Talasanje iz Univerzuma.
„Smatra se da bilo koja masa koja se ubrzava stvara talasice u prostor- vremenu po imenu gravitacioni talasi. Njihovo postojanje predvideo je Ajnstajn u okviru Teorije relativiteta, a ljudi su od tada pokusavali da detektuju ove slabe i nestalne undulacije. Kad bismo ih detektovali, oni bi nam otkrili vazne informacije o strukturi Univerzuma, i bili bismo u stanju da „vidimo“ misterioznu tamnu materiju koja se moze detektovati samo preko gravitacije.
Naucnici smisljaju sve ambicioznije i skuplje eksperimente da detektuju ove talase. Ali, mozda nece biti potreban skupi detektor ako su Andrea Lomen i njene kolege sa Univerziteta u Berkliju u pravu. Oni su se fokusirali na pulsare duge nekoliko milisekundi – sto su neverovatno guste neutronske zvezde koje se vrte na desetine puta u sekundi i salju regularne radio-pulseve ka Zemlji. Gravitacioni talasi koji putuju kroz svemir izmedju Zemlje i pulsara bi trebalo da ometu precizni tajming pulseva i tako odaju svoje prisustvo posmatracima.
Za stvaranje gravitacionih talasa dovoljno snaznih da ih primetimo, bili bi potrebni objekti sa izuzetno velikom masom, mada bi spajanje dve crne rupe trebalo da bude dovoljno. Lomen je analizirala podatke sakupljane 17 godina od dva pulsara duga 30 milisekundi, koji su udaljeni nekoliko hiljada svetlosnih godina od Zemlje. Nema dokaza o bilo kakvom gravitacionom zracenju u ovim podacima, ali to je mozda zbog toga sto su spajanja crnih rupa veoma retka.
Naucnici smatraju da ce metod Lomenove uspeti da uoci gravitacione talase, ali ce jos uvek biti potrebno praviti staromodne detektore jer ce oni biti u stanju da primete gravitacione talase sa vecom frekvencijom. Takvi talasi bi mogli doci od parova orbitirajucih zvezda koje treba da se spoje, a za ove dogadjaje se smatra da su mnogo ucestaliji od spajanja dve crne rupe.“
Gravitacioni talasi, gde ste?
Tamna materija.
„S obzirom na ono sto znamo o gravitaciji i kretanju galaksija, susrecemo se sa problemom: galaksije bi trebalo da se raspadaju. Galakticka materija kruzi oko centralne tacke jer uzajamna gravitaciona sila stvara centripetalne sile. Ali u galaksijama nema dovoljno mase da proizvede kretanje kakvo mi znamo. Najbolji odgovor koji fizicari nude je da ima vise mase nego sto mozemo da vidimo. Problem je, medjutim, u tome sto niko ne moze da objasni sta je to „tamna materija“.“ (pa kad su glupi – Proximo…stnco…objasnite casom ljudima o cemu se radi)
„Astronomska posmatranja ukazuju na to da tamna materija cini oko 90 % ukupne mase u Univerzumu – ali zapanjuje cinjenica da i dalje ne znamo od cega je sacinjena. Mozda je nemoguce ustanoviti sta cini tamnu materiju zato sto ona zapravo i ne postoji. A mozda bi trebalo prepraviti Njutnove zakone kako bi korektnije opisali gravitacionu interakciju na velikim razdaljinama.“
Tamna materijo, gde si?