Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Možda je istina da je srpsko rano srednjovjekovlje mutnije od hrvatskoga, ali šta pobogu znači to da nema nikakvih dokaza o državnosti prije XII stoljeća???
Vrlo sam ponosan na ovaj dokumentarac. prikazan je na nekim stranim tv postojama i dobio je pozitivne kritike.
Inače, Damir Burić, autor ovoga serijala je prije kraljeva napravio jedan dobar serijal - "Ludi, rimski carevi" gdje se obrađuje Elagabal, Kaligula i još neki.
Trenutno radi serijal o Dubrovačkoj republici i jedva čekam kada će se završiti.
гледе позорности коју нам је штовани колега Орион обратио на познату представу краља у Сплитској крстионици- бит ће да се ту уопће не ради о неком хрватском краљу или било ком владаоцу из повијесне збиље, него о рељефном приказу библијске сцене, тј. новозавјетне Присподобе о окрутном дужнику:
''Zato je kraljevstvo nebesko kao kralj, koji htjede da se obračuna sa svojim slugama. Kad se počne uračunati, dovedoše mu jednoga, koji mu je bio dužan deset tisuća talenata. A jer nije mogao platiti, zapovjedi gospodar da ga prodadu sa ženom i djetetom i svim imanjem njegovim i s tim da se dug izravna. Tada mu se sluga baci pred noge i zamoli: Gospodaru imaј strpljenja s menom, sve ću ti platiti! Gospodar se smilova slugi, pusti ga i dug mu oprosti.'' (Мt 18.23-27)
Krsni zdenac baptisterija u Splitu srednjovjekovna je tvorevina. Nastao je u 13. st. Ima križni oblik kojega tvore znatno stariji pluteji. Među njima većina su ranoromaničke umjetnine iz 11. st. Posebnu pozornost već od sredine 19. st. zaslužuje plutej s likom vladara. U izvornoj postavi bio je smješten s boka prednjega kraka zdenca. Međutim, u prošlom je stoljeću premješten na njegovu čeonu stranu. Ikonološki zanimljivu temu na pluteju čini još donekle zagonetna kompozicija likova triju muškaraca u karakterističnoj međusobnoj dispoziciji. Zdesna je prikazan vladar na tronu. Okrunjen je. U jednoj ruci drži kuglu, u drugoj križ. Slijeva je stojeći muškarac. Ruke su mu u položaju nošenja nekoga predmeta koji je naknadno radiran. No, skromni se tragovi još naziru na grudima i trbuhu. Pri dnu je treći lik. Leži potrbuške s rukama ispruženim prema tronu. Iznad prizora proteže se široka traka s pleternim ornamentom te pod njom uska i glatka sa slabim tragovima radiranih slova.
U liku vladara na reljefu pojedini su autori prepoznavali Krista kao Spasitelja (F. Bulić i L. Jelić npr.), a drugi hrvatskoga kralja kao Pravednoga vladara (I. Kukuljević-Sakcinski, M. Abramić i Lj. Karaman). Tako je u znanosti u nas uspostavljena do danas neprevladana dilema: koga stvarno predstavlja vladar na pluteju iz krstionice u Splitu? Da li izravno Krista, ili, pak, hrvatskoga kralja? Čini se da je tu dilemu ipak razriješio S. Radojčić, upozorivši kako reljef prikazuje zapravo Kristovu parabolu o okrutnome dužniku, temu iz Matejeva evanđelja (Mt 18, 23–27). Prema tome lik vladara ne predstavlja izravno ni Krista niti nekoga kralja iz realne povijesne zbilje. Takvo je objašnjenje u našoj historiografiji prihvatio I. Petricioli. No, u novije vrijeme nekolicina je autora objavila opsežne studije braneći upravo tezu o prikazu hrvatskoga kralja na tome pluteju. Tako J. Belamarić izražava uvjerenje da lik vladara predstavlja upravo kralja Zvonimira. T. Marasović također prihvaća »davno iznesenu pretpostavku o kralju Zvonimiru, kao liku prikazanom na reljefu iz krstionice«. I. Fisković, pak, pedantnom analizom nešto ranijega vremena, pretpostavlja da je plutej nastao u doba Petra Krešimira IV, »s likom ondašnjega hrvatskog kralja«. Osim domaćih i poneki su strani autori prihvatili tezu da je na reljefu prikazan »monarca in trono e vassalli«. Među njima svojim se analizama i zornim grafičkim rekonstrukcijama ograde svetišta »krunidbene bazilike« u Solinu posebno istakao istraživač crkve sv. Petra i Mojsija, danski arhitekt E. Dyggve. Zapažanja o mogućnosti višesmislenoga tumačenja reljefa, a na tragu sličnih promišljanja Lj. Karamana i S. Radojčića, u svojim je člancima iznijela I. Prijatelj-Pavičić. Ipak, dominantna teza naše historiografije i nadalje počiva na uvjerenju kako lik vladara stvarno predstavlja hrvatskoga kralja. Pretpostavku je možda najzornije definirao i najkompleksnije razradio I. Fisković govoreći o reljefu kao umjetnini »svjetovnopolitičke, a ne sakralne ikonografije«
Koga stvarno predstavlja taj lik, kao i dva ostala pored njega, doista nije lako razriješiti bez čvršćega oslanjanja na spomenutu priču iz Matejeva evanđelja. ...
Oko svega toga se i nadalje množe pitanja te se čini da među znanstvenicima nema potpunoga suglasja valjda ni oko jednoga problema u vezi s tom umjetninom. No, makoliko da su tumačenja u cjelini ili u pojedinostima međusobno različita, ipak postoje tri točke relativne suglasnosti među autorima koji su o reljefu pisali od vremena Lj. Karamana do danas. To je već spomenuto doba nastanka umjetnine – 11. st.; zatim, uvjerenje da lik vladara predstavlja svjetovnoga vladara; te, naposljetku, da je reljef zapravo plutej ograde svetišta. Smatram presudnom potonju činjenicu. Pritom uopće nije važno što se upravo svi historičari oko nje slažu koliko je značajna činjenica sama po sebi; tj. da je plutej doista dio ograde svetišta. Dakle, govoreći o pluteju u njegovoj prvotnoj namjeni, mi zapravo govorimo o cancellumu neke crkve. Na toj točki razmatranja valja uputiti pitanje: da li je uopće moguće da na ogradi svetišta bude predstavljena profana tema pa makar ona prikazivala i državnoga suverena? Nisu mi poznati takvi slučajevi. Pojedini srodni primjeri, poput onih na antependiju oltara, ili, pak, na fresakama ili mozaicima u svetištu, prikazuju vladare tek kao ponizne donatore pred božanskim likom Krista ili pred nekim svecem. Dakle, strogo u funkciji vjerske odanosti vladara. (Zoran primjer takve odanosti u umjetnosti Zapada predstavljaju klečeći car Oton II sa suprugom i sinom podno Kristovih nogu na bjelokosnoj ploči u Museo del Castello u Milanu; ili, pak, sitni likovi cara Henrika II i carice Kunigunde ponizno pokleklih podno visoke figure Krista na tzv. »bazelskom antependiju« iz drugoga desetljeća 11. st.) Inače, narativni prizori na ogradama svetišta redovito su ciklusi s biblijskim prizorima koji funkcioniraju kao likovna cjelina, kao svojevrsna Biblia pauperum. Stoga, čini mi se, i lik vladara iz krstionice u Splitu, a zapravo s ograde svetišta neke crkve, valja tumačiti isključivo kao lik sakralnoga, a ne profanoga sadržaja.
Još od ranokršćanske liturgije ograde svetišta svojim su likovnim programima bile namijenjene temama iz kršćanske ikonografije i simbolike, primarno kristološke. U kasnoj antici to bijahu simboli vjere, ujedno znakovi Krista: križ (upravo osobni znak Krista), krizmon (Kristov monogram), riba (grčka riječ ikhthýs za rane je krščane skrivala poruku o Kristu kao Spasitelju), drvo života (po značenju je srodno križu), kantaros s lozom (simbolizira Izvor života i Pravi trs, ponovno znak Krista), itd. No, u ranome srednjemu vijeku, uz brojne primjere predromaničkih kompozicija pleternih ornamenata, koji također imaju simboličko značenje, pojavljuju se i rijetki primjeri onih s ljudskim likovima. U ranoromaničkoj umjetnosti, pak, često se kristološke teme na ogradama svetišta iskazuju upravo figuralnim kompozicijama s ljudskim likovima koji predočuju novozavjetne prizore. Skupa s programima zidnoga slikarstva ograde su postale doista spomenuta Biblia pauperum, likovnim jezikom ispričana religijska tema iz biblijskih ili pogodnih apokrifnih tekstova. Pritom je bilo važno literarni zapis doslovno »prevesti« na likovni jezik slike ili reljefa. Tek na doslovnosti likovnoga prepričavanja literarnoga predloška i njegova tumačenja (sensus litteralis), bilo je moguće protumačiti duhovni sadržaj (sensus spiritualis), tj. alegorijsko značenje biblijskoga doga|aja. To doslovno prenošenje značenja iz jednoga medija u drugi, iz jednoga jezika umjetničkog izražavanja u drugi, bilo je strogo pravilo srednjovjekovne kršćanske umjetnosti. Ono je bilo nužno u poduci vjere podjednako poradi teoloških i pedagoških motiva. Tu obvezujuću podudarnost biblijskoga zapisa i vjerske slike moguće je provjeravati na mnoštvu primjera kršćanskih likovnih umjetnina pa tako i na ranoromaničkim plutejima s ograda svetišta iz bazilike sv. Ivana Krstitelja (Sv. Nediljice) i crkvice sv. Lovre u Zadru. Poslužit ću se upravo njima stoga što proistječu iz dalmatinske kulturne baštine i što su stilski, kronološki i funkcionalno srodni s plutejom iz splitske krstionice. Na njima su prikazane isključivo kristološke teme, uglavnom iz djetinstva Kristova: 1) Navještenje, 2) Pohođenje, 3) Rođenje, 4) Pohod pastira, 5) Put triju mudraca, 6) Poklon triju mudraca, 7) Pokolj nevine djece, 8) Bijeg u Egipat i 9) Krštenje Kristovo.
S&W ona slika gore me podsjeti na neku sliku koju sam dosdta ranije viđao. Ne radi se o kralju i kraljevskoj kruni već o venecijanskom duždu jer samo njegova kapa ila ovakav oblik prikazan na ovom primitivnom reljefu. evo poređenja
Tomislave evo ispade da sam dobro uočio podudarnost. izgleda da su duždevi imali svaki "svoju" kapu pa bise moglo u Veneciji poledati ko je imo kapu sličnu ovoj na ovom reljefu i sve je riješeno.
(Ne, nije u pitanju montipajtonovska parodija, Gospodar Prstenova ili Hari Poter No. 9 . To je hrvatska znanost na djelu. Masovke gore nego u Brozovim partizanskim epopejama, koje makar, sa zrncem poštenja, nisu pretendovale na dokumentarnu formu.)
"Pravokutni hram koji je služio slavljenju Jupiterova kulta u vrijeme kršćanstva je pretvoren u baptisterij stolne crkve, a njegova kripta je posvećena sv. Tomi.
Unutar krstionice se nalazi sarkofag nadbiskupa Ivana, sarkofag nadbiskupa Lovre krsni zdenac i kip sv. Ivana Krstitelja. Krstionica se otvara jednom godišnje, na dan sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja)."
Kameni reljef s likom hrvatskog vladara iz Krstionice sv. Ivana Krstitelja u Splitu
Budući da je "hrvatski" vladar na slici anoniman, da se ne zna odakle reljef potiče, da je pleter naknadno dodat, a sa slike je očigledno da se radi o kralju, otkud ideja da je "hrvatski"?
гледе позорности коју нам је штовани колега Орион обратио на познату представу краља у Сплитској крстионици- бит ће да се ту уопће не ради о неком хрватском краљу или било ком владаоцу из повијесне збиље, него о рељефном приказу библијске сцене, тј. новозавјетне Присподобе о окрутном дужнику:
''Zato je kraljevstvo nebesko kao kralj, koji htjede da se obračuna sa svojim slugama. Kad se počne uračunati, dovedoše mu jednoga, koji mu je bio dužan deset tisuća talenata. A jer nije mogao platiti, zapovjedi gospodar da ga prodadu sa ženom i djetetom i svim imanjem njegovim i s tim da se dug izravna. Tada mu se sluga baci pred noge i zamoli: Gospodaru imaј strpljenja s menom, sve ću ti platiti! Gospodar se smilova slugi, pusti ga i dug mu oprosti.'' (Мt 18.23-27)
ну, ево што о том има рећ повијесничарка Павуша Вежић у свом знанственом раду
. (Hollow Church will be reconstructed in the video series using CGI)
Toliko mi je drago što su prikazali ovo, i onda se mi Srbi osjećamo još ponosnijim ONi nemaju apsolutno ništa sačuvano, a mi imamo na desetine fresaka naših vladara, u svim mogućim pozama
Toliko mi je drago što su prikazali ovo, i onda se mi Srbi osjećamo još ponosnijim ONi nemaju apsolutno ništa sačuvano, a mi imamo na desetine fresaka naših vladara, u svim mogućim pozama
Moj skromni doprinos temi. Videh jednu epizodu ovog spektakla juce...i drago mi je da vidim da postoji tema ovde da se iskomentarise.
Serija je neverovatna. To sam shvatio vec posle nekoliko minuta. Pre svega neverovatno je da je istorija jedne male, iz ugla tadasnjih sila marginalne grupe ljudi i njihovih plemenskih vodja(u moru isto tako marginalnih ''plemena'') iz 9. ili 10. veka stala u sedam ili koliko vec skoro jednocasovnih epizoda. Neverovatno je i hrabar i neverovatno drzak potez produkcije da te vodje nazove kraljevima, a vaznost marginalne grupe koju ce nekad neko nazvati Hrvatima izdigne na regionalni i cak evropski. Ton citave serije implicira ogromnu vaznost i slavu hrvatskih kraljeva, sudbonosnu ulogu i njihov nemerljiv doprinost evropskoj istoriji i kulturnoj bastini...U gomili melodramaticnih scena, necega sto na momente deluje kao bajka(sto na kraju i jeste) covek pomisli da je rec o Karlu Velikom ili Samuilu...Produkcijski, nista bolji, reditelj je ocigledno sledbenik indijske skole filma, pa serija(ovo se ne moze nazvati dokumentarcem) obiluje slow motion kadrovima, bljutavom melodramatikom i kompjuterskim efektima. Negde izmedju 300 i indijskog hita Hukumat Ki Jung. Gluma......prati slavne korake koje su utabali pomenuti partizanski blokbasteri...
Moram, kao poseban primer kica izdvojiti uvodnu spicu...priznajem da sam tada prvi put pomislio da se u stvari radi o nekakvoj parodiji, komediji ili sta vec
Prosto ne mogu da svarim da je ovo neko ozbiljno uradio i tako pompezno nazvao ,,Hrvatski kraljevi''. Jer niti se moze pricati o hrvatskim, niti o kraljevima...
Zao mi je sto sigurno postoji odredjeni broj onih stranaca koji ce ozbiljno shvatiti ovaj propagandni poduhvat, ali to treba da bude nauk svima nama u regionu, jer na kraju Hrvati, uz sve izmisljotine i zloupotrebe istorije, rade na marketingu i predstavljanjem sebe mnogo bolje nego svi mi istocno od njih...Posle ovoga Ancient Aliens postaje tesko stivo, a za ozbiljne dokumentarce ostajemo trajno onesposobljeni...
A da, gde su se odigrale sve one bitke, nikada nebi pomislio da su zaseoci ranosrednjovekovnih Hrvata bili tako dobro utvrdjeni?
Moj skromni doprinos temi. Videh jednu epizodu ovog spektakla juce...i drago mi je da vidim da postoji tema ovde da se iskomentarise.
Serija je neverovatna. To sam shvatio vec posle nekoliko minuta. Pre svega neverovatno je da je istorija jedne male, iz ugla tadasnjih sila marginalne grupe ljudi i njihovih plemenskih vodja(u moru isto tako marginalnih ''plemena'') iz 9. ili 10. veka stala u sedam ili koliko vec skoro jednocasovnih epizoda. Neverovatno je i hrabar i neverovatno drzak potez produkcije da te vodje nazove kraljevima, a vaznost marginalne grupe koju ce nekad neko nazvati Hrvatima izdigne na regionalni i cak evropski. Ton citave serije implicira ogromnu vaznost i slavu hrvatskih kraljeva, sudbonosnu ulogu i njihov nemerljiv doprinost evropskoj istoriji i kulturnoj bastini...U gomili melodramaticnih scena, necega sto na momente deluje kao bajka(sto na kraju i jeste) covek pomisli da je rec o Karlu Velikom ili Samuilu...Produkcijski, nista bolji, reditelj je ocigledno sledbenik indijske skole filma, pa serija(ovo se ne moze nazvati dokumentarcem) obiluje slow motion kadrovima, bljutavom melodramatikom i kompjuterskim efektima. Negde izmedju 300 i indijskog hita Hukumat Ki Jung. Gluma......prati slavne korake koje su utabali pomenuti partizanski blokbasteri...
Moram, kao poseban primer kica izdvojiti uvodnu spicu...priznajem da sam tada prvi put pomislio da se u stvari radi o nekakvoj parodiji, komediji ili sta vec
Prosto ne mogu da svarim da je ovo neko ozbiljno uradio i tako pompezno nazvao ,,Hrvatski kraljevi''. Jer niti se moze pricati o hrvatskim, niti o kraljevima...
Zao mi je sto sigurno postoji odredjeni broj onih stranaca koji ce ozbiljno shvatiti ovaj propagandni poduhvat, ali to treba da bude nauk svima nama u regionu, jer na kraju Hrvati, uz sve izmisljotine i zloupotrebe istorije, rade na marketingu i predstavljanjem sebe mnogo bolje nego svi mi istocno od njih...Posle ovoga Ancient Aliens postaje tesko stivo, a za ozbiljne dokumentarce ostajemo trajno onesposobljeni...
A da, gde su se odigrale sve one bitke, nikada nebi pomislio da su zaseoci ranosrednjovekovnih Hrvata bili tako dobro utvrdjeni?
Joш један дебилитет, гледао сам серију на Вајасат Хисторију, са српским титлом(у ал је неко узео паре низашта).
И сад прича иде какко су Хрвати јели граха, доле потписано пасуљ...иди бегај.
Cekaj druze, da te pitam nesto - bez zelje za medjunacionalnim prepucavanjem.Posto imam jako dobre prijatelje u Hrvatskoj koji na ovakve emisije samo odmahnu rukom u fazonu - To je politika itd...
Jel ti stvarno dozivljavas ovu seriju ozbiljno, mislim da se bavi stvarnom istorijom, i istorijskim cinjenicama..? Meni je to sokantno ako je istina..?!
Mislim ima i ovde elemenata koji prate Dereticevsku rec kao univerzalnu istinu, ali da li je moguce da bilo ko sem nekih ultradesnicara u Hrvatskoj ovako zamislja svoju istoriju, u jednom potpuno nejasnom periodu, neposredno pred hiljadugodisnju!!! vladavinu Ugarske tim prostorima...Mislim ok je napraviti istorijsku emisiju, ali to u slucaju Hrvatske treba da bude Drugi svetski npr, ili nesto gde zapravo ima o cemu da se prica..mislim da ne budem shvacen pogresno, pricati o ranom srednjem veku, i uzdici neke knezeve i predsednike skupstine stanara do statusa kraljeva jedne ekstremno nebitne regije koja ce u to vreme uskoro postati poznata samo kao najsuncanija provincija Ugarske...glupost...
Mislim da se ni Srbi, svakako velikani srednjovekovne istorije, kao kraljevina/carevina koja je zapravo nesto odlucivala i postojala kao faktor na ovim prostorima, nebi usudili da naprave emisiju slicne sadrzine o periodu obradjenom u Hrvatskim kraljevima...
.........
ONi nemaju apsolutno ništa sačuvano, a mi imamo na desetine fresaka naših vladara, u svim mogućim pozama 
Neverovatno je i hrabar i neverovatno drzak potez produkcije da te vodje nazove kraljevima, a vaznost marginalne grupe koju ce nekad neko nazvati Hrvatima izdigne na regionalni i cak evropski. Ton citave serije implicira ogromnu vaznost i slavu hrvatskih kraljeva, sudbonosnu ulogu i njihov nemerljiv doprinost evropskoj istoriji i kulturnoj bastini...U gomili melodramaticnih scena, necega sto na momente deluje kao bajka(sto na kraju i jeste) covek pomisli da je rec o Karlu Velikom ili Samuilu...Produkcijski, nista bolji, reditelj je ocigledno sledbenik indijske skole filma, pa serija(ovo se ne moze nazvati dokumentarcem) obiluje slow motion kadrovima, bljutavom melodramatikom i kompjuterskim efektima. Negde izmedju 300 i indijskog hita Hukumat Ki Jung. Gluma...
...prati slavne korake koje su utabali pomenuti partizanski blokbasteri...
pa od njihove loze ni dvorsku ludu ne mozes naci u istorijskim spisima,
