Dubin,
Megalićane možeš slobodno zvati lepencima. Prva "opservarorija" je prirodna tvorevina.
"Razgovor sa Sinišom Temerinskim, jednim od autora
projekta, bio je više od intervjua. Bio je poticaj na
razmišljanje o sadašnjem trenutku iz praperspektive…
- Na lokalitetu Lepenskog vira otkriveni su mnogi
ostaci sakralne arhitekture iz vremena 7-6000
godina pre nove ere. Ona je, kao što znamo, bila
veoma specifična - bez ortogonalnih osnova i vertikalnih
zidova. Današnji izgled je spoj pradavnog
i ultrasavremenog. Kako ste to spojili? Čime ste se
rukovodili?
Lepenske kuće su građene u sistemu triangulature,
gde je položaj pojedinih elemenata – ulaza, ognjišta,
žrtvenika – uvek strogo geometrijski određivan, pomoću
osovina, presečnih linija, tj. pomoću „štapa i kanapa“,
koji daju uvek iste proporcijske odnose, bez obzira na
veličinu kuće-svetilišta.
Orijentacija objekata je ka istoku, uglavnom ka monumentalnoj
steni Treskavcu, na drugoj strani Dunava.
Na ravnodnevicu (22. jun) sunce izlazi tačno iza te
stene tako da je i svaki objekat mogao biti deo sistema
kalendara, jer kad sunce obasja prostor kroz vrata kuće,
ono pada na ognjište, žrtvenik iza ognjišta i skupture iza
žrtvenika. Pojedini objekti imaju i namerni otklon od istoka,
verovatno ka pojedinim datumima izlazaka sunca.
Očima Lepenskog čoveka
Ove činjenice o položaju objekata, uz veliki hendikep
što se naselje, koje se nalazilo na obali Dunava,
izmeštanjem našlo na 18 metara iznad Đerdapskog
jezera - bili su osnovni ulazni podaci za projektovanje.
Osnovna postavka pri projektovanju zaštitne konstrukcije
bila je ta da se što više zadrži slika naselja na
otvorenom prostoru - dematerijalizacijom konstruktivnih
nosivih elemenata i pokrivača, zadržavanjem
svih mogućih vizura i osvetljavanjem punom dnevnom
svetlošću. Oblici konstrukcije su proizvod utilitarnosti,
a silueta prati nagib terena na kojem je locirano naselje.
Naime, pri dislokaciji nalazišta, padina brda je zasečena
i zaravnjena, a projektovane krovne površine samo
„rekonstruišu“ prvobitnu padinu."
http://www.arhart.rs/ArhArt_03.pdf
"- Tu, valjda, počinju Karpati – govori Ćira. - Ovo brdo je u našem kraju poznato kao Treskavac. Narod mu je odavno dao to ime, naravno da niko ne zna od kad je to, ali znamo zašto je tako. Kad počnu da udaraju gromovi, oni se najčešće završe na Treskavcu.
U ovom kraju se zna da se doba godine utrvđuje na osnovu prirodnih fenomena koji je prate. Tako Ćira pominje da je jedan od nagoveštaja leta „ono vreme kada počnu gromovi“, a to je maj. Tada i Treskavac počinje da „bruji“."