U iventarima Narodnog muzeja Crne Gore četiri zastave (tri u ranijem Državnom i jedna u Etnografskom muzejzu) identifikovane su kao bataljonske. Za dvije je identifikacija izvršena na osnovu provjerenih podataka dobivenih prilikom nabavke (jedna je pripadala Cucko-ćekličkom, a druga Ceklinsko-dobrskom bataljonu), dok su dvije preostale određene kao bataljonske zbog sličnosti sa njima. I pored vidljivih razlika, nastalih iz četiri različita proizvodna procesa, sve zastave imaju zajedničke elemente koji ih svrstavaju u istu tipsku grupu. Sve su pravougaonog oblika sa jednim licem. Sastoje se od crvenog polja, u sva četiri slučaja sastavljenog mašinski od dva dijela tkanine, oivičenog relativno širokim bijelim rubom. Na sredini polja je bijeli dvoglavi orao sa zlatnom krunom nad glvama, zlatnim skiptrom u desnoj i plavim šarom (okovi i krst na šaru su zlatni) u lijevoj kandži. Na grudima orla, u bijelom, crveno oivičenom i zlatno bordiranom kvadratnom štitu, su crveni vladarski inicijali „H I“, a ispod zlatni lav u pokretu. Perje orla i krzno lava protkani su islikanim smeđim nitima. Zastave su izrađene od pamučnog platna (samo jedna u kombinaciji pamučnog i lanenog), heraldičke figure su islikane kod tri, a aplicirane kod jednog primjerka. Približno su jednakih dimenzija – dužina oko 130, širina između 115 i 119sm (131x115, 129x119, 131x117 i 133x113.5sm). Znatno veće oscilacije su u širini bijelog ruba (11, 13.5, 14 i 15sm). Jedna od zastava izrađena je u specijalizovanoj tršćanskoj fabrici Ane Pukalović (Anna Puccalovich). – (u fusnoti: DMC, Zbirka zastava, inv. brojevi 3201, 3202 i 3246; Etnografski muzej CG, inv. br. 2919.)
Prve vijesti o postojanju bataljonskih barjaka potiču iz februara 1882. godine. U jednoj molbi upućenoj Ministarstvu vojnom, navodi se da je „po zapovjedi N. V. Sa božjom voljom, uredilo se da svaki bataleon ima posebiti bataleonski barjak“. (DACG, MV, 1882, br. 32 od 4. II 1882.) Ipak izgleda da su prvi bataljonski barjaktari imenovani tek 1/13. avgusta 1882. godine. Taj datum ispunjen je, radi lakšeg snalaženja, u cirkularnom obrascu za popis starješinskog kadra po bataljonima, pod rubrikom „kad je postao bataljonski barjaktar“. (Isto, br. 1050 od 8. X 1882.) Za razliku od četnih, postavljanje bataljonskih barjaktara spadalo je u isključivu nadležnost vladara. „Barjaktar od batalijona, to imenuje sam Gospodar, u to se nemojte stavljati“ – upozorava ministar Plamenac jednog komandira koji se usudio da da prijedlog za ličnost zastavnika u svom bataljonu. (Isto, 1888, br. 602 od 21. X 1888.)
I pored činjenice da su bataljonski barjaktari imenovani u toku 1882. godine, u Crnoj Gori još dugo nije postojalio posebnih bataljonskih zastava. Nije poznato da li su za to vrijeme bataljonski barjaktari ostali bez barjaka, ili su upotrbljavali obične četne (krstaše). U uslovima neubičajeno dugog mirnodopskog perioda poslije Berlinskog kongresa, potreba nabavke bataljonskih barjaka nije se nametala kao hitna, pa je prva mogućnost sasvim vjerovatna. U svakom slučaju, sigurno je da bataljonske zastave nijesu postojale, bar do početka 1896. godine. Naime, komandir Janko Vukotić, komandant Prvog bataljona tek osnovne stajaće vojske, pripremajući se za doček prvih regruta i svečani ceremonijal polaganja vojničke zakletve, tražio je u januaru te godine od Ministarstva vojnog po jedan četni i bataljonski barjak. (Isto, 1896, f. 53, br. 36 od 5. I 1896.) Ministar vojni poslao mu je samo četni, jer „bataljonskih nemamo, niti su se do sada načinjali.“ (Isto, br. 43 od 8. I 1896.) Možda je baš ovo Vukotićevo traženje podstaklo vojne vlasti da iste godine pokušaju probnu izradu bataljonskih barjaka. Od tršćanske firme „Širović i Damjanović“ traženo je da po priloženom uzorku napravi dvije zastave „sa bojadisanim orlom i lafom i krunom“ dimenzija 140x116sm. Nagoviješteno je da će, ako posao bude odrađen „kvalitetno i jeftino“, biti naručena veća količina. (Isto, br 880 od 9. VII 1896.) Podaci iz ovog akta (likovni sadržaj, dimenzije), kao i nagovještaj nove porudžbine, upućuju da je riječ o probnim primjercima bataljonskih zastava. Iz nepoznatih razloga, posao na njihovoj izradi tada nije nastavljen, pa se u budžetu Ministarstva vojnog za 1900. godinu nalazi i stavka – nabavka 54 bataljonska barjaka. (Isto, 1900, br. 210 od 19. II 1900.) Kako se ta brojka poklapa sa brojem svih bataljona, pa bi taj broj zastava zadovoljio ukupne potrebe, sigurno je da crnogorska vojska do tada nije raspolagala sa bataljonskim barjacima, ili bar ne sa dovoljnom količinom.
Najraniji izvor sa zvaničnim opisom bataljonske zastave potiče iz 1905. godine. To je dopis crnogorskog Ministra inostranih dijela engleskom ministru inostranih poslova (Moja napomena: to sam već postavio, pa da se ne ponavljam, preskačem opis kod Jovićevića). Činjenica da se ni jedan od četiru primjerka iz fondova Narodnog muzeja ne uklapa u ove dimenzije (140x110, 112x82, 14sm), otežava njihovo, bar približno datiranje. Naime, kao što su zastave mogle nastati prije standardizacije dimenzija oko 1905.g., njihova veličina bi se mogla objasniti i promjenama koje su nastale poslije ove godine. (Moja napomena: Ko zna jesu li i prije, i poslije ove 1905.god. standardizovane ove zastave u tih 10sm (biće da su pravljene „od oka“:-)