Ха...ха.....ха.... Наравно да је била намјењена хрватском језику - који ви нисте узели за службени - јер вам је Аустроугарској и Ватикану требало УНИЈАЋЕЊЕ и превођење Срба католика у Хрвате...Гај прелази на штокавштину - и то је тачно - само он ту штокавштину назива ИЛИРСКОМ и обајшњава о чему се ради:
"Ta sav sviet zna i priznaje, da smo mi književnost ilirsku podigli, nu, nama još niti izdaleka nije na um palo ikada tvrditi, DA TO NIJE SRPSKI VEĆ ILIRSKI JEZIK, pače ponosimo se i hvalimo Bogu velikomu, sto mi Hrvati s braćom Srbljima sada jedan književni jezik imamo."(Danica hr.,slav. i dalm. za 1846.g.,p.124,br.31)
Ovom ludilu nema kraja- nu, meni ne smeta, na forume dolazim da se zabavim.
1. Citat Gaja je lažno lociran, jer se radi - ne o kolu, nego jeziku- o izjavi na stavove Ante
Starčevića u polemici sa Srbskim dnevnikom iz 1852., a ne 1846.
Gaj je već onda bio odbačen, a Mažuranić i ostali su preuzeli i političko vodstvo
pokreta koji se i nije zvao ilirski.
Osim toga, nije loše napomenutu dvije stvari:
a) Gajeva izjava o istovjetnosti ilirskoga i srpskoga znači baš to.
Radi se o jezičnom unitarizmu, a ne o nekom velikosrbizmu po kojem
bi "ilirsko" bilo na njeki način izvedenicom "srpskog" (što god to značilo).
Gaj kaže, u tom, da su njegov ilirski i srpski Davidovića, Karadžića i dr. isti jezik.
Kao i Antun Mažuranić, Šulek i ostali Ilirci.
b) izjava reformatora hrvatskoga slovopisa (ne pravopisa) znači--što ?
Da je hrvatski štokavski književni jezik, kojeg su takvim-i nikad srpskim- zvali
hrvatskim oni koji su njime pisali (Dominko Zlatarić, Mavro Vetranović, Junije Palmotić, Antun Sasin,
Lovro Šitović Ljubušak, Filip Grabovac, Nikola Nalješković,..)- nješto bez veze ?
Od 1500. do 1830. više desetaka štokavskih auktora zove svoj jezik hrvatskim, a sebe
Hrvatima. Srpskim- niti jedan jedini.
2. misli li tko, ozbiljno, da su Hrvati, autori na više polja (imaginativna literatura,
filologija, historiografija, znanosti, pravo,..)- Ivan Mažuranić, August Šenoa, Franjo Rački,
Vatroslav Jagić, Eugen Kvaternik, Vjekoslav Klaić, Fran Supilo, Ivo Pilar, A.G. Matoš,
Tomo Maretić, Tin Ujević, Stjepan Ivšić, Miroslav Krleža, Ranko Marinković, Vladimir Nazor,
Tomislav Ladan, Ferdo Čulinović, Jaroslav Šidak,... da pišu na ikojem drugom jeziku nego
na hrvatskom, svom nacionalnom jeziku kojeg mogu pratiti unatrag do 10. stoljeća, bez ikakvih prijekida ?
Ako tko to misli- to je za psihijatra.