-Pa mogu, i to razmjerno jednostavno;
Feudalna država nije imala mnogo funkcija i to je ono što se mora razumjeti, porezi i vojska su praktički bile jedine funkcije države do 19.stoljeća, karikiram ali ajde. I diplomacija.
-Hrvatski feudalci su zadržali svoje posjede na kojima su samostalno ubirali i trošili poreze, nisu morali slati vojsku preko granice sa Ugarskom osim ukoliko bi kralj to platio, samostalno su provodili insurekciju/mobilizaciju na svojem području, sazivana je zajednička skupština, kasnije Sabor, koji je koordinirao i donosio te akte iz čega se razvila natio Croatica (Horch, Gross, Staničić), koja je bila kontinuitet Hrvatske do 19. stoljeća kada se razvija nacija građanskog tipa.
- na kasnijem Požunskom Saboru, jasno je izražen poseban položaj Hrvatske( I.Verboczy, Engelsfeld), porezna davanja u Ugarskoj i Hrvatskoj bila su različita, tj nije bio ujedinjen sustav. Hr Sabor je znao donositi akte prisilne prirode(nabijanje na kolac) bez konzultacije sa ikim, samostalno se financirala vojska iz poreznog prihoda (dimnica, glavarina). Postoje i točni iznosi, broj vojske.
Naprosto, samo ti elementi su dovoljni da se zaključi kako je položaj Hrvatske bio znatno drugačiji od položaja današnje Slovačke ili Slovenije. Hrvatska nije bila samostalna država nakon 1102, ali je po mnogim elementima, zapravo glavnini njih bila vladana iznutra, od svojih ljudi.
Također, postupno, položaj Hrvatske je varirao, naročito što se nakon 1340-te kraljevska vlast učvršćivala, ali taj trend je zahvatio i Ugarske i Hrvatske velikaše, koji su prigrabili vlast prethodno, to se ne može tumačiti kao "Ugarska pokorava Hrvatsku" što je potpuno neodgovarajuće vremenu i političko- ekonomskim odnosima i shvaćanjima nego "Ugarsko-hrvatski kralj Anžuvinac dovodi u red objesnu vlastelu".
Ne može se 13-14 stoljeće tumačiti logikom i mentalitetom 20-og, naprosto ne ide, priglupo je.