Nelogicnosti u Suncevom sistemu.
1. Sam izgled suncevog sistema je neobican. U njegovom centru se nalazi gasovita lopta sastavljena uglavnom od najlaksih elemenata, vodonika i helijuma, zatim idu tezi elementi koji grade kamene unutrasnje planete, a onda ponovo gasovite planete. Tesko je zamisliti gravitaciono sazimanje koje bi proizvelo takav izgled. Logicno bi bilo da u sredini budu ili najlaksi ili najtezi ( najmasivniji) elementi, a da prema periferiji opada ili raste masivnost, shodno tome da li ce najtezi elementi biti centar gravitacionog okupljanja, ili ce zbog svoje velike inercije zavrsiti na periferiji. Ovako miksovano nema mnogo logike.
2. Ako je gravitacija Sunca zarotirala oblake gasa od kojih su nastale planete, zasto se Uran okrece oko njega u suprotnom smeru od svih ostalih planeta? Kako je nastala ta neobicnost?
3. Gravitaciona sila Sunca bi trebala da kvadratno opada sa rastojanjem, odnosno, to isto bi trebalo da se desava i sa silama inercije koje stvaraju planete svojim kretanjem. To nije slucaj. Jupiterova inercija je veca od Zemljine, a trebalo bi da je oko 25 puta manja, jer se nalazi na 5 puta vecem rastojanju od Sunca. Moze i obrnuto: Zemlja bi trebala da se okrece oko Sunca mnogo vecom brzinom, da bi sve bilo u skladu.
4. Nijedna unutrasnja planeta nema satelit osim Zemlje ( Marsovi „krompiri“ su kasnije zarobljeni iz asteroidnog pojasa, a i premali su). Zemlja ima, proporcionalno masi, najveci satelit na najvecem rastojanju od svih planeta suncevog sistema. Jupiter ima satelit (Io) koji je priblizan po masi , a na rastojanju koje je priblizno rastojanju Meseca od Zemlje (420.000 km), iako je 318 puta masivniji, a gravitaciona sila Sunca je tu oko 25 puta manja. Proporcionalno odnosu Zemlja- Mesec, Jupiter bi mogao da ima satelit te velicine na 318 x 25 x 384.000 km .
5. Kruzenje Meseca oko Zemlje je neobican fenomen. Na tom rastojanju od Sunca tesko da bi se njegova protolopta zarotirala oko Zemlje cija je gravitaciona sila mnogo manja od Sunceve. Logicno bi bilo da se Mesec okrece oko Sunca, a ne oko Zemlje. ( u stvari, najlogicnije je da je od njih nastalo jedno nebesko telo).
6. Kad se vec okrece oko Zemlje, onda bi snazna gravitacija Sunca morala da ostavi traga na putanju Meseca. To medjutim nije slucaj. Za razliku od Zemlje, Mesec kao da ne oseca Suncevu gravitaciju.
7. Proporcionalno predstavljen Suncev sistem izgleda ovako: Sunce velicine klikera se nalazi u centru, na rastojanju od 1,5 metara se nalazi tacka koja predstavlja Zemlju, na 7,8 metara se nalazi biberovo zrno (1,5 mm) koje predstavlja Jupiter, na 45 metara se nalazi zrno peska koje predstavlja Neptun, na 60 metara tackica koja predstavlja Pluton, itd. Da li iko moze da poveruje da jedan kliker gustine koja je jednaka suncevoj moze da na rastojanju od 45 ili 60 metara deluje svojom gravitacionom silom na bilo sta?