Hrvatski barok: Proždiranje male děce (+18)

1848 je izbila revolucija u Severnoj Italiji za otcepljenje od Austrije tkzv. Milanski ustanak, Hrvati su na celu sa banom Jelacicem poslati da uguse taj ustanak, gde stu pocinili stravicna zverstva. Tom prilikom Marks i Engels napisali su sledece stihove:

Peitschen Gesindel in die Donau
Staupen fort das Freche Lumpenpack
Die Bettler, hongrig, inres Lebens mude
Ein Schwarm Landlaufer, Schelme, Vagabunden,
Kroatenabschaum, niedre Bauernaknechte
Die ausgespien ihr ubersatigt land
Zu tollen Abend tuuern Sicherm untergang

u prevodu na sprski:

Batinom oterati te bitange u Dunav
Sibajuci odgurati od sebe ovu drsku poganiju
Gladne prosjake, umorne od zivota
Copor Begunaca, nevaljalaca, hulja, probisveta
Hrvatska govna ljudskoga roda, niske seljacke slugenjare
Koje je izbljuvala wihova presita zemlja
Da bi postali besni pustolovi i da bi sigurno propali

Od svih naroda na zemaljskom saru, Hrvati su najgrozniji"(Karl Marx)
 
Prvi svetski rat:

Austrougarski vice-maršal Gherter:

"Ja nisam video u svome životu, ni čuo za zveri u ljudskom obličiju poput hrvatskih vojnika. Mada su ratovali sa nama i prvenstveno služili za zastrašivanje i represiju nad narodom, ja kao čovek se stidim sto su stajali u našim redovima. U samoj borbi bi napuštali položaje, dok bi veoma vešto izbegavali protivničku vojsku i uvek se kretali ka zbegovima koje su sačinjavali goloruki ljudi, žene i deca. Kada bi ih ponekad i stizali činili su strahote od kojih se i nama dizala kosa na glavi. Oni su pogan svetu i evropskoj kulturi."

Hrvate treba staviti pod starateljstvo"(Teodor Ruzvelt).

Hrvati nikada u historiji nisu imali vladara koji je govorio njihovim jezikom"(Franjo Josif)

Hrvati to su dronjci"(Franjo Josif)
 
Živojin Mišić (1855 – 1921)

O Hrvatima

Izveštaj kralju Aleksandru po povratku iz Splita
(Iz beleške sekretara Živojina Mišića, g. Milorada Pavlovića)

„Iz svega sto sam čuo i video ja sam duboko zažalio sto smo se mi na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom bratstva i zajednice… Svi oni jednako misle, to je svet za sebe, ma sa kakvim predlogom da se pojaviš….. stvar je propala…..

Ništa se ne može zajaziti, ničim što bi joj se ponudilo.

Ja sam sa tim načisto. Dvoje nam kao neminovno predstoji: potpuno se otcepiti od njih, dati im državu, nezavisnu samoupravnu, pa neka lome glavu kako znaju, a drugo je, upravo prvo, da u zemlji zavedemo vojnu upravu za dvadeset godina i da se zemlja sva baci na privredno i ekonomsko podizanje, daleko od svih politickih uticaja. Ako to ne može, onda se otcepiti, dati im njihovu državu.

Granice će biti gde ih mi povucemo, a mi ćemo ih povuci ne onde gde naše ambicije izbijaju na povrsinu, nego onde gde istorija i etnografija kažu; gde kaže jezik i običaji, tradicija i najzad gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će biti i pravo i Bogu drago.

A Italijani? Neka im je sa srećom. Neka se oni Hrvatima usreće. Ja sam duboko uveren da se mi njima nećemo usrećiti... Ti su ljudi svi odreda, prozirni kao čaša, nezajažljivi i u toliko meri lažni i dvolični da sumnjam da na kugli zemaljskoj ima većih podlaca, prevaranata i samoživih ljudi.

Ne zaboravite Visočanstvo, moje reči. Ako ovako ne postupite siguran sam da ćete se ljuto kajati.”
 
Drugi svetski rat:

Da li ovde uopste treba trositi reci....

Italijani su se zgražavali nad hrvatskim zločinima u Drugom svetskom ratu, ostavljajući o tome nemali broj dokumenata. Među najpotresnija italijanska dokumenta o hrvatskom genocidu nad Srbima spada pismo generala Aleksandra Luzana Musoliniju. Evo tog pisma:

"Duče! Moja bezgranična odanost prema Vama mi, nadam se, daje za pravo da, u nečemu, odstupim od strogog vojničkog protokola. Zato i žurim da Vam opišem jedan događaj kojemu sam, unazad tri sedmice, lično prisustvovao. Obilazeći sreska mesta Stolac, Čapljinu i Ljubinje (između 60 i 130 km severno od Dubrovnika) - saznam od naših obaveštajnih oficira da su Pavelićeve ustaše, prethodnog dana, počinile neki zločin u jednom selu (Prebilovci), i da će, kad se to pročuje, okolni Srbi ponovo da se uznemire. Nedostaju mi reči da opišem ono što sam tamo zatekao. U velikoj školskoj učionici, zatekao sam zaklanu učiteljicu i 120 njenih učenika! Nijedno dete nije bilo starije od 12 godina! Zločin je neumesna i nevina reč - to je prevazilazilo svako ludilo!Mnogima su odsekli glave i poređali ih po đačkim klupama. Iz rasporenih utroba ustaše su izvukle creva i, kao novogodišnje vrpce, rastegli ih ispod plafona i ekserima ukucali u zidove! Roj muva i nesnošljiv smrad nisu dozvoljavali da se tu duže zadržimo. Primetio sam načeti džak soli u ćošku i zgranuto ustanovio da su ih klali polako, soleći im vratove! I, taman kad smo odlazili, u zadnjoj klupi se začulo dečje krkljanje. Pošaljem dvojicu vojnika da vide šta je. Izneli su jednog đaka, još je bio u životu, disao je sa napola presečenim grkljanom! Svojim kolima odvezem to jadno dete u našu vojnu bolnicu, povratimo ga svesti i od njega saznamo punu istinu o tragediji. Zločinci su najpre, na smenu, silovali učiteljicu Srpkinju (ime joj je Stana Arnautović) i onda je, pred decom, ubili. Silovali su i devojčice od osam godina. Za sve to vreme, pevao je silom dovedeni orkestar Cigana i udarao u tambure! Na večnu sramotu naše, rimske crkve - i jedan božji čovek, jedan župnik, u svemu tome je učestvovao! Dečak koga smo spasili, brzo se oporavio. I čim je rana zarasla, našom nepažnjom pobegao je iz bolnice i otišao u svoje selo, da traži rodbinu. Poslali smo patrolu za njim, ali uzalud: našli su ga na pragu kuće zaklanog! Od hiljadu i nešto duša, u selu više nema nikoga! Istoga dana (to smo otkrili kasnije) kad je izvršen zločin u školi, ustaše su pohvatale još 700 stanovnika sela Prebilovci i sve ih bacili u jamu ili na životinjski način na putu do jame pobili. Spasilo se samo oko 300 muškaraca: jedino je njima uspelo da probiju ustaški obruč oko sela i da pobegnu u planinu! Tih 300 preživelih jače je od najelitnije Pavelićeve divizije. Sve što su imali da izgube, oni su izgubili! Decu, žene, majke, sestre, kuće, imovinu. Čak su i straha od smrti oslobođeni. Smisao njihovog života je jedino u osveti, u strašnoj osveti njih je, u neku ruku, i stid što su preživeli! A takvih sela, kao što su Prebilovci, puna je Hercegovina, Bosna, Lika, Dalmacija. Pokolji Srba su dostigli takve razmere da su, u tim krajevima, zagađeni i mnogi vodeni izvori. Iz jednog vrela u Popovom Polju, nedaleko od jame u koju je bačeno 4.000 Srba, izbijala je crvenkasta voda, lično sam se u to uverio! Na savest Italije i naše kulture pašće neizbrisiva mrlja, ako se, dok je vreme, ne distanciramo od ustaša i ne sprečimo da se nama pripiše da podržavamo bezumlje!"
 
zanimljivo je kako se s vremena na vrijeme pojavi uvjek novi internet ratnik koji uvjek nanovo "otkrije" do sada navodno neviđene i nepoznate činjenice, i još je zanimljivije da se uvjek nađe publika za takvu hrpu grozomornih laži...



Treba spojiti sa ovom temom da se informacije skupljaju na jednom mestu:

http://forum.krstarica.com/showthre...ok-Proždiranje-male-děce-(zabranjeno-ispod-18)

a tebi se još više čudim, da ti sujeta nije izdržala nego si se morao pohvaliti sa svojim starim "učinkom"....

ali, očigledno nisi ništa evoluirao, jal i bjesnilo je ostalo isto.

daklem, ne mogu nego ponoviti samoga sebe što sam tada napisao:

Nekada mi je nevjerojatna ta opsesija dokazivanja kako su Hrvati veće ubojice, silovatelji i palikuće, e sve da bi Srbi ispali manji (ubojice,silovatelji, palikuće... dakako). Da li si ovdje shvatio poantu, ili hoćeš da ja tebi tu spominjem dnevne novine?

Meni samo nije jasno zašto ovim navodima ne navedeš pravi razlog postojanja, a to je vidljivo iz samog naslova knjige:Žalovanje nad Njemačkom, englesko izdanje iz 1638.g.
Sasvim je sigurno da je opis ratnih događaja dodatno začinjen za protestantsku publiku, a sve u svrhu ocrnjivanja svih katolika, od kojih su hrvati bili na glasu kao okrutni, to je sigurno.
Međutim, ti od ovog "otkrića" praviš vrhunsku senzaciju, što sam ja cinično primjetio na prethodnoj stranici spominjavši srednjoškolce koji se tome mogu čuditi, a izgleda da niti ti nisi daleko od toga. Ili ako pak jesi, a u što još uvjek vjerujem, onda je ovakvo uporno inzistiranje na poluistinama u najmanju ruku maliciozno.
Žalovanje nad Njemačkom je svakako bila potrebna, samo ovo tvoje inzistiranje na tim navodnim kanibalističkim slučajevima je više nego zlonamjerno. Osim činjenice da je rat oduvjek i svugdje bio prljava rabota, ne znam što drugo može reći ovaj pamflet? Osim toga, sasvim siguran sam da si čitao "Majku Hrabrost..." pa što sa njom isto ne začiniš ovu temu onima koji su lektiru prepisivali?

svima koji se zgražaju, preporučam jednog nema tome dugo popularnog pjesnika u "vašim stranama": pogledaj dom svoj, anđele....
 
monstruozni zlocini Hrvata imaju takav kontinuitet da su ''argumenti'' tipa sigurno da je opis ratnih događaja dodatno začinjen za protestantsku publiku,krajnje smesni, neozbiljni, nepotrebni...

sigurno da nije lako biti pripadnik naroda sa ovakvom istorijom, ali dok ne nadjes neke adekvatne protiv argumente za izneto, ne vidim svrhu tvog postovanja na ovoj temi...
 
zanimljivo je kako se s vremena na vrijeme pojavi uvjek novi internet ratnik koji uvjek nanovo "otkrije" do sada navodno neviđene i nepoznate činjenice, i još je zanimljivije da se uvjek nađe publika za takvu hrpu grozomornih laži...





a tebi se još više čudim, da ti sujeta nije izdržala nego si se morao pohvaliti sa svojim starim "učinkom"....

ali, očigledno nisi ništa evoluirao, jal i bjesnilo je ostalo isto.

daklem, ne mogu nego ponoviti samoga sebe što sam tada napisao:
Nekada mi je nevjerojatna ta opsesija dokazivanja kako su Hrvati veće ubojice, silovatelji i palikuće, e sve da bi Srbi ispali manji (ubojice,silovatelji, palikuće... dakako). Da li si ovdje shvatio poantu, ili hoćeš da ja tebi tu spominjem dnevne novine?

Meni samo nije jasno zašto ovim navodima ne navedeš pravi razlog postojanja, a to je vidljivo iz samog naslova knjige:Žalovanje nad Njemačkom, englesko izdanje iz 1638.g.
Sasvim je sigurno da je opis ratnih događaja dodatno začinjen za protestantsku publiku, a sve u svrhu ocrnjivanja svih katolika, od kojih su hrvati bili na glasu kao okrutni, to je sigurno.
Međutim, ti od ovog "otkrića" praviš vrhunsku senzaciju, što sam ja cinično primjetio na prethodnoj stranici spominjavši srednjoškolce koji se tome mogu čuditi, a izgleda da niti ti nisi daleko od toga. Ili ako pak jesi, a u što još uvjek vjerujem, onda je ovakvo uporno inzistiranje na poluistinama u najmanju ruku maliciozno.
Žalovanje nad Njemačkom je svakako bila potrebna, samo ovo tvoje inzistiranje na tim navodnim kanibalističkim slučajevima je više nego zlonamjerno. Osim činjenice da je rat oduvjek i svugdje bio prljava rabota, ne znam što drugo može reći ovaj pamflet? Osim toga, sasvim siguran sam da si čitao "Majku Hrabrost..." pa što sa njom isto ne začiniš ovu temu onima koji su lektiru prepisivali?


svima koji se zgražaju, preporučam jednog nema tome dugo popularnog pjesnika u "vašim stranama": pogledaj dom svoj, anđele....
АА јел ви стварно једете малу децу,
или ови ЕУрупљани лажу....?
:zskace: :zskace: :zskace:
 
pa bilo je Srba doduse neznam za nemacku ali znam za Madjarsku 1459 posle pada despotovine despot Stefan Lazarevic (sin kneza Lazara) prevodi oko 200 000 srba na prostore madjarske i austrije toliko znam,a i ti bi to trebao znati :) odatle i pocinju Husari i Korkanji.
ps.ako zelis mogu da ti pojasnim jos bez zezanja cisto prijateljski

Нисам знао да смо имали зомби владаре! Благо теби, деспот Стефан се Богу преставио 1427. године.
 
Mrkalj,
Jesili siguran, da je na toj katedrali u Magdeburgu na vratima napisano ono što navodiš:
"Sačuvaj nas Bože gladi, kuge, rata i Hrvata!"

Ja sam tamo bio nekoliko puta i baš to tražio, raspitivao se i toga nema ili nisam mogao naći.

Inače je to nevjerovatno velika građevina i ukrašena je velikim brojem kipova uklesanih u kamen

Vodić je, koliko se sjećam govorio o tome vjerskom ratu između katolika i protestanata i tada je u Magdeburgu ubijeno oko 20.000 ljudi i da ih je samo 400 uspjelo da pobjegne i preživi.
Inače je danas taj Saksonski dio Njemačke pretežno protestanski.

Čuo sam priču, da je to napisano možda na onoj katedrali na Marijinom Placu u Minhenu ili čak na Milanskoj katedrali. Možda je zapisano đe u tim crkvenim knjigama ili je sve izmišljeno?
Možda su čak i obrisali, jer da toga ima, neko bi već to našao i slikao.
 
Poslednja izmena:
Mrkalj,
Jesili siguran, da je na toj katedrali u Magdeburgu na vratima napisano ono što navodiš:
"Sačuvaj nas Bože gladi, kuge, rata i Hrvata!"

Ja sam tamo bio nekoliko puta i baš to tražio, raspitivao se i toga nema ili nisam mogao naći.

Inače je to nevjerovatno velika građevina i ukrašena je velikim brojem kipova uklesanih u kamen

Vodić je, koliko se sjećam govorio o tome vjerskom ratu između katolika i protestanata i tada je u Magdeburgu ubijeno oko 20.000 ljudi i da ih je samo 400 uspjelo da pobjegne i preživi.
Inače je danas taj Saksonski dio Njemačke pretežno protestanski.

Čuo sam priču, da je to napisano možda na onoj katedrali na Marijinom Placu u Minhenu ili čak na Milanskoj katedrali. Možda je zapisano đe u tim crkvenim knjigama ili je sve izmišljeno?
Možda su čak i obrisali, jer da toga ima, neko bi već to našao i slikao.

Već si (me) to pitao, koliko se sećam. Nemam pouzdane informacije, ali ta katedrala u Magdeburgu je grdno stradala za vreme savezničkog bombardovanja 1945. Što se natpisa tiče, kažu da ih je bilo na više protestantskih crkava po istočnoj Nemačkoj - na jednom nemačkom forumu diskutant piše da je video natpis na protestantskoj crkvi u Aachenu. To su sve neprovereni navodi, a u knjizi je o tome, čini mi se prvi pisao Lazo M. Kostić. Ono što je izvesno, to je da takav natpis sigurno ne bi promakao nemačkim istoričarima, kustosima lokalnih muzeja, a možda ni vodičima, pa ako se ne nađe referenca u nemačkoj literaturi, treba ih lično pitati.
 
Šenoa o Trenkovim pandurima

August Šenoa:

KAKOVU HRVATI DJECU JEDU

Što to muti carski Beč?
Dođe l' kuma kuga?
Repatica duga?
O sudnjemu li danu riječ?
Nit mu prijeti turski gnjus,
Nit je blizu ljuti Prus;
Ali plaha vreva
Tužne psalme pjeva;
Građanin, seljak, velikaš,
Dršćuć šapću očenaš,
Svud je graje, vike:
Joj po naše kike!

No u jedan hip
Baš na sveti hip
Usred trga
Svemu svijetu tu na oči
Mala kvrga,
Suh krojačić munjom skoči.
Prašan, blatan, naopako,
Taj prozbori svijetu 'vako:

"Braćo, ljudi, čujte,
Onda jadikujte!
Jučer mrakom baš za poslom
U seoce izvan grada
S tovarenim iđah oslom,
Os'o naprijed, ja odzada.
Mjerim, mislim, mozgam, brojim
Što da krpam, što da skrojim;
Bum! zaori duga puška
Nakraj ceste iz grmuška,
To vam moga sivca žac
K bijesu ludi magarac!
Šibaj i ja! Al' bože!
Ne iznesoh cijele kože.
Šest me spopa ljutih šaka,
Kao tvrdo gvožđe svaka.
Jure za mnom vrazi, jure,
Doniješe me međ' pandure
Zbogom, svijete bijeli,
Igle, škare, 'ajd' na klin,
Moja duša veli:
Smiluj mi se, božji sin!
Staviše me polumrtva
U zelenu travu;
Tude ležah bijedna žrtva,
Ni da maknem glavu,
Ležah mirno,
Pa sam žmirn'o
Što ti bijesi rade;
Lijepe vam parade!

Mrka četa tude sjedi,
Sve crveni kao rak;
Žarka vatra baš u srijedi
U ponoćni liže zrak,
Od dva hvata piju lule,
Svi veliki kao kule,
Ražanj im je čačkalica,
Kao vrazi crna lica,
A pod nosom hulje mrke
Kao koplje nose brke,
Sjede - sjede - bulje oči.
Gle! tu jedan divljak skoči:
"Oj junaci, gdje su gajde?
Juh! nek teče rujno vino,
Svi u kolo, braćo, 'ajde!
Na noge se, omladino!"
Udri kolo - zemlja ječi,
Zvuče gajde - toka zveči,
Pandur pije, ijujuće,
U kolo me bocka, vuče,
"Skoči, more, igloviću!" -
Riknu jedna crven-kapa
"Jer te drukče, fini 'tiću..."
-Mene odmah pusti sapa -
"...Spržih za pečenku
Našem vođi Trenku!"

Igram kolo, pa se vijem,
Skačem bolan, pušim, pijem,
Al' su vrazi nagli
Pa se meni smagli.

Tad zaviknu velik zijan:
"Jarčeviću, laku noć!
Sada možeš kući poć,
Jer si more, kruto pijan."

Ja vam digoh odmah skut
I pod brze noge put!
Mnogo put nas Bog pokar'o
Kuga jela, Turčin har'o;
Ali Turčin, Luter*, Hus**,
Sve je prema tomu brus!

Ti Hrvati paklenovići,
Grabežljivi crventići,
U Beč isti još će doć,
Neće minut dan i noć;
Al' štoviše - čujte bijedu
Ti Hrvati djecu jedu!"

Nato cijeli Beč zajec'o:
"Avaj, djeco, mila djeco!
Jao čuste l' našu bijedu?
Ti Hrvati djecu jedu!"

II.

Mirna noćca, minu sanak.
Sunce sipa zlatni žar,
A na noge skoči danak,
Bijelog svijeta barjaktar.
Poput roja crnog mravlja
Svijet se zgrče i ustavlja,
Oknom, trijemom sav je mrav,
Dvorski trg je puncat sav.

A visoko na doksatu,
Sva u srebru i u zlatu,
Sred ohola sjedi kola
Zlatokosa, milja puna
Pramaljetna jošte kruna,
Svijetla, divna kraljica
Marija Terezija.

Sumorna je, snuždena je,
Dušmanin joj krunu grabi,
Grabi, carstvu lijepe kraje,
Njeni Nijemci već su slabi!
Tu zagrmi bubnja glas,
Čudno tutnji talambas.
Rog zaori, trublja jekne,
Pišti frula, zvonce zvekne:
Prva ide banda turska,
A za njome bistrim okom,
Smjelim čelom, snažnim krokom,
Četa stupa sad pandurska,
Čelo čete sjaj-čelenka:
"Vidiš" - viču - "Franju Trenka!"

Divan vođa, divni momci,
Čelik-duše, svjetolomci;
Pa kako ga nosi hitac,
Markov, misliš, jaše bratac,
U desnici sablja sije,
U ljevici stijeg se vije,
Stijeg hrvatski neokaljan,
Vrla četa, vođa valjan!
Smjelo kroče momci lijepi,
Zemlja dršće, ljudstvo strepi,
To su brate, to su oni,
Časnog krsta Mirmidoni!
Zavist laje: Vi divljaci!
Slava kliče: Vi junaci!

Da, barbari s kraja svijeta,
Svijetu mrski i odurni,
Ali brzi, ali žurni,
Kada vapi pravda svijeta!

Nu gle čuda! Pandur svaki
U junačkoj drži šaki
-Gdje mu duga stoji lunta - ***
Malo dijete od profunta! ****

Grmnu puška do nebesa
Da se cijeli Beč potresa,
Nagne pandur čuturicu,
Srkne vinca po kapljicu,
-Nijemci bleje, Nijemci glede-
Kako pandur dijete jede.

Nasmiješi se vođa Franjo,
Kraljici se lijepo klanj'o,
Stijeg hrvatski malo prigne,
U stremenu brz se digne
I prozbori: "Oj carice!
Bog ti vedri milo lice,
Obrekosmo brzo doći,
Sad nas evo na pomoći!
Gladni jesmo svijetla kruno,
Svijet blebeće na nas puno
Da ti Hrvat djecu jede;
Pust zato, bez uvrede,
Kad baš djecu jesti treba,
Da ta djeca budu od hljeba!"

Nasmija se svijetla kruna,
Vedra, nove nade puna:
"Prosto vama, djeco budi,
Pijte k tomu! Briga vas,
Što luđaci baju ludi,
Bolji jeste neg' vaš glas!
Sad mirujte, djeco draga,
Onda zbogom 'ajd na vraga!"

I zakliknu četa vrla
Iz sve duše, iz sveg grla:
"Živjela nam kraljica
Marija Terezija!"

Brzo glas im zaorio,
Svuda prati Trenka slava;
Ali tko je pri tom bio,
Ne boli već nikog glava.
Nijemci mole još i danas:
Osvrni se, bože, na nas,
Izbavi nas kuge, rata,
Zle godine i Hrvata!


Ali Hrvat svakog prima,
Svet je njemu svaki gost;
Svakom dijeli što got ima,
Nema mnogo, ima dost',
Dođe stranac, kuću ziđe
I napita (nahrani) svoju bijedu,
Al' ni jedan još ne viđe
Da Hrvati djecu jedu.

August Šenoa


Luter - Martin Luter
Hus - Jan Hus
lunta- puška
profunta - vojnički kruh

To bi u prevodu na nemački glasilo otprilike ovako:

„Vor Pest, Krieg, Hunger und Kroaten bewahre uns, o Herr!”

ili

„Von Pest, Krieg, Hunger und Kroaten erlöse uns, o Herr!”
 
Poslednja izmena:
Дал` су јели, не знам, ал да су пекли, јесу.

attachment.php
 
Otto von Gericke, Burgomeister in 1631, graphically and chillingly recorded the destruction of the city by imperial troops.
His following description is reprinted here courtesy of the Hanover College Historical Texts project, adapted from “Readings in European History”, J. H. Robinson, editor (Ginn & Co. 1906).

A Personal Account of the Destruction of Magdeburg

“…General Pappenheim collected a number of his people on the ramparts by the New Town and brought them from there into the streets of the city. Fires were kindled in different quarters; then indeed it was all over with the city, and further resistance was useless. Nevertheless some of the soldiers and citizens did try to make a stand here and there, but the imperial troops kept bringing on more and more forces – cavalry, too – to help them, and finally they got the Krockenthor open and let in the whole imperial army and the forces of the Catholic League – Hungarians, Croats, Poles, Walloons, Italians, Spaniards, French.

Thus it came about that the city and all its inhabitants fell into the hands of the enemy, whose violence and cruelty were due in part to their common hatred of the adherents of the Augsburg Confession, and in part to their being embittered by the chain shot which had been fired at them and by the derision and insults that the Magdeburgers had heaped upon them from the ramparts.

Then was there naught but beating and burning, plundering, torture, rape and murder. Most especially was every enemy bent on securing much booty. When a marauding party entered a house, if its master had anything to give he might thereby purchase respite and protection for himself and his family till the next man, who also wanted something should come along. It was only when everything had been brought forth and there was nothing left to give that the real trouble commenced. Then, what with blows and threats of shooting, stabbing and hanging, the poor people were so terrified that if they had had anything left they would have brought it forth if it had been buried in the earth or hidden away.

In this frenzied rage, the great and splendid city that had stood like a fair princess in the land was now, in its hour of direst need and unutterable distress and woe, given over to flames, and thousands of innocent men, women and children, in the midst of a horrible din of heartrending shrieks and cries, were tortured and put to death in so cruel and shameful a manner that no words would suffice to describe, not no tears to bewail it…

Thus in a single day this noble and famous city, the pride of the whole country, went up in fire and smoke; and the remnant of its citizens, with their wives and children, were taken prisoners and driven away by the enemy with a noise of weeping and wailing that could be heard from afar, while the cinders and ashes from the town were carried by the wind to Wanzleben, Egeln, and still more distant places…

In addition to all this, quantities of sumptuous and irreplaceable house furnishings and movable property of all kinds, such as books, manuscripts, painting, memorials of all sorts,…which money could not buy, were either burned or carried away by the soldiers as booty. The most magnificent garments, hangings, silk stuffs, gold and silver lace, linen of all sorts, and other household goods were bought by the army sutlers for a mere song and peddled about by the cart load all through the archbishopric of Magdeburg and in Anhalt and Brunswick. Gold chains and rings, jewels and every kind of gold and silver utensils were to be bought from the common soldiers for a tenth of their real value…”
http://www.filbrun.com/history/magdeburg.htm

Guericke was born to a patrician family of Magdeburg, Germany.
http://de.wikipedia.org/wiki/Otto_von_Guericke

Of the 30,000 citizens, only 5,000 survived. For fourteen days, charred bodies were carried to the Elbe River to be dumped to prevent disease.

In a letter, Pappenheim wrote of the Sack:

"I consider it cost the city more than 20,000 souls, and most certainly no greater horrors and divine justice have been seen since the Destruction of Jerusalem.
All our soldiers have become rich men."
http://en.wikipedia.org/wiki/Sack_of_Magdeburg

grundzuege.jpg


Prager Fenstersturz (Abb. in: Galen, Hans (Hrsg.): 30j�hriger Krieg, M�nster und der Westf�lische Frieden, Bd. 1, M�nster 1998, S. 19)
Erstuermung_1631.jpg


Bakrorez
Blick auf die Katastrophe Magdeburgs, Kupferstich von Daniel Manasser (Abb. in: Puhle, Matthias (Hrsg.): Magdeburg, Die Geschichte der Stadt, D�ssel (Saalkreis) 2005, S. 398)
Baake_Kniefall.jpg


http://magdeburger-chronist.de/md-chronik/chronik_der_stadt_magdeburg_5.htm
http://web.archive.org/web/20071009...dcom.de/koniarek/magdeburg/magdeburg-text.htm
 
Poslednja izmena:
Die Pl�nderung eines Bauernhofes (Abb. in: Galen, Hans (Hrsg.): 30j�hriger Krieg, M�nster und der Westf�lische Frieden, Bd. 1, M�nster 1998, S. 152)

soeldner.jpg


Das Aufh�ngen (Abb. in: Galen, Hans (Hrsg.): 30j�hriger Krieg, M�nster und der Westf�lische Frieden, Bd. 1, M�nster 1998, S. 158)
literatur.jpg


http://homepage.ruhr-uni-bochum.de/till.witthaus/index.htm

Johann Philipp Abelin, († 1634)
Deutsch: Magdeburger Hochzeit 1631, die Einnahme der Zollschanze und der Vorstädte durch kaiserliche Truppen im April 1631
English: Sack of Magdeburg 1631, imperial troops conquer the toll redoubt and the suburbs in April 1631
800px-Sack_of_Magdeburg_1631.jpg

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c5/Sack_of_Magdeburg_1631.jpg
 
Dokumentarni film emitovan 2006.
Das Massaker von Magdeburg

http://www.arte.tv/de/abenteuer-arte/Grossen-Schlachten/1210290,CmC=1210526.html
http://www.arte.tv/de/abenteuer-arte/Grossen-Schlachten/1210290.html

Jos linkova
http://www.freiburgs-geschichte.de/1618-1635_30-Jaehrige_Krieg_1.htm
http://www.mhoefert.de/radeltour_2004.htm#Magdeburgum

Nov termin je od zverstva Hrvata u Magdeburgu uveden u nemački jezik :

Protestants condemned the sack as a catastrophe to be ranked alongside the fall of Troy and Noah's flood, and a new verb entered the German language: Magdeburgisieren, to 'make a Magdeburg' of somewhere.

books

Historisch-antiquarische Nachrichten von der ehemaligen kaiserl. Pfalzstadt ...
Аутор: Johann Gottlob Samuel Schwabe
 
Значи прелазим на страну Хрвата. Пази ти каква је то типична ЕУропска свињарија: измасакрирали су читав град, а онда су као симбол масакра издвојили Хрвате који су можда били најгори али сигурно нису били једини. Због тога, наравно, што не може прави Еуропејац да буде тако свиреп него то мора да буде неко са ебеног Балкана, на пример Хрват.

Типично лицемерје. Иронија је, разуме се, да су његове жртве овога пута Хрвати, који се упињу да изграде идентитет као прави Еуропејци и предзиђе кршћанства и браниоци Европе (:hahaha:), а ови им га завуку тако.

Јадни Хрвати читав век се доброљно нуде да износе европска говnа не би ли показали да су и они Еуропа, а Еуропа их пушта, да би им на крају потурила та говnа под нос с образложењем да то нису европска говnа, него њихова, хрватска.

Реците да сам сентименталан, али ја сам овде на страни Хрвата. :bob:

Католичким снагама код Магдебурга командовао је гроф од Тилија:

"However, it is interesting to note that Tilly afterwards wrote to the Emperor,'Never was such a victory since the storming of Troy or of Jerusalem. I am sorry that you and the ladies of the court were not there to enjoy the spectacle'."
 
Skraćen tekst Laze Kostića (Sotirović), 3 strane, pominju se novi izvori i još neki detalji zločina:
http://www.scribd.com/doc/24958444/Сачувај-нас-Боже-куге-глади-и-Хрвата

Ovo je sa mreže, mislim da je sakupio opet Lazo Kostić:

Gustav Frajtag, 1863.
g., u Lajpcigu objavljuje svoje „Slike iz njemacke proslosti” u kojima navodi da su Hrvati 1546.g. „proizveli senzaciju u Njemackoj, kad ih je Hercog Moric Saksonski POZAJMIO kralju Ferdinandu iz Ceske. Tada nije njihov izgled bio tako neprijatan, oni su imali tursku opremu, sablje i ”tarce„ (mali, uglasti stit), ali su uzivali kao divlji razbojnici najgori glas.”
On dalje govori kako su u cijeloj Evropi Hrvati bili najomrznutiji, da su najviše pljackali, da nikada nisu imali nikakvih moralnih obzira ni ljudskih osjecanja.

Julija fon Vikeda u romanu „Herceg Valenstajn u Meklenburgu”, piše:

„Hrvati nisu u tadasnjoj carskoj vojsci zauzimali jedan bas naročito uvazen polozaj, i teško naoruzani valonski kirasiri, ceski arkebuziri (strelci), irski dragoni, čak i regularna pjesadija naoruzana musketom, svi su oni sa prezirom gledali na ove lake, neuredne rulje, koji su, istina pri pljackanju i otimanju uvjek prvi, ali kod napada u otvorenoj borbi često posljednji.” Za Hrvate dalje kaže da su „neobuzdano surovi i gramzivi, te da su uzivali glas, i to ne bez opravdanja, kao najneposteniji pljackasi i najsvirepiji mucitelji seoskog stanovnistva u cijeloj carskoj vojsci.”

Oskar Tajhman, proucivsi becke ratne arhive navodi da ....Ulazeci u Degendorf hrvatski panduri su pjevali svoju omiljenu, po zlu poznatu pjesmu cije dve posljednje strofe navodi Lazo Kostic:

„Napred, braco, palite sve.
Sto nas se ticu zakoni,
mi smo u zemlji neprijatelja.
U oganj, u oganj.
Neka cvili i starac i odojce
kad padne u naše ruke.”

Katolicki autor Albert Hajzning je u studiji koju je 1846.g.objavio u Berlinu ... Hrvate naziva ljudozderima.

Hajnrih Vilhelm Bensen, je 1858.g., u Safhauzenu objavio obimnu studiju „Kod Magdenburga” u kojoj istice:Njih se može vidjeti kako tumaraju naokolo u malim odredima i kako jedni druge napadaju i ubijaju da bi međusobno oduzeli pljacku...Bensen izricito govori da Hrvati imaju zivotinjske karakteristike.

Aladar Balog
u knjizi „Valenstajnovi hrvatski arkerbuziri”, objavljenoj u Budimpesti 1884.g., piše: „Valenstajnovi hrvatski arkerbuziri tako su rdjavo ime stekli u Tridesetogodisnjem ratu, da je tada ime Hrvat bilo sinonim sa razbojnikom... Ovaj odred vojske bio je oznacavan kao pljackajuci lopovski olos.”

1632.g. Evharije Elevterij je objavio „Luca Magdeburga” u kojoj piše kako su Hrvati bremenitim ženama plod napola vadili pa ih žive u vodu bacali. On plasticno i detaljno opisuje čitav niz drugih zvjerstava iz kojih se može sagledati da je magdeburska tragedija upecatljivo svjedocanstvo krvolocnog karaktera hrvatske nacije
 
Poslednja izmena:

Back
Top