Који млађи узорци, и како то тачно говоре?
Уколико би неке прото-популације повезивао са расним подтиповима, одмах да ти кажем да R1b нема везе са медитеранским расним подтипом. Ваљда ти је макар то јасно да је медитеранац на ове просторе морао доћи уз сеобе из јужнијих/југоисточнијих крајева у неолиту, логично.
А да не буде да лупетам напамет, ево ти па исчитај.
Prilog antropološkom upoznavanju neolita u Srbiji
Lepenski Vir ima kulturnu stratigrafiju koja se deli na nekoliko slojeva.
Kulturi Lepenskog Vira pripada stratum Proto-Lepenski Vir. Lepenski Vir I i II, a neolitskoj protostarčevačkoj i starčevačkoj kulturi odgovara stratum III/a, odnosno III/b. Sa Lepenskog Vira potiču skeletni ostaci oko 170 individua iz nekoliko praistorijskih epoha. Preliminarnu antropološku studiju je dao J. Nemeskeri (1969), u trenutku kada je bilo iskopano 85 grobnih celina. Zaključuje da od pomenutog broja 14 pripada deci u uzrastu inf. . I i II, 3 su u subadultom uzrastu, a 68 pripada individuama uzrelim godinama života. U smislu podele po polovima 32 su muška skeleta, 29 pripada ženama, uz 7 skeleta neutvrđenog pola zbog slabog stepena očuvanosti. Prema očuvanosti 29 skeleta je uključeno u celovitu antropološku analizu. Na osnovu njih J. Nemeskeri izdvaja dve bioantropološke kategorije. – U grupu A uključeni su najstariji antropološki nalazi (kao npr. skeleti broj 7/1, 7/11, 45/a, 45/đ i 69). U grupu V uključeni su nalazi iz protostarčevačkog i starčevačkog sloja.
Konstatuje da grupa A odgovara Cro / Magnon tipu ljudi sa robustnom i gracilnom varijantom. Grupa V je u celini pripisana mediteranskom tipu ljudi takođe sa robustnom i gracilnom varijantom.
Lepenski vir III/b. Skeleti iz ovog sloja eponimnog nalazišta kulture Lepenskog Vira
odgovaraju klasičnoj starčevačkoj fazi. Najbolje očuvani skeleti, kao npr. broj 8, 32/a i 88,
pokazuju izrazitu gracilnost kako lobanje, tako i postkranijalnog skeleta. Zajednički antropološki imenitelj im je gracilni mediteranski tip (Mikić, 1981).
Prvi počeci procesa gracilizacije (olakšavanje koštane mase koja učestvuje ugrađi jednog skeleta), kao što se moglo videti iz prethodnog teksta,
vezuju se za stariji neolit. – Redovno ga prati i nizak rast oba pola.
U odnosu na pozno mezolitsko stanovništvo, koje odlikuje robustna građa i visok rast, do klasičnih starčevačkih skeleta gracilne građe i već niskog rasta, autor smatra da je trebalo da prođe 35/40 generacija, koje su iznele udarne efekte procesa gracilizacije. – U globalnom računu za to je potrebno vreme od oko jednog milenijuma.