HeBePoBaTaH_:
Bog ne stanuje u Crkvi. Prvo jevanđele! Hrist se ljutio na Jevreje što hramove pretvaraju u mesto trgovine, jer tu se OKUPLJAO narod, ne u štalama! Neko pročitao "Božični dodatak" prvi put u 45.godini
Ovi "vedra čela i obraza čista", koji slavu slave od pre dve godine, pa misle da su vernici i da POZNAJU svoju religiju, ako odu ponekad u crkvu, i da je crkvena služba odraz njihove vere, te da će im Bog dati oprost, su najgrđi deo svakog naroda. To se samo kod Srba i zapatilo.
Predstavnik SPC u Berlinu, bio je episkop braničevski Ignjatije (ne vladika), koji je autor udžbenika veronauke za 1. i 2. razred
srednjih škola, ne za sedmogodišnju decu.... Njegovi katihizisi su preopširni, suvoparni, u tri ili u šest tomova ;]
KNJIGE, KNJIGE, GOSPODARU!
Poštovani HeBePoBaTaH,sa namerom da izbegnem pijačni razgovor,
kao što rekoste,moguće je da sam ja pogrešio,po pitanju udženika za osnovnu školu,
i bilo bi mi drago da jesam."Tajanstveno putovanje",đakona N.Ilića i njegove supruge,
imao sam priliku da držim u rukama.Delim Vaše mišljenje,da se radi o izuzetno
kvalitetnom udžbeniku,prilagođenom uzrastu deteta od 7 godina.Međutim,ono što ja znam
je, da je taj udžbenik napisan i izdat još pre 2-3 god.,ali je odbijen i do sad
se radilo po planu i programu vladike Ignjatija.Ako se u međuvremenu nešto promenilo,
bilo bi mi izuzetno drago.
Što se tiče primedbe da je on episkop,ja znam različitost značenja tih reči.
Episkop-na grčkom-čuvar nadzornik,vladika-prevod grčke reči despot,ali ujedno i
narodski naziv za arhijereja-episkopa.
Međutim,problem je ,čini mi se u nečem drugom,ti nastupaš ovde,oprosti mi,
jako prtenciozno,imam osećaj da iz tvojih postova provejava gordost,nadmenost,taština.
Pa šta ako neko
živi u neznanju,da li je to greh,da li je znanje samo za sebe vrlina?Šta ako smo
bili nevernici,zar nemamo pravo da se pokajemo,prosvetlimo?kome treba lekar
zdravom ili bolesnom?zar ne vidimo u priči o "bludnom sinu2,da otac slavi i raduje se
što se grešnik preobratio?Nemam je nameru tebi da se pravdam i objašnjavam,
ali nikad nisam bio
član bilo kakve političke organizacije,a nisam bio ni vernik do pre 4-5g.,nego
tradicionalista,znao sam da citiram Sv.pismo,ali ga nisam razumeo,tj.osećao.
Kada mi je umrlo dete,i desile se još neke stvari,ja sam to shvatio
kao opomenu Oca,koji me voli, da se menjam.U mom srcu se nije javila gorčina,
nego sam,čini mi se, tek tad počeo da osećam Njega -Ljubav,bezgraničnu i nesebičnu.
Svako nosi svoj krst,za svoje grehove, zablude ili oholost ja ispaštam i ispaštaću.