Под доминантним нисам мислио на већину становништва Црне Горе, већ на доминантну политику државе. Пропаганда државе Црне Горе намеће ставове Дукљанске Академије (разним емисијама и чланцима), Мирашева црклва се у медијима представља као угњетавана, а Митрополија Црногорско-Приморска као угњетавач (стара лењинова и ранотитоистичка школа пропаганде), а црногорски језик се намеће у школама, латиница у свим медијима и документима. Данашњи симболи Црне Горе настали су управо у тим круговима и са циљем промоције таквих вредности и таквог пројекта, те сам у том контексту писао.
Ti nisi napisao latinica, već
latinica sa 32 slova. To je tačno da se latinica favorizuje, i to nije novina; to je još jedan od načina da se napravi distinkcija u odnosu na Srbiju odnosno Srpstvo. Međutim,
nema širokog favorizovanja Nikčevićevih novih slova. To samo neka nacionalistička crnogorčina (da proste na izrazu) dođe na net i iskoristi to, a u državnoj politici to favorizuju samo Krivokapićevi Socijaldemokratske partije Crne Gore.
Sajt Predsjednika Crne Gore:
http://www.predsjednik.me/
Sajt Vlade Crne Gore (odnedavno dostupan i u ćiriličnoj verziji)
Sudstvo Crne Gore
Nigdje nema tih slova.
Uzmi šta hoćeš; to se jednostavno ne favorizuje. I nešto mi govori da će ta slova 'otpasti' i sa zvanične prezentacije Parlamenta, čim Krivokapić siđe sa te pozicije, a kamo je i došla samo zbog njega.
Za crnogorski jezik nisam negirao (štaviše složio sam se sa tobom), mada ako si čuo napravljen je neki dogovor (Milić sa vlastima) kojim će se osigurat' nešto za one koji žele da ga zovu srpskim, hrvatskim i bosanskim imenom.
To oko DANU se slažem u potpunosti sa tobom; ali jednostavno takva je politika. Državna propaganda ima veliki udio; nekada je bilo bratstvo i jedinstvo, jedno vrijeme veljesrpstvo, a sada se narod truje dukljanomontenegrinstvom.
Prava politička pozadina iza toga jeste u spajanju DANU sa CANU, koja je zakonski izvršena ali što CANU odbija kao da se nikada nije dogodilo i ne želi ni da primi dukljanske akademike u svoje članstvo. Ja cijenim da Crnogorstvo iščekuje određeno
nacionalno pomirenje i objedinjenje podijeljenih činilaca kako mnogi analitičari ističu (a
ne preovladavanje jednoga ili drugoga), i tek kada ono dođe zaista će doći i do spajanja 'dviju' crnogorskih akademija nauka i umjetnosti, kao i okončanja te vatrene propagande (u kojoj se, vrijedi i naglasiti, nađe i dosta nepoznatih činjenica koje su slično tako nekada bile
tabu tema, zato što su bile osjetljive za drugu stranu...danas tako recimo većina u Crnoj Gori nije nikada najvjerovatnije ni čula za
istoriju Crne Gore iz 1774. godine).
Svi pljuju po svojoj prošlosti, iznova i iznova. U Srbiji ima 'perioda četničarenja', te nešto drugo, itd...a nemojmo o Hrvatima ni počinjati.
Под историјском Црном Гором, мислио сам на државу Петровића, нарочито на осамостаљену књажевину/краљевину периода Николе Петровића, за чије симболе се црногорски Срби боре. Због тога стам става да би било смешно да се у држави која промовише и која се залаже за наведене ставке, као званична војори Николина тробојка или Немањићки орао, јер оно што ти елементи симболишу јесте контрадикторно антисрпској политици савремене Црне Горе.
Kao što rekoh, Crnu Goru čeka istorijski kompromis. Govorio sam prije deset godina, i opet ću ponoviti -
neće se ovo stanje prihvatiti (ma spali ne samo Srbi već i oni koji govore srpskim jezikom na nešto manje od četvrtine),
niti CG očekuje (re)osrbljenje.
Nacionalni kompromis, za koji većina danas rekao bih misli da je zakasnio i stoga nemoguć, još uvijek je jedina nada za tu naciju. A
iluzija o tome da je za nešto
previše kasno se tek kao takva raskrinkava onda kada se vratimo malo unazad - pa bilo je
prekasno 2007, 2006, 2004, 2000...zapravo samo su
protivnici kompromisa i oni koji
uživaju u statusu kvo ti koji protiv istoga i rade, te zato ističu da predlozi, navodno, dolaze isuviše 'kasno'.
Иначе не бих се сложио са вама да оваква Црна Гора има континуитет са комунистичком у идеолошком контексту, иако је то данас превладавајуће мишљење. Наиме, ако погледате школску литературу федералне републике Црне Горе, тектове о Црној Гори из југословенских енциклопедија, ако сте упућени у размишљање тадашњих црногорских комуниста, видећете да је управо рани Мило Ђукановић и таква политика континуитет такве Црне Горе. Да није било Славка Перовића, моје мишљење је да би се доказало да је план за национално одвајање Црногораца, баш како је Ђилас тврдио, неодржив. Либерали успешно комбинују памфлете Савића Марковића са комунистичком историографијом и тек тада се ствара данашња идеологија, а када ДПС присваја ЛСЦГ програм, настаје и држава, која 2004. укида српску тробојку и до тада важећи грб краља Николе (нешто друкчијег емблазона) и усваја ова обележја.
A ko spominje
ideološki kontekst? Državne tvorevine su nasljednici svojih prethodnika,
svih šest bivših jugoslovenskih država ima u temelju famoznu 'Socijalističku revoluciju' i partizansku antifašističku borbu za vrijeme Drugog svjetskog rata, te temelji svoju državnost u tome.
Kada su SRJ i HR potpisale (1996?) godine sporazum o međusobnom priznanju i uređenju odnosa, priznale su
sve istorijske tvorevine jedna drugoj. Neki pravnici odatle izvlače određene argumente, tvrdeći da je Hrvatska tada Srbiji i Crnoj Gori priznala da je NDH usađena u njenu državnost. A najskorije presude sa najviših sudskih instanci u Francuskoj (u korist Jevreja) pokazuju da je
Francuska nasljednik i Višijevskoga režima.
Sve su to istorijski procesi. Šta zajedničkog ima revolucionarna Francuska sa
ancien režimom? Koliko su imali 'prava' da se uopšte tako uzmu francuskim imenom, ako im je temelj bio da sve prije ne valja? Šta zajedničko ima današnja Republika Srbija, koja ima dva 'nevjernika' u svojoj Vladi, koja sa inovjernicima pregovara o sopstvenoj teritoriji da su medijatori opet tamo neki poluvjerci; koja živi u (barem dobrim dijelom) sekularnom društvu u kojem je na snazi demokratija sa ograničenim mandatima i svi punoljetni ljudi sa pravom učešća u političkom sistemu? Sa čovjekom koji je predstavlja sa relativno slabim ovlašćenjima u trajanju od pet godina, i koji u cijelom svom životu ne može biti biran na tu poziciju više od samo još jednom?
Je li ova Srbija ima išta zajedničko sa nekadašnjom monarhijom??? Koliko je <smisleno> da ima dvoglavi orao Nemanjića u svome grbu, ako ničeg nema (ni najdominantnija vjerska institucija, koja kao što već rekoh nije državna; SPC, nije potpuno ista ona pomjesna Crkva Sv. Save; i sama nastala tek 1920. godine)?