Па шака Срба и није наметнула језик никоме на Балкану.
Нити су имали мотив, нити су могли да донесу такву одлуку, а могућности за спровођење асимилације су им биле равне нули.
Да је трансфер језика постојао онда би се језик Срба и Хрвата данас драстично разликовао, а он је потпуно исти.
Оставили су нам само име,
Могуће да су оставили име и (С)Арбанасима.
Исти је случај и са Хрватима и склабеноима.
Већ сам писао да Срби, а и Хрвати, највероватније, нису уопште словенске групе, а несрећни склабенои су језичка и етничка мешавина са негативним асимилаторским потенцијалом.
Tvoje ostavljanje mogućnosti da su Albanci dobili ime po Srbima pokazuje da imaš veliku zbrku u glavi.
Albanci sebe na svom jeziku zovu Shqiptarët. Oni na teritoriji današnje Albanije nisu starosedeoci (sudeći prema toponimima, lingvističkoj analizi njihovog jezika i istorijskim zapisima o dovođenju njihovih predaka iz istočnog dela Balkana kao nomadskih stočara koji će snadbevati hranom i kožom trupe bugarskog cara). Po dolasku na teritorije današnje Albanije gde će i ostati, njih drugi počinju da nazivaju Albanci ili Arbanasi po tadašnjem toponimu u današnjoj srednjoj Albaniji, a oni sami sebe na svom jeziku zovu i dalje Shqiptarët. Na Kosovo su se proširili iz pravca Albanije u doba turske vlasti nakon što se veliki deo Srba iselio što dokazuje osmanska dokumentacija.
Što se tiče Srba, poreklo
SLOVENSKOG etnonima Srbin (brat po mleku,
SABRAT) je objašnjeno ovde:
link
U osnovi slovenskog etnonima *Sьrbь / *Sъrbъ leži motiv za označavanja koji je vezan za ekstralingvističku okolnost da je u ranim etničkim zajednicama takozvano "srodstvo po mleku" i "bratstvo po mleku" bilo veoma rašireno, a uspostavljano je između dve osobe koje su imale istu dojilju (i onda kada nisu bile u krvnom srodstvu). Iz toga su izvedena sekundarna značenja: 1. onaj ko pripada istoj porodici (rodu) (rođak), 2. pripadnik istog roda, plemena (saplemenik) i 3. etnonim (ime naroda, nacije).
Srbi sigurno ne mogu imati veze sa nekakvim iranskim plemenom koje u nazivu ima slova S i B (što je teorija nekakvih kvaziistoričara bazirana jedino na sličnosti imena) i koje tako počinje da se zove tek od 10 - tog veka.
Ako postoje dve populacije koje u imenu imaju slova S i B ili S i R ne znači da svi moraju imati veze sa Srbima, kao što ni Srbi ne moraju imati veze sa Sibirom, niti ime
afričkog plemena Venda mora imati veze sa
Vendima kako su mnogi izvori zvali Zapadne Slovene. Ukratko, postoje razne reči koje sadrže slova S i B ili S i R i ne moraju imati svi veze sa Srbima i mnoge reči koje zvuče slično imaju sasvim drugačije poreklo i značenje u različitim jezicima.
Несрећни склабенои су регрутовани од стране Турана (Авара) на територији изнад Дунава.
Чим пређу реку добијају нову територију за регрутовање склабеноа, претеча каснијих усавршених модела, робова војника, мемелука и јањичара.
Несрећни склабенои-бефулци су име за топовско месо Турана од којих смо наследили колективно име.
Prema vizantijskim izvorima matica Slovena koji prodiru na vizantijske teritorije je područje današnje Rumunije, tačnije pokrajina Vlaška. Druga grupa Slovena, Srbi i Hrvati, po Porfirogenitu dolaze kao vizantijski saveznici iz Bele Srbije i Bele Hrvatske. Dokazano je da su spise koji se pripisuju Porfirogenitu pisalo više osoba. Tačno je i da su ti spisi u nekim delovima konfuzni i nejasni. Tačno je i da je najveća kontradiktornost vezana za poreklo etnonima Srbin koje se tu vezuje za ropsku obuću što je objašnjenje van pameti i svake logike i naravno netačno, a može se objasniti i željom pisca ili onog ko je to umetnuo u tekst da naglasi što inferiorniji položaj Slovena u odnosu na vizantijskog cara. Međutim, teritorij Bele Srbije je prema opisu koji je dat u spisima tačno tamo gde su se nalazili polapski Sloveni čiji su deo bili i Lužički Srbi. I ne samo to, nego su i pojedini etnolozi zapazili neverovatna podudaranja u imenima toponima, nekim običajima, elementima prehrišćanske religije i kulture (poštovanje Svetovida ili Svetoga Vida, poštovanje kućnih paganskih zaštitnika koji će kasnije u hrišćanstvu postati "krsna slava" kod balkanskih Srba, a kod polapskih Slovena iščeznuti sa primanjem hrišćanstva).
Današnji Srbi su najverovatnije nastali iz tri etničke grupacije :
1. Sloveni koji nose etnonim Srbi
2. Vlaški Sloveni ili pseudo "Sloveni" koji napadaju Vizantiju iz pravca današnje Rumunije, a čiji je etnički identitet vrlo nejasan
3. starosedelačka populacija Balkana (po mnogim indicijama većina starosedelačkog stanovništva Balkana koje su Srbi asimilovali potiče sa juga Balkana iz grčko-latinskih zajednica u današnjoj Grčkoj)
Погрешно си разумео.
"Наш" у смислу словенски.
За последњих две хиљаде година се нису мењали језици на Балкану.
Не постоје докази да су Римљани икада забрањивали варварске језике, поседовали обавезан школски систем за све (са предметом латински), поседовали свету књигу (на латинском) коју су сви подређени морали да неуче да не би били третирани као куфири ,а све остале инвазије на Балкан после Римљана, изузев Отомана, су без асимилаторског потенцијала, укључујући и инвазију склабеноа.
.
Po tebi izgleda da Srbi nisu nametnuli jezik nikome. Za drugu grupu Slovena kažeš da su imali negativan asimilatorski potencijal. Dakle, po tebi jezik kojim govorimo potiče od starosedelaca u koje su se utopili i Srbi i vlaški Sloveni. Jezik starosedeoca pre romanizacije nije do sad rekonstruisan jer ne postoji nijedan sačuvani pisani dokument na tom jeziku. Jedino što je sačuvano su imena ljudi (antroponimi), odnosno njihovih vladara, bogova, imena plemena, poneki toponimi koji možda potiču iz tog jezika. Iz svega toga da se zaključiti da taj jezik kojim su govorili starosedeoci Balkana veoma teško može imati veze sa današnjim jezikom kojim govorimo.Treba imati u vidu i da su Sloveni verovatno neke od već postojećih (uglavnom latinskih) toponima prilagodili sličnim rečima iz svog jezika. Treba ostaviti i hipotetičku mogućnost da su Iliri bili etnički heterogena populacija i da se možda pod nekim od plemenskih imena kojim su Rimljani označavali Ilire kriju zapravo Sloveni (možda Panonci), ali tvrditi da je većina stanovništva Balkana govorila jezikom sličnim jeziku kojim danas govorimo je besmislica.
Inače, staro stanovništvo Balkana je većim delom stradalo od Huna, a kasnije i od jedne od najvećih epidemija kuge u istoriji (Justinijanova kuga:
"U svom punom zamahu, od 541. do 542. godine nove ere ubijala je svakodnevno 10.000 stanovnika tadašnjeg Konstantinopolja", pisao je istoričar Prokopije.), te je Balkan u velikoj meri bio ispražnjena teritorija pre dolaska Slovena.
I na sve to treba dodati neverovatnu zbrku sa pojmom "vlah" koji navodno označava balkanskog starosedeoca. Jasno je jedino da je pojam vlah menjao značenja i imao višestruka značenja koja nemaju veze sa etničkom odrednicom (staleška kategorija, stočar..), a na teritoriji Habsburške Monarhije tako su se nazivali svi oni izbegli pred Turcima (otuda i naziv dekreta Statuta Valachorum, a ne zbog etničke pripadnosti onih čija je prava regulisao).
Šta je taj pojam vlah prvobitno označavao: vlaške (pseudo) Slovene ili starosedeoce Balkanskog poluostrva, a možda i jedno i drugo.
Znamo da su u srednjovekovnoj srpskoj državi najbrojniji staleži zemljoradnici (sebri) i stočari (vlasi). Da li imena staleža pored staleškog imaju i etničke konotacije i dan danas je predmet brojnih rasprava. Da li su dve grupe Slovena bile staleški razdvojene još u srednjem veku, pa su se kasnije u doba turske najezde sticajem okolnosti stopile?
Na osnovu sačuvanih spiskova imena vlaha-stočara vidi se da su imali u ogromnog većini slovenska imena, tek nešto malo hrišćanskih imena te imena koja bi se mogla protumačiti kao slovensko-romanska (na primer romanski sufiks ul sa slovenskom osnovom rad, krst itd. pa imamo Radul, Krstul itd.).
Nakon pada Srbije pod Turke najviše je stradanju i raseljavanju (o čemu govore brojni izvori) bilo izloženo zemljoradničko stanovništvo vezano za zemlju, dok je stočarsko ostalo u planinama i bilo manje izloženo teroru. Turci u Bosni davaju privilegije stočarskom stanovništvu pretvarajući ga u zemljoradnički sloj i islamizujući ga stvarajući etničku osnovu današnjih takozvanih "Bošnjaka" koji mahom potiču od srednjovekovnih crnogorsko-hercegovačkih vlaha. Ovo njihovo vlaško poreklo nije nikakva pretpostavka već činjenica dokumentovana osmanskim popisima i dokumentacijom. O tome više na ovoj temi:
Poreklo bosanskih muslimana.
Srbi koji se nisu raselili beže u planine od turskog terora stapajući se sa neislamizovanim vlasima i preuzimajući staleški status vlaha, te primajući pod svoje etničko okrilje i treću kategoriju, grkovlahe koji su govorili grčkim, a čija je prvobitna teritorija jug Balkana, te latinizovano stanovništvo takođe sa juga Balkana. Moguće da je stapanja vizantijskih Grka i Srba bilo još u doba nemanjićke Srbije širenjem prema vizantijskim teritorijama. Taj grčko-latinski element u etnogenezi Srba je jedan od faktora razdvajanja Srba od drugih južnoslovenskih naroda. To bi u kratkim crtama bilo najverovatnije objašnjenje etnogeneze Srba.