Za one koje zanima hronologija razvoja pojedinih haplogrupa:
Slijedi dio teksta iz mog clanka kojeg pisem o porijeklu svog plemena, Vasojevica (haplogrupa E1b1b, podgrupa E1b1b1a2):
'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
Ovdje dajemo ukratko pregled genetskog razvoja i migracija evropskih predaka:
- Prije 60.000 godina, svi preci današnjih Evropljana su živjeli u istočnoj-sjeveroistočnoj Africi i bili su pripadnici samo jednog klana.
- Negdje prije 48.000-55.000 godina, klan se je razdvojio na „afrički“ klan E i „azijski“ klan F, pri čemu je „azijski“ klan napustio Afriku i prešao na Arabijsko poluostrvo i na Bliski Istok.
- Negdje prije 40.000 godina, iz „bliskoistočnog“ klana F, nastao je „centralnoazijski“ klan K.
- Prije 30.000 godina nastaje daljnja diferencijacija unutar klana F:
o U okviru njegovog klana K nastaju dva nova klana, R i NO. Klan R je prešao u zapadni, a klan NO u istočni dio Centralne Azije.
o U okviru klana IJ na jugozapadu Arabijskog poluostrva nastaje klan J, koji će se kasnije širiti na Bliskom Istoku.
o Negdje u području Kavkaza se javlja klan G koji se nakon toga dalje rasprostire prema Indiji, Centralnoj Aziji, a kasnije i prema Evropi.
- Prije 26.000 godina, klan R se je razdvojio u klanove R1 i R2, nakon čega klan R1prelazi na stepsko područje između planine Ural i Kaspijskog jezera.
- Negdje prije 22.000-25.000 godina:
o Ogranak klana R1, klan R1b, dopro je do Iberijskog poluostrva i obale Atlantika, a nešto kasnije, klan R1a se odvaja od klana R i ustaljuje se na prostoru današnje Ukrajine.
o Jedan ogranak „bliskoistočnog“ klana F seli se u Anatoliju i dalje napreduje prema Balkanu, gdje se javlja novi klan I.
o U otprilike isto vrijeme, u istočnoj Centralnoj Aziji, od klana NO se odvaja „sibirski“ klan N i seli se na sjever.
- Negdje prije 20.000 godina, klan N se razdvaja u dva klana, N3 i N2, koji se sele najprije u sjeverozapadni Sibir, a kasnije u istočnu i sjeveroistočnu Evropu.
- Prije 16.000 do 20.000 godina, u Evropi dolazi do zahlađivanja i nastanka posljednjeg Ledenog doba (eng. Last Glacial Maximum, LCM). Tokom Ledenog doba, preci Evropljana su se povukli iz sjeverne Evrope u četiri područja: Iberijsko poluostrvo, Ukrajinu, Balkansko poluostrvo i evropski Sibir. Ova područja su nudila pogodne uslove za život čak i tokom najhladnijeg perioda tokom Ledenog doba.
- Prije 15.000 godina, u plodnim dolinama Mesopotamije i Levanta od klana J nastaje klan J2 koji će imati kritičnu ulogu u razvoju zemljoradnje i njenom širenju u Evropu. Nakon toga, u istočnoj Anatoliji će se javiti i klan J1.
- Negdje prije 10.000 godina, zemljoradnički/farmerski klanovi iz Bliskog Istoka koji predstavljaju afrički klan E (i njegov ogranak E1b1b), kao i dva ogranka klana F („kavkaski“ klan G i „bliskoistočni“ klan J) šire se prema Anatoliji i dalje prema Grčkoj i obali Mediterana.
Dakle, kao što smo vidjeli gore, klanovi I, E1b1b, J i G potiču sa Bliskog Istoka, ali samo E1b1b, J i G pripadaju grupi „ranih farmera“. Klan I se je naselio u Evropu prije uzgoja biljaka i domaćih životinja (tj. vremena javljanja zemljoradnje i uzgoja stoke) na Bliskom Istoku. Zbog svog ranog odlaska, njeni pripadnici su još uvijek bili skupljači hrane u vrijeme dolaska ranih farmera na Balkan, dok su ih obrađivanju zemlje i držanju stoke podučili njihova „bliskoistočna“ braća po dolasku na Balkan. Dakle, u skladu sa hromozomom Y, Evropljani se u osnovi dijele na dvije grupe:
- Stari Evropljani, tj. oni koji su prije početka posljednjeg Ledenog doba već bili u Evropi, a koji su nakon zahlađivanja našli utočište na jugu Evrope, odnosno u evropskom dijelu Sibira, tj. sjevernom dijelu Rusije. Glavne haplogrupe koje sačinjavaju ovu grupu su R1b, R1a, I i N3. Oni su nakon otopljavanja ponovo naselili opustošene dijelove Evrope prije 10.000 do 16.000 godina, i danas predstavljaju većinski dio stanovništva Evrope. Tako je R1b danas predstavlja dominantnu haplogrupu u zapadnoj Evropi, R1a u centralnoj-istočnoj Evropi, I na Balkanu i dijelovima Švedske i Norveške, a N3 na sjevernom Baltiku i u sibirskom dijelu Evrope. Nadalje:
o Haplogrupa R1b je najviše zastupljena u Zapadnoj Evropi, a sreće se i istočnije od granica Evrope, sa značajnim prisustvom u Džordžiji i Ujguriji (dijelu Kine).
o Haplogrupa R1a je široko rasprostranjena, a najviše se sreće u Istočnoj Evropi (između Poljske i evropskog dijela Rusije), a zatim u sjevernoj Indiji, Altaju i u Mari oblasti u sibirskoj Rusiji.
o Haplogrupa I je uglavnom ograničena na Evropu, a najviše se sreće u dinarskom području Balkana i na Karpatima kao I2a, te na sjeveru Evrope (južna Skandinavija, sjeverna Njemačka) kao I1.
o Haplogrupa N, poznata i kao „Uralo-Altajska“, preovladava u sjeveroistočnoj Evropi i zastupljena je u cijelom Sibiru kao N2 (sjever), te N3 (istok i zapad).
- Rani farmeri, koji su u vrijeme posljednjeg Ledenog doba još uvijek boravili u toplim područjima Azije i Afrike. U Evropu su došli u kasnom mezolitu i početkom neolita, tj. sa razvojem zemljoradnje prije 10.000 godina. Među ranih farmerima, kao što smo rekli, ubrajamo haplogrupe E1b1b, J2 i G. Na južnom Balkanu i u južnoj Italiji njihov udio se kreće 35-57%, postepeno pada prema unutrašnjosti Evrope, a na sjeverozapadu potpuno nestaje. Svakako, njihov udio je značajniji sa azijske strane, tj. u Anatoliji i na Bliskom Istoku puno veći (55-64%). Nadalje:
o Haplogrupa E1b1b, kojoj pripadaju Vasojevići, predstavlja ogranak „afričke“ haplogrupe E. Haplogrupa E se javila u Africi. Ona je u Africi najviše zastupljena u četiri područja: jugoistočna Afrika, Maroko, sjeverna Libija i Rog Afrike (Etiopija-Somalija). Njen ogranak E1b1b u Africi donekle odgovara geografskom položaju hamitske grupe naroda, a u Evropu je došla iz sjeveroistočne Afrike, preko Bliskog Istoka i Anatolije. Njeni pripadnici su usvojili zemljoradnju tokom prelaska jugozapadnog dijela Bliskog Istoka. O haplogrupi E1b1b ćemo reći nešto više u daljem tekstu.
o Haplogrupa J je vjerovatno nastala na istočnoj obali Mediterana, dok je njen ogranak J2 danas najviše zastupljen u Anatoliji i na Kavkazu.
o Haplogrupa G je vjerovatno nastala na Indijskom podkontinentu, dok, sa stanovišta Evrope, njena najveća zastupjenost danas je u području Kavkaza.