E, divna tema moram priznati ...
Hm hm hm...Neko je rekao da je selo za detinjstvo i starost a grad za mladost, u potpunosti se slazem.Dal ja starim, sta li ali sve vise mi prija selo...Opet, ne bih trenutno mogla da zivim na selu, konstantno, valjda zbog monotonije, nedostatka nekih sadrzaja bla bla...Ali, za koju godinu mislim da cu moci

Moji su kupili vikendicu na Tari, decko i ja smo bili pre nekih mesec dana al na dan,2, nismo mogli duze...Za novu godinu smo bili tamo s drustvom ali u drugoj vikendici - moja bila zaposednuta od strane mojih roditelja

Uglavnom, bas smo raspravljali na ovu temu, bili smo pola/pola, neki kontaju da i hoce da zive na selu, kao to bas zele, neki ne mogu da razumeju kako neko to moze...Ja sam negde izmedju.Vikendicu u kojoj smo bili poseduje covek koji je godinama ziveo u Nemackoj, supruga i on su se preselili na Taru, imaju 2,3 vikendice i od toga zive...Dakle, opredelili su se na zivot u potpunoj izloaciji, Tara nije kao Zlatibor il ne daj boze Kopaonik il slicna bljutavstina, nadam se da ce ovakva i ostati...Dakle, Bajina Basta im je nekih sat vremena od kuce a oni su na planini, iza suma, brega...

Mese hleb, pogacu, pite...Prave prirodne cajeve, na onoj staroj peckici...Cepaju drva i loze, imaju 3 konja- 1 im bas uginuo pre neki dan

, koze, magare Milku kojoj konji ne daju da se druzi s njima

, imaju jednog debelog macora i psa koji nam je pojeo serpu sarme

... Noc, moj decko cuje neko lupanje napolju, konta lisica il ko zna sta, polako otvara vrata i uzima lampu, kad ono Kadet

, sav musav od sarme!Povukao se uplaseno i moj decko mu izruci citavu serpu...pojeo je za manje od minut.Gazde kao a mi se zabrinuli sta mu je, ujutru nije skoro nista jeo, da nije bolestan?!

Gazda je u kratkim rukavima na 10 stepeni, nikad mu nije hladno, nikad mu nije tesko da uradi bilo sta...Moji roditelji su tamo sve cesce, kad odu i kad se popune ostale vikendice idu jedni kod drugih na ruckove, vecere, sve "zdrava i niskokaloricna hrana" , sarme, palacinke, teletina ispod saca..., igraju se karte, moja mama je manijak za citanjem kao i ja pa cita po ceo dan, setaju, vijaju ovce koje cobani izgube...Sad kad smo bili s drustvom bilo je najgadnije moguce vreme, kisa, vetar, magla...Poslednji dan pao sneg...
I tako on dosao na ideju (posto se bavi kompijuterskim poslom) da nabavimo neki internet, ima sad nesto al se ne razumem bas...Pa kao da odemo tamo na 6,7 dana...Radio bi od tamo, pa (iskreno se nadam da ce i dalje biti snega!!!), bi setali, pravili kolace, grudvali se, pili caj i citali uz pucketanje vatrice dok napolju veje...Uffffff...