Грб и застава Србије

Неће бити баш тако. Нису Милош, а још мање раја имали ту слободу да стављају ознаке или круне било какве и да доносе описе и значења у уставу о њима.
Па управо је Књаз својом трговачком спретношћу увео српски грб. Прво преко печата, а касније је ушао у употребу као државни симбол.

Имао сам у једној књизи како је Књаз то радио. Први печат је садржао штит са полумесецом огрнут порфиром и "крунисан" турским турбаном. Следећи печат је садржао српски штит(крст са оцилима), али је и даље био турбан уместо круне. Тек пошто се Србија осамосталила кнежевска круна је дошла на место турбана.
 
Da tačno je da je kralj Nikola I uveo ko pomorsku trobojnu zastavu gore postavljenu (prva pomorsk zastava je bila crveno-bijelo-crveno) i da je prije krune bio krst koji je kasnije zamijenjen krunom jer je u Crnoj Gori bilo većinom muslimanski živalj koji se bavio brodarstvom.
Tačno je da se krajem XIX vijeka u Crnoj Gori uporno kao narodna zastava ističe trobojka sa rasporedom boja kao na zastavi Srbije ali ta zastava u narodu nije blia cijenjena i više je korišćen vladarski baner odnosno kasnija ratna zastava. Tačno je i da je Crna Gora tu istu trobojku koristla i kao državnu zastavu s tim da je u sredini bio postavljen grb Crne Gore.
Tu se radi o političkompotezu Nikolinom za koji mnogi Crnogorci nijesu imali razumjevanja no bi što bi.

U pravu si da trobojka u startu baš i nije bila popularna kod Crnogoraca kad je uvedena. Ali nije tačno ni da je bio najpopularniji vladarski baner, odnosno alaj-barjak (crvena zastava sa grbom) - ubjedljivo najpolpularnija zastava je tada bio krstaš-barjak (četni barjak) koji je imao najdužu tradiciju, i pod kojim su Crnogorci vjekovima ratovali.
Grb na trobojku se dodaje znatno kasnije - Statler je u pravu, upravo je trobojka sa inicijalima knjaza, sem što je bila trgovačko-pomorska, bila i nezvanična državna zastava Crne Gore koja je predstavljala Crnu Goru u inostranstvu. Ali treba i naglasiti da se na zgradama najvažnijih organa vlasti u Crnoj Gori (dvorovima, kao i na zgradama Skupštine i Vlade - prvo Biljardi, pa Vladinom Domu) isticao vladarski baner (crvena zastava sa dvoglavim orlom).
 
Poslednja izmena:
Неће бити баш тако. Нису Милош, а још мање раја имали ту слободу да стављају ознаке или круне било какве и да доносе описе и значења у уставу о њима.

није раја имала право ни да се дигне на оружје против Турака, па се ипак дигла :)
 
E ovo je zanimljivo pitanje.

Po svemu sudeći Crna Gora je dobila na Berlinskom kongresu priznanje ne od velikih sila, već samo od Osmanskog carstva i Velike Britanije. Na samom kongresu predstavnici Njemačke, Austro-Ugarske, Francuske i Rusije su iznjeli stav da su one već priznavale Crnu Goru.
Sam član 26. Berlinskog ugovora kaže: "Crnoj Gori priznaju nezavisnost Visoka Porta i sve one visoke ugovorne strane koje to dosad nisu učinile", dok se nazavisnost Srbije reguliše članom 34. koji glasi: "Visoke ugovorne strane priznaju nezavisnost Kneževine Srbije." Identična je formulacija upotijrebljena u članu 43. kojim je priznata nezavisnost Rumunije.
Prva sjednica kongresa na kojoj se raspravljalo o Crnoj Gori se održala 1. jula. Tada se i raspravljalo o 2. članu Svetostefanskog mirovnog ugovora koji je glasio "Visoka Porta konačno priznaje nezavisnost Knjaževine Crne Gore". O rasparvi povodom ovog pitanja u zapisniku sa sjednice je navedeno sledeće:
"Lord Solsberi izjavljuje da njegova vlada nikada nije priznavala ovu nezavisnost i traži izostavljanje riječi 'konačno'. Iz razmjene mišljenja po ovom pitanju proističe da je Njemačka u principu priznala nezavisnost Knjaževine, kao i da ju je Austro-Ugarska već formalno priznala. Na pitanje koje je predsjednik postavio, predstavnik Francuske odgovara da je Francuska već implicite priznala. Opunomoćeni predstavnici Rusije izjavljuju da njihova vlada nikada nije ni prestala da je priznaje, budući da crnogorske knjaževe nije potvrđivao sultan i da nijesu plaćali danak. Njihove ekselencije (predstavnici Austro-Ugarske, Njemačke, Francuske i Rusije) traže da se zadrži postojeći tekst člana iz Svetostefanskog ugovora". (Ž. Andrijašević, Š. Rastoder, "Istorija Crne Gore", Podgorica, 2006, str. 208-209.)

Casino, хвала на објашњењу. ово ствари чини много јаснијим.
 
Casino, хвала на објашњењу. ово ствари чини много јаснијим.

Nema na čemu. Ipak treba reći da je to sve bila politika. Da je ko pitao predstavnike Njemačke ili Francuske da li priznaju Crnu Goru kao nezavisnu državu recimo 1875. godine, veliko je pitanje da li bi baš rekli ovo što su rekli na samom kongresu 1878. godine, da su je oni u stvari već "implicite" priznali. Tako da je Berlinski kongres podjednako važan za Crnu Goru kao i za Srbiju. Jer sve i da je Crna Gora od pojedinih država i bila "imlicite" priznata poslije razgraničenja sa Osmanskim carstvom 1858. godine, kada razgraničenje i granicu verifiikuju predstavnici velikih sila na konferenciji u Carigradu te godine u oktobru - ipak u Berlinu je takvo "implicite" priznanje bilo konačno i nesumnjivo potvrđeno.
 
Nema na čemu. Ipak treba reći da je to sve bila politika. Da je ko pitao predstavnike Njemačke ili Francuske da li priznaju Crnu Goru kao nezavisnu državu recimo 1875. godine, veliko je pitanje da li bi baš rekli ovo što su rekli na samom kongresu 1878. godine, da su je oni u stvari već "implicite" priznali. Tako da je Berlinski kongres podjednako važan za Crnu Goru kao i za Srbiju. Jer sve i da je Crna Gora od pojedinih država i bila "imlicite" priznata poslije razgraničenja sa Osmanskim carstvom 1858. godine, kada razgraničenje i granicu verifiikuju predstavnici velikih sila na konferenciji u Carigradu te godine u oktobru - ipak u Berlinu je takvo "implicite" priznanje bilo konačno i nesumnjivo potvrđeno.

видиш, по мом суду је та година разграничења од прворазредног значаја, јер су управо границе (територија) нешто што државу дефинише као такву. а признање граница је у случају Црне Горе имало међународноправне последице.
 
FERMAN SULTANSKI ZA POPRAVLJANJE ZASTAVE SRBSKE, SA KOIM ONA DOBIVA DRUGI VID U POLOVINI ŠEVALA 1254. ILI PO NAŠEM 1838.

MAHMUD HAN, SIN ABDUL HAMID HANA​

Pobedonosni svagda

Načelniče načelnika naroda hristianskog, podržava mi od velikaša sistema Nazareiske, Načelniče naroda Srbskog Miloša Obrenovića (konac ti vladvine častan bio), vi starešine naroda Srbskog i Episkopi (povinovanije vaše umnožilo se).

Kako prispe ovai visokočeiši carski znak, treba da bude izvestno i znano, da, premda e odapre edan Ferman proistekao o zastavi Srbskoi, da bi mogli moi podanici Srbli dolaziti, odlaziti i voditi trgovinu na morima i rekama moga carstva, a i premda smo mi dali ovu milost pokrai drugih preimućstava, davši im ednu zastavu od tri cveta t.e. odozgori crvenog u sredi plavog a odozdoli belog, no međutim budući da ovai vid zastave pričinava tegobe u delima narodnim te e rešeno, da se stavi cvetu crvenom, naigoriem, četiri zvezde, a na sredim plavom, grb nacionalni.

I budući da ste vi knjaže molili visočaiše naše pravitelstvo posredstvom narodnih poslanika, da se saglasimo odabrati ovai vid zastave koi kako prispe u vaše ruke, vi Knjaže treba da saobštite svima ovu visočaišu milost spram naroda, i da ga obavežete moliti se Bogu za blago moe ličnosti i mog pravlenia, da budete priznatelni i postoaeni u vernosti. Kako prispe ovaj ferman, po visočeišem njegovom smislu vi treba da distvujete, i da se povinete ovom znaku osveštenomu, isteknemu u polovini Ševala 1254. iz velike kancelarije Divana u Carigradu.

D. Matić, "Javno pravo Kneževine Srbije", Beograd, 1851, str. 88-89.; Milić Milićević, "Grb Srbije kroz istoriju", Beograd, 1995, str. 84-85.
 
Poslednja izmena:
Па управо је Књаз својом трговачком спретношћу увео српски грб. Прво преко печата, а касније је ушао у употребу као државни симбол.

Имао сам у једној књизи како је Књаз то радио. Први печат је садржао штит са полумесецом огрнут порфиром и "крунисан" турским турбаном. Следећи печат је садржао српски штит(крст са оцилима), али је и даље био турбан уместо круне. Тек пошто се Србија осамосталила кнежевска круна је дошла на место турбана.

"Prilikom čitanja znamenitog Hatišerifa (1830.g.) koji je Srbiji doneo samostalnost, na svečanosti se pojavio i Jova Kovač (Jovan Petrović) iz Zemuna noseći iskovani grb Srbije: beo krst sa četiri ognjila na crvenom polju. Grb su postavili sa desne strane sultanove tugre ...

Možda ovo nije prvi slučaj isticanja srpskog grba. Oto fon Pirh (Otto von Pirch), putopisac, video ga je godinu dana ranije (1929.g.) na kneževskom dvoru u Beogradu, samo što je na njemu bilo i sultanovo ime (isti grb verovatno je bio i na "Probi Novina Srbskih" izdatih 28. marta 1832.). ...

Da se zvanična upotreba srpskog grba širila, naravno uz Miloševu blagonaklonost, dokazuje i prvi broj službenog lista "Novine srbske". U zaglavlju prvog broja nalazio se i grb Srbije. Izgled grba je dosta skroman. U centru je štit, crven, sa belim krstom i četiri ognjila. Iznad njega je kruna. Okolo štita su sa desne strane maslinove, a sa leve strane hrastove grančice, koje se pri dnu spajaju. Dosta je čudno zažto je uzeta baš maslinova grančica, a ne obe hrastove. Ovo drugo bi se lako moglo objasniti time što je hrast, odnosno žir, bio značajan za ishranu svinja, glavnog izvoznog artikla Srbije. Još je značajnije to što je hrast, tj. badnjak kultno drvo. Maslinove grane nemaju baš mnogo veze sa Srbijom. I u samoj heraldici su novijeg datuma jer se pojavljuju tek posle Francuske revolucije. Prikaz maslinovih grančica mogao bi se delimično objasniti ličnošću urednika novina, Dimitrija Davidovića, verovatno najučenijeg čoveka onog doba. Njemu francuski uticaji nisu bili nepoznati pa je shodno tome uneo na grb ovaj strani heraldički znak. Drugi razlog je poštovanje tradicije Prvog srpskog ustanka. Karađorđev pečat iz 1806. godine takođe je na sebi imao pored hrastovih i maslinove grančice. ...

Od 1833. godine simbol neževe krune potpuno je potisnuo turban. Još ranije, 1831. godine, kneževska porfira zamenila je na pečatima držače štita u obliku anđela, uzetih sa grba Karlovačke mitropolije. ...

Prvi pokušaj da se nacionalna obilježja ozvaniče i pred Turskom, bio je Sretenjski ustav iz 1835. godine. ..."

Milić Milićević, "Grb Srbije kroz istoriju", str. 75-78.
 
Casino, то би значило да је ферманом из 1838. (којим су на постојећу трговачко-поморску заставу Србије из 1836. додате 4 звезде и национални грб)- постојећи грб Србије и званично признат, јер се у ферману помиње као такав. међутим, ни тим, а ни претходним актом, није прописан његов изглед- што би значило да је султан посредно прихватио знамење које је кнез Милош истицао и промовисао.

што се тиче гранчица (и храстових и маслинових/ловорових) сматрам да оне немају никакве везе са Србима, нити симболиком коју храст (бадњак) или маслина имају за нас. ту се и не ради о гранчицама, него о венцу који је састављен од грана два различита дрвета. порекло тих венаца није из средњовековне хералдике, него из неокласицистичке Француске и симбола које је она са својом револуцијом и идејама ширила по Европи. тако су стигли и у Србију.
 
Casino, то би значило да је ферманом из 1838. (којим су на постојећу трговачко-поморску заставу Србије из 1836. додате 4 звезде и национални грб)- постојећи грб Србије и званично признат, јер се у ферману помиње као такав. међутим, ни тим, а ни претходним актом, није прописан његов изглед- што би значило да је султан посредно прихватио знамење које је кнез Милош истицао и промовисао.

што се тиче гранчица (и храстових и маслинових/ловорових) сматрам да оне немају никакве везе са Србима, нити симболиком коју храст (бадњак) или маслина имају за нас. ту се и не ради о гранчицама, него о венцу који је састављен од грана два различита дрвета. порекло тих венаца није из средњовековне хералдике, него из неокласицистичке Француске и симбола које је она са својом револуцијом и идејама ширила по Европи. тако су стигли и у Србију.

Tačno, 1838. godine grb je zvanično priznat od Osmanskog carstva. Ali ja ne bih računao od kad je on priznat od Osmanskog carstva - to i nije nešto bitno. Bitno je da je on zvanično ustanovljen nakratko Sretenjskim ustavom 1835. godine, s tim što je za razliku od zastave iz tog Ustava, on nastavljen da se koristi kao grb Srbije u narednom periodu - Miloš ga čak samoinicijativno tada stavlja na zastavu, znači i prije nego je Sultan to dozvolio fermanom 1838. godine. A taj grb (sa manjim varijacijama) je nezvanično korišten još od 1829/1830. godine.

Što se tiče vijenca oko štita, upravo i Milićević (iako on upotrebljava termin grančice) naglašava da je on zahvaljujući Davidoviću preuzet iz tadašnje revolucionarne Francuske.
 
U Muzeju II srpskog ustanka u Takovu slikao sam rekonstrukciju zastave Kneževine Srbije koja je ustanovljena sultanovim fermanom iz 1838. godine.

Prema onome što sam ovde pregledao, nisam video da se takav grb u dosadašnjim prikazima nalazi. (Sasavim je moguće i da sam prevideo u mnoštvu prikazanih grbova.)

Interesantne su četiri šestougaone zvezde u uglu zastave: označavaju sizerenstvo Turske nad Srbijom. One su zvanično nestale sa zastave 1872. kada je Srbija postala nezavisna država. No, i u medjuvremenu se nisu dosledno stavljale na zastavu.

Zastava Kneževine Srbije iz 1838.

1muzejtakovo24a.jpg

Koliko se može razaznati, onakav grb Kneževine Srbije kakav je na zastavi primenjen je u crkvi u Gornjem Milanovcu koju je započeo Miloš Obrenović 1860. a koja je završio njegov sin Aleksandar 1862. posle Miloševe smrti. (Crkvu sam ovih dana prikazao na temi 'Naše srednjevekovne i starije crkve' u 'Kulturnoj baštini')
Na južnom zidu su dva trona - arhijerejski (što je standardno kanonsko rešenje) i uz njega vladoaočev tron. U vrhu vladoačevog trona je grb Kneževine Srbije.

crkvagornjimilanovac3.jpg


crkvagornjimilanovac4.jpg
crkvagornjimilanovac5.jpg


Levo je arhijerejski tron sa grbom SPC, a desno vladaočev tron.​

извор сликa у овом посту: интернет страна



Извукао сам грбове да би се видeли облици тетраграма​

zastavakneevinesbijeiz1.gif


arhijerejskitron.gif
 
Meni je nejasno šta je na grbu SPC u ova dva gornja polja na štitu.

Po blazonu u prvom polju je hilandarski pirg a u drugom crkva manastira Pećke patrijaršije (tri kupole)...

Ova kula u prvom polju na ovom reljefu bi mogla nekako da prođe kao pirg, mada ne liči na onaj hilandarski; a ova crkva na drugom polju nikako ne može da bude Pećka patrijaršija... Ne znam šta je...
 
Meni je nejasno šta je na grbu SPC u ova dva gornja polja na štitu.

Po blazonu u prvom polju je hilandarski pirg a u drugom crkva manastira Pećke patrijaršije (tri kupole)...

Ova kula u prvom polju na ovom reljefu bi mogla nekako da prođe kao pirg, mada ne liči na onaj hilandarski; a ova crkva na drugom polju nikako ne može da bude Pećka patrijaršija... Ne znam šta je...
Пирг може бити Хиландарски, али онај код мора, Милутинов, а и црква може бити или Охридска или Хиландарска. А то нису слике ни копије да би морале одговарати неким оригиналима.
 
Poslednja izmena:
Meni je nejasno šta je na grbu SPC u ova dva gornja polja na štitu.

Po blazonu u prvom polju je hilandarski pirg a u drugom crkva manastira Pećke patrijaršije (tri kupole)...

Ova kula u prvom polju na ovom reljefu bi mogla nekako da prođe kao pirg, mada ne liči na onaj hilandarski; a ova crkva na drugom polju nikako ne može da bude Pećka patrijaršija... Ne znam šta je...

Uroše opšte je pravilo u heraldici da su sve šarže prikazane šematski jer s epoštuje jedino nihovo simbolično značenja. Tako i kula može biti prikazana na heraldički način ne arhitektonski istovjetno dok se u blazonu objašnjava njezino simbolično značenje. Isto je i sa crkvom. Insistiranje na vizuelnoj sličnosti se smatra sitničavošću i pogrešnim.
 
Uroše opšte je pravilo u heraldici da su sve šarže prikazane šematski jer s epoštuje jedino nihovo simbolično značenja. Tako i kula može biti prikazana na heraldički način ne arhitektonski istovjetno dok se u blazonu objašnjava njezino simbolično značenje. Isto je i sa crkvom. Insistiranje na vizuelnoj sličnosti se smatra sitničavošću i pogrešnim.

Једно питање,
значи по опису грба и овo би могао бити грб Србије, јер зависи од уметника какаве ће лепоте бити и људи би ладно могли да га користе, без икакве срамоте иако је ружно нацртан до бола?



...Insistiranje na vizuelnoj sličnosti se smatra sitničavošću i pogrešnim.

То значи да сам ја у криву што желим да се испоштује овај облик
10785554.jpg
,

а не ови
obrenovic.png
15923600.gif
56153173.gif
13612454.jpg
, који је почео да бивствује у том облику oд 1834. године.​

,, Динар,,
бр.31
Нумизматички часопис
Српског нумизматичког друштва, на страни 49.


текст под називом,, СРПСКИ ШТИТ,, Љубомира С. Стевовић, хералдичара и фалеристe

83785653.jpg


Дакле ево га кривац зашто је
13612454.jpg
, а није
10785554.jpg
, типограф из Немачке, Прус Адолф Берман, издавач и уредник ,,Новинe Србскe,,
 
Poslednja izmena od moderatora:
Зашто ове податке нису користили Ивић Палавестра, Соловјев, Ацовић и сви други који су тумачили српски грб? Е СРБИ СРБИ по чем сте СРБИ? То нису Срби него повратници из Османлија у Унијате а из Унијата у Комунисте и сад поново из Комуниста у Пагане, Бошњаке Црногорце Дукљане и све ново настале творевине.
 
Једно питање,
значи по опису грба и овo би могао бити грб Србије, јер зависи од уметника какаве ће лепоте бити и људи би ладно могли да га користе, без икакве срамоте иако је ружно нацртан до бола?
[/CENTER]

To je prilično komplikovano pitanje. Na primer, na kokardama vojske Kraljevine Jugoslavije (to će ti potvrditi svaki skupljač militarija) postoje dvoglavi orlovi čija je vizuelna realizacija nejednaka. Bilo je više proizvođača tih kokardi i svaki je imao svoju verziju, a opet, nijedna kokarda nije bila "ispravnija" od druge.

Pre 15-ak nili nešto više godina, jedan časopis je objavio na svojoj naslovnoj strani veliki grb Srbije sa dvoglavim orlom, manje-više onakav kakvog ga znamo (u to vreme je aktuelan još bio "socijalistički"grb). Dogodilo se to da je umetnik koji je tu verziju grba nacrtao tužio časopis sudu zbog povrede autorskih prava. Časopis se branio pitanjem kako neko može da polaže prava na istorijski grb Srbije. Nisam pratio slučaj do kraja ali mislim da je sud stao na stranu umetnika.

U okviru blazona naravno da su moguće različite umetničke interpretacije. Za službenu upotrebu se usvaja jedna od njih ali svedoci smo da su se često koristile verzije koje su bile različite od one koja se smatrala službenom. Današnja zastava Srbije sa grbom je toliko kitnjasta i sa toliko detalja da postoji valjda samo jedna ili dve radionice koje mogu da proizvedu zastavu koja je potpuno u skladu sa usvojenim rešenjem (naravno, ne govorim o radionicama koje mogu jednostavno da prekopiraju neku već postojeću zastavu) .
 
To je prilično komplikovano pitanje. Na primer, na kokardama vojske Kraljevine Jugoslavije (to će ti potvrditi svaki skupljač militarija) postoje dvoglavi orlovi čija je vizuelna realizacija nejednaka. Bilo je više proizvođača tih kokardi i svaki je imao svoju verziju, a opet, nijedna kokarda nije bila "ispravnija" od druge.

Pre 15-ak nili nešto više godina, jedan časopis je objavio na svojoj naslovnoj strani veliki grb Srbije sa dvoglavim orlom, manje-više onakav kakvog ga znamo (u to vreme je aktuelan još bio "socijalistički"grb). Dogodilo se to da je umetnik koji je tu verziju grba nacrtao tužio časopis sudu zbog povrede autorskih prava. Časopis se branio pitanjem kako neko može da polaže prava na istorijski grb Srbije. Nisam pratio slučaj do kraja ali mislim da je sud stao na stranu umetnika.

U okviru blazona naravno da su moguće različite umetničke interpretacije. Za službenu upotrebu se usvaja jedna od njih ali svedoci smo da su se često koristile verzije koje su bile različite od one koja se smatrala službenom. Današnja zastava Srbije sa grbom je toliko kitnjasta i sa toliko detalja da postoji valjda samo jedna ili dve radionice koje mogu da proizvedu zastavu koja je potpuno u skladu sa usvojenim rešenjem (naravno, ne govorim o radionicama koje mogu jednostavno da prekopiraju neku već postojeću zastavu) .

врло лепо објашњено. питање грба је пре свега питање блазона- тј. његовог описа, па тек онда и ликовне представе (емблазона). због тога уметник има слободу израза, али само док се креће у границама појмова садржаних у упису грба. дакле, превасходно питање је шта се налази у грбу Србије, да ли су то слова или огњила. ако су огњила, онда је постојећи емблазон савршено тачан, али ако се ради о словима, онда није проблем у емблазону (Грујићевом и Краловом) него у Новаковићевом, а пре њега Давидовићевом блазону, јер се прво равна према овом другом.
 
Uroše opšte je pravilo u heraldici da su sve šarže prikazane šematski jer s epoštuje jedino nihovo simbolično značenja. Tako i kula može biti prikazana na heraldički način ne arhitektonski istovjetno dok se u blazonu objašnjava njezino simbolično značenje. Isto je i sa crkvom. Insistiranje na vizuelnoj sličnosti se smatra sitničavošću i pogrešnim.

Znam ja to. Zato sam za pirg i rekao da može da prođe u heraldičkom smislu.

Ipak, u slučaju crkve - trebalo bi da makar koliko može da se prepozna (makar pretpostavi) šta je u pitanju... Tako ova crkva na grbu ne može biti Pećka patrijaršija jer je jedina njena osobenst i karakteristika to što ima 3 kupole...

Danas postoji više emblazona grba SPC. Jedan koji se najčešće koristi, i još dva, tri drugačija...
Na svakom od njih je u desnom polju (gledano od posmatrača) crkva sa trima kulama, kubetima, kupolama...

Nadam se da se razumemo...
 
Зашто ове податке нису користили Ивић Палавестра, Соловјев, Ацовић и сви други који су тумачили српски грб? Е СРБИ СРБИ по чем сте СРБИ? То нису Срби него повратници из Османлија у Унијате а из Унијата у Комунисте и сад поново из Комуниста у Пагане, Бошњаке Црногорце Дукљане и све ново настале творевине.

први званични опис грба Кнежевине Србије у коме се изричито наводе огњила је онај из Сретењског устава из 1835. - тад је Србија формално добила грб и огњила (а не слова) као шарже. за наредних 180 година огњила су често мењала свој облик, али су увек била тачно представњена, јер је цртеж одговарао утврђеном опису.
 
Na ovim grbovima gore, mora da je i u blazonu nešto drugo... Možda Krušedol...

не. у грбу Карловачке митрополије, а касније и СПЦ, је Хиландарски пирг и Пећка патријаршија.
имај на уму да уметници 18. 19. века нису знали како ти објекти изгледају у стварности, па су дали машти на вољу.
 

Back
Top