Хрватски владари

'Oce da nestanu te sluzbene fotografije iz srednjeg veka, nije prvi put:zcepanje:



http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=515&Itemid=143

Što se tiče Zvonimira i čiji je vladar bio i od kog naroda, moja malenkost misli da je novokomponovana falsifikatorska škola u Hrvata, pozajmila ime od srpskog cara Zvonimira (Dervanovog sina, a Svevladovog unuka), koji je živeo i vladao malo ranije od ovoga sa uzgubljene fotografije, stolovao u Zvorniku i ..sve u svemu, bio dokazan (ne fotkama, nego opisom u DAI).

Na Baščanskoj ploči je oštećen baš taj deo odakle izvode da je donator samostana "Zvnimr, krazl hrvatsk" (svakako ne piše da je kralj hrvatskog naroda- koji je bio maltene nepoznatsve do 19 veka u Dalmaciji. nitiodavde može da se izvuče šta je po narodnosti).


http://www.croatianhistory.net/etf/basska.html

Ploča je klesana 1100 godine, misle hrvatski stručnjaci. Ne znam šta kažu objektivni stručnjaci, ali 1100.godina je izmedju vladavine Bodina (u Diokleji koja je imala mnogo šire granice nego danas), Dobroslava Mihajlovog i Petrislava Raškog, kao i Vukana, Nemanjinog brata.
Nema tu ni C od Kroatona.
Starina hrvatske glagoljice

Baščanska ploča, krivotvorina iz XIX. st

Baščanska ploča može se podijeliti u dva dijela. U gornjem dijelu se nalazi plitki vegetabilni reljef, koji nosi stilsko-morfološke karakteristike romanike na prijelazu 11. u 12. stoljeće. Ispod tog prikaza dobro je poznat tekst na glagoljici, ali on nije iz istog razdoblja kao gornji reljef. Na Baščanskoj se ploči jasno vidi da je glagoljični tekst na nešto nižoj razini od reljefa. Zaključuje se da se na tom mjestu također nalazio neki reljef, ali je on izbrisan i na njegovo je mjesto uklesan tekst na glagoljici. Rješenje je u tome što je tekst Baščanske ploče prvotno zasigurno bio napisan na pergameni ili papiru, a prepisan je u kamen, koji je bio dio oltarne pregrade. (Goran Jovetić, Vjesnik, 26. 9. 2000. i prof. dr. Pavuša Vežić »Crkva sv. Lucije u Baškoj na otoku Krku«.)

Vinodolski zakon, prepis iz XVI. st.

Izvornik Vinodolskoga zakona iz XIII. stoljeća ne poznajemo, a tekst je sačuvan samo u mlađim prijepisima. Najvažniji je i najstariji prijepis koji potječe iz XVI. stoljeća: od 14 listova (ili 28 stranica) pergamentnoga sveska (243 x 165 mm) kurzivnom glagoljicom ispisano je 17 stranica (nekoliko uvodnih redaka knjižnom glagoljicom), a ostale su stranice prazne. Rukopis sadrži nekoliko inicijala, crteža i kasnijih pripisa. Čuva se danas u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (signatura R 4080).
Prvi ga je izdao Antun Mažuranić 1843. u časopisu "Kolo" latiničkom transliteracijom ("kako je u rukopisu") i transkripcijom ("kako se čita"). U tom je izdanju A. Mažuranić komentirao glavne značajke vinodolskoga govora kao jednoga od govora čakavskoga narječja. Njegove komentare danas smatramo počecima čakavske dijalektologije. Do danas je Vinodolski zakon izdan nekoliko puta (V. Jagić, H. Jiriček, F. Rački, R. Strohal, M. Kostrenčić, M. Barada, Margetić, J. Bratulić) i preveden na nekoliko svjetskih jezika. http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-vinodol-zakon.html

Vrbnički (Krčki ili Vrbanski) statut prepisan u Vrbniku u XVI. st.

Statut je prepisan u Vrbniku u XVI. st. (prema predlošku iz 1388.), i to, glagoljičnim ustavom (l.1r-13r) i glagoljičnim kurzivom (pisalo više ruku, l. 13v-18v, 22v-31v, 32r, 34v) te latiničnim kurzivom (l. 19r-22r, 32v-33r, 35r-36v) na + 36 pergamenskih listova vel. 16×11,5 cm. Drugi je po postanku među hrvatskim statutima uopće, jer dolazi odmah iza Vinodolskog, te kao i ostali većinu svojih propisa posvećuje kaznenom pravu.

Odredbe statuta nisu kodificirane u isto vrijeme ni od iste kategorije vlasti: najstarija je datirana 1362., a najmlađa 1599. No ova zbirka statutarnih odredaba, kako se ogleda u našem rukopisu, zasnovana je i najvećim dijelom prepisana iz starijeg rukopisa 1526. http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=905


Istarski razvod, prepisao Levac Križanić u XVI. st.

Osim izvorne latinske i njemačke inačice Istarskoga razvoda postojala je i izvorna hrvatska inačica, što je naglašeno u tekstu toga pravnoga akta. Stari izvornici na trima jezicima nisu sačuvani do danas, a tekst razvoda poznajemo po mlađim prijepisima hrvatske redakcije (Kršanskom i Momjanskom prijepisu), koji potječu iz XVI. stoljeća te mlađim prijevodima (latinskim i talijanskim). Važna je najstarija sačuvana hrvatska redakcija Kršanski prijepis Levca Križanića iz 1546. (35 fol., 32 x 22 cm), koji je prepisan s danas izgubljenoga, nekoliko desetljeća starijega hrvatskoga prijepisa Jakova Križanića (1502). Danas se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (signatura: R 3677) u Zagrebu. Sačuvani mlađi prijepisi ispisani su kurzivnom glagoljicom. http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-Istarski-razvod.html
 
'Oce da nestanu te sluzbene fotografije iz srednjeg veka, nije prvi put:zcepanje:



http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=515&Itemid=143

Što se tiče Zvonimira i čiji je vladar bio i od kog naroda, moja malenkost misli da je novokomponovana falsifikatorska škola u Hrvata, pozajmila ime od srpskog cara Zvonimira (Dervanovog sina, a Svevladovog unuka), koji je živeo i vladao malo ranije od ovoga sa uzgubljene fotografije, stolovao u Zvorniku i ..sve u svemu, bio dokazan (ne fotkama, nego opisom u DAI).

Na Baščanskoj ploči je oštećen baš taj deo odakle izvode da je donator samostana "Zvnimr, krazl hrvatsk" (svakako ne piše da je kralj hrvatskog naroda- koji je bio maltene nepoznatsve do 19 veka u Dalmaciji. nitiodavde može da se izvuče šta je po narodnosti).


http://www.croatianhistory.net/etf/basska.html

Ploča je klesana 1100 godine, misle hrvatski stručnjaci. Ne znam šta kažu objektivni stručnjaci, ali 1100.godina je izmedju vladavine Bodina (u Diokleji koja je imala mnogo šire granice nego danas), Dobroslava Mihajlovog i Petrislava Raškog, kao i Vukana, Nemanjinog brata.
Nema tu ni C od Kroatona.

Inače, ono po čemu se iz aviona vidi da je baška ploča falsifikat, najverovatnije devetnaestovekovni, jeste činjenica da se na baškoj ploči sedam puta javljaju dvostruki, odnosno drugačiji znakovi za iste glasove (A, E, O, T, U, V i poluglas). Josip Hamm se tom nevoljom bavio pa je u zaključku napisao da se ti znakovi verovatno različito izgovaraju, ali nije znao kako. Naravno da jedan pisar, u jednom jedinstvenom tekstu ne bi za iste glasove koristio različita slova. Uzrok ove pojave je pabirčenje gotovih glagoljičkih reči iz različitih izvora, odnosno naručiočevo nedovoljno poznavanje glagoljice koje je urodilo izostankom unifikacije sedam slova u nacrtu baške ploče. Otprilike, kao kada bismo klesaru dali da u reljefu iskleše sadržaj ovakvog ili sličnog papira:

t8rrwi.jpg
 
Poslednja izmena:
U zaključku, pomenuo bih značajno delo Tibora Živkovića http://independent.academia.edu/ZivkovicTibor/Papers/1733861/De_Conversione_Croatorum_et_Serborum u kojem se zaključuje kako je u dostupnom izdanju Porfirogenitovih spisa prema postojećoj povesti Hrvata konstruisana-sklepana povest Srba.

Moje je sledeće mišljenje. U doba kada je postojeće izdanje "Porfirogenitovog" spisa o narodima pisano (recimo15. vek) lažna povest Srba biće fabrikovana kao paralela na osnovu postojećeg hrvatskog predloška. Može biti da su delovi originalne povesti Srba ubačene u postojeću Hrvatsku povest, ali ono što je bio cilj izdanja kojim raspolažemo, i što se po svaku cenu htelo sakriti pa je potpuno izbačeno jeste autohtonost Srba na Slovenskom Jugu.

Teza je da je vek sloma Srpskog Carstva pred Osmanima drugi talas rimokatoličke afirmacije hrvatskog imena. Budući da jezički identitet nisu mogli da im stvore, neslovensko pleme Hrvata koje je ostavilo dubioznog traga na malom području Dalmacije poslužiće Rimu kao kapa narodnog identiteta postojećim i budućim Srbima katolicima.

PS. I još jedna "pripomemba". Za hrvatsku istoriografiju pravoslavci zapadno od Drine (manje više) su pravoslavni Vlasi dok su za srpsku istoriografiju Hrvati istočno od Kupe i Ilove (manje više), odnosno Hrvati štokavskog porekla, pokatoličeni Srbi. Dakle, i jedni i drugi se slažu se (manje-više) da je između Kupe i Drine u pitanju jedan narod.
 
Poslednja izmena:
Ako tražiš pisanu potvrdu (jedino službena fotografija krunidbe se zagubila, ako za nju pitaš) onda je to svakako Dmitar Zvonimir.
Za Mihajla Krešimira imamo dovoljno povijesnih dokaza da se može smatrati da je bio tituliran kao "rex", što predpostavlja da je bio i krunisan.

напротив, нема никаквог доказа да је био крунисан. па и Вукан Немањић се у писмима титулише као краљ, али то не значи да је био крунисан.
 
'Oce da nestanu te sluzbene fotografije iz srednjeg veka, nije prvi put:zcepanje:



http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=515&Itemid=143

Što se tiče Zvonimira i čiji je vladar bio i od kog naroda, moja malenkost misli da je novokomponovana falsifikatorska škola u Hrvata, pozajmila ime od srpskog cara Zvonimira (Dervanovog sina, a Svevladovog unuka), koji je živeo i vladao malo ranije od ovoga sa uzgubljene fotografije, stolovao u Zvorniku i ..sve u svemu, bio dokazan (ne fotkama, nego opisom u DAI).
Na Baščanskoj ploči je oštećen baš taj deo odakle izvode da je donator samostana "Zvnimr, krazl hrvatsk" (svakako ne piše da je kralj hrvatskog naroda- koji je bio maltene nepoznatsve do 19 veka u Dalmaciji. nitiodavde može da se izvuče šta je po narodnosti).


http://www.croatianhistory.net/etf/basska.html

Ploča je klesana 1100 godine, misle hrvatski stručnjaci. Ne znam šta kažu objektivni stručnjaci, ali 1100.godina je izmedju vladavine Bodina (u Diokleji koja je imala mnogo šire granice nego danas), Dobroslava Mihajlovog i Petrislava Raškog, kao i Vukana, Nemanjinog brata.
Nema tu ni C od Kroatona.

Hrvatski narod nepoznat do 19. vijeka u Dalmaciji? Prestani lupati gluposti. Ispada da Hrvati nisu ni postojali na Balkanu, nisu imali drzavu, ni narodne kraljeve... Zestoka ludost i neizljeciva bolest sovinista, 'patriota' i autohtonista na ovoj sekciji ne jenjava.
 
управо тако. сасвим је могуће да Војислављевићи нису никад добили круну и да је титула коју су носили била без легитимитета (што би се рекло ''шупља''). ипак, она фреска из цркве Св. Михајла у Стону са представом владара (са круном) као ктитора оставља могућност и за другачија тумачења, посебно ако се има у виду да је круна по свом облику скоро идентична оној коју су носили суседни нормански краљеви у јужној Италији и Сицилији. ипак, могао би Казино да каже нешто на ову тему, јер је боље упућен у изворе.

Praktično i nemam šta reći, jer nam istorija nije dala definitivan odgovor na ovu dilemu. Ipak osnovano je pretpostaviti da su Vojislavljevići imali kraljevsku krunu, i da su je vjerovatno dobili od pape. Ne samo što na to upućuje freska iz crkve Svetog Mihajila na Stonu, papsko pismo kojim Mihajila oslovaljava sa "rex", to što Nemanjići Dioklitiju nazivaju "kraljevstvo od prva" i niz drugih izvora - evo i jednog novijeg rada Predraga Komatine o skoro otkrivenom Bodinovom pečatu u Istanbulu đe je Bodin titulisan kao protosevast i eksusijast Diokleje i Srbije - Komatina dokazuje da je titula "eksusijast" najvjerovatnije kod Vizantijaca bila ekvivalent tituli "rex", odnosno "kralj":

http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0584-9888/2011/0584-98881148061K.pdf

Ipak, ni ovo nam ne daje konačan odgovor da li je Mihailo Vojislavljević dobio krunu od pape ili ne. Nesporno je da je tražio, da li je i dobio - ne znamo tačno. Imamo osnova da pretpostavljamo da ju je i dobio.
 
Hrvatski narod nepoznat do 19. vijeka u Dalmaciji? Prestani lupati gluposti. Ispada da Hrvati nisu ni postojali na Balkanu, nisu imali drzavu, ni narodne kraljeve... Zestoka ludost i neizljeciva bolest sovinista, 'patriota' i autohtonista na ovoj sekciji ne jenjava.

Тандури, овај ме појам прилично збуњује. шта значи ''народни краљ''- да ли је то краљ из неке домаће (а не стране) династије или је то краљ по народној вољи (слично оним који се јављају у грађанским монархијама 19. века).
 
Тандури, овај ме појам прилично збуњује. шта значи ''народни краљ''- да ли је то краљ из неке домаће (а не стране) династије или је то краљ по народној вољи (слично оним који се јављају у грађанским монархијама 19. века).

Mislim na izdanke Trpimirovica za koje se moze koliko-toliko pouzdano reci da su bili hrvatski kraljevi.
 
Praktično i nemam šta reći, jer nam istorija nije dala definitivan odgovor na ovu dilemu. Ipak osnovano je pretpostaviti da su Vojislavljevići imali kraljevsku krunu, i da su je vjerovatno dobili od pape. Ne samo što na to upućuje freska iz crkve Svetog Mihajila na Stonu, papsko pismo kojim Mihajila oslovaljava sa "rex", to što Nemanjići Dioklitiju nazivaju "kraljevstvo od prva" i niz drugih izvora - evo i jednog novijeg rada Predraga Komatine o skoro otkrivenom Bodinovom pečatu u Istanbulu đe je Bodin titulisan kao protosevast i eksusijast Diokleje i Srbije - Komatina dokazuje da je titula "eksusijast" najvjerovatnije kod Vizantijaca bila ekvivalent tituli "rex", odnosno "kralj":

http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0584-9888/2011/0584-98881148061K.pdf

Ipak, ni ovo nam ne daje konačan odgovor da li je Mihailo Vojislavljević dobio krunu od pape ili ne. Nesporno je da je tražio, da li je i dobio - ne znamo tačno. Imamo osnova da pretpostavljamo da ju je i dobio.

оно што ми је привукло пажњу је то да су круна краља Михајла на фресци у Стону, она краља Рожера II са мозаика у Палерму и она непознатог краља са рељефа у Сплитској крстионици (могуће да је то хрватски краљ Дмитар Звонимир или неки од Арпадовића, мада је теза проблематична с обзиром да на плочи нема натписа, не зна јој се порекло и не налази се in situ) истоветне по облику и детаљима, а све потичу из истог периода (крај 11. и почетак 12. века). у средњем веку представа владара са круном подразумева црквени обред крунисања, што значи да је као регалија морала постојати. а онда се поставља и питање порекла. с обзиром да су исте по типу, то би значило да су стигле из истог центра. (то су нека моја размишљања)
 
Mislim na izdanke Trpimirovica za koje se moze koliko-toliko pouzdano reci da su bili hrvatski kraljevi.

имаш се право наљутити на мене због ситничавости :) али сматрам да је тај израз прилично несрећно склепан, иако видим да се често употребљава у литератури. прикладније је рећи ''домаћи'' или ''хрватски краљеви''.
 
имаш се право наљутити на мене због ситничавости :) али сматрам да је тај израз прилично несрећно склепан, иако видим да се често употребљава у литератури. прикладније је рећи ''домаћи'' или ''хрватски краљеви''.

Nema problema, opaska zahvalno uvazena. :) Narodni vladari, moze isto...

Praktično i nemam šta reći, jer nam istorija nije dala definitivan odgovor na ovu dilemu. Ipak osnovano je pretpostaviti da su Vojislavljevići imali kraljevsku krunu, i da su je vjerovatno dobili od pape. Ne samo što na to upućuje freska iz crkve Svetog Mihajila na Stonu, papsko pismo kojim Mihajila oslovaljava sa "rex", to što Nemanjići Dioklitiju nazivaju "kraljevstvo od prva" i niz drugih izvora - evo i jednog novijeg rada Predraga Komatine o skoro otkrivenom Bodinovom pečatu u Istanbulu đe je Bodin titulisan kao protosevast i eksusijast Diokleje i Srbije - Komatina dokazuje da je titula "eksusijast" najvjerovatnije kod Vizantijaca bila ekvivalent tituli "rex", odnosno "kralj":

http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0584-9888/2011/0584-98881148061K.pdf

Ipak, ni ovo nam ne daje konačan odgovor da li je Mihailo Vojislavljević dobio krunu od pape ili ne. Nesporno je da je tražio, da li je i dobio - ne znamo tačno. Imamo osnova da pretpostavljamo da ju je i dobio.

Ovdje se moze ubaciti podatak o Bodinovoj zenidbi s Jakvintom 1081. g. kod protospatara Lupusa ('Michaelem regem Sclavorum').
 
имаш се право наљутити на мене због ситничавости :) али сматрам да је тај израз прилично несрећно склепан, иако видим да се често употребљава у литератури. прикладније је рећи ''домаћи'' или ''хрватски краљеви''.

ja znam da imaju tzv. pučki ili narodni banovi Josip Jelačić i Ivan Mažuranić, prvi poznat po tome što je zabranio ćirilicu, a drugi što je plagijator Smrti Smail age Čengića.... :)

A to pučki valjda znači da su bili etnički Hrvati za razliku od ostalih... :)
 
Nema problema, opaska zahvalno uvazena. :) Narodni vladari, moze isto...

ваљда то мени пара уши због бољшевичког призвука (ког не могу никако да се ослободим :lol:)- народна власт, народна република, народни непријатељ.. па сад и народни краљеви.
 
ваљда то мени пара уши због бољшевичког призвука (ког не могу никако да се ослободим :lol:)- народна власт, народна република, народни непријатељ.. па сад и народни краљеви.

Meni je prvi na pamet pao pokojni Ferdo Sisic kad sam povise tipkao "narodne kraljeve" ("Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara", 1925). :mrgreen:
 
Hrvatski narod nepoznat do 19. vijeka u Dalmaciji? Prestani lupati gluposti.

Чини ми се да се Дубровник рачунао и да се рачуна у Даламацију, као , ако не најзначајнији, онда најпознатији град:

Крајем 19. века у Дубровнику појам "хрватски језик" и појам "Хрват" је непознат
DU-kalendar-1898-001.jpg

У статистичком прегледу из 1898. (Календар, Дубровник) у Дубровнику живи 6405 становника католичке вере (око 90 посто)и 515 становника православне вере(око 8 посто)
У Дубровнику и околини живи 10 327 становника римокатоличке вере(око 90 посто) и 546 становника православне вере.( око 5 посто)

DU-kalendar-1898-063.jpg


Српским језиком говори 5823 Дубровчана( око 85 посто) хрватским ниједан (0 посто), док 677 становника говори италијанским, , 384 становника мађарским, 263 становника немачким језико, 48 становника чешким, 19 словенским и 6 становника говори пољским језиком.
Упрошћено речено, од домаћих становника Дубровника сви говоре српским језиком, и католици и православци. Не постоји појам хрватског језика 1898.године у Дубровнику , нико не говори хрватским језиком 1898.године у Дубровнику и нема Хрвата у Дубровнику 1898.године.

На ширем подручју Дубровника, српским језиком говори 9713 становника -дакле 90 посто становништва, док осталих 10 посто говори италијанским (766 становника),мађарским (384 ст.), немачким (285 ст.), словенским (19), чешким(12), пољским (6) и руским језиком(2).
Нико не говори хрватским језиком, нити постоји тај појам (чакн иу статистичкој науци) и нико није Хрват међу Дубровчанима и у околини Дубровника 1898.године.
DU-kalendar-1898-064.jpg


У називима установа и друштава, наглашено је српство:
DU-kalendar-1898-067.jpg


DU-kalendar-1898-068.jpg


DU-kalendar-1898-069.jpg
Извор
http://scr.digital.nb.rs/document/DU-kalendar-1898
 
Poslednja izmena:
Meni je prvi na pamet pao pokojni Ferdo Sisic kad sam povise tipkao "narodne kraljeve" ("Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara", 1925). :mrgreen:

изгледа да је Фердо наслутио ''народну револуцију'' и ''највећег сина наших народа'' :lol:

шалу на страну, означавање средњовековних владара као народних је донекле романтичарско, с обзиром да се прости пук није ништа питао.
 
Praktično i nemam šta reći, jer nam istorija nije dala definitivan odgovor na ovu dilemu. Ipak osnovano je pretpostaviti da su Vojislavljevići imali kraljevsku krunu, i da su je vjerovatno dobili od pape. Ne samo što na to upućuje freska iz crkve Svetog Mihajila na Stonu, papsko pismo kojim Mihajila oslovaljava sa "rex", to što Nemanjići Dioklitiju nazivaju "kraljevstvo od prva" i niz drugih izvora - evo i jednog novijeg rada Predraga Komatine o skoro otkrivenom Bodinovom pečatu u Istanbulu đe je Bodin titulisan kao protosevast i eksusijast Diokleje i Srbije - Komatina dokazuje da je titula "eksusijast" najvjerovatnije kod Vizantijaca bila ekvivalent tituli "rex", odnosno "kralj":

Sad ću malo slobodnije lupetat ako mi kolege forumaši dozvole...
Meni nekako eksusijast Diokleje i Srbije i kralj Dioklicije i Dalmacije malo zvuči neobično interesantno..? Ili je u pitanju puka slučajnost?
 
Sad ću malo slobodnije lupetat ako mi kolege forumaši dozvole...
Meni nekako eksusijast Diokleje i Srbije i kralj Dioklicije i Dalmacije malo zvuči neobično interesantno..? Ili je u pitanju puka slučajnost?

U pitanju su različiti istorijski periodi - Bodin je vladao većom državom u kojoj su bile i Dioklitija i Srbija kao veće državno-političke cjeline (bilo ih je sigurno i još), baš kao što se i Nemanjići titulišu kao vladari "Srpske zemlje, Dioklitije, Travunije itd", a uprošteno "Srpske zemlje i Pomorske". Titula kralja, odnosno kneza Dioklitije i Dalmacije (ili obratno) je iz vremena pred kraj dioklitijske države, kada je bila svedena praktično na te dvije oblasti.
 
Imaš možda, Gotski, podatke o srednjevekovnom Gradecu i vladarima Gradeca?
Danas je srednjevekovna tvrđava Gradec okružena drugim naseljima (1668. opat Ivan Benković piše da u gradu stanuje oko dvije tisuće Kristovih vjernika i da grad ima četiri stotine kuća) , ukupno zvanim Zagreb odnosno Agram, Zagrabia, Zagabria..
Gradec or Grič (Hungarian: Gréc, Latin: Mons Graecensis prope Zagrabiam) is a part of the Zagreb, Croatia, and together with Kaptol it is the mediaeval
nucleus of the city. It's situated on the hill of Gornji Grad.


Jedna Srpkinja je bila "kraljica" današnjeg Zagreba, ondašnjeg GRADECA. Katarina Kantakuzina, kći Brankovića.
Katarina, udata za celjskog grofa Ulricha (slovenački: Ulrik Celjski, narodski slovenački : grof Urh, ;madžarski Cillei Ulrik, dojčerski: Ulrich II von Cilli ) 1434.godine . Posle njegove smrti , uz ogromnu teritoriju današnje Slovenije i Hrvatske, i gradić Zagraba je bio u njenom posedu.Nedugo, jer se samovoljno i dobrovolno povukla u sestrin dvor u Ježevu.

Celjski_grofje_ozemlje.PNG



Po muževljeveoj funkciji (knez Svetog Rimskog Carstva) trebalo bi da je bila kneginja Svetog Rimskog carstva.
PictureHandler.ashx
PictureHandler.ashx


Nakon ustoličenja u Žiči na srpskom prestolu, Đurađ Branković je trebao da obezbedi potporu velikih sila i osigura Srbiju. ..
Svadba je bila 20. aprila 1434. godine, Kantakuzina je imala 15, a mladoženja 30 godina. Sa udajom je dobila titulu grofice a u novi dom povela je pratnju sačinjenu od dvoranki, vojske i pravoslavnih duhovnika.
Nikada nije promenila svoju veru, a kao žena uglednog velikaša angažovala se u vođenju javnih poslova i upravljala je pojedinim gradovima. Između ostalih pod njenom upravom je bio Gradec (Zagreb).

http://www.srpskagimnazija-zg.org/hr/o-skoli/page.aspx?id=9

Iako snaja,s obzirom da je nadživela i decu i muža (poslednjeg izdanka ove slovenačke ili austrijske loze, nesložni su istorici ), Katarina je poslednji izdanak i naslednik ove dinastije koja je vladala i Zagrebom.

Predhodnik Friderik II. Herman II.
Naslednik konec dinastije: Katarina Branković
http://sl.wikipedia.org/wiki/Ulrik_II._Celjski
http://sl.wikipedia.org/wiki/Celjski_grofje

Sve u svemu, namučih se da pronađem bar jedan milimetar tog neovisnog srednjevekovnog teritorija, jer kakvi su to kraljevi bez zemlje? Jel to dozvoljeno samo kad se radi o narodu bez jezika?

Što se tiče moneta u 17.veku:
Jedan ugarski forint vrijedio je stotinu dinara. Cipele za djevojku koštale su 28 dinara.
Za jedan dinar moglo se kupiti šesnaest lota (28 dag) bijelog kruha ili tri libre (1,5 kg) “proščaka”.
Prema Urbaru iz 1615. Zagrebački Gradec imao je stotinu dvadeset i tri kmeta.
http://www.daz.hr/crtice.html
 
Poslednja izmena:
Imaš možda, Gotski, podatke o srednjevekovnom Gradecu i vladarima Gradeca?
Danas je srednjevekovna tvrđava Gradec okružena drugim naseljima (1668. opat Ivan Benković piše da u gradu stanuje oko dvije tisuće Kristovih vjernika i da grad ima četiri stotine kuća) , ukupno zvanim Zagreb odnosno Agram, Zagrabia, Zagabria..
Gradec or Grič (Hungarian: Gréc, Latin: Mons Graecensis prope Zagrabiam) is a part of the Zagreb, Croatia, and together with Kaptol it is the mediaeval
nucleus of the city. It's situated on the hill of Gornji Grad.


Jedna Srpkinja je bila "kraljica" današnjeg Zagreba, ondašnjeg GRADECA. Katarina Kantakuzina, kći Brankovića.
Katarina, udata za celjskog grofa Ulricha (slovenački: Ulrik Celjski, narodski slovenački : grof Urh, ;madžarski Cillei Ulrik, dojčerski: Ulrich II von Cilli ) 1434.godine . Posle njegove smrti , uz ogromnu teritoriju današnje Slovenije i Hrvatske, i gradić Zagraba je bio u njenom posedu.Nedugo, jer se samovoljno i dobrovolno povukla u sestrin dvor u Ježevu.

Celjski_grofje_ozemlje.PNG



Po muževljeveoj funkciji (knez Svetog Rimskog Carstva) trebalo bi da je bila kneginja Svetog Rimskog carstva.
PictureHandler.ashx
PictureHandler.ashx




http://www.srpskagimnazija-zg.org/hr/o-skoli/page.aspx?id=9

Iako snaja,s obzirom da je nadživela i decu i muža (poslednjeg izdanka ove slovenačke ili austrijske loze, nesložni su istorici ), Katarina je poslednji izdanak i naslednik ove dinastije koja je vladala i Zagrebom.


http://sl.wikipedia.org/wiki/Ulrik_II._Celjski
http://sl.wikipedia.org/wiki/Celjski_grofje

Sve u svemu, namučih se da pronađem bar jedan milimetar tog neovisnog srednjevekovnog teritorija, jer kakvi su to kraljevi bez zemlje? Jel to dozvoljeno samo kad se radi o narodu bez jezika?

Što se tiče moneta u 17.veku:

http://www.daz.hr/crtice.html

Наравно да имам. Ђурђева ћерка се звала Кантакузина, а на Западу је била позната као Катарина. Грофови Цељски су стекли поседе у Угарској захваљујући Жигмунду Луксембуршком који је био, између осталог, угарски краљ и цар Светог римског царства. Катаринин муж је посебно био утицајан у време владавине Жигмундовог унука Ладислава Посмрчета који му је био рођак. Гроф Цељски био је Јелисавети, Ладиславовој мајци, брат од ујака. О (не)приликама у Угарској, а делимично и о судбини Цељских погледај овде са литературом, кратком али богатом садржајем. Улрих Други је стекао огромне поседе током честих сукоба око престола током читаве "владавине" младог и физички слабог Ладислава Посмрчета.
http://sr.wikipedia.org/wiki/Ладислав_V_Посмрче

Јелка Ређеп је 2010. објавила књигу о Кантакузини-Катарини.
http://www.istorijskabiblioteka.com/art:jelka-redjep
http://www.knjizara.com/knjige/knji...zina+-+grofica+Celjska_ISBN:978-86-17-16920-4
 
Poslednja izmena:
Значи имамо следеће хрватске краљеве:

Дмитар Звонимир 1075-1089
Стјепан II 1089-1091
Петар Свачић 1093-1097

све укупно 22 године краљевства.

Ako govorimo o međunarodnom priznanju kraljevske krune tj. od Rimokatoličke crkve, tako je.

Sve u svemu tri "narodna" kralja (ili dva, ovisno kako se gleda na Petra), ali kraljevstvo je nastavilo postojati, s tim što su monarsi dolazili iz dinastije Arpadovića...Hrvatsko kraljevstvo nije najednom prestalo (niti je moguće kroz istoriju sprovoditi tako drastične i nagle poteze), već je bilo prisajedinjeno Ugarskom kraljevstvu.
 

Back
Top