Casino Royal
Poznat
- Poruka
- 7.364
Nije poznato kako, zašto i kada je alaj-barjak dobio svoju posljednju, treću po redu likovnu verziju. Od Berlinskog kongresa pa sve do početka I balkanskog rata, nema ni jednog izvora koji daje bilo kakav podatak o zajedničkoj crnogorskoj vojničkoj zastavi. (Moja napomena: Jovićević očigledno nije znao za Plamenčev opis iz 1882.godine, tako da ovdje griješi) Za to vrijeme formirane su čak četiri vrste novih zastava (bataljonske, brigadne, tvrđavske i dvorske) koje se u osnovnom likovnom sadržaju poklapaju sa starim alaj-barjakom. To je po svoj prilici, bio razlog se za njega potraži nova, specifična forma, forma jasno raspoznatljiva među svim ostalim. Rješenje je nađeno u crveno-plavo-bijeloj trobojci sa državnim grbom na srednjem plavom polju. Po horizontalnim poljima u tri boje, razlikovala se od svih vojničkih, a po grbu od takozvanih narodnih zastava. Alaj-barjak u novoj formi prvi put se pominje na početku I balkanskog rata. Pred polazak za Podgoricu „je novi alaj-barjaktar, g. por. Marko Zekov Popović, razvio pred dvor svoj barjak uz oduševljeno klicanje naroda, te je, držeći ga u ruci, uljegao u prvi automobil.“ („Glas Crnogorca“, br. 42 od 26. XI 1912.) Krajem aprila 1913. godine, u svečanim povorkama priređenim na Cetnju povodom zauzeća Skadra, počasno mjesto je pripalo alaj-barjaktaru. „Automobili su bili okićeni cvijećem i zelenilom, a u istima su se pored alaj-barjaka i trobojnica lepršale i dvije turske zastave kao ratni trofeji“. (Isto, br. 17 od 19. IV 1913.) Opisana scena ovjekovječena je i na fotografiji. Snimak je napravljen u trenutku dok alaj-barjaktar pobada trobojni barjak sa grbom na prednji dio automobila, dok su na zadnjim sjedištima već postavljene dvije razvijene turske zastave. Sve tri zastave, crnogorska u sredini, a turske sa strana, nose se u svečanoj povorci ispred Vojnog stana na Cetinju koju predvode kralj Nikola i prestolonasljednik Danilo. (DMC, Zbirka fotografija, bez inv. brojeva)
U inventaru ranijeg Državnog muzeja jedna crveno-plavo-bijela zastava sa grbom na srednjem polju vodi se kao „alaj-barjak Vrhovnog komandanta kralja Nikole“. Podatak je preuzet iz stare inventarske knjige. Zastava je zaista svečane forme i potpuno se podudara, bar u elementima koji se mogu kontrolisati, sa onim na fotografijama. Sa tri strane je oivičena sa zlatnim gajtanom sa resama. Dvoglavi orao je bijele, a lav i sve parafernalije, sem plavog šara, žute boje. Lav je ispod orla, okrenut na heraldičku lijevu stranu. Uz zastavu je kožni držač sa metalnim tulcem za koplje i crveno-plavo-bijelom trakom udešenom za prebacivanje preko ramena barjaktara. (DMC, Zbirka zastava, inv. broj 3204)
Još jedna zastava iz istog muzejskog fonda vodi se u zvaničnim knjigama kao alaj-barjak. U pitanju je pravougona (292x220sm) crveno-plavo-bijela trobojka sa dva lica. Bijeli dvoglavi orao na srednjem polju ima zlatne kljunove i kandže. Skiptar u desnoj kandži je zlatan, a šar u lijevoj tamnosiv sa zlatnim okovom i krstom. Na grudima orla je crveni štit sa zelenim podnožjem, a zlatni lav u hodu nalazi se na štitu i okrenut je na heraldičku desnu stranu. Ovaj navodni alaj-barjak je, po saopštenju antikvara iz Nice, Tura Mijovića, odnio kralj Nikola 1916. godine, kad je emigrirao iz Crne Gore. (DMC, Zbirka zastava, inv. br. 3250)
U inventaru ranijeg Državnog muzeja jedna crveno-plavo-bijela zastava sa grbom na srednjem polju vodi se kao „alaj-barjak Vrhovnog komandanta kralja Nikole“. Podatak je preuzet iz stare inventarske knjige. Zastava je zaista svečane forme i potpuno se podudara, bar u elementima koji se mogu kontrolisati, sa onim na fotografijama. Sa tri strane je oivičena sa zlatnim gajtanom sa resama. Dvoglavi orao je bijele, a lav i sve parafernalije, sem plavog šara, žute boje. Lav je ispod orla, okrenut na heraldičku lijevu stranu. Uz zastavu je kožni držač sa metalnim tulcem za koplje i crveno-plavo-bijelom trakom udešenom za prebacivanje preko ramena barjaktara. (DMC, Zbirka zastava, inv. broj 3204)
Još jedna zastava iz istog muzejskog fonda vodi se u zvaničnim knjigama kao alaj-barjak. U pitanju je pravougona (292x220sm) crveno-plavo-bijela trobojka sa dva lica. Bijeli dvoglavi orao na srednjem polju ima zlatne kljunove i kandže. Skiptar u desnoj kandži je zlatan, a šar u lijevoj tamnosiv sa zlatnim okovom i krstom. Na grudima orla je crveni štit sa zelenim podnožjem, a zlatni lav u hodu nalazi se na štitu i okrenut je na heraldičku desnu stranu. Ovaj navodni alaj-barjak je, po saopštenju antikvara iz Nice, Tura Mijovića, odnio kralj Nikola 1916. godine, kad je emigrirao iz Crne Gore. (DMC, Zbirka zastava, inv. br. 3250)
Pri tome mislim na onu soluciju koju su 2004. godine predlagali gotovo svi - počev od sadašnjeg crnogorskog premijera Igora Lukšića, preko šefa državne zajednice Svetozara Marovića i predsjednika same Crne Gore Filipa Vujanovića, te parlamentarnog lidera DPS-a Miodraga Vukovića. Čak se i Milo Đukanović bio složio sa tim predlogom, a i javnost je bila pripremana za takvu promjenu: grb je trebao biti samo preuređen da konačno liči na nešto, kao što su to krajem prošle godine učinili u Srbiji, ako si zapazio, te postavljen na tadašnju državnu zastavu.