. Prvo je bila priča da se oženi tamo, da bude 5 godina (koliko već treba) da dobije državljanstvo, ja da ga čekam, da dođem ponekad da ga vidim (kad ponekad?, sigurno će me šef pitati koliko često želim da dobijam godišnji i slobodne dane da bih putovala). Hvala Bogu, odustao je od te ideje. Bio je 3 meseca, vratio se. Posle godinu i nešto, našao je i posao. Plata prosečno otužna, ali je bar nešto počelo da ide na bolje. E sad čekaj, ne može brata i ćaleta da ostavi same. Onda, njegovi prodaju stan tamo i kupuju drugi ovde u gradu. Sad čekaj da vrate dugove. On mora da im pomogne. I sad na kraju čeka veću platu...A ja ostarih čekajući Godoa..Biološki sat kuca, otkucava..Sačekaću ja još malo, nije problem kad sam toliko čekala, i nemam ništa protiv da on pomogne svojima, ali kad ćemo mi doći na red? svaki put kad spomenem budućnost, bilo šta vezano za nas, on dobije nervni slom i posvađamo se tako da me izvređa kao najgoru klošarku i na kraju ispadnem debil što razmišljam o zajedničkoj budućnosti posle 4 godine veze. To je tabu sve dok se ne dobiju svi potrebni uslovi koje je on zamislio ( a za koje ja ne smem da pitam koji su). Da li sam stvarno bezobrazna i da li stvarno treba da ćutim, sedim i čekam da on dođe jednog dana i kaže "evo, došao je taj dan, kockice su se poklopile..."??
svaka tebi cast kad si mogla sa ovim likom da budes cetiri godine...njemu je izgleda sve bitnije od tebe i vase buducnosti...da je mjemu bas stalo verovatno bi do sada vec naveliko ziveli zajedno i prosli skupa sve... ne moze uvek sve biti idealno i da se "poklope kockice"pa da se krene zajednicki zivot...nekad se treba malo i pomuciti...jer kad se dvoje stvarno vole onda ne postoje prepreke i sve ostale stvari su u drugom planu.
 
I da se ne lazemo, za zapocinjanje zajednickog zivota dovoljne su dve plate da se pokriju troskovi stanovanja i hrane, tako da se ne trazi ni od koga sa strane, za te osnovne troskove.

Mnogi su tako poceli, mnogi i danas zive losije od toga
Ako su vredni i imaju malo srece, usput ce steci nesto vise

Ali ako stave na papir pa vide da nemaju ni za toliko, onda dzaba ljubav, dzaba volja, tesko bi to islo, ako bi uopste islo
 
prošao si mnogo u životu, a i dalje si neoženjen....dok ovde drviš da su svi sebični itd.
bravo na doslednosti :klap:
Nema tu nikakve nedosljednosti . Ocito nisi ukapirao moje postove .Nisam se zenio jer sam uglavnom upoznavao
djevojke koje su materijalisti , a sa takvima nisam htio da dijelim zivot .Kad sam bio siromasan , takve nisu htjele
biti samnom , a sada kad sam stvorio materijalnu osnovu , ja ne zelim s njima .Kad upoznam pravu , sigurno
se necu dvoumiti .:)
 
Dragi forumaši, i momci i devojke, želela bih da čujem vaše mišljenje o mom problemu, jer više ne znam da li sam luda, zbunjena ili blesava..
S mojim dragim sam u vezi sad okruglo četiri godine. U suštini se dobro slažemo, nismo nikad raskinuli pa se mirili, bilo je manjih trzavica i svađica ali ništa strašno. Nekako smo od početka znali da smo jedno za drugo i da je to to. Posle 4-5 meseci smo pričali o tome da živimo zajedno. Pričali. Jer nikako da nam se poklope sve kockice. Tj. njemu. Ja sam sve vreme imala posao i čekala. Da završi faks. Posle godinu i nešto, kad je i to prošlo, čekali smo da se zaposlli. Kao za maler, od posla ni p.
Ćale došao da živi s njim i bratom, da bi našao neki posao, keva ostala u drugom gradu odakle su jer je tamo imala posao. U međuvremenu sam abortirala, jer ne bismo imali od čega da podižemo dete. On odlučuje da ode u inostranstvo da radi bilo šta. Prvo je bila priča da se oženi tamo, da bude 5 godina (koliko već treba) da dobije državljanstvo, ja da ga čekam, da dođem ponekad da ga vidim (kad ponekad?, sigurno će me šef pitati koliko često želim da dobijam godišnji i slobodne dane da bih putovala). Hvala Bogu, odustao je od te ideje. Bio je 3 meseca, vratio se. Posle godinu i nešto, našao je i posao. Plata prosečno otužna, ali je bar nešto počelo da ide na bolje. E sad čekaj, ne može brata i ćaleta da ostavi same. Onda, njegovi prodaju stan tamo i kupuju drugi ovde u gradu. Sad čekaj da vrate dugove. On mora da im pomogne. I sad na kraju čeka veću platu...A ja ostarih čekajući Godoa..Biološki sat kuca, otkucava..Sačekaću ja još malo, nije problem kad sam toliko čekala, i nemam ništa protiv da on pomogne svojima, ali kad ćemo mi doći na red? svaki put kad spomenem budućnost, bilo šta vezano za nas, on dobije nervni slom i posvađamo se tako da me izvređa kao najgoru klošarku i na kraju ispadnem debil što razmišljam o zajedničkoj budućnosti posle 4 godine veze. To je tabu sve dok se ne dobiju svi potrebni uslovi koje je on zamislio ( a za koje ja ne smem da pitam koji su). Da li sam stvarno bezobrazna i da li stvarno treba da ćutim, sedim i čekam da on dođe jednog dana i kaže "evo, došao je taj dan, kockice su se poklopile..."??

....ne znam sto se mislis uopste verovatn ga volis mnogo, a trebala bi da ga ostavis, jer VI necete po svoj prilici doci na red nikad, on moze da se zeni i stvara porodicu i
sa 40-50, a ti u tim godinama bas ne znam kako ces....sve to izgleda daleko, ali ne vidim zasto bi ga cekala, kad je ocigledno pored svega jos i bezobrazan, ostavi to,
i nadji nekog normalnog momka kome je njegov zivot i zivot njegove partnerke na prvom mestu...pa onda svi ostali ako bude i za koga bude....
 
I da se ne lazemo, za zapocinjanje zajednickog zivota dovoljne su dve plate da se pokriju troskovi stanovanja i hrane, tako da se ne trazi ni od koga sa strane, za te osnovne troskove.

Mnogi su tako poceli, mnogi i danas zive losije od toga
Ako su vredni i imaju malo srece, usput ce steci nesto vise

Ali ako stave na papir pa vide da nemaju ni za toliko, onda dzaba ljubav, dzaba volja, tesko bi to islo, ako bi uopste islo

i sad si ti kao pametan, m :p?
ja to pričam sve vreme i niko me ne sluša: )))

a dve plate u jednoj porodici su danas luksuz:think:
 
I da se ne lazemo, za zapocinjanje zajednickog zivota dovoljne su dve plate da se pokriju troskovi stanovanja i hrane, tako da se ne trazi ni od koga sa strane, za te osnovne troskove.

Mnogi su tako poceli, mnogi i danas zive losije od toga
Ako su vredni i imaju malo srece, usput ce steci nesto vise

Ali ako stave na papir pa vide da nemaju ni za toliko, onda dzaba ljubav, dzaba volja, tesko bi to islo, ako bi uopste islo

...bravo, upravo tako...
 
I da se ne lazemo, za zapocinjanje zajednickog zivota dovoljne su dve plate da se pokriju troskovi stanovanja i hrane, tako da se ne trazi ni od koga sa strane, za te osnovne troskove.

Mnogi su tako poceli, mnogi i danas zive losije od toga
Ako su vredni i imaju malo srece, usput ce steci nesto vise

Ali ako stave na papir pa vide da nemaju ni za toliko, onda dzaba ljubav, dzaba volja, tesko bi to islo, ako bi uopste islo

dečko ne može da nađe posao, ili tako nešto... i ima oca i brata kojima mora da pomogne (od čega?), tako da mrka kapa
 

Back
Top